PISMENA ZADAĆA: Ne vrijeđajte svijetlo lice diktatora!

Kažu – Nacrtom zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske uvodi se diktatura na mala vrata! Ne bih se složio s tom konstatacijom. Diktatura je odavno uvedena, sad ju se samo legalizira i zakonski regulira kako bismo imali poštenu, kvalitetnu diktaturu po zakonu. Doduše, u zakonu kojim se legalizira diktatura propisano je da se nazivanje diktature diktaturom ima smatrati klevetom. Tako da će u legaliziranoj diktaturi, kao i onoj ničim reguliranoj, biti kažnjivo diktaturu nazivati diktaturom. Takvo što vrijeđa diktatore.

GDJE JE NESTAO JAVNI INTERES

Kao i do sada diktatori će imati pravo vrijeđati predstavnike medija ukoliko im se ne dopada način na koji pojedini mediji izvještavaju o njihovom radu. Ali to će, zahvaljujući ovom zakonu, biti sve rjeđi slučaj jer mediji više neće, u strahu od drakonskih kazni, poteze predstavnika vlasti intonirati negativno.

Tako da diktator neće cenzurirati medije kako neki nepravedno insinuiraju već se mediji imaju sami cenzurirati u čemu im usvojeni Nacrt zakona pomaže. Zapravo, rečeni Nacrt čuva medije od medija samih. Tako da je nepravedno predstavnicima vlasti zamjerati želju da kontroliraju medije. Oni nemaju vremena za takvo što. Mediji trebaju kontrolirati sami sebe. A ne kao do sada budalasto pjeniti u ime nekakvog javnog interesa kad je jasno kao dan da nešto takvo kao što je javni interes uopće ne postoji.

Dokaz da javni interes ne postoji jeste to što se kovanica javni interes ne spominje nigdje u novom Nacrtu zakona. Kad bi javni interes postojao valjda bi bio spomenut u Nacrtu zakona. Time nam je vlast RS – a konačno otvoreno rekla ono što smo samo nagađali – u obavljanju javnih funkcija u RS – u (Federacija neka se brine za sebe) jedini interes koji postoji je osobni, pardon lični, interes i njega se ovim Nacrtom zakona štiti od onih koji bi lične predstavljali kao javne interese samo kako bi oklevetali predstavnike vlasti.

S obzirom da javni interes ne postoji nejasna je potreba da postoje mediji. Ali kad već postoje i kad su skloni kreirati stvarnost onda bi svojim djelovanjem mogli učiniti nešto dobro stvarajući isključivo pozitivno ozračje jer je općepoznato da je raditi i živjeti u pozitivnom ozračju iizrazito poticajno pa će samim tim i predstavnici vlasti puno bolje obavljati svoje zadatke u jednom poticajnom okružju u kojemu ih nitko ne sabotira i ne otežava im šireći mračne vizije budućnosti. Kakvi su mediji i kakvu budućnost znaju predviđati najbolje bi bilo bilo zakonski ukinuti budućnost. Ili medije. Ali to nije nikako u skladu s demokratskim standardima pa je medijima lijepo ovim Nacrtom zakona pružena mogućnost da se samoukinu ako nastave izmišljati javni interes i time blatiti onaj jedini postojeći – privatni, lični interes.

BUDUĆNOST NEĆEMO UKIDATI

Da vidimo sada nevladine udruge ili pak oporbene stranke kako kritiziraju vlast! Neka nađu medijskog junaka koji će prenositi njihove kritike i primjedbe! Ako ne misle svi skupa biti kooperativni neka se lijepo rasformiraju i idu svoje lične interese ostvarivati negdje drugdje a ne da nama ovdje prodaju svoj osobni pod javni interes, koji, zaključili smo već, i ne postoji. Bolje im je da shvate na vrijeme da je interes predstavnika vlasti jedini valjani i legalni a samim tim i njihov interes jer vlast svoje interese ostvaruje zato što je to u interesu i onih koji nisu na vlasti. Samo oni to nikako da shvate. A neshvaćanje povlači za sobom krivičnu odgovornost jer je prosto nedopustivo u ovim presudnim povijesnim trenucima u kojima odlučujemo i treba li zakonski ukinuti budućnost. Zbog te budućnosti ljudi su skloni previše izvoljevati i u ime iste kritizirati sadašnjost kao da između sadašnjostI i budućnosti postoje uzročno posljedične veze.

Budućnost nećemo ukidati samo zato što smo sposobni zakonski je regulirati onako kako reguliramo i prošlost. I svi ovi što su se do jučer bunili trebali bi nam u tome svesrdno pomagati umjesto da nas zamaraju pozivanjem na nekakvu odgovornost što je, kako znamo, čisto gubljenje vremena u trenucima kada je svaka sekunda važna u borbi za gore jučer zbog kojeg je jadno sada ipak bolje od jučer samo ako shvatimo koliko je jučer bilo grozno a perspektive su blistave jer oni koji su sposobni mijenjati prošlost sigurno su najbolji kreatori budućnosti.

Ako nam pak ne vjerujete od nedavno vam možemo dokazati na sudu!

U cijeloj ovoj zbrci jedina je sreća i nada to što je sudstvo neovisno, time i nepristrano pa izvoli ko voli!

**

Žalosno je da u 21. stoljeću nade treba polagati u stvaranje fondova koji će praktički otkupljivati slobodu medija i medijskih poslenika. I u činjenicu da nas ne mogu baš sve pohapsiti pa se može računati i na solidarnost kolega. Ali tko će osloboditi sudstvo i pravni sustav u cjelini? Ili pak sve ovo vodi tome da diktatura nema lice već diktator ima postati državni/činovnički aparat sam po sebi?

(zurnal.info)