PISMENA ZADAĆA: Neum i odumiranje države

Početak svake godine je vrijeme tjeskobe. Blagdanska euforija naglo splasne. Ljudima zavlada dugački kokuzni mamurluk. Dani su kratki ali se vuku sporo. Na tu ionako neveselu situaciju ovog su se siječnja u medijima ukazali neveselu situaciju. Nacionalni lideri krenuli su na BH turneju kao da možemo više ikako povjerovati da ljudi koji proteklih trideset godina nisu postigli niti jedan dogovor baš sad, tijekom ovog turobnog siječnja, odjednom to žele. 

BLAGA JEZA

Na svu tu turobnost i osjećaj tjeskobe ovaj putujući politički BH cirkus kod mene izaziva blagu jezu s obzirom da se sličan serijal sastanaka nacionalnih lidera prethodio užasu devedesetih. Još ako na to dodamo višemjesečna medijska romorenja o potencijalu za neki novi sukob u bosanskohercegovačkom pretis loncu ta jeza koja me podilazi je lako objašnjiva. Zemlju pretis loncem čini upravo izostanak bilo kakvih političkih dogovora koji bi iz kotla ključale akumulirane mržnje ispustili barem malo pare unutar te dugotrajno tjeskobne situacije. 

Ono što čovjeka posebno uznemirava, dok pratim aktualne događaje jeste količina ogorčene mržnje koju isijavaju i medijski poslenici i anonimni komentatori medijskih sadržaja. Onomad, barem mi se tako čini, nije bilo toliko mržnje pa znamo da nam se zemlja na nekoliko godina pretvorila u pakao na zemlji. 

ODUMIRANJE DRŽAVE

Ako danas uzmemo u obzir da se mržnja i bijes akumuliraju već tri decenije ne čudi ni to što aktualni događaji izazivaju jezu. Jasno, puno se te energije ispuše u virtualnom prostoru a ionako ne mislim da da su neki novi ratni sukobi mogući. Ali iako ovo nije stanje koje nas doslovno, fizički ubija mogli bismo ga, mrtvo hladno, nazvati ratom. Uostalom, trideset godina zamrznutog konflikta svejedno smrzava kosti a životi nam prolaze u tjeskobi koja nam ždere vrijeme i živote. Zbog toga, na neki način ulovim sebe, a čujem da ni kod drugih nije drugačije, kako se osjećam ni živ ni mrtav. 

Sve to nam se događa zbog gospode nespremne da završe rat i primirje konačno pretvore u mir u kojemu nećemo više udisati zrak prepun mržnje koja nas truje i podmuklo ubija. To je prvi i osnovni ekološki pothvat nužan da Bosna i Hercegovina postane mjesto u kojem će se pričati o potencijalu za život a ne potencijalu za nove ratne sukobe. 

Dogovori se ne ostvaruju ali se ostvaruju makabrične nacionalističke koalicije poput ove između Čovića i Dodika a koja se javno manifestira kao horor groteska. Za sada je sve što im uspijeva na ovaj način to da su ostvarili Marxov ideal odumiranja države. Dapače, poduzeli su i korake koje Marx nije predvidio te ulaze u fazu realiziranja ideje izumiranja države. 

(zurnal.info)