ZAPISI O PARAZITIMA (audio): Nisu smiješni, smrtonosno su ozbiljni 

U drugom dijelu autobiografije "Blistavo i strašno", Bekim Fehmiu piše "Štivo o osobinama insekata".

- Paraziti i štetočine su se osmelili. Isplivali su na površinu iz mulja, crnih rupa: ovčji metilji, zečje pantljičare, svinjske gliste, male pasje trakavice (ehinokokus). Golim okom se vide škorpije, bubašvabe. Po zidovima su počeli da se penju termiti koji su izlazili iz trulog, šupljeg drveća i napadali zdrave stubove, grede na zgradama. Govnovaljci, ili šumski balegari, takođe su se pojavili. Ženka govnovaljca polaže jaja u loptici đubreta koju zakopa u zemlju. Mladi izlaze tek posle godinu dana. I, eto. sada, posle toliko položenih jaja, izašli su i raštrkali se na sve strane. Ozloglašene štetočine, žitni čičak (Calandra granaria), temeljno nagriza svako zdravo zrno. Pojavili su se i crni zlogukci (Blaps lethifira) iz tamnih kutova staja i podruma. Sa crnim zlogukcem povezano je praznovjerje da najavljuje smrt u kući. Po celom tom svetu, uz moljce, lete leptiri oleandrova veštica (Deilephinalerri) i mrtvačka glava (Acherontia antropos). Ovi leptiri veštice (Sphingidae) mogu neverovatno i izdržljivo da lete hiljadama kilometara, bez zaustavljanja. 

Bekimovo poređenje nacionalista sa insektima napisano je još 1982. godine, kada su se razmjere pošasti tek naslućivale. On vrlo precizno predviđa njihov napad na sve stubove društva, nagrizanje zdravih zrna, izdržljivost, prodornost i najavu skorih stradanja.  

...

Mnogi tada nisu ni slutili o kakvoj pošasti se radi. Sjećam se, nacionalisti su mi, godinama poslije, kada sam prvi put uočio da su odnekud izgmizali, bili urnebesno smiješni. Bio mi je smiješan način na koji govore, kako se oblače, bilo mi je bizarno njihovo pozivanje na religiju, tradiciju, mitove, kvazihistorijske zablude... Nisam ih shvatao ozbiljno, sve njihove laži bile su prozirne, svi navodni argumenti očigledno krivotvoreni. Bilo ih je lako ismijavati, mislio sam da su potpuno udaljeni od stvarnosti, sasvim arhaični. Moj podsmijeh nije bio nikakav politički stav, taman posla "smijeh slobode", bila je to samo površna klinačka reakcija, jasno je - rezultat zablude.
Naravno da se stidim zbog toga, ni sam ne znam odakle mi tolika arogancije, sada sam svjestan da je bila sasvim neutemeljena. Nisu oni bili čudni, nego ja, oni su pripadali stvarnosti, a ja teturao po nekakvoj iluziji konstruisanoj na pop mitovima.

Ništa na njima nije bilo smiješno, ponavljam, ja sam bio smiješan.

Nije mi neka utjeha, ali nisam se samo ja smijao. Isto su radili i ondašnji vodeći novinari, analitičari, komentatori, ispravljali su im izgovor domaćih i stranih riječi, upozoravali ih na gramatičke greške i logičke nedosljednosti. Kako su godine prolazile, umarali su se, povlačili, a neki od njih su konačno prihvatili "novogovor" i uklopili se u okruženje.  

Nacionalisti su ostali isti, samo smo mi s vremenom shvatili da nimalo nisu smiješni, nego smrtno, smrtonosno ozbiljni.

...

- Morete se baviti naukom koliko hoćete, morete imati znanja koliko hoćete, ali ako nemate podrške iza sebe, političke i svake druge, od nauke nema ništa - izjavio je nedavno Milan Ljepojević, službeni biograf Milorada Dodika.

Zbog kombinacije riječi "morete" i "nauka", ova izjava podsjeća na viceve iz nekadašnje Top liste nadrealista. Ipak, ovaj put niko se nije smijao. Razumljivo, kako može biti smiješno priznanje da je politika jača od znanja i da može zaustaviti razvoj nauke? Ali, nikoga nije pretjerano ni uznemirila izjava. Možda zbog toga što je Ljepojević samo parafrazirao ono što je Dodik još prije tri godine izrekao u obraćanju banjalučkim studentima:  "Možete biti najbolji student ili najbolji stručnjak u nekoj oblasti, ali ako niste u sistemu vlasti, ako niste dio vlasti, sve to može izgledati kao zabluda..." 
Najprije će biti da je to zbog toga što znamo da  je biograf samo "narodskim jezikom", kako bi ga shvatile najšire narodne mase, iznio faktičko stanje stvari - ako zaista vjerujete da ćete biti uspješni u životu ukoliko budete vrijedno radili i učili, onda živite u zabludi. Koliko Dodik i njegov biograf treba da vam ponavljaju da biste povjerovali?  

...

Sedam godina poslije "Štiva o osobinama insekata" Bekim Fehmiu je u Prištini, na televiziji gleda skup na Gazimestanu, gdje s neba, iz helikoptera doduše, među okupljeni, histerični narod silazi crni zlogukac, Slobodan Milošević. 
Nakon gledanja prenosa, veliki glumac izlazi na terasu, puši cigaretu i gleda u noć - "na horizontu, krvava crvena brazda razdvaja zemlju od neba":
- Lišće se ne miče. Sa visine posmatram. Dole, na raskrsnici, kod Tauk bašte, pet specijalaca. Vidi im se samo žar cigareta kad uvlače dim. Iz daljine dopire smrad sumopra. Azotara. Na grad je legla čudna, teška tišina! SVETLOST JE OGLUVELA! 

Tako je 1987. godine zapisao Bekim Fehmiu. Nekako u to vrijeme sam i ja konačno počeo da naslućujem.

(zurnal.info)