Endless Boogie je grupa koja se osnovana u New Yorku 1997. godine, a prvu ploču snimili su tek 2008. Ja sam ih upoznao 2010. godine kada su objavili album "Full House Head". I odmah mi se svidio.
Dugačke su to pjesme, bazirane na riffovima koji se vrte po deset minuta, a pjevač grglja preko distorzije i beskonačnih solaža tokom kojih i muzičar i slušatelj mogu kolutati očima. Ali ne od dosade molim lijepo, nego ama baš suprotno, od čistog užitka.
Kažu da se takav zvuk zove trance rock i ta odrednica mi se dopala, za razliku od mnogih za koje ne razumijem ni kako su nastale ni za šta se koriste.
...
U ovakvoj muzici mogli bi uživati motoristi kada voze onim beskrajnim autocestama koje sam vidio u filmovima, dok od vreline sunca cvrče asfalt pod točkovima i tetovirana koža na leđima.
Endless boogie riffove u slušalicama i povik "Fire it up" mogu slušati i lovci na vampire u drevnim podzemnim tunelima, dok samostrelima zaustavljaju talase žednih krvopijaca. I to sam vidio u filmovima, jel...
Endless boogie mogu prijati i dok s djecom slažete lego kockice, u nedeljno predvečerje kad je rano za spavanje, a prekasno za šetnju. O tom svjedočim, to nisam vidio u filmovima.
...
Endless Boogie imaju novi album koji se zove "Long Island". Bend je dobio novog člana. Gitaristima Paulu Majoru i Jesperu Eklowu pridružio se Matt Sweeney, koji je svirao u bendovima Chavez i Zwan. Čitam da je on u zvuk grupe unio promjenu ali ja je, koliko god slušao, nisam uočio. I dalje je to ista vizija masterminda Paula Majora.
Pošto nisam imao kod koga da se raspitam malo sam potražio po internetu da vidim kakav je čovjek taj Paul Major. I evo šta sam pronašao:
- Ponosno gazi pozne pedesete godine
- Kad svira gitaru neprestano maše dugačkom, po svoj prilici obojenom, kosom
- Mnogo voli majice sa horizontalnim prugama
- On je autentičan njujorški freak
- Skuplja i prodaje rijetke vinile iz šezdesetih
- Zvuči kao da je naučio pjevati i svirati gitaru u ranim sedamdesetikm godinama i onda odustao od daljeg obrazovanja
...
U životu sam sreo mnogo ljudi sličnih Majoru, koji su tvrdoglavo izabrali da se zamrznu u vremenu koje im najviše odgovara. Pošto se radi o dosljednosti, što je rijetka osobina u ovim prevrtljivim vremena, takve ljude automatski poštujem.
Oni nose JNA opasače na super rifle farmerkama, imaju identičnu frizuru kao na maturskoj fotografiji i glancaju, slušaju, mijenjaju, prodaju pa opet kupuju apsolutno iste vinilne ploče koje su ih oduševile prije tri decenije.
Sad znam, kad bi oni imali bend zvučali bi kao Endless Boogie - čestito i dosljedno.
At Golden Plains
Smoking Figs In The Yard
(zurnal.info)