PISMENA ZADAĆA:Partizanska djeca i unuci ostaju ovdje

Marko Tomaš

PISMENA ZADAĆA: Partizanska djeca i unuci ostaju ovdje

Tako to biva, kad čovjek ne razmisli prije nego nešto kaže velika je mogućnost da, naprosto, ispadne glup. Žao mi je što je u ovom slučaju riječ o čovjeku koji često svojim radom i energijom zaslužuje pohvale. No, očito je tanak na ideološkom polju pa od drveta ne vidi šumu.

Partizanska djeca i unuci ostaju ovdje
foto: Alexandra Stojkov

Dva su priopćenja, jedno poluzvanično, drugo manje-više privatno, obilježila protekli tjedan. Oba su obilježena apsolutnim izostankom razmišljanja. Ukratko – glupa su. A znamo da je uobičajeni pratitelj gluposti obična zloba. Dakle, ta su priopćenja i zlobna. Suosjećam s tim ljudima, sigurno nije lako, nimalo jednostavno, biti određen isključivo negiranjem drugog i drugačijeg.

ZENIČKI INTELEKTUALCI

Priopćenje „zeničkih intelektualaca“ u svezi s predstavom Zlatka Pakovića a koju je postavio na scenu zeničkog BNP – a još je jedan od dokaza kako bi izgledala građanska BiH po mjeri SDA i njezinih satelita. Glupo i zlobno, kakvo jeste to priopćenje, ne zaslužuje neki poseban komentar pa mi se nije dopala ni masa tekstova koji su mi, na izvjestan način, zazvučala kao opravdavanje onoga što se u jednom od najboljih BH kazališta radi već godinama – propituje se puno aktualnih tema i akutnih i kroničnih stanja tzv. BH društva koje je u stalnom raspadu upravo zbog anonimnih spodoba koji se kriju iza naziva kojekakvih klubova i foruma.

Zbog toga što nije anonimno, facebook priopćenje mostarskog gradonačelnika Marija Kordića, zaslužuje ipak nešto veće poštovanje iako je i ono glupo i zlobno i svo usmjereno na negiranje naslijeđa koje poštuje barem polovica grada kojim stoluje. Tehnokracija kojom se hvali često zna biti tek krinka iza koje se događa povijesna revizija i ispod koje se želi izbrisati nešto nečije, ono drugog i drugačijeg. Nigdje uvažavanja i želje za poštivanjem. A to bi u zemlji kakva je BH trebao biti prioritet. Neka svakome njegovo sjećanje na djedove.

No, meni je tu nešto drugo posebno interesantno. Priopćenje u kojem se spominje totalitarni režim došlo je od strane tipa koji se za funkciju gradonačelnika Mostara kandidirao ispred HDZ – a BiH, stranke koju čvrstom autokratskom rukom vodi jedan jedini čovjek i koja je sama, budući njezin vođa drugačije i ne zna, organizirana po uzoru na KPJ – u i, jednako tako, je uzela monopol na političko izjašnjavanje bosanskohercegovačkih Hrvata. Dakle, upravlja jednim cijelim narodom bez ikakvog ozbiljnog konkurenta u političkoj žabokrečini Bosne i Hercegovine. Ono malo potencijalne konkurencije Čović i HDZ su stavili pod kontrolu okupljajući sve hrvatske političke aktere u Hrvatski narodni sabor. Može se, dakle, tu govoriti o svemu ali sasvim malo, jedva u natruhama tu ima demokracije. A našlo bi se autokracije i totalitarnosti koliko vam volja.

KAKO ISPASTI GLUP

Tako to biva, kad čovjek ne razmisli prije nego nešto kaže velika je mogućnost da, naprosto, ispadne glup. Žao mi je što je u ovom slučaju riječ o čovjeku koji često svojim radom i energijom zaslužuje pohvale. No, očito je tanak na ideološkom polju pa od drveta ne vidi šumu. I pokaže jednim facebook statusom da možda baš i nije gradonačelnik svih Mostaraca.

On, partija koja stoji iza njega kao i SDA partizansku djecu i unuke vide kao smetnju. Ali mi ne idemo nigdje. Ako ništa i ne možemo, dovoljna zadovoljština zna biti da samo naše postojanje nervira samozvane demokrate iz SDA i HDZ – a BiH. I to, ponekad toliko, da ih nije stid ni da ispadnu glupi i zlobni.

(zurnal.info)