PORAZ OD KIPRA: Goli kapetan u tužnome gradu

Ok, ja sam mamlaz. To nije upitno. Ali, kad je već tako, što reći o izborniku koji nakon utakmice priča kao da je gost komentator, a ne izbornik, neposredni sudionik svega što se događa na terenu. Nismo ovo, nismo ono, nismo ovako, nismo onako. Nismo podcjenili protivnika, ali mislili smo da nam MALE ekipe ne bi trebale biti problem! I sve tako, to je taj stil, to je veličina, tako treba. A nije Sušić nesimpatičan lik. Ima dobro objašnjenje, onako pravo narodsko, zašto ne radi taktičke pripreme utakmica. To je ipak igra, izađeš na teren pa tko koga nadigra. To je tako. To je lijepo, romantično.

NIJE AVDIJA KRIV

Avdija Vršajević je odigrao sjajnu utakmicu ako govorimo o napadačkom segmentu. I jako mi je krivo, ali moram to primijetiti, Avdija je direktni krivac za oba primljena gola. Ali objašnjenje zašto je on pored živog Mensura Mujdže uopće igrao može nam dati jedino Safet Sušić.

Kod prvog gola Avdija je stajao 4 metra od čovjeka koji centrira preko njega. Kod drugog gola je stajao par metara iza čovjeka koji napada po strani koju on ima defenzivno pokrivati. I to je to. Niti jedan od dva gola ne bi pala da mi nismo podcjenili protivnika, a pogotovo da je umjesto Vršajevića na desnom boku igrao Mujdža.  Ako igrač ima namjeru centrirati, kad si malo dijete, objasne ti da mu trebaš biti doslovno pod nogama, a ne tri metra dalje od njega. Ali nije Avdija kriv. Kriv je onaj tko je naredio totalni napad bez ikakvog plana.

KAPETANE, GOLI KAPETANE

No, detalj koji govori zašto smo izgubili i zašto trebamo gubiti dogodio se nakon utakmice. Tužna Zenica nije to zaslužila. Niti ova tužna, pretužna zemlja. Ali ipak imamo kapetana državne momčadi koji na državnu televiziju dolazi dati izjavu gol do pasa! Većine nas bi se roditelji odrekli preko novina da napravimo tako nešto. A što opet čini naš izbornik? Doslovno ništa. Vahid Halilhodžić, recimo, uvjeren sam, imao bi štošta reći na takvo ponašanje. Ne bi, naravno, pri tome koristio niti jednu pristojnu riječ.  E, moj kapetane, dobro se zamisli, a ako ti se pak ne da misliti probaj gol do pasa doći u studio neke engleske televizije. I nakon toga prošetaj ispred kamere kao da reklamiraš neki kozmetički studio i ponudu za depilaciju muškaraca.

ŠTA SAM TREBAO NAPISATI

I što više treba reći o toj utakmici? Doslovno ništa. Zapravo sam trebao napisati esej o kapetanu koji gol do pasa dolazi davati izjavu na državnoj televiziji u gradu u kojem je dan prije održana dženaza za 5 poginulih rudara, u državi u kojoj se svaki dan održava misa zadušnica za izgubljene živote, poslove i dostojanstvo. Ne znam ako nekom treba druga motivacija da igra najbolje što može i da se, barem, pristojno ponaša. Nije bitan rezultat, nije bitno ni europsko prvenstvo, na stranu sve to, ali malo poštovanja nije na odmet. Zbog takvog odnosa se događa da promašiš i penal koji nije ni postojao.

(zurnal.info)