Spori kadrovi (audio): Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike

Bio sam nekoliko puta suočen s pitanjem koje knjige su me "formirale". Nije mi bilo mrsko odgovarati, rado sam nabrajao različite autore, a bilo ih je zaista mnogo. Nakon jednog od tih pitanja složio sam policu sa najvažnijim knjigama koju sam nazvao "Mandeljštamovom". U jednom tekstu objasnio sam zašto.

Mandeljštam je napisao da je ormar s knjigama koji smo vidjeli u djetinjstvu neobično važan – da nam on određuje boju, visinu i položaj čitave svjetske književnosti.
Kada sam iznajmio svoj prvi podstanarski stan nisam imao namještaj, pa sam policu za knjige napravio sa ocem. Sklepali smo je od starih dasaka, a ja sam je prebojio u crno da bi izgledala bar donekle pristojno. Vukao sam je svuda sa sobom, po različitim podstanarskim sobama i stanovima, rasklimavala se od vucaranja pa sam je učvršćivao ekserima i dotezao šarafima. I danas je sa mnom. Ne ljulja se, težina knjiga usidrila ju je u tlo.

Od nje sam napravio verziju Mandeljštamove police. Na nju slažem samo meni najvažnije knjige, ne najdraže niti najbolje, nego one koje su izgradile moj čitalački ukus i ko zna šta su mi još učinile usput. Tu su one knjige koje su me svojevremeno uznemiravale i zbunjivale, koje su mi otkrivale nepoznato, upućivale me prema drugačijim pravcima, tjerale da se mijenjam.
Sadržaj te police je nekakav intiman autoportret, do te mjere razgaćen da mi je trenutno neugodno sasvim ga razotkriti. Ipak, tu pornografiju sam egzibicionistički postavio nasuprot ulaznih vrata, da svaki gost čim kroči u stan odmah zna s kim ima posla.

Jednu knjigu nisam uvrstio na policu, nisam ni mogao, jer me je napustila prije nekoliko decenija.  Ali, nikada je nisam ni pominjao, za što nemam opravdanja. Ovaj tekst bi trebao ispraviti nepravdu nanesenu maloj, džepnoj knjižici koja me je mnogo zadužila. 

ISPRAVAK NEPRAVDE

Dakle, PUNK Darka Glavana bila mi je jedna od najvažnijih knjiga tokom odrastanja. Izdavačka kuća "Dečje novine" iz Gornjeg Milanovca štampala ju je u aprilu 1980. godine, u okviru novoformirane biblioteke "Tom Džuboks". Naziv knjige "Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike", Glavan je, kako je sam napisao, ukrao iz jedne najave grupe "Buldožer". U istom tekstu, zahvaljuje se Milisavu Ćiroviću na ideji za pripremanje knjige, Jurici Šiftaru, koji je tada bio "najveći ekspert i entuzijast punk rocka new wavea i srodnih rockerskih ekscesa", Peci Popoviću koji mu je poklonio publikacije i knjige o punk rocku i Siniši Škaricu koji mu je posuđivao ploče - "koje bi inače teško došle na moj gramofon".  Bilo je to doba bez interneta, kada se teško dolazilo do informacija, pomoć prijatelja morao je tražiti čak i jedan od najvećih rock kritičara tog doba - Darko Glavan.

PUNK je do mene stigao kao "kusur" u jednoj od redovnih razmjena stripova sa drugovima iz zgrade. Ne znam kako je knjiga došla kod njih, vjerujem slučajno, jer još uvijek nismo došli u godine kada nas je muzika zanimala. Interesovanje nam se kretalo u rasponu od polufudbala preko štiglića do Zagora. Trebalo je da prođe još nekoliko godina prije nego što sam je uzeo s police i konačno počeo da čitam. 

Na 199 stranica, Glavan je obuhvatio širok raspon bendova i autora, od protopunka Stoogesa, New York Dollsa, Patti Smith, Jonathana Richmana i  Television, preko Ramonesa, The Clash, Sex Pistolsa i Buzzcocksa, sve do postpunka Pere Ubu, Wire, XTC ili Alternative TV. U to vrijeme, sem rijetkih izuzetaka, nije bilo moguće na prostoru Jugoslavije nabaviti licencna izdanja njihovih ploča, neke od njih objavljene su naknadno, sa zakašnjenjem dužim od decenije.  Ako je Glavanu bilo teško nabaviti ploče, meni je bilo nemoguće, uspijevao sam doći samo do snimaka na kasetama, presnimavanim po desetak puta, toliko da se zvuk jedva probijao kroz nagomilani šum. Na mom kasetofonu gitara Rona Ashetona zvučala je još prljavije od originala. Sada razmišljam da je to vjerovatno bio pravi način za prvi susret s tom muzikom, autentičniji od njene reprodukcije na skupim uređajima, ma koliko to nelogično zvučalo. 
U uvodnom tekstu knjige, Glavan je pisao:

- Punk rock je prva masovna posredovana glazba koja ima istaknuti i naglašeni klasni pristup - duboko usađenu svijest da se svijet dijeli na one koji imaju i one koji nemaju. I da se ta podjela ne osniva na pravičnim kriterijima.

Potraga za tim snimcima bila je jako uzbudljiva. Svaki novi zvuk me oduševljavao, mijenjao. Usput, tokom potrage, sreo sam i prvi album Velvet Underground koji je snažno uticao na mene. Ne samo na muzički ukus.  Jer, nakon “European Son” naučiš da je tolerancija izazov, “drugačije” prestaje biti opasnost, naprotiv, ima draž novog iskustva, zapisao sam u jednom tekstu. Mislim da čovjek ne može više očekivati od jedne ploče, jednog umjetničkog djela, jedne knjige, poput PUNK-a. 

Knjigu sam često pozajmljivao prijateljima, neprestano je kružila, a svaki novi čitalac dodavao joj je nešto svoje - dopisivao, podvlačio, crtao... Imala je loš uvez, listovi su ispadali, pa sam je neprestano lijepio, krpio koliko sam mogao. Sve je gore izgledala nakon svakog povratka kući - nedostajalo joj je sve više stranica, neke fotografije bile su izrezane, neko je na naslovnicu hemijskom olovkom napisao "Sid i Senada", nedostajala je trećina zadnjih korica, vjerovatno je neko od nje, u nuždi, napravio filter. Ipak, čak i tako osakaćena, glavinjala je i dalje. Naviknut na njene česte odlaske nisam ni uočio da se s jednog od njih nije vratila. Tako je konačno nestala, da bi se ponovo iznenada pojavila.

Na naslovnoj fotografiji nije ta knjiga. Ovaj primjerak kupio sam na ulici za četiri marke. Prodavač me pitao "je li skupa", spreman da spusti cijenu, taj dan posao mu nije išao. "Nipošto", odgovorio sam.

Ne znam gdje je sve do sada bio primjerak s fotografije, koliko je značio svom vlasniku, da li ga je izgubio ili tek tako pustio da ide, ali evo, zaustavio se kod mene. Smjestio sam ga na policu između Borgesovog "Priručnika fantastične zoologije" i Camusovog "Stranca". Tek tako, nema pretjeranog razloga za taj položaj.

Ako knjiga bude poželjela da se pokrene, neću je zaustavljati. Mada sumnjam, vremena su drugačija, na internetu se može pronaći puno više podataka od ovih koje je Glavan skupio. Također, niko se više pretjerano ne uzbuđuje zbog činjenice da se podjela svijeta na one koji imaju i one koji nemaju ne zasniva na pravičnim kriterijima. "Božje davanje", kažu, "ekonomska logika", dodaju, "pišaj po sirotinji", provociraju, i sve su to danas jači argumenti od svih koje ima mala, džepna knjiga s patetičnim naslovom. 

(zurnal.info)