Roky Erickson, pjevač i lider legendarnog benda 13th Floor Elevators preminuo je u Austinu u 71. godini.
Njegov brat Sumner Erickson izjavio je :
- Svijet je izgubio jedan nevjerovatan duh. On nije imao lak život, ali sada je slobodan.
Zaista, život nije štedio Rokya. Pokazao mu je svoju najmračniju stranu.
Prije devet godina pisao sam za Žurnal o tome.
Roger Kynard Erickson rođen je u Dallasu, Texas 1947. godine. Odrastao je u Austinu, već s pet godina svirao je klavir, gitaru je uzeo sa 12, a sa 18 godina formirao prvi psihodelični bend na svijetu, danas kultni 13th Floor Elevators.
Samo par mjeseci kasnije napisao je garažni klasik “You're Gonna Miss Me”.
Tada mlada i anonimna pjevačica Janis Joplin bila je oduševljena njihovim zvukom i željela im se pridružiti. Odvratila ju je ponuda iz San Franciska u kojem se tada tek formirala psihodelična scena. Band koji ju je pozvao, kao što znamo, zvao se Big Brother And The Holding Company.
Lako je bilo praviti cvijetnu revoluciju u Kaliforniji. Erickson i njegova grupa taj pionirski posao radili su u jednoj od najkonzervativnijih američkih država. Ipak, snimili su četiri izvrsna albuma, u kojima su odredili smjernice psihodeličnog i garažnog rocka ali u Teksasu nisu uspjeli dobiti poštovanje kakvo su zasluživali. Umjesto toga dobili su podozrenje i prezir sugrađana u Austinu i pojačanu pažnju lokalne policije.
Zbog samo jednog jointa Roky je izveden pred sud na kojem mu je saopšteno da mu zbog toga prijeti desetogodišnja robija. Nije imao novca za odgovarajuće advokate pa je odlučio da se sam brani. Mislio je da će sa smanjenom uračunljivosti izbjeći zatvorsku kaznu. Na sudu je izjavio da već godinama razgovara sa demonima i predstavio se kao Marsovac.
Izbjegao je zatvor i smješten je u bolnicu u Houstonu. Nakon par neuspjelih pokušaja bijega, Sud ga premješta u tada zloglasnu psihijatrijsku ustanovu Rusk, gdje su Teksašani šezdesetih godina zatvarali svoje psihopatske ubice. Tamošnji ljekari propisali su mu elektrošokove i jake lijekove.
Čak i u takvim uslovima Roky je nastavio da svira. Pratio ga je bend u kojem su svirali muzičari – psihijatrijski bolesnici sa jezivom prošlosti, kako je poslije pričao.
Kada je nakon 3,5 godine napustio Rusk, Roky više nije bio ista osoba. Ako je nekada lagao sudiji da mu je Marsovac uzurpirao tijelo, od tada je to sasvim ozbiljno tvrdio i najbližim članovima porodice. Žalio se da u glavi neprestano čuje glasove koje je pokušavao prigušiti bukom kućanskih aparata. Nazivao ih je svojim električnim prijateljima. Uhapšen je zbog krađe pošte. Skupljao je poštu od komšija i lijepio je po zidovima svoje sobe. Sud ga je oslobodio jer Roky nije otvorio niti jedan koverat.
Nije bio sposoban za formiranje benda sa tvrdom jezgrom. Od dostupnih austinskih muzičara pravio je prateće bendove Aliens, Explosives... U zvuk unosi hard rock elemente, a tekstovima plaze demoni, zombiji, vampiri, dvoglava čudovišta. Nazivi solističkih albuma biće dovoljno ilustrativni: I Think Of Demons, The Evil One, Gremlins Have Pictures, The Return Of The Living Dead, Don't Slander Me, Casting The Runes…
Izuzetno je važno naglasiti, Ericksonov horror razlikuje se od heavy metal bajki. Njihovi demoni dovedeni su iz B filmova i stripova, a za Rokyjeve se plašimo i pretpostaviti odakle potiču.
Tek 1993. čini se da demoni lagano popuštaju stisak. Zajedno sa Charlie Sextonom i Paulom Learyjem iz Butthole Surfersa snimio je album All That May Do My Rhyme i pun je ljubavnih pjesama. Kao da je Marsovac definitivno napustio Ericksona.
Prije devet godina Roky je snimio prekrasan album True Love Cast Out All Evil sa mladim komšijama iz banda Okkerville River.
Radi se o svojevrsnom spomeniku Ericksonovoj karijeri, ali u prilično ujednačenom izboru pjesama, jedna se ipak izdvaja - Please Judge.
Will Sheff je poslije u jednom intervjuu objašnjavao da nije znao kako da postavi njen aranžman. Nakon dugog niza jalovih pokušaja zamolio je bend da napusti studio i zajedno sa Rokyjem sjeo za klavir. Načinili su suhu verziju pjesme, a ostali dijelovi snimljeni su uz pomoć “električnih prijatelja”, kućanskih aparata koji su Rokyju pomagali da stiša glasove u glavi tokom najtežih kriza. Uz taj šum Sheff je dodao i žamor bolesnika iz Ruska. Rezultat je teško prepričati, treba ga slušati.
Sa tim albumom Erickson je konačno pobijedio demone. Prije devet godina ovako sam to u Žurnalu komentirao:
Lijepo je saznanje da je u ovakvom svijetu moguć sretan kraj, da demoni ipak mogu biti pobijeđeni. Najljepše je što se to može učiniti sa formulom koju smo još u djetinjstvu trebali naučiti iz bajki - true love cast out all evil.
Bliski Rokyjev prijatelj Bill Bentley izjavio je nakon vijesti o smrti:
- Roky je živio u jako mnogo svjetova, niste ga mogli slijediti. Živio je intenzivno i ne uvijek na ovoj planeti.
(zurnal.info)