SASVIM KRATKO O IDENTITETU: Policijska zaštita zbog kampanje "Važno je biti Bošnjak"

Kampanju “Važno je biti Bošnjak” doživljavam do te mjere vulgarnom, agresivnom i bezobraznom da mi dođe da pozovem policiju svaki put kada se sudarim sa nekom od njenih varijanti.

Jasno mi je da je nečiji identitet jako važna stvar koja određuje čovjeka, ali istovremeno mi je kristalno jasno da se radi o ličnom, sasvim intimnom izboru na koji niko izvana ne bi smio uticati. Nakon zadnje naše klanice, koja mi je još uvijek u živom sjećanju, mislio sam da više nikome neću morati objašnjavati tako jednostavne činjenice. Očigledno sam se prevario.

Prošle godine dovršavao sam knjigu "Moja fabrika" i u njoj sam se sasvim površno dotakao pitanja identiteta. Ne sluteći predstojeću popis - histeriju ovako sam napisao:

Važna mi je činjenica da sam odrastao u radničkom okruženju. Amin Maalouf je u svojoj dragocjenoj knjizi “U ime identiteta” podsjetio zaboravne da nam identitet nije dat jednom i za svagda, on se izgrađuje i preobražava tokom cijelog života. Elementi identiteta kojeg prisvajamo rođenjem nisu pretjerano brojni – nešto tjelesnih osobina, spol i boja kože. Maalouf dalje navodi uticaj najbližih – roditelja ili sugrađana koji nam “utuvljuju porodična vjerovanja, obrede, stajališta, uvjerenja, materinski jezik svakako, a zatim strahove, težnje predrasude, kao i osjećaje pripadnosti i nepripadnosti”. Nakon tog prvog kruga izloženi smo narednoj fazi, prvom iskušenju, na ulici, u školi...

"Drugi će učiniti, riječima ili samo pogledima, da osjećamo jesmo li siromašni, ili šepavi, maloga rasta ili dugonogi, tamnoputi, ili suviše plavi, obrezani ili neobrezani, ili siroče – sve te bezbrojne razlike, male ili velike, koje ocrtavaju obrise svake osobnostI, izgrađuju pregrade, mišljenja, vjerovanja, ambicije, koje se često pokazuju iznimno blagotvorne ili koje ponekad ranjavaju zauvijek" , upozorava Maalouf.

Pored toliko uticaja koji određuju čovjeka, neodgovorno je sebe identificirati samo po nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti, a uvredljivo je kada nam to čine drugi. Mnogo je realnije zamisliti vlastiti lanac identiteta koji će dati prave osobine naše ličnosti. Kada ga ja zamislim, onda je u tom lancu važna karika radničko okruženje u kojem sam rastao. Pokušavam da vratim najdragocjenije što sam tada dobio – jednostavnost želja i potreba.    

Kao što sam napisao, uvredljivo je kada nam identitet nameću drugi. Posebno je gadljivo kada se radi o Tokiću, Alispahiću, Izetbegoviću, Ceriću, Lagumdžiji (uz pomoć Saffa), Zukorliću i sličnim za koje sam mislio da su zauvijek izgubili kredibilitet da bilo kome na kugli zemaljskoj objašnjavaju bilo šta o bilo čemu. Očigledno sam se i tu prevario.

(zurnal.info)