Kantonalni sud u Novom Travniku i dalje je oprezan te ne potvrđuje prvostepeno Rješenje o dosudi kojim bi imovina Vitezita postala vlasništvo zagrebačke firme „WDG Promet“.
Postoji mnogo žalbi na rješenje stečajnog sudija Ive Žabića, a i pravnom laiku je jasan sporni detalj da nekretnine navedene u Rješenju nisu istovjetne spisku iz oglasa o prodaji. Čak i kada bi se takvo rješenje potvrdilo, moglo bi se dogoditi da Zemljišno-knjižni ured odbije upisati kupca imovine Vitezita zagrebačkog "WDG Prometa" kao vlasnika. Dodatno, ukoliko bi novac od prodaje bio podijeljen povjeriocima, to bi do maksimuma zakomplikovalo ionako složenu sutuaciju oko Vitezita. Ne treba zaboraviti ni aferu u kojoj je zagrebačka firma osumnjičena da nije izvršila ugovorenu isporuku naoružanja Ministarstvu odbrane Ukrajine, a milone eura dobijenih kao avans ne vraća, o čemu je Žurnal pisao, a evropske nadležne institucije uveliko istražuju.
Kada neće domaće pravosuđeKupovina Vitezita postala dio međunarodne istrage o prevarama
Shodno navedenom sve je evidentnija nervoza stečajne upraviteljice Vitezita Behrije Huseinbegović. Ne ostvaruje obećano političkim i tajkunskim mentorima, a slijedom toga povlači nove pogrešne poteze. Krajem novembra obavijestila je Odbor povjerilaca kako osoba zadužena za sigurnost Vitezita napušta fabriku te da traga za rješenjem.
Njen izbor onoga koji bi trebalo rukovoditi poslovima obezbjeđenja pogona jeste osoba (ime poznato redakciji) koja nikada nije radila taj posao, niti poznaje specifičnosti onoga što ima u Vitezitu. Upitno je i da li je izvršena zakonski propisana primopredaja poslova obezbjeđenja firme. Sporan je i broj i profil onih koj su angažovani na čuvanju pogona. Prema izvorima Žurnala svega njih nekoliko ispunjava uvjete za ovaj posao, većinom je riječ o penzionerima, a i takvih ima nedovoljno za površinu i broj skladišta koje treba da obezbjeđuju.
Kako saznaje Žurnal od policijskih izvora, prije desetak dana izvršena je provala u Pogonu C, onom za proizvodnju baruta. Oštećena je aparatura za ispitivanje stabilnosti baruta.
Pored pet proizvodnih pogona u krugu Vitezita se nalazi pogon nitroglicerina, potom skladišta sa oko 150 tona starog baruta te skladišta eksploziva nekoliko privatnih firmi koje se bave ovom djelatnošću, što dovoljno govori koliko je trenutno zanemareno važno pitanje nadzora nad postojećim eksplozivnim materijalima.
Izvori iz Vitezita su nas još ranije upozoravali i na uništavanje ili iznošenje dokumentacije iz kruga tvornice, uključujući i onu koja pripada namjenskoj proizvodnji. Dokumentaciju odvoze preko povjerljivih osoba (imena poznata redakciji) na razne lokacije
Uporedo stečajna upraviteljica ulazi u sukobe sa uposlenicima, prijeteći svima koji ukazuju na njene propuste, o čemu je informisan i stečajni sudija Ivo Žabić, a što je ona u odgovoru negirala. O razlozima zašto se Vitezit dovodi u ovakvu sigurnosno nepovoljnu situaciju može se pretpostavljati. Jedan je slanje poruke nezadovoljstva što u posjed nije uveden „WDG Promet“ odnosno Matias i Zvonko Zubak.
Drugi razlog jeste predlog stečajne upraviteljice za zaključenje ugovora sa firmom „TIM-Z Široki Brijeg“ za proizvodnju AN-FO eksploziva u količini od 700.000 kg na godišnjem nivou. Ona je Odbor povjerilaca informisala da bi ova firma finansirala troškove materijala za proizvodnju te da bi proizvodnja trebala pokriti troškove održavanja pogona za proizvodnju i dodatno smanjiti troškove čuvanja objekata.
„Ta količina je smiješno mala za godišnji nivo“, uvjerava nas bivši radnik Vitezita upoznat sa procesom proizvodnje.
Ovo otvara prostor sumnji da će ponovo pojedine firme (poznate redakciji) kao i u predstečajno vrijeme organizovati proizvodnju tzv civilnog baruta „na crno“ (kada su radnici bili odmah plaćeni „kešom“ na kraju smjene) te potom tako dodatne neregistrovane količine iskoristiti za daljnju prodaju. Uostalom to ne bi bio prvi sumjnivi poslovni potez upraviteljice Huseinbegović
Nakon pisanja ŽurnalaRaskinut ugovor o kupovini starog baruta iz Vitezita!
Moramo još jednom ponoviti Žurnalove rečenice : Ukoliko ikada bude napisana enciklopedija bosanskorcegovačke kriminalizovane privatizacije, jedan kompletan tom mora biti posvećen slučaju Vitezita. Materijala ima dovoljno, eno ga u ladicama Tužilaštva Srednjobosanskog kantona, koje nijemo posmatra dvadeset godina pljačke ove firme, čije pokradene mašine uveliko rade u nekim drugim pogonima, od Srbije do Irana, a materijala za pljačku izgleda još uvijek ima...
(zurnal.info)