Nije nemoguće da Zubak, ako i ima taj novac, svjesno odlaže plaćanje poreza zbog niza procesnih radnji u pozadini koje mogu okončati potpunim poništenjem prodaje imovine Vitezita.

Za početak, tužilaštvo bi trebalo provjeriti navode da je odmah po uvođenju u posjed, počela „sječa“ pogona kotlovnice, što je krivični čin jer je, kako i sam sudija navodi, uvođenje u posjed bilo nedozvoljeno.

Posljednje, ali ne i najmanje važno, jeste nedavna presuda Vrhovnog suda Federacije u korist firme Interpromet vlasnika Velimira Didaka, koja mu daje pravo na vanknjižno vlasništvo nad pojedinim nekretninama Vitezita koje je stečajna upraviteljica – prodala? Po istom osnovu žalbu uložila je i firma „Grom-L“

Podsjeća stečajni sudija i na zahtjev Pravobranilaštva BiH za upis zabilježbe zabrane raspolaganja, stavljanja pod hipoteku i otuđenje nekretnina koje su bile predmetom Rješenja o dosudi, jer je riječ o državnoj imovini.

Do sada su tri od sedam članova već najavila odsustvo sa sjednice Odbora povjerilaca, tražeći da se zbog konfuzne situacije, prije svega po pitanju da li je stečajna uprava poštovala zakonski slijed pri prodaji Vitezita kupcu „WDG promet“ iz Zagreba, prethodno održi Skupština povjerilaca.

Neupitno je da se stečajni sudija malo „pogubio“ u cjelokupnom procesu. Evidentan je s jedne strane pritisak kupca Zubaka i njemu odanih, stečajne upraviteljice te predsjednika Odbora povjerilaca Adila Loze, a s druge strane postoje brojne nedovršene radnje da bi sve bilo u skladu sa zakonom.

Ne pišu ovdašnjim pravosudnim institucijama samo domaći akteri. Općinskom sudu Travnik dostavljen je dopis sa zahtjevom za određivanje privremene mjere zabrane raspolaganja novčanim sredstvima i utvrđivanje imovine zbog sumnje na pronevjeru, prevare i pranje novca u procesu kupovine Vitezita.

Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda u Travniku odbacio je Rješenje o dosudi kojim bi firma „WDG Promet“ bila upisana kao vlasnik kupljene imovine Vitezita, jer u zemljišnim knjigama Vitezit nije njen vlasnik. Nije nemoguće da sada bude poništen cijeli postupak, novac vraćen, a prodaja ponovljena.

U slučaju Vitezita odavno je poenta udovoljiti formalnom kupcu, zagrebačkoj firmi „WDG promet“, vlasnika Matiasa Zubaka i posredno njegovog oca, Zvonka Zubaka. Ovi akteri nedavne afere prevare Ministarstva odbrane Ukrajine kojima nisu isporučili avansno uplaćeno naoružanje, nadaju se da će daljnja agresija Rusije u zaborav baciti ovu prevaru.

Ukoliko ikada bude napisana enciklopedija bosanskorcegovačke kriminalizovane privatizacije, jedan kompletan tom mora biti posvećen slučaju Vitezita. Materijala ima dovoljno, eno ga u ladicama Tužilaštva Srednjobosanskog kantona, koje nijemo posmatra dvadeset godina pljačke ove firme

Iz zapisnika o sjednicama Odbora povjerilaca u koje je Žurnal imao uvid, nameće se zaključak kako je stečajna upraviteljica Behrija Huseinbegović manipulisala kada su u pitanju njene i nadležnosti odbora. Sudske odluke gotovo ismijava, a nakon po nju neugodnih upita sudije dešavalo se da napusti sjednicu bez obrazloženja i povratka na istu.

Onima koji očekuju pokretanje proizvodnje u Vitezu za vojne namjene treba skrenuti pažnju na ilustrativan detalj dopisa pravnog tima kupca. „Nije bilo želje niti ambicije da se društvo WDG promet bavi prometom naoružanja i vojne opreme..“, navode u dopisu. Ako je tako, onda je evidentno prekršen član 8 kupoprodajnog ugovora kojim se kupac obavezao da će nastaviti namjensku proizvodnju!

Naloženo je stečajnoj upraviteljici Behriji Huseinbegović da stavi van snage Ugovor i dva aneksa ugovora o kupoprodaji Vitezita te uporedo dostavi saglasnost federalne vlade odnosno resornog ministarstva za prodaju firme namjenske industrije. Za sada ne ide po planu HDZ mentora.

Stečajna upraviteljica Behrija Huseinbegović i predsjednik Odbora povjerilaca Adil Lozo kao i akteri iz HDZ-a zaduženi za "transfer" Vitezita, posljednjih dana iskazuju vidnu nervozu jer ništa ne ide po planu brzog uvođenja u posjed i okončanja prodaje ili bolje reći zataškavanja kriminala koji se u i oko Vitezita odvijao posljednjih godina.

Nema naznake skorog rješenja kupoprodaje imovine Vitezita. Kupac i stečajna uprava, sada potpomognuti i bivšim radnicima Vitezita, stavili su pod presiju stečajnog sudiju koji odbija potpisati rješenje o dosudi, a što je i stav federalnog ministra energetike, rudarstva i industrije Nermina Džindića. Samo zemljište površine 1,3 miliona m2, sa infrastrukturom koje je prodano za 10,8 miliona maraka, potencijalno vrijedi minimalno 65 miliona maraka.

Odluka travničkog suda da odbije registraciju firme dokazuje navode Žurnala da potpisivanje kupoprodajnog ugovora nije bilo moguće bez prethodne saglasnosti Vlade Federacije BiH, ako se firma namjenske industrije prodaje u procentu većem od 49%.

Izvori iz Vitezita nam ukazuju na učestalo uništavanje ili iznošenje dokumentacije iz kruga tvornice, uključujući i onu koja pripada namjenskoj proizvodnji. Dokumentaciju odvoze preko povjerljivih osoba (imena poznata redakciji) na razne lokacije. Tužilaštvo Srednjobosanskog kanotna i dalje je indiferentno, kao što je bilo i svih prethodnih godina tokom sistemske pljačke Vitezita.

Na sve primjedbe i sugestije stečajna upraviteljica je odgovorila jednom rečenicom: “Ja tražim da me pustite da radim svoj posao“. A ono na čemu ona uporno insistira jeste da se kupcu iz Hrvatske što prije omogući prenos i upis vlasništva nad 1,2 miliona m2 zemljišta sa objektima i kompletnom komunalnom infrastrukturom.

Stečajni sudija Ivo Žabić upućuje dopis kojim nakon više od dvije godine stečajnog postupka, od stečajne upraviteljice zahtjeva poštivanje zakona, podsječajući da je on „šef“ stečajnog postupka? U međuvremenu, saznaje Žurnal od izvora iz Viteza, unutar kruga ponovo je počela devastacija, ruše se objekti, sijeku stabla i pomjera ograda...