Imam dva prijatelja na cijelome svijetu; jedan je mačak, drugi je ubica.
– Phillip Marlowe
Zid je početak horizonta
Nekoliko metara nas dijeli od finalne scene. Mačka elegantno prelazi preko terase i u nekoliko skokova stiže do zida koji odvaja našu hacijendu od ostatka svijeta. Mačka se iz života koji zovu stvarnost seli u prvih dvadeset minuta filma Dugi oproštaj.
Kada se Robert Altman upustio u avanturu ekranizacije Chandlerovog romana, bio je svjestan da se ono što ima na umu neće svidjeti mnogima kojima je privatni detektiv Philip Marlowe drag. Na kraju krajeva, to je i želio, da se takvima ne svidi. Njegove su namjere od početka jasne – napraviti nešto drugačije, melanholičnu satiru baziranu na jednom od dva, do tog trenutka, neekranizirana romana o voljenom detektivu. Skrenuti pažnju drugačijim pristupom, podsjetiti da uprkos postojanju Marlowa, tamo negdje vani pulsira stvarni i nasilan svijet. I nema tog antijunaka koji će poredak makar i neznačajno poremetiti, ili promijeniti.
Elliott Gould je, ispostavilo se, pravi izbor za tu ulogu.
Smrt se na prepad uselila u naše živote. Prije toga se desio oproštaj. Pripreme su bile iscrpljujuće. Mačka je na zidu. Svjestan sam da zadnji put gledam njeno elegantno povlačenje i da će uskoro uslijediti nestanak s druge strane krova koji više nije moj.
Breme prijateljstva
Toliko puta sam ti rekao kako završavamo. Komponovao sam upozorenja, ušuškavao ih u melodije koje ne možeš odbiti i ostavljao ih pod tvojim prozorom. Sad kada je noć neprohodna, bespomoćnost se ne može prelomiti. Nedjeljivo je breme uništenja. Srce je upalo u zamku, nas je troje i ishod je samo jedan.
Lennox: E pa, takav si ti, Marlowe. Nikad nećeš naučiti, rođen si k'o gubitnik.
Marlowe: Aha, čak sam izgubio i svog mačka.
Pravo ime mačora u Altmanovom filmu je Morris i on ima svoje mjesto u odjavnoj špici Dugog oproštaja. Morris je bio lutalica, spašena sa ulice u kasnim šezdesetim. Vrhunac slave je doživio nakon što je napustio Holivud i postao zaštitni znak mačije hrane marke 9-Lives. Prije nego što se zauvijek pozdravio sa svijetom filma i preselio se u TV reklame, pojavio se filmu Shamus, još jednom detektivskom ostvarenju, u kojem glavnu ulogu tumači Burt Reynolds.
Njegovu zadnju poruku nisam u stanju zaboraviti. Vraća se i ponavlja poput katastrofe: Tvoja ljubav je bezvrijedna. Dobra volja je pred porazom. Učinit ću ono što tražiš od mene, iako znam da se iz te šetnje niko ne vraća. Poklonit ćeš me drugima. Zaboravit ću te čim ugledam novo interesantno lice. Neon će obilježiti ulice koje smo napustili. Ono što tražim nije daleko, ali jeste nedostižno. Otkad ti postojiš, znam šta mi ne treba.
Naše iskustvo vrijedi više od tijela kojima se zavaravamo.
Lavež i zbogom
Kucat će na tvoja vrata. Namirnice koje donosim nisu dovoljne. San se udebljao i želi više. Potrošio sam sve što imam na revolver nepredvidljivog raspoloženja. Moja tajna nikome nije zanimljiva. Sanjam šešir, bradu i drugačiju obalu, a svaki prevrnuti kamen rezultat je napornog rada i pažljivog planiranja.
Skoro je četiri ujutro, budi me lavež psa. Vrijeme je za šetnju do neodloživog, no tijelo nije u stanju da prihvati bilo šta. U lobanju je usječeno pripadanje očaju, dok o tebi sve manje i manje znam. Žene su se iselile iz ove priče. Orgazmu je slomljena kičma i od morala je ostala samo prašina. Oslobođeni smo, nismo više robovi izvijenih vratova. Odustajemo od igre otimanja. Neki od nas najbolje funkcionišu u trećoj smjeni.
Što se mene tiče, može i tako – rekao bi Marlowe.
Ono što očekuješ izgubilo se na putu do nove istine, a put kroz ugodan pejzaž nužno ne vodi do dobrih vijesti. Ciljevi i sredstva, to je ples sa koracima na koje neki od nas nikada ne pristanu. U međuvremenu, naučio sam na pravi način čitati posvete u antikvarnicama. Kad si usamljena prošetaj između polica sa knjigama, pronaći ćemo se lako.
Ovo je kratki oproštaj.
(zurnal.info)