Pismena zadaća za Dan nezavisnosti: To je sva moja država

Taj dan treba započeti ovako – ustanem, poljubim svoju još uvijek sanjivu ženu. Odem, prošetam, pitam majku kako je? Pomazim psa i pobjegnem od mačke jer čudno škilji prema meni.

I to je sva moja država, jedino imanje i moranje koje imam.

DOBRI LJUDI

Obavezno se čujem sa sestrom jer mi se ponekad čini da ona jedina brine za mene. A nije da ne treba brinut. Sklon sam upadanju u probleme. Poslije ih rješavam. Reklo bi se – živim! Posao uvijek prvo naplatim pa ga onda izbjegavam radit što je dulje moguće. Onda me uhvati tjeskoba jer su me odgojili da ispoštujem druge ljude. Nekad to ne napravim pa se poslije ispričavam.

Upoznao sam puno dobrih ljudi. Za ne povjerovati je to da su svi odreda imali druga politička uvjerenja. Ali svi su živjeli samo za to da mogu poljubiti svoju ženu, pitati majku kako je, reći sestri da danas ne brine.

Ispod površine živi još puno ljudi koji su potpuno jednaki kao mi. Kao ispod mora – sve se ponaša na isti način. Ali nađemo mi načine za izlovljavanje. Čak smo i to smjestili u zakone i propise. Popisali cijeli svijet. Samo se ujutro zaboravili pozdraviti.

IMAMO DRŽAVE

Nekim čudom čak imamo i svoje države. One su, dakako, ograničene. Unutar njih smo proglasili kolektivnu neovisnost. Imamo način na koji se ponašamo, takozvani mentalitet. Skrpimo i nekakvu povijest. A onda se svedemo, sada pojedinačno, na dva datuma.

U međuvremenu, stignemo mrziti sve one s druge strane naše ograničenosti. Izazivamo eksplozije koje nas godinama poslije bude iz sna. Ostavljamo i bivamo ostavljeni. Samo nikako u miru. Groblja su sve dalje i dalje. Širimo gradove. Ulice su sve čistije. Sve izgleda kao da smo se dogovorili. A samo smo sklopili ugovor. Stavili svoje potpise pored drugog imena i onda zaboravili tu osobu.

SRAMOTA

Nema ništa važnije na svijetu osim nas. Ali sramota koja će ostati iza, ona će stvarno ostati. Dok se bavimo naftom, rudama, željezom. Zaboravimo da postojimo isključivo jer pored nas postoji još netko.

Ali za to je potrebno vjerovati. Misliti je previše.

(zurnal.info)