1
Telefonskom kamerom snima saobraćajnu nesreću. Uzbuđen je. I razdragan. Kad se smije, pljuvačka pršti. Želi savršeni snimak dolaska smrti, želi zabilježiti prelazak, isticanje života, strašnu misteriju. U memoriju telefona, tamo gdje su viber, emotikoni, instagram, želi zarobiti veliku Zvijer. Biće to senzacija, update života.
Ali, vozač je već mrtav! Zakasnio je. Smrt je došla i prošla. U olupini više nema ništa zanimljivo. Kakvo razočarenje! Ne može ga utješiti čak ni prizor glave odvojene od tijela.
Kada će mu se ponovo pružiti slična prilika?
Kada će se ponovo složiti ovakav dan?
Da li će ikada više osjetiti ovakvo uzbuđenje?
Razočaran je, neutješno razočaran. Bio je to tužan kraj savršenog dana za ubilački um. Zaista jeste.
(Napisano u autobusu nakon vijesti o saobraćajnoj nesreći na putu Jablanica – Mostar u kojoj je stradao Milenko Pudar. Nepoznati muškarac snimao je tok nesreće, sve do pogibije nesretnog Pudara i objavio je na društvenim mrežama. Na snimku se čuje njegov smijeh. U jednom momentu kaže: “Jaro, jesi li mrtav”?)
2
Beba plače u autobusu.
Moj saputnik se meškolji, kaže mi da ne podnosi dječji plač.
“Ne mogu da mislim, ne mogu da radim”.
Zbog toga se razveo. Ponekad, uglavnom subotom, viđa dijete i toliko mu je sasvim dovoljno.
“Sladoled, igralište i razlaz...”
Beba i dalje plače.
Znoje mu se mekane ruke, krive se mokra, mala usta, cvili, drhte mu noge, salo se ljulja, diše sve brže... Svaki čas će eksplodirati pa će, evo samo što nije, čitav autobus poškropiti sipino crnilo.
Priča konobar u bifeu na Autobuskoj stanici.
“Umro mi čovjek ispred radnje, prije petnaest minuta. Srce, valjda. Leži na betonu, podigla mu se majica, bijeli se stomak. Žena sjela pored njega i plače. Pun peron putnika gleda, niko ništa, svi čekaju hitnu. Mene mušterija vuče za košulju, kaže: Rekla sam čokoladu, ne vaniliju”.
SOUNDTRACK VOŽNJE
David Bowie "Warszava"
Caetano Veloso "If You Hold A Stone"
Porto Morto "Kuća"
Vuča, Nevladina organizacija & Magic Bush "Vetar i zastave"
(zurnal.info)