PISMENA ZADAĆA:Zar se onako dočekuju gosti?

Marko Tomaš

PISMENA ZADAĆA: Zar se onako dočekuju gosti?

Previše pisati o ovoj budalaštini nema nikakvog smisla. Razumijem kad dođu hajvani. Ali dragi moji, jel'  se onako dočekuju gosti?

Zar se onako dočekuju gosti?
foto: Alexandra Stojkov

Koliko se samog sebe sjećam stadioni služe da se maše zastavama. Ali se ne sjećam da me je kad sam bio dijete itko ikada zbog toga išta pitao a kamoli napao nekoga pored mene. A nešto se ni tad ljudi nisu mrzili samo zato što su iz različitih gradova. Evo, na primjer, ja sam mislio da je Split na drugoj planeti.

Ali nije bio, nego tamo gdje i oduvijek, malo niz Neretvu, pa skreneš desno i eto veselih Dalmatinaca.

Previše pisati o ovoj budalaštini nema nikakvog smisla. Razumijem kad dođu hajvani. Ali dragi moji, jel'  se onako dočekuju gosti? Djeca i roditelji? Nije lijepo. Što je bilo bilo je, ali treba biti veća osoba od svoje nesreće i tako se prevazilazi samog sebe.

Kad sam bio mali bio sam ponosan što sam iz BiH jer su nas dočekivali kao vesele i dobre ljude. Ali ovo u što pretvaramo vlastitu domovinu nije nešto čime se treba ponositi koliko god tvitova budale napisale. A možda sam i ja jedna od njih samo ne razumijem međunarodne odnose, da prostite, jebali vas oni!

Mene odgojilo da vodim računa o međuljudskim.  

 

(zurnal.info)