ŽURNAL U 2014.: Godina uspješne borbe protiv kriminala u javnim kompanijama

Malo je boljih nagrada za novinara od one kada sud potvrdi dokaze iz teksta. U martu 2014. godine državni sud je potvrdio kako je Elektroprivreda Bosne i Hercegovine nepropisno nabavljala mjerne ormare za domaćinstva 2009. godine što je bila jedna u nizu naših priča o lošem provođenju javnih nabavki u ovoj kompaniji u državnom vlasništvu.

Nekoliko puta prije ove presude, a nažalost i nakon nje, Elektroprivreda je prijetila da će tužiti Žurnal i tražila povlačenje teksta o tome da je upravo ona najveći prekršilac Zakona o javnim nabavkama u 2012. godini.

Danima smo unosili podatke iz gotovo 2.000 rješenja o žalbama na javne nabavke. Rezultat je bila prva baza podataka o žalbama na javne nabavke u BiH sa deset najvećih prekršilaca. Čim smo objavili priču, Elektroprivreda je zakupila stranice u nekoliko domaćih dnevnih novina i u neuvjerljivom pokušaju demanta od nas su zahtijevali da odmah povučemo priču uz prijetnje tužbom.

Ne samo da nismo povukli priču nego smo ih objavili još nekoliko. Pisali smo o jasnim slučajevima kršenja javnih nabavki u ovoj kompaniji. Do danas nas nisu tužili.

Ove godine uglavnom smo ponavljali i proširivali svoja istraživanja, podsjećali na upozorenja, propuste, neregularnosti i loše odluke vlasti – od afere Bosnalijek, nezakonitosti u javnim nabavkama pa do nemara zbog kojeg su poplavljeni bosanskohercegovački gradovi.

Prije nego se voda povukla iz gradova ponovo smo pisali o izvještaju revizora o lošem sistemu zaštita od poplava i njegovim najvažnijim upozorenjima. Pokušali smo objasniti da smrt 23 ljudi i hiljade poplavljenih kuća nisu rezultat bijesa više sile nego posljedice višegodišnjeg nemara političara.

Sada mi je žao što nismo svake sedmice upozoravali na ovaj izvještaj.

Zbog toga sam javno odbio dati jedan posto od svoje plate vlastima za pomoć poplavljenima. Vlast koja nema odgovornost, što se jasno vidi iz tekstova o zaštiti od poplava, ne može imati ni moje povjerenje da neće zloupotrijebiti naš novac. Novac je bolje poslati na adresu poplavljenog doma nego ga pustiti kroz ruke političara koji su već zloupotrebljavali novac za zaštitu od poplava.

Isto se desilo i rudarima u Zenici. Njihova smrt nas nije naučila ničemu. Nedugo nakon tragedije u zeničkom rudniku objavio sam dugačak, iscrpan, potpuno neatraktivan tekst za internet medije o problemima u radu rudara i njihovoj sigurnosti. Podaci i stavovi stručnjaka su pokazali da je mnogo više novca ulagano u povećanje proizvodnje nego sigurnost rudara u koje se vlasti tako često zakljinju. Jedino što je Elektroprivredi i političarima bitno jeste broj tona uglja makar se ona plaćala u životima rudara. Mjesecima nakon nesreće još uvijek nije urađeno gotovo ništa da se poboljša sigurnost rudara. Zbog toga sam navodio primjere drugih zemalja.

Japan je nakon nesreće u rudniku Mitsui Miike 1984. godine, kada je poginulo 83 rudara, donio niz propisa kojima se poboljšava sigurnost u jamama. Na svakih 200 metara ostavljaju ormariće sa opremom za komprimirani zrak, na radilištima moraju imati komore za evakuaciju i sklanjanje radnika gdje bi se osigurao vazduh iz boca i niz drugih mjera za zaštitu na radu.

Nakon rudarske nesreće u Čileu u Sjedinjenim Američkim Državama izdat je niz rudarskih propisa kojima se rudarima na radilištima mora osigurati vazduh, voda, hrana i prva pomoć za onoliko vremena koliko je potrebno da se sa površine dođe do njih.

Kod nas još uvijek ne vidimo ništa slično. Zbog toga je važno ponavljati tekstove, iznova istraživati da li je došlo do promjena i ko su krivci. Takav način izvještavanja nikako ne bi smio biti samo luksuz kojeg ima Žurnal nego i obaveza svih drugih medija.

Odličan primjer za to je priča o sumnjivom poslovanju Bosnalijeka koju smo u Žurnalu pokrenuli prije nekoliko godina. Nakon što je kompanija dobila novog najvećeg pojedinačnog dioničara priča je potpuno zaboravljena a Arslanagiće, bivše vladare ove kompanije, više niko i ne spominje.

U martu 2014. godine objavili smo film o Aferi Bosnalijek u kojem su prikazane sve neregularnosti u ovoj kompaniji.

TV Žurnal je istraživao načine za izvlačenje novca iz ove farmaceutske kompanije, porijeklo enormnog bogatstva porodice Arslanagić kao i odnos vlasti prema Bosnalijeku. Pratili smo trag novca Bosnalijeka koji je završavao na tajanstvenim otocima i raznim emiratima, istraživali kolika je vrijednost nekretnina porodice Arslanagić, kako su izgrađeni apartmani ove kompanije na Bjelašnici, koliko je zaista pojedeno toplih obroka te zašto je vlast godinama zatvarala oči iako su imali jasne signale da se u kompaniji u kojoj su većinski vlasnici dešavaju čudne stvari!

U 2014. godini su se pojavili i novi dokazi o trošenju novca kompanije u kojoj je Vlada Federacije bila najveći pojedinačni dioničari. U martu smo otkrili kako je Amar Arslanagić počastio na račun Bosnalijeka bivšeg fudbalera i vlasnika modne kuće Granoff Emira Granova letom Sarajevo – Dubai u junu 2010. godine.

Račun za let vrijedan 3.723 marke na ime Emira Granova poslan je Bosnalijeku uz napomenu “knjižiti na moj trošak”, uz potpis Amara Arslanagića, tadašnjeg direktora regije Srednjeg Istoka i Afrike.

U novembru smo otkrili “irsku šemu” za potpuno preuzimanje Bosnalijeka.

Grupa povezanih ljudi i kompanija uspjela je kupiti više od 30 posto dionica Bosnalijeka pri tome izbjegavajući zakonsku obavezu da objave tender za kupovinu preostalih dionica kompanija.

Kompanija Haden SA iz Luksemburga prošle je godine kupila 29,95 posto dionica najveće domaće farmaceutske kompanije Bosnalijek. Kompanija se na tom procentu zaustavila jer bi svako novo povećanje udjela značilo i javno objavljivanje poziva ostalim dioničarima za otkup njihovih dionica. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pokrenulo je istragu o načinu na koji su kupljene ove dionice.

Nakon našeg teksta kompanija Universal Real Estate iz Luksemburga prestala je kupovati dionice Bosnalijeka.

Bez vidovitih kašika i graha možemo reći da ćemo ponavljati priče i u 2015. godini jer vlast ponovo neće ulagati u sigurnost rudara, nove poplave će nas ponovo iznenaditi jer nasipi nisu obnovljeni a uprave Elektroprivrede i Bosnalijeka teško da će početi da se domaćinski odnose prema svojim kompanijama.

(zurnal.info)