U sklopu četvrtih "Dana Sarajeva" od 19. do 23. maja u Beogradu će nastupiti sarajevski muzičari. Oni će pred beogradskom publikom izvesti različite muzičke žanrove, od sevdaha, jazza, preko rock’n’rolla do elektronske muzike.
Nova izdanja predstavit će iskusni rok sastavi "Skroz" i "Sikter", čiji je frontmen Enes Zlatar Bure izrazio zadovoljstvo što uopće postoji takav festival i naglasio da je kompletna postava muzičara koji ove godine putuju u Beograd vrlo kompaktna ekipa.
U Beogradu će nastupiti i majstor suvremenog sevdaha Damir Imamović te elektrogitarski dvojac Basheskia & Edward EQ te DJ-evi Choola i Djoha, kao i Kontra DJ’s – Aldin i MPJ Slo.
Prvi beogradski zajednički nastup imat će izvrsna interpretatorka Amira Medunjanin i svjetski poznati jazz pijanist Bojan Zulfikarpašić.
- Radujem se nastupu u Beogradu, jer mišljenja sam da treba raditi što više na kulturnoj suradnji i promovirati događaje ovakvog formata. Nisam nikada bila u Beogradu i željela bih da ljudi dođu i da se zajedno opustimo, kazala je pred svoj prvi beogradski nastup Amira Medunjanin.
Beogradska publika s nestrpljenjem iščekuje nastup dvadesetorice, o kojima su čuli da je riječ o “dvadeset mladića upitnoga talenta”.
Ovaj jedinstveni boy band će se tamošnjoj publici predstaviti svojim hitovima poput “Ibrahim, Milutin, Valentin”, “Baraž” i “Mevluda”, saopćeno je iz Festivala.
(Fena)
Projektom je nabavljena studijska oprema, među kojom je i sedam kompleta TV kamera.Ceremoniji će prisustvovati vršilac dužnosti generalnog direktora BHRT-a Nermin Durmo, direktor Korporacije u osnivanju Drago Marić, generalni direktor BHT1 Vladimir Bilić, novi generalni direktor "Mitsubishi Corporation Belgrade Liaison Office" Toshiki Sugino te ambasador Japana u BiH Futao Motai koji će predati opremu.
Ovom donacijom, BHRT će se uskladiti sa standardima javnih emitera Evropske unije, a što će rezultirati poboljšanjem kvaliteta programa BHRT.
(Fena)
Vrlo teatarski, kazališno, komorno, tako je sve izgledalo na koncu. No, nisam zažalio, a i nitko pored mene nije zažalio. Ritual je odrađen, počast je odana jednom od najvećih rock melankolika i njegovoj romantičnoj bandi
Kratke ekskurzije uvijek su prekrasno iskustvo. Pogotovu kad za cilj imaju posjet dragim prijateljima i slušanje koncerta banda uz koji ste odtugovali dobar dio mladosti, koja na svu sreću još uvijek traje. Nas pet bili smo mostarska delegacija na zagrebačkom nastupu legendarnih nottinghamskih melankolika Tindersticks. Krenuli smo u rano subotnje jutro praćeni kišom. U Zagreb smo stigli za ležernih 7 uri.Par sati opuštanja kod druga Branka na Središću gdje je alko sekcija između piva, vina i rakije izabrala ovo drugo pa smo se zaputili do jedinog istinskog sakralnog objekta 21. stoljeća, hipermarketa u kojem smo proveli dobrih sat vremena u biranju sredstva za dostizanje određene razine euforije, koja nas ima pripremiti za koncertno iskustvo koje smo čekali dobra tri mjeseca.
KABOLA MALVAZIJA
Elem, Kabola Malvazija i Enjingijeva Graševina bili su razlog zbog kojeg smo zakasnili na nastup Nine Romić, koja je imala zadatak zagrijati publiku prije nastupa zvijezda večeri. Znači, izostanak opravdan. Ako ne vjerujete, preporučujem jednaku vrstu zagrijavanja za bilo koji koncert.
I onda, slatko iščekivanje, cupkanje, pružanje odavno kupljenih karata redaru, par piva na ulazu i upad u dvoranu ispunjenu dimom. Prvi znak dramaturške savršenosti koncerta kojem smo svjedočili bio je upravo taj dim, ispuštan sigurno 5 - 6 sati kako bi se u cijeloj dvorani stvorila maglovita atmosfera. To je stvarno dim iz dim mašine, u Kroejši se više ne smije pušiti niti u najvećim rupama, na moju veliku žalost, ali na radost odjeće koja vam nakon noći provedene u izlasku ne smrdi po dobroj staroj duhanskoj dimčini.
Uglavnom, uđemo vam mi u dvoranu i zavalimo se u stolice čekajući da na scenu stupe brundavi Staples i ekipa, koji su nam na neki način uništili mladost natjeravši nas da se zaljubimo u melankoliju. I konačno, eto njih, eto momaka, Tindersticks. Znao sam da je Staples visok čovjek, ali da će cijeli band izgledati kao engleska košarkaška reprezentacija baš i nisam očekivao.
Sve je krenulo sa Marbles. I onda opet iščekivanje. Čekanje nekakve eksplozije. I svo vrijeme praćenje genijalne dramaturgije koju je odradila rasvjeta. No, dojam svega je da je bend ostao suzdržan ustrajavajući na tehničkoj savršenosti u svakom trenutku, sve je bilo tip top, ali mislim da smo ostali zakinuti za provalu emocija kakvu smo svi očekivali.
Tako savršenoj svirci ne prisustvujete baš često. Nisu svi ni sposobni tako zvučati uživo. Pogotovo ne posvećuju toliku pažnju rasvjeti i atmosferi koju ona stvara. Prekrasno jazz bubnjanje, savršena harmoničnost i po tri gitare istovremeno, mistična klavijatura, triangl, čelo, Staplesov topli medvjeđi bariton, sve je bilo pod konac, po JUS-u. Ali emocija, ona sirova kvarna tvar, koja nas tjera da činimo lude stvari, nije doživjela 
erupciju. Možda razlog leži u tome da nisu svirali većinu favorita publike poput Another Night In, Rented Rooms isl.
RITUAL JE ODRAĐEN
Možda je razlog što pjesme s njihovog novog albuma publika još nije svarila. Uglavnom, mislim da je većina ljudi u dvorani zagrebačkog Kina SC tu noć ostala s dojmom da su svjedočili genijalnoj svirci, ali da nisu dobili ono po šta su došli, a to je upravo ona erupcija noir emocija koje vas obuzmu kad slušate njihove albume i putujete kroz njihovu glazbu usmjeravani briljantnim Staplesovim tekstovima. Vrlo teatarski, kazališno, komorno, tako je sve izgledalo na koncu. No, nisam zažalio, a i nitko pored mene nije zažalio. Ritual je odrađen, počast je odana jednom od najvećih rock melankolika i njegovoj romantičnoj bandi. Staples je istinski karizmatik, odrađuje koncerte bez pretjerane komunikacije s publikom, što je, po meni, priličan minus, ali većina žena se raspameti i kad ovaj izađe na scenu i izgovori "Thank You" onim mračnim, toplim glasom koji slušamo evo već dvadesetak godina.
Nakon skoro dva sata svirke, bis uključen, uslijedila je zagrebačka noć, pripita i hladnjikava. U jednom trrenutku nazdravili smo i sa članovima benda, koji je došao u obližnji klub “Krivi put” na pivo. Sreli smo neke dobre prijatelje, cugali, razgovarali, dovukli se do Brankovog stana na spavanje.
I onda, nedjeljno popodne, povratak u stvarnost, u zemlju koju veliki bendovi ne posjećuju osim ako se nisu ufurali da su veliki humanitarci, a to već sa glazbom nema nikakve veze.
(zurnal.info)
Posljednji svjedok protiv lidera Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislava Šešelja, optuženog za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH (1991.-1993.), trebalo bi da se danas pojavi pred sudijama Haškog tribunala.
Tim svjedočenjem biće okončan dokazni postupak optužbe protiv Šešelja koji će zatim, u skladu s pravilima Tribunala, podnijeti zahtjev za oslobađanje zasnovan na tvrdnji da tužioci nisu dokazali njegovu krivicu ni po jednoj tački optužnice.
Ukoliko sudsko vijeće taj zahtjev odbaci ili djelimično usvoji, oslobađajući Šešelja od nekih optužbi, proces bi trebalo da bude nastavljen dokaznim postupkom odbrane.
On je ranije tokom suđenja izjavljivao da neće izvoditi dokaze odbrane, ali je više puta sugerisao i da će pred Tribunal dovesti svoje svjedoke, kao i da će sam svjedočiti u svoju odbranu.
Šešelj je u pritvoru Haškog tribunala od kraja februara 2003. Kada se dobrovoljno predao. Suđenje je, poslije jednog neuspjelog pokušaja, počelo u novembru 2007.
(Fena)
Izricanje presude pred Odjelom II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Suda BiH, u predmetu Suvad Đidić, zakazano je za danas, saopćeno je iz Suda BiH.
U optužnici se, između ostalog, navodi da je optuženi Đidić u periodu između 1. i 9. oktobra 2008. godine u Vitezu, po prethodnom dogovoru sa njemu poznatim osobama, sačinio eksplozivnu napravu velike razorne moći, a sve radi ozbiljnog zastrašivanja stanovništva.
Eksplozivna naprava je 9. oktobra 2008. godine postavljena u Poslovno-prodajnom centru FIS u Vitezu prilikom čije eksplozije je došlo do smrti jedne osobe, a jedna osoba je zadobila teške tjelesne povrede opasne po život, dok je više osoba zadobilo lakše povrede.
(Fena)
Nakon 15 godina Roky Erickson snimio je novi album. Bio je to dobar razlog da pokrenemo istragu koja je propala prije 20 godina
Prvi put sam za Ericksona čuo kada sam dobio kasetu s albumom Where The Pyramid Meets The Eye: Tribute To Roky Erickson. Bila je to izvanredna kompilacija, sigurno najbolji tribute na koji sam do danas nabasao. Okupljeni bendovi (mnoge od njih sam u to vrijeme intenzivno slušao i apsolutno vjerovao njihovom ukusu, poput Primal Scream, R.E.M, Buttholle Surfers, Jesus And Mary Chain, Thin White Rope), svirali su pjesme koje su im sasvim odgovarale, a neki od njih mogli su samo sanjati o tako dobrim melodijama. S druge strane, svojim fanovima skrenuli su pažnju na Ericksona i izvukli ga iz višedecenijske nezaslužene izolacije. Jedne od mnogih...
Zainteresiran, informacije o Ericksonu skupljao sam u komadićima, iz rijetkih muzičkih časopisa ili usmene predaje premudrih freakova kod kojih pitac nikada nije sasvim siguran da li zaista znaju odgovore, izmišljaju ili mistificiraju. Uspio sam saznati da se radi o kultnom psihodeličnom muzičaru, psihijatrijskom bolesniku, vrsnom kantautoru i deklarisanom vanzemaljcu. Priča puna rupa...
...
Roky se ponovo vratio, a podršku mu pružaju mlade komšije iz Austina Okkerville River. Njihov lider Will Sheff utrošio je mnogo energije da Ericksonu obezbijedi okruženje kakvo zaslužuje. Preslušao je 60 pjesama, od 13th Floor Elevators, solo radova, pa i opskurnih snimaka snimljenih u umobolnici... Izabrao je neobičan niz, namjerno zaobišao hitove i uspio zaokružiti vrlo zanimljivu cjelinu. Nastao je prvi Rokyjev album nakon 15 godina True Love Cast Out All Evil. Taj CD je ultimativna posveta kojom je Sheff želio odati počast Ericksonovoj karijeri i načiniti mu neku vrstu spomenika, u najplemenitijem značenju te riječi.
...
Imam dovoljno izvrsnih pjesama za opravdanu izolaciju sa slušalicama, kao i dovoljno dobar razlog da pokušam zaokružiti priču. Stariji sam, iskusniji, i dalje dovoljno radoznao, a i google je uvijek na raspolaganju za zloupotrebu. I kakvi su rezultati moderne istrage?
Dakle, Roger Kynard Erickson rođen je u Dallasu, Texas 1947. godine, rastao je u Austinu, s pet godina svirao je klavir, gitaru uzeo sa 12, a sa 18 formirao prvi psihodelični bend na svijetu, danas kultni 13th Floor Elevators. Samo par mjeseci kasnije komponirao je garažni klasik You're Gonna Miss Me, koji je ostao njegov najveći hit. Mlada Janis Joplin tada je željela da im se pridruži, ali ju je odvratila primamljiva ponuda iz San Franciska u kojem se tada tek formirala psihodelična scena.
Lako je bilo praviti cvijetnu revoluciju u Kaliforniji, 13th Floor Elevators su taj pionirski posao radili u jednoj od najkonzervativnijih američkih država, gdje je porododica Bush uspostavila svoje tradicijske vrijednosti. Snimili su četiri izvrsna albuma, odreda smjernice za Grateful Dead ili Jefferson Aeroplane, ali u Teksasu nisu uspjeli dobiti poštovanje kakvo su zasluživali. Naprotiv, podozrenje, prezir i pojačanu pažnju policije.
Zbog samo jednog jointa (a i on je bio podmetnut) Roky je izveden pred sud na kojem mu je prijetila desetogodišnja robija. Zbog toga je izjavio da već godinama razgovara sa demonima, pa kada je pomislio da to nije ostavilo dovoljno jak utisak na sud, predstavio se kao Marsovac. Takva identifikacija odvela ga je u bolnicu u Houstonu. Nakon par neuspjelih pokušaja bijega, Sud ga premješta u zloglasnu umobolnicu Rusk, gdje Teksašani smještaju svoje psihopatske ubice. Tamošnji ljekari propisuju mu elektrošokove i jake lijekove naspram kojih i najjača LSD formula izgleda kao homeopatska tabletica. U takvom okruženju Roky je nastavio da svira, formirao je bend u kojem su svirali bolesnici sa jezivom prošlosti.
Kada je nakon 3,5 godine napustio Rusk, Roky više nije bio ista osoba. Ako je nekada lagao sudiji da mu je Marsovac uzurpirao tijelo, od tada je to sasvim ozbiljno tvrdio i najbližim članovima porodice. Žalio se da neprestano čuje glasove u glavi koje je pokušavao prigušiti bukom kućanskih aparata koje je istovremeno uključivao i nazivao ih svojim električnim prijateljima. Uhapšen je i zbog krađe pošte. Naime, skupljao je poštu od susjeda koji su odselili i lijepio je po zidovima svoje sobe. Ovaj put sud ga je oslobodio jer Roky nije otvorio niti jedan koverat.
Nije bio sposoban za formiranje benda sa tvrdom jezgrom. Pravio je prateće bendove sa dostupnim glazbenicima koji su se kačili na njegovu staru slavu i formirao Aliense, Explosivese... U zvuk unosi hard rock elemente, a tekstovima plaze demoni, zombiji, vampiri, dvoglava čudovišta. Nazivi solističkih albuma biće dovoljno ilustrativni: I Think Of Demons, The Evil One, Gremlins Have Pictures, The Return Of The Living Dead, Don't Slander Me, Casting The Runes... Izuzetno je važno naglasiti, Ericksonov horror razlikuje se od trabunjanja Marylin Mansona ili heavy metal bajki. Njihovi demoni dovedeni su iz B filmova i stripova, a za Rokyjeve se plašimo i pretpostaviti odakle potiču.
Tek 1993. čini se da demoni lagano popuštaju stisak. Zajedno sa Charlie Sextonom i Paulom Learyjem iz Butthole Surfersa snimio je prekrasan album koji srdačno preporučujem. Zove se All That May Do My Rhyme i pun je ljubavnih pjesama.
...
Dobro je na ovom mjestu prekinuti istragu. Naročito kada je jasno da sem žutih detalja nismo postigli mnogo više od one potrage prije 20 godina. Najvažnije stvari ostale su nepovezane. Da li je Roky bio žrtva sistema? Da li je zaista imao psihičke probleme ili je sasvim nevin boravio sa opasnim duševnim bolesnicima? Da li je njegova opsesija vanzemaljcima i čudovištima bio pokušaj bijega od stravičnog okruženja? Koji je pravi identitet monstruma, vampira i zombija? S koje strane zidina su se nalazili? Šta se dogodilo te 1993. pa da proglasi da je Marsovac odlučio da mu napusti skelet?
Priča se ni danas nije mnogo više popunila, čak je i sveznajući google nemoćan. Valjda je to normalno kada čovjek ima posla s mitovima.
...
A možda svi ti odgovori nama slušaocima i nisu pretjerano važni i možda je ova istraga bila čist gubitak vremena? Jer, album True Love Cast Out All Evil je dovoljno dobar da ga precizni odgovori ne bi učinili ništa kvalitetnijim. Također, njegovim pjesmama ne bi moglo naštetiti ni saznanje da ih je snimila osoba sa karijerom šefa poslaničke grupe u Domu naroda.
Erickson i Sheff napravili su izvrsnu ploču. Roky je pjesme otpjevao bolje nego ikada do sada, a Will mu je obezbijedio produkciju kakvu zaista zaslužuje. Goodbye Sweet Dreams je čisti hit, snage jedne You're Gonna Miss Me, John Lawman ima žestinu Stoogesa i šarm I Walk With A Zombie, Forever i Be And Bring Me Home su dramatične koliko i njihovi nazivi... Album je čvrsto kreiran, kao skulptura (spomenik, kako rekoh), i svaki njegov dio je važan, ali ipak treba istaći jednu pjesmu - Please Judge. Njoj je i Sheff posvetio posebnu pažnju. Kako u jednom intervjuu objašnjava, nije znao kako da postavi njen aranžman. Nakon dugog niza jalovih pokušaja zamolio je bend da napusti studio i zajedno sa Rokyjem sjeo za klavir. Načinili su suhu verziju pjesme, a ostali dijelovi snimljeni su uz pomoć električnih prijatelja – aparata iz Rokyjevog doma i žamora bolesnika iz Ruska. Rezultat je teško prepričati, pa to neću ni učiniti.
...
Lijepo je saznanje da je u ovakvom svijetu moguć sretan kraj, da demoni ipak mogu biti pobijeđeni. Najljepše je što se to može učiniti sa formulom koju smo još u djetinjstvu trebali naučiti iz bajki - true love cast out all evil.
(zurnal.info)
Okrugli stol na temu "Ostali: Inicijativa za promišljanje ustavnih kategorija u BiH" bit će održan sutra u Nansen dijalog centra u Mostaru.
Na okruglom stolu bit će predstavljena ACIPS-ova platforma s amandmanima na Ustav BiH, koja bi, ako bude usvojen na Parlamentu BiH, okončala diskriminatorsku praksu prema kategoriji ostalih te osigurali konstitutivnim narodima, na područjima gdje su manjina, bolju zaštitu njihovih prava.
(Fena)
Zbog iznenadne smrti direktorice srebreničke apoteke, koja je bila jedina diplomirana farmaceutkinja u ovoj općini, došlo je do poremećaja u snabdijevanju lijekovima građana Srebrenice. Zbog iznenadne smrti direktorice srebreničke apoteke, koja je bila jedina diplomirana farmaceutkinja u ovoj općini, došlo je do poremećaja u snabdijevanju lijekovima građana Srebrenice.
Gradska apoteka u Srebrenici, koja je jedina u ovoj općini, na preporuku Ministarstva zdravlja Republike Srpske i Apotekarske inspekcije, sada radi samo četiri sata dnevno i izdaje lijekove samo na ljekarske recepte i to kada je prisutna diplomirana farmaceutkinja Katie Jovetić. Ona je direktorica bratunačke Gradske apoteke i privremeno će vršiti i dužnost direktora srebreničke apoteke.
Dvije radnice apoteke nisu znale reći, niti je na obavještenju, isturenom na vratima apoteke, navedeno u kojem razdoblju dana pacijenti mogu kupiti lijekove na recept.
Do konačnog rješenja pitanja direktora apoteke, građani Srebrenice će po odgovarajuće lijekove, kao uostalom i za mnoge druge potrepštine, najčešće morati ići u susjedni Bratunac, gdje ima više apoteka.
(Fena)
Maksima Božića, rođen 6. februara 1990. u Bijeljini, koji koristi imena Mirza Gradaščević i Abu Muhamed, te Enesa Sejranića, rođen 11. novembra 1987. u Tuzli, uhapsili su 4. maja ovlašteni policijski djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova Tuzlanskog kantona.
Pri pretresu prostorija pronađeni su, i privremeno oduzeti, predmeti koji asociraju na improviziranu ekplozivnu napravu, materija koja asocira na eksploziv, uključujući upaljač i nekoliko priručnika za rukovanje ekplozivnim sredstvima i napravama. Pronađeno je i nekoliko ručnih bombi i druge vojne opreme.
Osumnjičeni Maksim Božić je pružio otpor pri hapšenju. On je prema policijskom službeniku usmjerio automatsku pušku s metkom u cijevi, a zatim pokušao pobjeći.
U vezi s ovim kaznenim djelom, protiv osumnjičenog Božića vodi se poseban postupak u Kantonalnom tužiteljstvu u Tuzli.
Osumnjičeni su u pritvoru, saopćeno je iz Tužiteljstva BiH.
(Fena)
Jasmila Žbanić na 20. festivalu njemačkog filma FilmKunstFest u Schwerinu dobila je nagradu za najbolju režiju za film „Na putu“.
Ona je izbabrana za najbolju rediteljicu u konkurenciji najboljih njemačkih filmova.
Nagradu je u Jasmilino ime primila direktorica fotografije Christine A. Maier. Festival u Schwerinu predstavlja jedan od najznačajnijih festivala njemačkog filma.
Film "Na putu" se smatra i njemačkim filmom, a žirijem koji je donio odluku o nagradi je predsjedavao Michaell Ballhaus, koji je pored 16 filmova Fasbindera, snimao s Fransis Ford Copolom, te je snimio neke od najznačajnijih filmova Martina Scorsesa.
"Za mene je nagrada već to da Michaell Balhaus gleda moj film. Ugodno je dobiti i priznanje i novčani dio nagrade. Ovakva vijest čovjeku može uljepšati dan", rekla je Žbanić.
(Fena)
Luda mačka ili "mijao-mijau" ime je nove droge koja se širi Evropom i koja ima učinak sličan kokainu i ecstasyju.
Mad Cat ili mefedron legalna je i može se preko interneta kupiti kao sredstvo za poticanje rasta biljaka. Prvi put se pojavila u drugoj polovini prošle godine i tada je registrirana u Nacionalnom monitoring centru za droge. Prodaje se kao prašak za šmrkanje ili otapanje u pićima.
- Luda mačka proizvodi euforična stanja bez halucinacija, rezultira osjećajem otvorenosti, razgovorljivosti i smanjuje osjećaj gladi, tvrde kriminalisti i toksikolozi. Dodaju kako se tjelesni simptomi očituju u proširenim zjenicama, crvenilu, svrabu i jakom znojenju, kazao je za Slobodnu Dalmaciju Tomaš Paleniček, stručnjak za neurobiologiju ovisnosti.
Mefedron itekako opterećuje srce, a u Velikoj Britaniji se sumnja da je, u kombinaciji s alkoholom i marihuanom, izazvao nekoliko smrtnih slučajeva.
Korisnici do "lude mačke" najčešće dolaze poštom, u paketićima naručenim preko interneta gdje se prodaje kao sredstvo za ubrzanje rasta biljaka.
(Fena)
Misija Evropske unije na Kosovu (EULEX) uključena je u potpunosti u istragu povodom otkrivanja masovne grobnice sa 250 tijela Albanaca ubijenih 90-tih godina, rekla je u ponedjeljak Tanjugu portparol te misije Irina Gudeljeva.
Gudeljeva je rekla da se EULEX o tom slučaju, za sada, neće oglašavati, a određene detalje iznijet će kasnije, ne precizirajući kada bi se to moglo dogoditi.
(Fena)
Svjedočenjem krunskog svjedoka Tomislava Marjanovića danas je na zagrebačkom Županijskom sudu nastavljeno suđenje optuženima za atentat na suvlasnika "Nacionala" Ivu Pukanića i njegova suradnika Niku Franjića. Prema odluci Vrhovnog suda, Marjanović svjedoči iza zatvorenih vrata, jer je prihvaćen prijedlog tužiteljstva da njegov iskaz bude zatvoren za javnost.
Odvjetnici optuženih za atentat ranije su se usprotivili zahtjevu USKOK-a da Marjanovićevo svjedočenje bude tajno, ističući da je krunski svjedok više puta istupao u medijima.
Branitelji su tvrdili da je Marjanović u medijima prepričao gotovo cijeli svoj iskaz i otkrio identitet, čime je otklonio jedini razlog za isključenje javnosti.
Inače, njegov iskaz iz istrage jedan je od najjačih dokaza kojima je USKOK potkrijepio optužnicu protiv Pukanićevih egzekutora. Marjanović je, naime, sudjelovao u pripremi ubojstva, ali se naknadno nagodio s USKOK-om i odlučio svjedočiti protiv drugih optuženika.
Marjanović je u medijima ispričao da su se zbog atentata na Pukanića, ali i još dvije osobe u Zagrebu, udružili Robert i Luka Matanić, Amir Mafalani, Željko Milovanović, Bojan Gudurić i Slobodan Đurović. Đurović je navodno bio veza sa Sretenom Jocićem, zvanim Joca Amsterdam, koji je atentat navodno platio 1,5 milijuna eura.
Jociću se, zajedno s Milovanovićem i Milenkom Kuzmanovićem za isti zločin sudi u Beogradu.
(Fena)
Poetski teatar mladih Juventa, koji djeluje u okviru JU Centar za kulturu Sarajevo predstavit će se sutra srednjoškolcima I i II Gimnazije s novom predstavom "U labirintu seksualnosti". 
Ovaj novi projekt tematizira problem seksualnosti kod adolescenata, što je najznačajnije dešavanje u tom periodu odrastanja.
Ovo će biti nastojanje da se kroz pozorišnu predstavu, vrlo oprezno, razjasni i pomogne mladom čovjeku da lakše i bezbolnije uđe u svijet seksualnosti.
Ovo je dosad najznačajniji i najkompleksniji projekt, a rađen je po knjizi “Seks za početnike“Jasminke Petrović.
Predstavu je režirala Jasna Diklić, dok je dramatizaciju uradila Asja Krsmanović.
Organizator projekta je JU Centar za kulturu Sarajevo, a pokrovitelj Općina Centar Sarajevo.
Predstva počinje sutra u 20 sati.
(Fena)
Paket koji se priprema sadržavat će čak 15 knjiga bivšeg frontmena Azre i dvostruki CD sa glazbom koja do sada nije bila objavljivana.
Sabrana djela legendarnog Branimira Johnnyja Štulića trebala bi izaći do kraja ovog mjeseca, piše beogradski Blic.
Paket koji se priprema sadržavat će čak petnaest knjiga bivšeg frontmena Azre i dvostruki CD sa glazbom koja do sada nije bila objavljivana.
Na glazbenom CD-u bit će snimka sa koncerata Štulića i Azre u Mostaru i Banjaluci, a kako tvrdi Bane Gojković, vlasnik izdavačke kuće, Johnny sam crta omote za svoja djela.
-Nedavno sam bio kod Johnnyja u Nizozemskoj i on je dobro. Predano radi na omotima za knjige i CD. Uspjeli smo se dogovoriti da uz komplet njegovih književnih djela ide poklon CD sa koncerata u Mostaru i Banjaluci, koje je radio devedesete godine. Koncert u Mostaru je bio mirniji, a u banjalučkom Boriku je bio sa tadašnjom postavom Azre. Oba koncerta su bila dio njegove političke kampanje koja se zvala "Ne pokaži da si ufitiljio“, kojom je pokušao preduhitriti događaje koji će se uskoro dogoditi u bivšoj Jugoslaviji.
Sve je napisao u heksametarskom stihu u svom maniru. Sabranim djelima dodao je i svoj novi prepjev u heksametru poznatog djela Dragoslava Mihajlovića "Kad su cvetale tikve“. To će biti petnaesta knjiga u okviru njegovih sabranih djela. Plan je da se djela pojave do kraja svibnja, a u lipnju ćemo napraviti promociju u novom klubu "Ilegala“ - kaže Gojković za Blic.
Jutarnj.hr
Glavni pretres u postupku protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića u Haškom tribunalu biće nastavljen danas
unakrsnim ispitivanjem svjedoka tužilaštva Davida Harlanda, koji je bio politički savjetnik komandanta UNPROFOR-a u BiH od 1993. godine do kraja rata.
Karadžić je za unakrsno ispitivanje Harlanda tražio 14 sati, od kojih je prošle sedmice iskoristio četiri. Na listi Tužiteljstva idući svjedok je nizozemski novinar Ernaut van Linden, koji je od 1991. do 1995. radio za britansku mrežu Sky News kao ratni izvještač iz Hrvatske i BiH.
Van Lindenu će to biti svjedočenje u šestom predmetu u Tribunalu, jer je ranije svjedočio na suđenju generalu Stanislavu Galiću, Slobodanu Miloševiću, Milanu Martiću, generalu Momčilu Perišiću i u predmetu protiv "Vukovarske trojke", javio je Radio Slobodna Evropa.
(Fena)
Već prvo slušanje nam kazuje da mladići nemaju namjeru da naprave kreativni pomak od prethodna dva albuma
Lokalni band iz Melburna pod nazivom British India objavio je treći album pod nazivom Avalanche, nakon odličnog prvog albuma pod nazivom Guillotine iz 2007. godine i za nijansu manje kreativnog Thieves iz 2008. godine koji ipak ne oskudijeva kvalitetnim pjesmama kao što su This Dance is Loaded, I Said I'm Sorry ili The Golden Year. Zbog toga se novi album sa dosta interesovanja očekivao, a objavljen je u aprilu 2010. godine.
Inače, priča vezana za British India je puna klišea. Sve počinje u srednjoj školi gdje se interesovanje za istu vrstu muzike pretvorilo u veliko prijateljstvo, pa 2004. godine Declan Melia (vokal, gitara), Nic Wilson (gitara), Will Drummond (bas) i Matt O'Gorman (bubanj) formiraju band pod nazivom British India. Prije nego što su pronašli svoj energični i brzi stil svirali su cover verzije od BRMC, Blura, The Beatlesa i Starsailora. Uočio ih je Harry Vand bivši gitarist benda The Easybeats koji im pomaže da pronađu nezavisni studio u kojem će snimiti svoj prvi EP Counter Culture.
Pet godina nakon izdavanja svog prvog vinila British India objavljuju Avalanche. Već prvo slušanje nam kazuje da mladići nemaju nikakvu namjeru da naprave veliki pomak od onoga što su radili do sada.
Novi album donosi znatno mekši zvuk, gdje je koncept isti ali je muziciranje donekle izmjenjeno.
Album otvara kratka numera Safari sa brzim i neurotičnim ritmom i teškim udarcima bubnja što uveliko podsjeća na njihov prvi album ali ujedno i na Incubus ili The Vines. Nowhere Boys melje s ritmom i teškom atmosferom, uspješno se kombiniraju eksplozivni i žestoki gitarski rifovi sjedinjeni sa upečatljivim vokalom.
Treća numera pod nazivom 90 Ways To Leave Your Lover nam daje male nagovještaje da bi album mogao biti na razini prvog i drugog. Sa sporim početkom gdje čujemo konstantno ponavljanje gitarske fraze sa monotonim i prividno nezainteresiranim pjevanjem Declan Melia će se raspršiti nakon 1:20 minuta kada se uključuju i ostali članovi banda, a samo pjevanje ponovo postaje teško, žestoko i vrišteće. Potom slijedi drugi singl sa albuma i numera Beneath The Satellite, klasičan gitarski komad sa fuziranim gitarama gdje opet vokal vuče pjesmu.
U instrumentalnim dijelovima produkcija je mogla biti znatno čvrstija i jasnija ali na ovaj način momci iz British Indie su zadržali svoj prepoznatljivi prljavi zvuk koji se na momente kreće ka garage blues zvuku. Produkcija također dosta asocira na live ugođaj. Slijedi pjesma Vanilla koja je već ranije objavljena kao singl i za koju je snimljen spot koji je najavljivao album. Vanilla je sigurno najbolja numera na albumu sa odličnim ritmom i harmonijom.
Što se više krećemo ka drugoj polovini albuma on postaje sve komercijalniji i na momente pjesme zvuče poprilično sterilno i podsjećaju jedna na drugu. I konačno, da zaključimo: solidan album koji neće proizvesti nikakvu vrstu histerije ali će sigurno naći svoje poštovaoce.
(zurnal.info)
Madridski Real započeo je pregovore koji bi mogli biti okončani dovođenjem bosanskohercegovačkog napadača Wolfsburga Edina Džeke na Santiago Bernabeu, objavio je minhenski Merkur, a prenose svjetski mediji.
Manchester United i Chelsea već se godinu dana spominju kao moguća odredišta bh. nogometaša, a u posljednje vrijeme s Otoka se javljaju Arsenal i financijski moćni Manchester City.Ta četiri engleska kluba, uz italijanske Milan i Juventus, te španske velikane e Barcelonu i Real Madrid, svjetski mediji najčešće spominju kao moguće odredište nastavka karijere Wolfsburgovog napadača.
Sada je, tvrdi se, u akciju dovođenja silovito krenuo Real čiji su predstavnici službeno otvorili pregovore s još uvijek aktualnim njemačkim prvacima. Navodno je predsjednik sportskog društva Real Florentino Perez odustao od nakane da u klub dovede Waynea Rooneyja te se okrenuo opciji koja u dres "kraljeva" oblači Džeku.
(Fena)
Tog petka uveče sve je u Banjoj Luci podsjećalo na 1992., tog petka zaista se činilo kao da Bosna i Hercegovina više ne postoji. Oficijelni voditelj manifestacije umalo pa da podvrisne: „Svi smo tu samo njih dvojice nema“
Nedavno je menadžment Radio-televizije Srbije na čelu sa generalnim direktorom Aleksandrom Tijanićem odlučio „redizajanirati“ najavnu špicu centralne informativne emisije Dnevnik. I ništa tu ne bi bilo sporno ni neoubičajeno (uostalom, svaka bogatija tv kuća u Evropi s vremena na vrijeme uloži ozbiljan novac i osvježi špice i jinglove u vlastitom dnevnom programu) samo da se ne radi o svojevrsnoj audio-vizualnoj replici dnevničkog uvoda nastalog davne 1978. godine, propagandne uvertire korištene i u vrijeme režima Slobodana Miloševića, onda kada je zlikovac sa Dedinja vodio ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u doba kada su sa tv ekrana ispisivane potjernice i objavljivane smrtne presude „stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima“ od redovne mete režima Vuka Draškovića do pokojnih Slobodana Inića i Zorana Đinđića. Dolaskom Demokratske opozicije Srbije na vlast, u paketu sa Miloševićevim režimom, svrgnuta je i dnevnička špica RTS-a. Tada se vjerovalo da je Srbija za sva vremena medijski oslobođena i da nikad više neće biti kao u SPS-eri. Međutim, kao što svaka revolucija pojede svoju djecu tako je i Tijanićev RTS donio odluku da deset godina nakon 5. oktobra i sedam godina nakon 12. marta građane Srbije vrati na početne položaje. Hrvatskom termilogijom kazano, građanima Srbije je general(ni) Tijanić u pola osam ispalio „topničke dnevnike“.
NOVA ZGRADA ZA STARU PROPAGANDU
Nekako u isto vrijeme tristotinjak kilometara od Beograda, u Banjaluci dakle, održana je svečana ceremonija otvaranja nove zgrade Radio-televizije Republike Srpske koju su slavljenici egzaltirano prozvali hramom!? Brojne zvanice, skupa odijela i manekenke, pravoslavna ikonografija primjerenija osveštenju obnovljenog manastira u Žitomislićima nego otvaranju sjedišta javnog servisa, red popova i red lopova, rakija i šampanjac uz muziku Orkestra za svadbe i sahrane... Slava na tebe veliki dobročinitelju Stanković Slobodane.
Svjetla se gase.
Nacija šuti, ne diše.
Ratni huškač i peterostruki Karadžićev ministar Dragan Davidović odlučno i visoko podiže ruku.
Nacija šuti, ne diše.
Domaćini i zvanice stišću pesnice, znoje se ispod pazuha.
Nacija šuti, ne diše.
Okupljena svjetina gleda u nebo s Nektar pivom u ruci.
Nacija šuti, ne diše.
Nebo iznad Banjaluke dobiva patinu manastirskih zidova, i Bog je večeras uz RTRS.
Nacija šuti, ne diše.
I onda, samo jednim Davidovićevim potezom, u svijet se poput prvog srpskog Space shutlle-a lansira historijska parola-18 godina s vama, 18 godina za Republiku Srpsku. Tako je, naime, (u očiglednom nedostatku gorih rješenja) nazvan promotivni spot RTRS-a tokom kojeg kadrom defiluju sve same novinarske gromade predvođene nepokolebljivim Ristom Đogom. Tog petka uveče sve je u Banjoj Luci podsjećalo na 1992., tog petka zaista se činilo kao da Bosna i Hercegovina više ne postoji. Oficijelni voditelj manifestacije umalo pa da podvrisne: „Svi smo tu samo njih dvojice nema“.
BJEŽIMO U MRAK
Nakon što je Goran Bregović pokupio svoje trube i svirače, u „novoj zgradi RTV hrama“ nastupio je total(itar)ni mrak. Po uzoru na informativni program koji proizvode punih 18 godina, menadžment i novinari RTRS-a su zbog nedovršenih građevinskih radova morali pogasiti svjetla i napustiti „hram“. Ostalo je samo sjećanje na jedno veselo pijanstvo i početak predizborne kampanje Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Za sve ostalo zadužen je Dnevnik RTRS-a.
Povodom obilježavanja Dana Evrope, Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini i Direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine zajedno sa nevladinom organizacijom "Marathon" Sarajevo, organizuje 4 km dugu utrku pod nazivom "Trkom u Evropu", koja će se održati u Sarajevu u nedjelju 9. maj.
Start i cilj ove sportske manifestacije će biti na Trgu BiH 1, sa početkom trke u 10.00 sati, a trasa će prolaziti kroz Vilsonovo šetalište. Na manifestaciji će prisustvovati ambasador Dimitris Kourkoulas, šef Delegacije EU u BiH, Nevenka Savić, direktorica Direkcije za evropske integracije BiH, Valentin Inzko, specijalni predstavnik EU i drugi zvaničnici u BiH.
Očekuje se učešće velikog broja učenika i studenata, a nastup su potvrdili i učesnici iz Španije, Mađarske, Švajcarske, Italije, Slovenije, Srbije i Hrvatske.
Nagradni fond, u ženskoj i u muškoj konkurenciji, iznosi 1200 KM odnosno 200, 150, 100, 50 i 50 KM za prvih pet takmičara i takmičarki. Prvih 400 učesnika koji završe trku će dobiti i posebne majice.
U okviru trke obilježit će se i Evropska godina borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti koja se ove godine obilježava diljem Evropske unije.
U tu svrhu učešće na trci iznosi simobolične 2 KM, a sredstva će biti donirana dvjema organizacijama koje okupljaju osobe s posebnim potrebama i socijalno ugrožene grupe.
Rok za registraciju je, subota 8. maj 2010. godine, a broj se može podići u prostorijama LAFUMA-e, BBI Centar, sprat V.
(Fena)
