Priča o bendu Dead Can Dance počela je u Melburnu, 1981. godine, gdje su se upoznali Brendan Perry i Lisa Gerrard. Prije formiranja DCD Brendan je bio pjevač i basista u australijskom punk bandu Scavengers koji je 1979. godine promijenio ime u Marching Girls. Bend nije objavio album, pa ih Perry napušta i počinje sa samostalnim radom. Eksperimentira sa elektronikom, a kada mu se pridruže Lisa Gerrard, Paul Erikson i Simon Monroe Dead Can Dance je oformljen. Odlaskom u London 1982. godine Brendan i Lisa se ubrzo uključuju u tamošnju muzičku scenu pa 1984. godine snimaju prvi album pod nazivom Dead Can Dance. Album je objavila izdavačka kuća 4AD koja je pod dirigentskom palicom Ivo Watts-Russella postala okupljalište svega kvalitetnog što se u to vrijeme moglo čuti i vidjeti u Londonu, poput bendova The Wolfgang Press, Bauhaus i This Mortal Coil.

Prvim albumom u potpunosti otvaraju sebi ulaz u tadašnju dark ghotic scenu Londona približavajući se zvukom najviše Cocteau Twins i ranim The Cure. Omot krasi ritualna maska sa Nove Gvineje koja dobro ilustrira atmosferu koju muzika ostavlja na slušaoca.

Album u cijeloj svojoj formi odudara od njihovih kasnijih radova. Ipak numere Froutier, Musical Eternal i Carnival of Light u dobroj mjeri najavljuju šta se može očekivati na njihovom slijedećem albumu Spleen and Ideal. Na albumu se nalazi 14 pjesama koje su svakako nešto što se u to vrijeme moglo nazvati vrhom dark ghotic scene u Engleskoj, a samim tim i u svijetu. Pjesme su turobne, mračne, a prekrasni vokal Lise Gerrard ipak uspijeva pjesmama dati malo spokoja. Na ovom albumu DCD još uvijek koriste „klasične“ instrumente, dok kako se njihov opus razvija, sve više eksperimentišu sa zvukom i uključuju egzotične instrumente Azije, Afrike ili Južne Amerike ne libeći se da ih prilagode svojoj muzici.

Drugi, po svemu čudesni album Spleen and Ideal realizirali su 1985. godine i njegova glavna odrednica je odlično kotištenje stare tradicionalne britanske muzike i latinskih stihova. Album je i na prvo slušanje zaista fascinantan.

Ploču otvara De Profundis čija atmosfera priziva prostore katedrala, a Lisin vokal oduševljava. Album je isprepleten numerama koje su kao De Profundis i pjesmama gdje svoje vokalne sposobnosti pokazuje i Brendan. Njegove pjesme imaju drugačiju formu, čvršće su ii više vuku na zvuk prvog albuma. Ascensions nose upečatljive klavijature, Circumradiant Dawn sa Brendanom na vokalu i duvačkim dionicama nakratko ubrzava čitavu sliku albuma dok Enigma of The Absolute prezentuje teške zvukove udaraljki u kombinaciji sa zvukom harfe i violončelom. Simfonična i omamljujuća Advent sa klavirskim vođenjem pjesme i duvačima nastavlja ono što se već moglo čuti na prethodnih šest numera. Za kraj ostavljaju nevjerojatnu Avatar gdje Lisa opet latinski jezik koristi da bi što bolje dočarala atmosferu pjesme, a prati je izvrsna ritam sekcija koju predvodi Brendonom na bas gitari, koja je njegov i osnovni instrument. Brendanov vokal u pjesmi Indoctrination zatvara album.

Poslije ovog albuma DCD snima još sedam manje više uspješnih albuma, opredjeljujući se u potpunosti za ambijentalnu muziku koristeći u velikoj mjeri tradiciju raznih plemena širom svijeta.

Perfekcionizam i multiinstrumentalnost kojima su oduvijek težili Lisa i Brendon dolazi do izražaja naročito na njihovim koncertima. Zbog veoma dobrih koncerata objavljen je veliki broj neoficijelnih live bootleg albuma, a 2005. godine kreću na kraću evropsku turneju gdje su odradili 13 manjih koncerata, a 8 koncerata imali su u SAD. Tim koncertnim aktivnostima se prekida rad DCD. Lisa se vraća u Australiju dok Brendan prelazi da živi u Irsku. Tamo kupuje150 godina staru Quivvy Church u mjestu Belturbet koju zatrpava raznoraznim instrumentima i okreće se stvaranju filmske muzike i solo projektima.

(zurnal.info)

Times u srijedu izvještava o sporu Albanije i Indije, oko posmtrnih ostataka majke Tereze.

Albanski premijer Sali Berisha izjavio je da njegova vlada traži od Indije da u Albaniju vrati posmrtne ostatke poznate katoličke misionarke, prije 100. godišnjice njenog rođenja koja se obilježava u augustu iduće godine.

Majka Tereza je po nacionalnosti bila Albanka, ali je veći dio života provela u Indiji i imala je indijsko državljanstvo.

Ima onih koji strahuju da bi u cijelu priču mogla da se uključi i Makedonija, budući da je Agnes Gondža Bojadžiu, kako joj je bilo pravo ime, rođena u Skoplju.

Prve reakcije iz Indije navode na zaključak da albanski zahtjev neće biti uslišen.

- Majka Tereza je indijski državljanin i počiva u svojoj zemlji, istakao je jedan zvaničnik indijskog ministarstva vanjskih poslova, piše Times, prenosi BBC.

(Fena) 

Stranka za BiH preko premijera Kantona Sarajevo Besima Mehmedića za 15 miliona budžetskih maraka kupuje studentske glasove u Sarajevu!!! Pored toga, kadrovi te stranke su pronašli način kako da iz budžeta Kantona Sarajevo izvuku milione. Svoje nečasne namjere maskirali su u tobožnje popravljanje standarda sarajevskih visokoškolaca koji bi se naredne godine trebali vozati džaba. Prijedlog Studentskog parlamenta da se studenti 2010. mogu vozati besplatno u vozilima javnog prevoza pored premijera Besima Mehmedića, svesrdno su podržali i predstavnici GRAS-a. Zašto i ne bi kada će iz budžeta Kantona Sarajevo dobiti 15 miliona KM, koliko navodno košta da se 40.000 studenata sarajevskih fakulteta može besplatno koristiti njihovim uslugama.

HILJADU MARAKA ZA NAUKU

Ovaj projekat vlasti u Kantonu Sarajevu i volšebnog Studentskog parlamenta trebao bi zaživiti nakon ralizacije projekta elektronskih kartica čije će troškove preuzeti Univerzitet u Sarajevu.

Sve ovo možda i ne bi bilo toliko sporno kada da se u ovom istom kantonu, ne bi godišnje za razvoj nauke izdvajalo bijednih milion i po maraka. Dakle, za razvoj nauke deset puta manje para nego za besplatno vozanje studenata po gradu.

Ova odluka od predstavnika Studentskog parlamenta pravdana je time kako je u cijeloj Evropi normalno da studenti imaju besplatan javni prevoz. Zaboravljaju pritom da te zemlje isto tako recimo za razvoj nauke izdvajaju nekoliko stotina puta više novca nego za studentski prevoz.

Podaci, koliko se kod nas iz budžeta izdvaja za razvoj nauke više su nego poražavajući. Prema riječima Berka Zečevića, predsjedika Sindikata Univerziteta u Sarajevu za razvoj nauke se izdvaja mizernih 1.500.000 KM.

-Radi se o smiješnim sumama. Na cijelom Univerzitet postoji oko 1.500 asistenata i profesora. I ti ljudi trebaju poticaj za svoje naučne radove. Međutim, taj novac se raspoređuje dalje, u razne fondove. Onda se raspiše konkurs, postoji komisija koja određuje ko će dobiti pare za naučne projekte, i na kraju se sve svede da stotinjak profesora dobije po 15.000 KM, što je naravno nedovoljno za bilo kakav ozbiljan naučni rad - kaže Zečević.

On navodi primjer iz Hrvatske gdje profesori dobijaju po 15.000 kuna godišnje samo za kupovinu knjiga, stučnih časopisa, simpozije... Poređenja o ulaganjima u razvoj nauke bila bi, u najmanju ruku, neozbiljna.

Pitali smo Zečevića i za komentar o izdvajanju ovolike sume novca za besplatan prevoz studenata, na šta je on samo uzdahnuo i dodao: Ma nemam šta komentarisati, sve sam rekao!

BOLJE SE DŽABA VOZAT', NEGO DŽABA UČIT'

No, da se mi vratimo na Stranku za BiH i ovaj populistički stav premijera Mehmedića koji želi udovoljiti studentima. Velid Alibašić, čan izvršnog odbora Studentskog parlamenta, i koordinator ovog projekta otvoreno kaže: “Predizborna je godina, pa mislim da ako ikada primoramo vladajuću strukturu onda je to sada”, i nastavlja: ”Bolje išta nego ništa, da se ne kaže da Studentki parlament ništa ne radi.”

Miroslav Živanović, iz Centra za ljudska prava pri Univerzitetu u Sarajevu smatra kako ima mnogo nejasnoća u ovom slučaju: “Razumijem ja da se treba poboljšati studentski standard, i ja sam za to. Ali, pitanje je šta se ovdje želi postići. Da li su u prvom planu studenti ili GRAS?”

Živanoviću je u najmanju ruku čudno da se toliko novca izdvaja za besplatan prevoz.

On navodi da je razumljivo da se u trenutnoj situaciji obezbjede besplatne karte za kino, pozorište, poneki koncert...

-Ja bih radije uložio milion maraka da se napravi kvalitetan menedžment GRAS-a. A s druge strane ja ne mogu da vjerujem da ti ljudi u GRAS-u na ovaj način koriste svoju monopolističku poziciju - zaključuje Živanović.

Vlast u Kantonu Sarajevo vjerovatno očekuje da ovim potezom izvuće dvostruku kotrist: 15 miliona budžetskih para bit će uplaćeno GRAS-u, gdje instalirani menadžment već ima svoje ljude koji znaju šta će dalje s tim parama, a istovremeno će to prikazati kao brigu Stranke za BiH o problemima studentske populacije. Za pamet ovdje ionako niko ne mari. Što pokazuje onih planiranih milion i po za razvoj nauke.

Vlast je odavno svjesna da su domaći studenti korumpirani. Jer, lakše je kupiti diplome nego učiti. Konačno, strankama na vlasti korisniji su izvozani studenti, nego pametni inžinjeri, profesori, doktori...

 Trijumfu Bosne i Hercegovine nad Estonijom u Talinu prisustvovali su i naši federalni funkcioneri. Nakon utakmice, slavili su s fudbalerima i pjevali uz ex hafiza Šabana Burhana. Tokom povratka, u avionu je napravljen snimak koji će biti izvanredan eksponat za budući Muzej beščašća Bosne i Hercegovine. Na toj fotografiji, štampanoj na duplerici dnevnih novina, premijer Mujezinović i ministar Grahovac ponosno poziraju s Džekom, Spahićem i državnom zastavom. Ne znam šta su nam precizno željeli poručiti ovim performansom, sigurno je samo da su tako još jednom demonstrirali nezemaljski bezobrazluk i bahatost.

 Kao što znamo oni su, zajedno sa fudbalerima i još nekoliko kolega iz Vlade i pratećih službi, u Talin doputovali charter avionom koji je premijer galantno unajmio za tričavih 114.000 KM. Za svoj omiljeni dnevni list ovako je obrazložio odluku:
- U ovom trenutku, nema boljeg promotora države BiH u svijetu i zato smo se odlučili na ovaj potez.

Mujezinović nije uspio objasniti zašto su baš članovi Vlade morali praviti društvo nogometašima, naročito dok Federaciju drma desetak štrajkova i dok usred pritisaka MMF-a sjednica Vlade kasni 20 dana. Nije uspio rasvijetliti ni misteriju kako je uspio pronaći tolike pare za avion u vrijeme praznog budžeta, neophodnih rebalansa i ušteda.

Samo je dodao da se čudi tolikom interesovanju novinara za ovaj slučaj, jer ovakva odluka, kako je izgovorio, ni u jednom segmentu nije sporna. I njegov drugar sa fotografije slično je reagirao kada su ga novinari pitali da kaže ko će sve biti u avionu za Talin:

- Zašto bi bilo kome taj spisak bio interesantan?

Spisak je do samog ukrcavanja čuvan u dubokoj tajnosti, a u X fileove zauvijek su zakopani kriteriji po kojim se on pravio. Tako nikada nećemo saznati zašto su baš Mujezinović, Grahovac, federalni ministar prometa i komunikacija Nail Šećkanović, zamjenik državnog ministra civilnih poslova Senad Šepić, Grahovčev savjetnik Mustafa Demir i ostali zaslužili da na naš račun uživaju u utakmici. Možemo samo pretpostavljati kako se pravio taj spisak. Možda su testirali poznavanje fudbala i navijačke tehnike pa onda objektivno između sebe izabrali najbolje fukare, robijaše, manijake i slične?
Javnost je nakratko bila zgrožena zadnjom demonstracijom bezobrazluka naših funkcionera, na par foruma se zapitala otkud im moral i gdje će im obraz, a onda okrenula tekućim pitanjima. Do novog šamara koji će im vlasti prirediti...

Nema sumnje da će ih biti još. Jer, naši funkcioneri ministarsko mjesto ili parlamentarnu stolicu doživljavaju kao dobitak na lutriji. Kako i ne bi, čitav život im se promijeni, obzori prošire, nebo razvedri, svaka noć je zvjezdana, budućnost je svijetla, a svijet pretvori u Otok magaraca bez zaslužene kazne. Preko noći se teleportiraju u Cannes, u bijelom odijelu pijuckaju sa filmskim zvijezdama, naručuju charter letove, kupuju limuzine, zapošljavaju familije, prodaju fabrike, iznajmljuju planine... Pokušajte pronaći njihove fotografije napravljene prije nego što su se uspjeli dočepati našeg budžeta. Sigurno ćete uočiti frapantnu transformaciju. Ne radi se tu samo o kvalitetnijim odijelima, boljim frizerima, stilistima... Čitav lik se izmijenio, kičma se ispravila, ten pročistio, kosa ojačala, oči dobile sjaj, osmijeh postao lascivan, geste autoritarne. Kao da su bili na detaljnom remontu, gdje im je skelet ojačan i na njega nabacani sasvim novi dijelovi.

Senzacionalan je to obrat! Valja sačuvati zdrav razum i ostati u ravni sa stvarnošću nakon takvog šoka. Poznato je da to rimskim carevima nije uspijevalo. Mnogi su, kako je vlast odmicala, uspjeli sebe sasvim ubijediti da pripadaju božanskoj rasi. Neron nije odustao od te zablude čak ni dok su mu se približavali osvetnici s bodežima. Zavapio je prema nebu: Ah, kakva veličina umire u meni, a onda zatražio od pratnje: Neka mi neko pomogne da umrem, dajući mi primjer kako se to radi.

Dakle, ako ni zbog čega drugog, naši funkcioneri moraju zbog vlastitog interesa otići s vlasti. Ne zbog nas, mi smo navikli da trpimo, izdržali smo i gore. Moraju otići zbog očuvanja vlastitog zdravog razuma. Pošto još uvijek nisu shvatili ozbiljnost problema koji ih je snašao, moraćemo im pomoći u tome. Zato, pronađite u sebi milosrđe i pomozite nesretnicima. Moramo ih spustiti na zemlju i svesti u njihove realne okvire. Dok ne bude sasvim kasno.

Što se tiče onog aviona, ne bih volio da sam se našao u njemu. Čudni su navijači u njemu slavili. Bivše fukare, budući robijaši, sadašnje horde zla. Sve u svemu, mučno društvo.

(zurnal.info)

Predstavnici Udruženja Akcija građana danas su poslanicima u Federalnom parlamentu uručili svoj Prijedlog Zakona o reviziji privilegija koje koriste funkcioneri u FBIH.

- Umjesto odgovornih koji se ne mogu dosjetiti adekvatnih i učinkovitih mjera, Udruženje Akcija Građana nudi jedno od brojnih raspoloživih rješenja za uštede. Treba samo smanjiti privilegije i ničim zasluženi luksuz koji uživaju naši “visokoproduktivni “ funkcioneri na svim razinama vlasti, jer upravo tu je najveći odliv budžetskog novca – objašnjavaju razloge za svoj trud u Akciji građana.

Ponuđenim Prijedlogom Zakona uređuju se uslovi, način i postupak vršenja revizije svih funkcionera u FBiH koji koriste javne privilegije po zakonu i navikama zatečenim u službenoj praksi u FBiH.

Žurnal info objavljuje kompletan tekst Prijedloga Zakona o reviziji privilegija koje koriste funkcioneri u FBIH.

{pdf=http://www.zurnal.info/home/images/pdf/zakon.pdf|580|700}

(zurnal.info)

ONAJ KO SAMO DOTIČE VAZDUH, NE OTPUTUJE NIKUD

Tvoj vrat je beo. Suviše dug, suviše krut za jedno živo biće. Tvoje krilo je belo.

Toliki prostor i jedan brz pokret u njemu. Koji te zamalo ubio.

Kljun ti je bled. Sa crnim pervazom oko očiju. Takav je i noću, kad se mesec kupa, progutan u pesku.

Onaj ko sam dotiče vazduh, ne otputuje nikud.

Ribe male kao oči mornara. Kad struja menja pravac. Kad se zabranjeni ljudi ljuljuškaju u lakim čamcima. Zakriljuju svetlo. I bacaju mreže.

Vidiš brodove sa orošenom ogradom kako izvlače iz vode izgubljene okove.

Flota prekookeanskih brodova i trobojka. Partijske sednice na palubi. Glasovi, drugačiji od vode. Jednogodišnji planovi na rumunskom. Mrtve ribe. Zgasla ljubav prema otadžbini, kad galebovi kriče.

Katkad su mu misli blede kao tvoje krilo. Moram postati nepodnošljiva i jaka.

Pomalo kao riba. Pomalo pesak. Pomalo odeća koju imam na sebi. Oko vrata sam pomalo i ja sama, hladni labud koji leti.

A na obali raste jorgovan. Čas ljubičast, čas žut. I uvek slama. Pucketa dok klizi po peteljkama.

Kad to krilo ne bi bilo tvoje. Kad taj kljun ne bi bio tvoj. Crni pervaz. Kad ne bi bilo te granice do koje pogled dopire, možda bih mogla da ne vidim orošenu ogradu i mrtvu ribu.

Možda bih mogla da nosim izgubljene okove koji se vuku po zemlji.

Neki su prijatelji još mladi. I oni će ostariti, kao i prijatelji koji su još mladi, a već mrtvi.

Kad tvoj vrat ne bi bio tako krut. On raste kad gledam grobove. Belo kamenje. Hladni labud.

UDOVICA

Zato što je svežanj ključeva visio o njenoj ruci dok je zaključavala vrata. Zato što su ključevi, dok ih je okretala u bravi, dotakli njen venčani prsten. Zato što joj je kosa retka kao mreža za kosu.

Četvorougao dvorišta se svakog dana širi. Tu raste šiprag. Obruč od zove. Trava kojoj ne znam ime.

Tuda već godinama prolazi njeno lice. Odvajkada. Njeno lice prolazi kroz granje. Njeno lice ulazi u šiprag.

Leti joj treba najviše vremena da izađe iz šipraga. Zato što je lišće gusto.

Zato što su senke listova veće od njih samih, veće od žbunja, ponekad pomislim da je ključeve mogla da stavi u lišće. Da ih stavi u senku i zaključa je.

Stojim iza vrata, iza prozora. Vidim je. A ona mene ne vidi.

Kad dolazi iz grada, dole u dvorištu, izgleda tako mala. Reklo bi se da joj je kosa gusta. Daljina je varljiva na podnevnom svetlu. Kad mi pogled padne na njenu kosu i kožu glave, znam da je udovica.

Idući kroz šipražje, nosi novine. Časopise. I mleko. Cveće, jednom nedeljno. Umotano u papir.

Kada sam kasno uveče posle predstave krenula kući, brzo sam prolazila pored uglova kuća. U sali je bilo toplo od ljudi. Na platnu više nije bilo nikoga. Ruševine i trava. Gestapo i predeo. Duvao je hladan vetar. A film se još prikazivao na asfaltu.

Prolazim pored šipražja. Obruč od zove. Svežanj ključeva već mi je bio u ruci.

Onda sam je srela. U prigušenom svetlu, na stepeništu. Išla je nogu pred nogu. Kao da hoda na lestvama.

Kosa joj je bila proređena. Na škrtom svetlu više se videla koža. Nikada nisam videla toliko kože. Nije mi se javila. Nešto je promrmljala nalik na „Noć”.

Prijateljstvo me je kao vrela igla ubolo u čelo. Htela sam nešto da kažem. Uto mi je čelo ponovo postalo bezizražajno. Usta su mi se već bila ukočila. Uto je ona otišla. Osetio se samo dah njene starosti. Bilo mi je zima.

Zaboravila sam. Mislim da je izbegavam. Ili ona mene. Ko zna.

Njene godine možda više nisu život. Ali jesu vreme.

Znam da hoću da je pitam, ali to pitanje je samo senka. Veća od lišća. Veća od šipražja.

Udovica, ali čija, to hoću da je pitam. Udovica rata. Udovica ovog grada. Šta je ona uradila u tim godinama između dva paradna marša.

Zova i svežanj ključeva. Koža glave i kosa.

ČOVEK KOJI NIJE JEO

Žalosne vrbe vise. Otkrivaju i prekrivaju zemlju. Hoće samo da nam pokažu gde ćemo biti pokopani.

Uljane boje. I sunce u kamenu. Gvožđe ukrašeno. I golo. Stolovi i stolice u bašti restorana.

Cvetovi šljive su se zabeleli i preko noći ispupeli iz drveta. Slabašni i beli. Sa žutim prahom u srcu.

Šta li će pomisliti vetar i larve ako drvo ne procveta. Gusenice su oko grane sebi isprele rukavice.

Neki čovek nosi kartonski tanjir pun valjušaka prema praznom stolu. Kad podigne ruke, njegovi dlanovi izgledaju uski. Nokti mu se sjaje.

Čovek brzo žvaće. Ispod očnih duplji i podočnjaka, njegove jagodice se opuštaju.

Čovek odsutno posmatra reku. Vidi kako se grana savija ka mestu na kom ćemo biti pokopani. On guta.

Osluškivanje čini pogled ukočenim.

Mir polako teče. Vetar je brz. Kad leto dođe, lišće vrbe će se okupati u vodi.

Na ivici čaše ostaje otisak sunčevih usana. Bela pivska pena. Bela zubna gleđ. Mirni zubi. Mlado lice.

Čovek sedi ispred praznog tanjira. Sunce liže senku njegove ruke. Rukavice gusenica.

Salo i nokti. Priljubljeno uho.

Žalosne vrbe hoće samo da pokažu kako se glad preobraća u ustima. Udari jezika. Priljubljeno čelo. Među očima zaparloženo nebo. A ono što mi mislimo da je maska, prekriveno je kosom.

NA ŽELEZNIČKOJ STANICI

Kad vetar uskovitla lišće, onda je leto prošlo. Neproživljeni dani hitro nestaju sa kruškinim lišćem.

Kuće starih ljudi pune su pukotina i žilica, ko dugo živi, ostane bez svog temelja.

Laste u predgrađu. Grlo im je suvo, njihove glavice spremaju se na put. U druge zemlje, kad odu iz ove. Na ostrvo.

Hoću li i ja putovati kao divlja ruža. Bodljikava i gola, kad padne mraz, kad lišće bude mlitavo i pocrni od hladnoće. Hoću li ustati iz ovog ponižavajućeg položaja.

Laste su se navikle na crninu. Samo ih belo perje koje nikad neće izrasti boli dok pevaju.

Crveni oblaci nad kruškom. Svetlost je kao puder, ne kao krv. Osećam grčeve u stomaku. Hodam polako. Iskopavam šljunak. Nije to ono što sam izgubila. Ako me zemlja ulovi. Zato što nisam lagala, zato što nisam krala. Zato što nisam ubila, ostala sam stranac. Ne puštajte zemlju iz njenog zelenila.

Zašto mi je prijateljica juče rekla: ti misliš na to.

Treba li da budem kao ulica. Treba li da budem kao pismo. Treba li da budem kao mrtvac. Kao lutalica, nikad kod kuće. Treba li sebe da podsećam na ono na šta stalno mislim.

Nosim trulež sa sobom. Nosim i kruškino lišće. Kad se voz zaustavi, u moj kofer ulazi carinik. Svako mesto u koje dođem ubica je.

Moj razum, htedoh juče reći. Nemam ga više.

NA VRHOVIMA PRSTIJU

Kud ja idem, ne vodi nijedan put, i već dugo se nisam ni za korak pomerila.

Idem iza kamenova, iza dana koji me pritiska.

I niko ne vidi kako mi se telo trza ispod kože, jer sam obučena.

I moja je senka nekakva odora, moda koja teče iz usta. U letnju prašinu nosi me moja boja, moj ožiljak.

Hodam sama, podižući obrve, ja sam bedro, ja sam cipela.

Nada mnom su glave koje me vide, stoje visoko u vazduhu, odsečene. A oblaci su utopljenici, sivi su, gusti.

Iz vazduha izgledam mala: u moju kosu, u moje grlo, sa visina silazi vetar od čađi i svetla.

Celoga dana nešto govorim, kazujem, na nepcu, iza gleđi. I zatvaram usta.

I dok hodam, ponekad pogledam iza oblaka, i kao da neka težina obuzima moje prste. Raspadam se.



(S njemačkog prevela Vladislava Gordić, objavljeno u časopisu Polja (Novi Sad), 1989. godine, u broju 365)

(preneseno iz Politike)

Simpathy for the Amfilohije

(Amfilohije Radović, sa debi-albuma It’s Only Money & Power, But I Like It)

Dozvolite da se predstavim

Radović, Amfilohije Radović

Ali to nije moje pravo ime

Ja sam čovek bogatstva i moći

Ja sam Božji gnev na zemlji

Agire je za mene malo dete

Već dugo sam ovde, u dolini plača

Koju natapam tuđim suzama

Uvukao sam se u mnoge duše

Ispunio sam mnoga srca mržnjom

Neka kucaju u ritmu koračnice

Ali moja misija još nije završena

Bio sam tu i kada je Sloba

Imao svojih pet minuta

Stavio sam kamu u desnicu Izabranog

Od Boga i od naroda serbskog, najstarijeg

Blagoslovljeno sečivo, poškropljeno svetom vodicom

Paralo je neverničke utrobe

U novom krstaškom pohodu

Osveta je moja, ali On će je izvršiti

Pleased to meet you

Hope you guess my name, oh yeah

But what’s puzzling you

Is the nature of my game, oh yeah (woo woo, woo woo)

Vukao sam se kao prebijeni pas

Kada je došlo vreme za promene

Čamio sam u keliji sa 5 zvezdica

Zagledan u pupak prebirao

Brojanicu sa mrtvačkim glavama

Birao sigurnu ruku za snajper

Čekao sam svoj čas

Najzad, suknuo je otrov iz Zmijinog zuba

Pravo u srce promena, precizan kao Božja promisao

Tekućina spravljena u mojim retortama

Tokom nadgrobija, dok sam bljuvao

Mržnju po strvini, nešto se u meni smejalo

Možda Kezilo, možda neki drugi podstanar

Grohot se orio u moždanim vijugama

Plavio svaku ćeliju trošnog tela

Smeh je izbijao kroz pore poput znoja

Talasi slanog smeha zapljuskivali su hram

Na lađi spasenja davljenici su disali na škrge

Kamere ništa nisu zabeležile

Pleased to meet you

Hope you guess my name, oh yeah

But what’s puzzling you

Is the nature of my game, oh yeah (woo woo, woo woo)

Vikao sam: „Ko je ubio Zorana?“

Mada smo to učinili vi i ja

Igrao sam kazačok na svežim humkama

Izvodio striptiz uvijajući se oko krstače

Pokazivao pukovničke epolete istetovirane na ramenima

Molim vas, dozvolite da se predstavim

Ja sam čovek bogatstva i moći

Postavio sam zamke za naivne i nevoljne

Neka ostave svaku nadu i dođu u moju jazbinu

Pleased to meet you

Hope you guess my name, oh yeah

But what’s puzzling you

Is the nature of my game, oh yeah (woo woo, woo woo)

Svaki pandur je lopov

A svaki ratnik svetac

Par – nepar, crno - belo

Zovi me prosto Nepomenik

Ali ne izgovaraj moje ime ni u snu

Jer dolazim sigurno kao Fredi Kruger

Surfujući na talasu žileta

Ako me sretneš na ulici

Videćeš dva voda vojske, čitavu legiju

Upravo pristiglu iz Gadarinskog jezera

Tamo je pokušao da me udavi onaj ludak

Ali sam mu brzo došao glave

Kad me sretneš, celivaj mi ruku

Pokloni se Božjem izaslaniku

Daću ti kap crne blagodati

Urezaću ti se britvom u sećanje

Pamtićeš me po zlu

Pleased to meet you

Hope you guess my name, oh yeah

But what’s puzzling you

Is the nature of my game, oh yeah (woo woo, woo woo)

A sada mi reci kako se zovem

Da li pogađaš moje pravo ime

Reci mi brzo kako se zovem

Ili ćeš ćutati zauvek

(Pjesma se nalazi u knjizi Vreme smrti i razonode koja će uskoro biti objavljena u beogradskom ogranku V.B.Z-a.)

U Žurnalovoj fotogaleriji pogledajte kako su Sarajlije proslavile pobjedu Bosne i Hercegovine protiv Estonije i plasman u baraž.

{slimbox images/Baraz/1.jpg,images/Baraz/1.jpg;images/Baraz/2.jpg,images/Baraz/2.jpg;images/Baraz/3.jpg,images/Baraz/3.jpg;images/Baraz/4.jpg,images/Baraz/4.jpg;images/Baraz/5.jpg,images/Baraz/5.jpg;images/Baraz/6.jpg,images/Baraz/6.jpg;images/Baraz/7.jpg,images/Baraz/.jpg;images/Baraz/8.jpg,images/Baraz/8.jpg;images/Baraz/9.jpg,images/Baraz/9.jpg;images/Baraz/10.jpg,images/Baraz/10.jpg;images/Baraz/11.jpg,images/Baraz/11.jpg;}

(zurnal.info)

Latentni, a često i otvoreni pritisak oglašivača, konstantni pritisak od svake vlasti i finansijska kriza koja je uzdrmala Bosnu i Hercegovinu početkom ove godine, ozbiljno ugrožavaju i ono malo nezavisnosti ovdašnjih medija.

Novinari, a posebno urednici i direktori odavno znaju da ako o nekom biznismenu ne pišu i ne govore ono što bi on volio da pročita i čuje, više se neće oglašavati kod njih. Ako se tekstovi i prilozi ne dopadnu iole bitnijem političaru, bez obzira na sve njegove političke i finansijske afere, on je u startu spreman da optuži novinare da su tendenciozni i da rade za njegovog protivnika.

NAJVIŠE PTPC-u

Tračak nade da razumijevanja za medijske probleme ipak ima, pojavio se u namjeri Vlade Republike Srpske da u godini krize pomogne u njihovom poslovanju i očuvanju broja zaposlenih. Rukovođena ustaljenom praksom većine evropskih zemalja, da finansiraju medije bez obzira na njihovu vlasničku strukturu, kako bi se smanjio uticaj političkih partija i krupnog kapitala na slobodno i nepristrasno izvještavanje, Vlada u Banjaluci obezbijedila je pet miliona maraka za podršku ovoj branši. Djelovalo je toliko ozbiljno, da ni zavlačenje ruke u džep zdravstvenog fonda kroz rebalans budžeta da bi se namaklo pet miliona, nije pomutilo radost medijskih poslenika zbog najave finansijske injekcije.

Prvobitno je donesena Odluka o isplati pet miliona maraka na ime pomoći za 68 medijskih kuća. Prema toj Odluci, najveći iznos (600.000 KM) dodijeljen je JP Radio-televiziji RS, najmoćnijoj propagandnoj mašini lidera SNSD-a i premijera Milorada Dodika, koja ga je u stopu pratila tokom izborne kampanje za parlamentarne izbore 2006. godine. Sa po 400.000 potpomognut je rad dvije privatne regionalne TV kuće- banjalučke Alternativne televizije i TV BN iz Bijeljine, koje su u posljednje dvije godine bili najoštriji medijski kritičari poteza Vlade.. Takođe privatne, lokalne TV stanice, TV Istočno Sarajevo i TV Kanal 3 dobile su po 150 hiljada maraka pomoći, a televizija Vikom iz Gradiške, čuvena po “Vikom orkestru” sastavljenom od miljenica direktora Vinka Perića, 80.000 KM. Manje privatne TV stanice TV Arena Bijeljina, Televizija OSM Istočno Sarajevo, Obiteljska televizija Valentino, Balkan televizija, Herceg televizija, Televizija Džungla i Televizija Slobomir dobile su po 45.000 KM, a javne lokalne -Televizija Prijedor 100.000 i Televizija Rudo 50.000 KM.

ZABORAVLJENI BRATUNAC

Za 15 TV stanica ukupno je dodijeljeno 2.245.000 KM pomoći. Već tu je Vlada napravila nekoliko gafova. Uslijedili su prigovori i žalbe, jer su u Ministarstvu za saobraćaj i veze, koje je vodilo tehnički dio posla oko pripreme spiskova i provjere registra i aplikacija napravili niz previda. Misleći da se u slučajevima TV i radio stanica Balkan i OSM radi o istim kućama, odnosno vlasnicima, vlada nije posebno odredila iznose sredstavava. Sa spiska dobitnika pomoći izostavljene su i radio stanice Bratunac, Ljubić i Info centar sa Sokoca.

Naknadnom Odlukom o o izmjenama i dopunama Odluke o dodjeli pomoći medijima u Republici Srpskoj, Vlada je „ispravila“ učinjene greške i TV stanici OSM iz Istočnog Sarajeva umanjila ranije dodijeljeni iznos za 16.494,80 KM, koliko je dobio OSM radio. Prema ovoj izmjeni, sredstva su umanjena i Balkan televiziji, pa joj je novom odlukom Vlada dodijelila 28.505,20 KM, a istoimenom radiju Balkan 16.494,80 KM.

U prvoj odluci Vlade „zaboravljeni“ Radio Bratunac novom odlukom dobio je 37.113,30 KM. Interesantno je da ova radio stanica svoj program emituje u okviru programa Radija Republike Srpske, i da, kao i sve ostale lokalne stanice koje su izgubile vlastitu dozvolu za rad jer nisu ispunjavale uslove koje propisuje CRA, emituje 4 sata programa dnevno. Uz to, Vlada RS je u decembru 2007. godine radio Bratuncu dodijelila pomoć u iznosu od 60.000 KM, bez posebnog obrazloženja. Navodno, namjera je bila da se pospješi propagandni uticaj ovog medija na području Bratunca i Srebrenice, a sve s ciljem da se umanji uticaj “probošnjačkih” medija. Kako je to neko zamislio da izvede sa četiri sata lošeg programa, kojeg je između ostalog “stvarao” i direktorov sin i njegova doskorašnja djevojka, pitanje je za posebno razmatranje. Uz to gotovo je nevjerovatno da se na čelu radija do skora nalazio čovjek kojeg je za direktora postavio lokalni SDS, pa je ovo posebna kuriozitet. Saga o njegovoj smjeni s te pozicije i uloga još uvijek aktuelnog direktora RTRS-a Dragana Davidovića u svemu tome, priča je za sebe.

Posljednji novac iz tranše od pet miliona KM dobili su Radio Ljubić i JP „Info centar“ sa Sokoca, a na pozamašnom računu ostalo je još neraspoređenih 7.886,70 KM.

Priznajući prethodne „greške“, Vlada RS priznala je i da je greškom sa sajta na kojem se nalazio popis medija u RS „kopirala“ i „Obiteljsku televiziju Valentino“, za koju je naknadno ustanovljeno da nije registrovana na teritoriji RS, već u Distriktu Brčko. Tako je „Valentino“ ostao bez 45.000 KM koje su mu se smiješile iz ranije odluke o dodjeli pomoći medijima.

NAŠ REPORTER

Dodjela pomoći printanim medijima nije išla ništa lakše. Tako se pokazalo da ni gotove pare nije lako podijeliti. Najveće iznose dobili su netom privatizovani „Glas Srpske“ i „Nezavisne novine“ Željka Kopanje, po 300.000 KM. Listu „Fokus“, novini koju je od Kopanje kupio kontroverzni biznismen iz Laktaša Milorad Janjetović , inače prvi komšija Milorada Dodika u Mrčevcima i vlasnik kompanije „Tamaris“ koja godinama već uređuje zelene površine Banjaluke, pripalo je „tek“ 270.000. Ovo „tek“ je zato što i najlošijim poznavaocima banjalučkih medija u oči pada mala razlika od 30.000 maraka. Bez obzira na neupitnu, bespogovornu, i dugogodišnju podršku„Glasa“ i „Nezavisnih“ vladajućem SNSD-u, malotiražni podlistak koji je nakon promjene vlasnika konvertirao od bulevarske novine u nešto jaču, tamnije-žutu varijantu, ni po čemu se ne može mjeriti sa ove dvije novine. Po tiražu, ugledu u branši, broju zaposlenih, tradiciji...

Očito je da je namjera Vlade RS, ili bolje rečeno premijera-finansijera, bila da dodatno ojača „Fokus“ i pripremi ga za izbornu utakmicu koja se primiče. Po svemu sudeći namijenjena mu je uloga biltena Vlade i SNSD-a, na šta upućuje prostor zakupljen u novini za nagradnu igru „Najsrećniji fiskalni račun“ kojom Ministarstvo finansija kani privoljeti građane da redovno uzimaju fiskalne račune i time od propasti spasi posrnuli proces fiskalizacije u RS. Nije rečeno da dio tog novca neće biti preusmjeren u oživljavanje lokalne televizije Bel kanal, koju je u stečaju kupio Janjetović, a koja bi po nekim informacijama trebalo da nastavi ssa radom u novembru, nakon što joj istekne tromjesečna zabrana, tačnije ukidanje frekvencije od strane Regulatorne agencije za komunikacije (CRA).

POMOĆ PREKO GRANICE

Desert uvijek ide na kraju. Kriterijima koje je Vlada propisala za dodjelu pomoći medijima, uslov je bio da se printani mediji štampaju na teritoriji RS, ali to nije spriječilo dodjelu pomoći „Pressu“ i beogradskim „Večernjim novostima“, po 175.000 KM, a „Euro Blicu“ 100.000, koje u sebi sadrže tek podlistak za Republiku Srpsku. Tako je Vlada 450.000 maraka svojih poreskih obveznika usmjerila za pomoć medijima koji su iz druge države. Makar se radilo i o majčici Srbiji, sasvim dovoljan razlog protiv ovakve odluke je činjenica da je švicarski medijski magnat, vlasnik Blica koji je čak nedavno kupio ugledni beogradski „Nin“ , objavio podatke o uspješnom poslovanju u godini recesije, da iza Pressa i Večernjih odavno stoje srbijanski tajkuni.

Iako uvrštena u kategoriju pisanih medija, Srpska novinska agencija SRNA nije loše prošla u ovoj podjeli, jer 200.000 pomoći uz stalnu mjesečnu tranšu koju Vlada izdvaja za njen rad, više je nego sigurna garancija da će i dalje revnosno cenzurisati sve političke protivnike SNSD-a i Milorada Dodika lično. Tako je Vlada RS za devet printanih medija podijelila ukupno 1.771.494 KM.

LAŽNE VRIJEDNOSTI

Radio stanicama u RS, od kojih je većinu u Bog zaboravio, a kamoli nekadašnji rijetki slušaoci, prema prvoj odluci Vlada je dodijelila ukupno 983.502 KM. Ovom spisku, naknadno su pridodate još četiri radio stanice, o čemu je već bilo riječi.

U Odluci Vlade o pomoći medijima navedeno je da su svi koji su dobili novac, dužni da u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ove odluke, zadrže postojeći broj radnika. Nije rečeno smiju li jedne otpustiti, a zaposliti druge, u te detalje se Vlada nije upuštala. Tek je ovlaš priprijećeno da će svaka tri mjeseca analizirati izvršenje odluke, a u slučaju nepridržavanja “preduzeti potrebne mjere”. Koje, nije navedeno.

Zanimljivo je i to da je saopštavanje ove odluke tempirano tako da je predsjednik Vlade Milorad Dodik istog dana, tačnije večeri, u udarnim terminima nastupio na dvije TV stanice, gostujući uživo na BN TV, i u snimljenom intervjuu na ATV-u. S obzirom da je najgrlatiji glasnogovornik SNSD-a, Rajko Vasić, ova dva medija svrstao u “dobro utvrđenu rovovsku liniju” protiv SNSD-a i Dodika, zajedno sa “mrskim” FTV-om i ostatkom medijskih neprijatelja, mnogi su u tome vidjeli trijumf vožda iz Laktaša.

Dodik, bez čijeg odobrenja nije dodijeljen ni jedan značajniji iznos, dijeleći nekom kapom, nekom šakom, a nekom sa tri prsta, ponovo je dokazao da je politička moć i dalje reper za sravnjivanje svih računa i uspostavu svih kriterija. Tako je još jednom, najbolja praksa evropskih zemalja prema kojoj država sufinansiranjem pomaže nezavisnost medija, štiteći ih od uticaja finansijskih i političkih moćnika, još jednom izvrgnuta ruglu. Ni prvi ni zadnji put u Bosni i hercegovini, zemlji apsurda, čiji se politički lideri kunu u oprediljenost ka evropskim vrijednostima. Pokazalo se, po ko zna koji put, lažno.

Šestom pobjedom u kvalifikacijama nogometaši BiH osigurali su drugo mjesto u grupi i plasman u baraž, te ostvarili najveći uspjeh u historiji bh. reprezentativnog nogometa.
Susret je protekao u potpunoj dominaciji bh. igrača, koji su od prve minute diktirali tempo i stvarali prilike. Reprezentacija BiH prvi put je ozbiljno zaprijetila u 16. minuti preko Ibiševića, koji nakon centaršuta Ibričića nije uspio da sa dva metra pošalje loptu u gol.
Nogometaši BiH u vodstvo su došli u 30. minuti. Misimović je ubacio s lijeve strane u peterac Estonije, gdje je najviše skočio Džeko koji je udarcem glavom zatresao mrežu.
I u nastavku susreta nogometaši BiH stvarali su prilike, a do drugog gola došli su u 64. minuti. Asistent je ponovo bio Misimović, a gol je postigao Ibišević koji je pobjegao svom čuvaru, prošao golmana i sa desetak metara zatresao mrežu.
Do kraja susreta Džeko je imao još jednu priliku za gol, ali je šutirao nekoliko centimetara pored stative.
Za reprezentaciju BiH u Tallinnu su nastupili: Hasagić (od 90. Begović), Spahić, Muratović (od 85. Berberović), Rahimić, Jahić, Misimović, Džeko, Nadarević, Ibišević, Salihović, Ibričić.
U posljednjem kolu reprezentacija BiH 14. oktobra u Zenici dočekuje Španiju, koja je osigurala plasman na SP.
Susreti baraža na rasporedu su 14. i 18. novembra