Federalni premijer i njegovi ministri su na godišnjem - još od januara. Tako barem pokazuju rezultati analize Centra civilnih inicijativa o polugodišnjem radu federalne Vlade objavljene prije nekoliko dana. Ministri i oba premijera nadmašili su jedni druge: ove godine rade manje i lošije nego prošle. Završavanjem svake četvrte planirane zadaće, ovo je jedno od najlošijih polugodišta federalne Vlade još od njenog nastanka.
CCI je izračunao da su za šest mjeseci, od skoro hiljadu radnih sati na raspolaganju, članovi Vlade na zasjedanje potrošili tek 80. Njihov “rad” nas je koštao više od pola miliona maraka, tačnije, svaki sat zasjedanja Vlade košta 6.250 maraka. Ovo su samo njihove satnice, a piće, hrana, prevoz i plate, te troškovi njihovih savjetnika, sekretarica, vozača i ostalih u preglomaznoj birokratiji nisu uračunati što je građane Federacije u prvih šest mjeseci krizne 2009. koštalo preko 50 miliona maraka.
Naši ministri, očito, ne vole raditi zimi, pa su u prva dva mjeseca ove godine predložili svega 11 zakona. U martu su se konačno počeli zagrijavati, ali se iz broja usvojenih zakona vidi da su se “hladili” već krajem mjeseca i, pretpostavka je, počeli planirati svoje godišnje odmore. Sudeći prema njihovom ponašanju ranijih godina nešto efikasniju federalnu vlast možemo očekivati u septembru i mjestimično u novembru i decembru. Značajnijim promjenama i razvedravanju političke i ekonomske situacije u FBiH teško da se možemo nadati, ako je suditi po izvještaju CCI-a.
1. Desnica Radivojević, ministar trgovine
Radivojević je na vrhuncu ekonomske krize u prvih šest mjeseci ove godine na sjednicama Vlade predložio samo deset mjera i usvojio tek dva zakona a uspio je da izostane sa sedam od ukupno 23 sjednice Vlade. Za taj period ovo je ministarstvo planirano svega jedan zakon o unutrašnjoj trgovini, čiji je nacrt i usvojen. Broj izostanaka, neoprostivo mali broj usvojenih zakona i pasivnost na sjednicama osigurale su Radivojeviću krhku titulu najvećeg neradnika u Vladi Federacije BiH.
Mjesečna plata: 3.089,86 KM
Polugodišnja primanja: 25.123,52 KM
Izostanci: 7
Učešće u radu Vlade: 1.8%
Usvojeni Zakoni: 2
Neoprostivo: Pasivnost ministra koji je imao najveću odgovornost za ublažavanje ekonomske krize. Na vrhuncu krize, ili ako hoćete na dnu, ministar Radivojević je izjavio da građani trebaju da štede i manje troše. Ova je teorija možda dobra za pojedinca ali jako loše za ekonomiju i sasvim suprotno mišljenjima svjetskih ekonomskih stručnjaka koji smatraju da bi povećano trgovanje moglo oživiti ekonomiju.
Veoma bitna Strategija ekonomskog razvoja Federacije nije usvojena u analiziranom periodu a rad na ovom projektu započeo je još sredinom 2007. godine. Koordinator je bilo upravo Radivojevićevo ministarstvo.
Tip neradnika: Piljar
Admir Kapo, predsjednik Udruženja “Kupujmo i koristimo domaće”
-U trgovini je toliko problema da to ne možete ni zamislit. Evo naprimjer nama toliko potreban zakon o trgovačkim pravilima nije donesen. To je samo primjer, nijedan zakon koji bi našim proizvođaćima išao na ruku nije donesen. A to sve ide u korist stranim trgovačkim centrima koji mogu da rade šta hoće, jer im naša vlast to dozvoljava. Ne mogu nikako biti zadovoljan radom ministra Radivojevića, jer nije ništa urađeno u resoru u kojem je on ministar.
Mensud Lakota, sekretar Udruženja za zaštitu interesa potrošača BiH
-Gospodin Radivojević nije zadovoljio. Umjesto da bolje živimo, mi svake godine tonemo sve dublje i dublje. Mi nemamo uređeno tržište, što je u okviru posla pomenutog ministra, monopol trgovačkih centara je sve više prisutan, zbog čega nam cijene skaču, i opet je ministrov posao da to spriječi, crno tržište koje utiče na sve građane, na standard. Mnogo je problema u njegovom resoru, a on ništa ne rješava. I zbog toga ja ne mogu biti zadovoljan radom ministra Radivojevića.
Federalni ministar Desnica Radivojević svoju je političku karijeru uglavnom bazirao na činjenici da je jedan od rijetkih Srba u Stranci demokratske akcije. Zbog toga su ga često nazivali izdajnikom srpskog naroda. Na jednoj od sjednica federalnog parlamenta Radivojević je oštro reagovao na pitanje zašto u biografiji nije napisao šta je tokom rata radio u Srebrenici.
Bio sam u toku rata u Srebrenici, a nisam bio u Vojsci RS. Nađite mi takvog Srbina u Srebrenici!, odgovorio je tada Radivojević.
Radivojević, rođeni Srebreničan, po struci je diplomirani mašinac o inžinjer strojarstva. Prvi posao je radio kao profesor u Bratuncu od 1979. godine, a nakon odslušenja vojnog roka radi za Energoinvestovu Fabriku akumulatora u Srebrenici. Najduže se zadržao u Fabrici limene ambalaže, također u Srebrenici a odmah nakon rata postaje član Upravnog odbora Elektroprivrede Republike Srpske nakon čega se vratio u Fabriku limene ambalaže. U politiku zvanično ulazi 2000. godine kao predsjedavajući Opštinskog vijeća Srebrenice i nastavlja svoj političku uspon na mjestu potpredsjednika Federacije od 2002. do 2006. godine. U Predstavnički dom federalnog parlamenta je izabran 2006. odakle odlazi nakon godinu dana na današnje mjesto ministra trgovine.
Radivojević je magistar poslovnog upravljanja i finansijskog menadžmenta te ima odobrenu temu za doktorsku disertaciju.
O optužbi Mladena Ivanića da je bio član SDS-a: To nije istina. Pročitao sam članak u Politici. To je izjava gospodina Mladena Ivanića. Nikad nisam bio u SDS-u. U SNS-u sam bio i na kongresu u Doboju, 1996., gdje sam pozvan kao delegat, tražio da se ta stranka u potpunosti modernizuje. Vjerovao sam da će napraviti iskorak u politici, predsjednica RS bila je Biljana Plavšić, a Milorad Dodik premijer RS. Dodik se u to vrijeme deklarisao, po mom sudu pozitivno i vjerovao sam tom čovjeku tako da me danas iznenađuje njegov način sputavanja reformi koje se odvijaju, posebno policijske. Predložio sam da se prefiks “srpski” ukine i da SNS postane moderna stranka, da se na prostoru Srebrenice sagleda sve što je u ratu učinjeno i da se učini iskorak prema bošnjačkom narodu, da se napravi priznanje zločina i da se svi oni koji nisu učestvovali u tim zbivanjima distanciraju od njih. Međutim, bio sam jako naivan. Moj istup nije dobro primljen i isključen sam iz SNS. Tad je bilo malo ljudi koji su me podržavali, jedan od njih je bio predsjednik Opštine Srebrenica dr. Pavlović, danas je u SNSD. Mali je broj ljudi htio sa nama raditi na tom procesu.
O podjeli BiH: Postoje snage koje nas žele vratiti nazad i da nas podijele kroz nekakve etničke cjeline. Nisam zagovornik te ideje jer nije dobra za BiH. Ja zagovaram ideju pune multietničnosti a regionalizacije ne moraju biti četiri, može biti i više ekonosmkiih regija gdje žive svi građani. Mislim da se ta regionalizacija može uraditi i mislim da mi to možemo u prvoj fazi prebroditi samo uz pomoć Amerike. Ja vjerujem jedino Americi kao svjetskoj sili, bez obzira na ovu krizu ona ima snage da nam pomogne. Ona će nam vjerovatno u skorije vrijeme pomoći da riješimo traj ključni problem u BiH a to je bosanskohercegovački ustav. Sve ovo drugo bi bilo jedna loša poruka građanima BiH.
ZLATNI PARADAJZ: Žurnalovo priznanje najvećem neradniku u Vladi Federacije BiH
Magazin Žurnal pripremio je i priznanje za najvećeg neradnika u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Prvi na Top listi neradnika, prema ocjenama istraživanja CCI-a dobit će i zvanično priznanje za svoj nerad – Zlatni paradajz. Tako će titula najvećeg neradnika konačno dobiti svoj puni smisao, a dobitnik ove, ne baš prestižne nagrade, cijelog će života biti tituliran kao dobitnik Zlatnog paradajza, priznanja za nerad. Skulpturu zlatnog paradajza napravio je Admir Halilović, akademski kipar i vlasnik galerije B. Smoje.
Zašto zlatni paradajz? Zato što je bolje da im Žurnal na vrijeme uruči zlatni paradajz nego da ih ispred zgrade Vlade sačekaju mase nezadovoljnih ljudi sa gajbama pravog, trulog paradajza.
Nismo zaboravili ni najveće neradnike prema izboru čitalaca magazina Žurnal. Ministar koji dobije najviše glasova u našoj anketi dobit će plaketu i kilogram paradajza. Pretpostavljamo da plaketu neće staviti iznad svog radnog stola, a paradajz može iskoristiti po vlastitoj volji. Rekli bismo i savjesti, ali sumnja se da im je taj dio ličnosti amputiran još u ranom djetinjstvu.
2. Edin Mušić, ministar raseljenih osoba i izbjeglica
Bez ideje, inicijative i realizovanog zakona u prvoj polovini 2009. godine.
Mjesečna plata: 2.946,58 KM
Polugodišnja primanja: 25.579,42 KM
Izostanci: 3
Učešće u radu Vlade: 1,3%
Usvojeni zakoni: 0
Neoprostivo: Ministar Mušić očito smatra da je povratak završen a povratnici zbrinuti pa za njih na sjednicama Vlade ne radi gotovo ništa.
Tip neradnika: Kurir za javljanje u štabFadil Banjanović Bracika, predsjednik mjesne zajednice Kozluk
Evo ja sam trenutno u jednom povratničkom naselju Glodama, gdje se vodi težak život, to se treba vidjeti da biste se uvjerili. A ministri, premijeri, i svi bitrokratski radnici uživaju, slabo, odnosno nikako ne rade, nije ih briga ni za izbjeglice ni za običan narod. Generalna ocjena je da sam jako nezadovoljan radom svih ministarstava. Ono što ja zamjeram ministru Mušiću jeste što je previše mehak prema premijeru, ministrima, previše njih sluša, stranački je radnik. Vidite šta se desi, dignu se borci, njima milioni. Premalo se para daje za povratak i za izbjeglice, mogao bih i ja sad hiljede ljudi povest pred parlament, ali nisam takav, i mrzim ljude koji tako rade. Samo terenski rad i trud može pomoći, a ministar umjesto da se obrati Braciki koji je kooperativan on se nekom drugom obraća.
3. Meliha Alić, ministrica obrazovanja i nauke
Još jedno ministarstvo bez realiziranog zakona u prvih šest mjeseci ove godine. Budžet ovog ministarstva smanjen je sa 36 na samo sedam i po miliona što je svakako utjecalo na kvalitet rada ovog ministarstva ali nije smjelo utjecati na angažman ministrice Alić. Ona radi još manje nego prošle godine kada je radila jako malo.
Mjesečna plata: 3.092,46 KM
Polugodišnja primanja: 26.047,08 KM
Izostanci: 0
Učešće u radu Vlade: 1,6%
Usvojeni zakoni: 0
Neoprostivo: Niti sa zakašnjenjem ovo ministarstvo nije istrajalo na donošenju Pravilnika o načinu čuvanja i korištenja udžbenika pa je većina besplanih prošlogodišnjih udžbenika ove neupotrebljiva. Alićeva se ove godine nije izborila za besplatne udžbenike pa će njih ove godine dobiti samo Romi i učenici koji ih prošle godine nisu dobili. Svojom apatijom ministrica ni ove godine nije uspjela napraviti iskorak u poboljšanju katastrofalnog sistema obrazovanja.
Tip neradnika: Vuk na grani
Salih Pozder, predsjednik Vijeća roditelja Sarajevo
Njen rad ocjenjujem vrlo loše, ništa nije ispunila što je obećala. Obećala je pomoći da realizujemo obavezno srednje obrazovanje, ali to nije učinila. Šta god da smo tražili od nje nije nam udovoljila, tako da njenim radom ne mogu biti nikao zadovoljan.
Dženana Tanović-Hamzić, predsjednica Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, nauke i kulture
U svakom slučaju, ja kao predsjednica sindikata, onoliko koliko sam sarađivala sa minisitricom Alić, ta naša saradnja je bila na kulturnom nivou. Kada pričamo o suštini onda slobodno mogu reći da se ništa konkretno nije uradilo. Sve je otalo na riječima. Federalno ministarstvo obrazovana je inertno, ono ističe svoju koordinirajuću ulogu, ali oni tu ulogu nikako ne koriste. Ne mogu biti zadovoljna radom ministricom Alić, jer je mogla mnogo više uraditi za obrazovanje.
4. Velimir Kunić, ministar razvoja, poduzetništva i obrta
Pohvalno je usvajanja svih zakona zaostalih iz prošle godine do polovine ove ali je Kunić još jedan ministar bez ijednog realizovanog u prvoj polovini ove godine.
Mjesečna plata: 3.012,66 KM
Polugodišnja primanja: 25.616,23 KM
Izostanci: 3
Učešće u radu Vlade: 1,8%
Usvojeni zakoni: 0
Neoprostivo: Intertnost prema zakonima o poticaju razvoja malog gospodarstva i garancijskom fondu u vrijeme recesije. Kunićevi ministarstvo je pripremilo radnu verziju Zakona o garancijskom fondu za mala i srednja preduzeća ali i ostalo samo na tome. Bezobrazno mali broj mjera ovog ministarstva i Kunićevo nezalaganje na sjednicama Vlade zagarantovali su mu visoko četvrto mjesto top liste neradnika u Vladi Federacije.
Tip neradnika: Kunić
Muris Nišić, direktor Razvojno-poduzetničkog centra Inkubator Lipnica
Nezadovoljan sam radom ministra Kunića iz jednog prostog razloga, a to je indolentnost prema malim obrtnicima i poduzetnicima. Naša firma je njegov nerad osjetila neoliko puta kada smo aplicirali sa dobrim projektima, ali oni su se oglušili. I jako sam žalostan kada pogledam situaciju u susjedstvu, oni za to izdvajaju pare, a naš ministar ne shvata da pomoć nama znači više radnih mjesta i manje gladnih usta.
5. Muhidin Alić, ministar unutrašnjih poslova
Bez realizovanih zakona u pola godine!
Mjesečna plata: 2.912,32 KM
Polugodišnja primanja: 25.312,97 KM
Izostanci: 3
Učešće u radu Vlade: 1,8%
Usvojeni zakoni: 0
Neoprostivo: Nezainteresovanost za rješavanje sigurnosti koju su građani, čini se, po važnosti stavili na drugo mjesto nakon ekonomske krize. Ministar Alić je morao raditi više i biti aktivniji na sjednicama Vlade te insistirati na poboljšanju sigurnosti.
Tip neradnika: Foteljaš
Demir Mahmutćehajić, aktivista pokreta DOSTA
-Što se tiče Muhidina Alića, vrlo lako se može reći da se radi o jednom velikom neradiku. Pogledajte sigurnosnu situaciju u Sarajevu, ali i u cijeloj Federaciji pa ćete doći do poraznih rezultata. Droga se dila na sve strane, ubijaju se djeca po ulici i još mnogo toga groznog se dešava u ovoj zemlji. A priča o poboljšanoj sigurnosnoj situaciji je čista ubleha ministra, jer građani svakodnevno svojim očima gledaju porast kriminala. On je veliki neradnik, i treba konstantno ukazivati na to.
Halid Genija, Unija samostalnih sindikata policije Federacije Bosne i Hercegovine
-Ja sam policajac, a Muhidin Alić je ministar, pa mislim da nema smisla da ja dajem komentare o njegovom radu.
6. Zahid Crnkić, ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata
Bez realizovanih zakona u pola godine!
Mjesečna plata: 3.062,86 KM
Polugodišnja primanja: 26.245,71 KM
Izostanci: 1
Učešće u radu Vlade: 2.2%
Usvojeni zakoni: 0
Neoprostivo: Reforma boračko–invalidske zaštite nije ni približno završena, a stepen učešća ovog ministarstva na sjednicama Vlade Federacije BiH opada i ne obećava veći napredak, piše u izvještaju CCI-ja.
U posljednjih godinu i po dana Crnkić je realizirao samo dva zakona, njegovo ministarstvo najsporije planira budžet; nije realizirao tri planirana zakon o pravima branilačke populacije, fondu branilaca i pravima demobilisanih branilaca i članova njihovih porodica.
Zakon o fondu branilaca je jedan od najviše najavljivanih, još sa početka mandata Vlade Federacije BiH. Trebao je biti okosnica projekta „Jedan zakon – jedan fond“, a na sceni imamo tek nekoliko donesenih zakona na prijedlog ministra Crnkića, a u vezi sa poboljšanjem položaja socijalnih kategorija demobilisanih branilaca, ratnih invalida i članova njihovih porodica, koji su doveli Federaciju BiH do finansijskog kraha, smatraju u CCI-ju.
Tip neradnika: Stranački satelit
Bajro Šahbazović, RVI
- Ja kao stopostotni RVI mogu govoriti o Zahidu Crnkiću kao jednom velikom neradniku i stranačkom pijunu. On za borce, invalide nije ništa učinio, on nema ni srca ni duše jer se radi, dakle, o činovniku a ne čovjeku. On ne zna kako je hodati sa drvenom nogom, nemati ruku, kako das živi čovjek koji je nesposoban da radi, a ima porodicu koju treba prehraniti onom crkavicom koju nam daju. I to nam žele smanjuti, a svoje plate ostaviti iste. Mi od ove zemlje ne tražimo ništa, osim da nam ostave našu invalidninu, a ministra Crnkića nije briga to što mi nemamo šta jesti.
Safet Redžić, predsjednik Saveza ratnih vojnih invalida BiH
-Ne mogu biti zadovoljan radom ministra Zahida Cenkića. Smanjivanje naknada našim korisnicima nikako ne ide u prilog ministru. Međutim, problem je u tome što se sa ministrom nikako ne možemo dogovoriti, on neće da uvaži naše zahtjeve, nego igra kako mu se kaže sa viših političkih instanci.
Izet Ganić, predsjednik Organizacije porodica šehida i poginulih boraca
-Nemam razloga da budem zadovoljan pomenutim ministrom, on je samo satelit politike, koji izvršava naredbe. Ja sam u suštini nezadovoljan svim ministrima i političarima, a Zahid Crnkić je također jedan od njih.
7. Safet Omerović, ministar zdravstva
Doktor Omerović bavio se Zakonom o zdravstvenoj zaštiti punih pola godine, tačnije samo njegovim nacrtom koji u analiziranom periodu još nije bio usvojen u oba doma Parlamenta. Spisak ostalih zakona kojima se ove godine trebao baviti Omerović najbolje opisuje njegov nerad i nemar:
-
Zakon o zdravstvenom osiguranju u Federaciji BiH;
-
Zakon o krvi i krvnim sastojcima;
-
Zakon o transplataciji organa i tkiva u svrhu liječenja;
-
Zakon o zaštiti prava pacijenata;
-
Zakon o stomatološkoj djelatnosti;
-
Zakon o apotekarskoj djelatnosti.
Mjesečna plata: 3.017,39 KM
Polugodišnja primanja: 25.850,86 KM
Izostanci: 3
Učešće u radu Vlade : 3,3%
Usvojeni zakoni: 1
Neoprostivo: Jako bitan zakon o uzimanju i presađivanju ljudskih organa i tkiva u svrhu liječenja, Omerović je mrcvario preko 220 dana i nije ga kao prijedlog poslao Parlamentu. Zbog “rada” ministra Omerovića smo od Evropske komisije dobili kritiku jer nemamo strategiju informisanja o zdravstvu.
Tip neradnika: Nemarni ljenjivac
8.Salko Obhođaš, ministar prostornog uređenja
Titulu neradnika Obhođaš nije izbjegao niti stopostnim učinkom u realizaciji planiranih zakona u prvih šest mjeseci 2009. godine. Obhođaš je planirao tek tri zakona u šest mjeseci pa uz učešće u radu Vlade od tek 3,3 posto zaslužuje solidno osmo mjesto na listi ministara neradnika.
Mjesečna plata: 2.924,72 KM
Polugodišnja primanja: 19.506,15 KM
Izostanci: 0
Učešće u radu Vlade: 3,3%
Usvojeni zakoni: 3 
Neoprostivo: Obhođaševo ministarstvo nije za 220 dana uspjelo pripremiti prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama, usvojenog u formi nacrta u federalnom parlamentu.
Tip neradnika: Zabušant
Nermin Pećanac, SDU
-Rad ministra Obhođaša je katastrofalan. No, nije on samo taj koji ne radi, nijedno ministarsvo ne radi kako treba. Pa ne donošenjem zakona o koncesijama BiH gubi ogroman novac, a to je u njegovoj nadležnosti. To je tipični stranački igrač koji brine samo za svoje interese. On svoj posao neće da radi, ali zato se gleda da se poveća PDV, lažu o ekonomskoj krizi... Radi se o jednom korumpiranom ministru koji ne radi svoj posao.
Ivo Lučić, predsjednik Speleološke udruge Vjetrenica-Popovo polje
-Imao sam iskustva sa ministrom Obhođašem 2007. godine kada se razgovaralo o prostornom uređenju Općine Ravno, koje je u najmanju ruku katastrofalno. Tada je ministar iznio svoj stav da se to mora promijeniti, te je obećao pomoć od Ministarstva. I kako to obično bude od svega rečenog ništa nije ispunio, tipično za našu zemlju i naše političare. A postoji i drugi problem, a to je nacionalno blago Vjetrenica, za koju snosi ogromnu odgovornost. I iz svega navedenog ja ne mogu biti zadovoljan radom ministra Obhođaša.
9. Gavrilo Grahovac, ministar kulture i sporta
Bez realizacije ijednog zakona; ima najveću mjesečnu platu među ministrima.
Mjesečna plata: 3.178,15 KM
Polugodišnja primanja: 20.558,49 KM
Izostanci:0
Učešće u radu Vlade: 3,8%
Usvojeni Zakoni: 0
Neoprostivo: Nemar prema Zakonu o pitanjima mladih FBiH čije usvajanje je obećao bivši premijer, pravednik Nedžad Branković. Ovaj zakon je u parlamentarnoj proceduri kao nacrt ali je rad na prijedlogu zakona prespor. Grahovac je zanemario i Zakon o sportu zaostalom još iz 2007. godine. Zbog ovih zakona mu je teško oprostiti paradiranje kulturnim manifestacijama sa brojnim zvijezdama i zanemarivanje svog posla ministra.
Tip neradnika: Glumac.
Husein Oručević, OKC Abrašević:
Što se tiče Federalnog ministarstva kulture moje mišljenje je da oni malo rade, puno ne rade. Konkretno, ja sam jako ljut što ove godine to isto ministarstvo na čelu sa Gavrilom Grahovcom nije nam odobrilo sredstva za koja smo aplicirali. Imali smo uredne papire, projekte, međutim, oni nam nisu pomogli iz nepoznatog razloga. Međutim, prošle godine nam je to isto ministarstvo pomoglo da se izgradi prostorija u kojoj smo smješteni, ali to je nije dovoljno. Sve u svemu, ovo ministarstvo kao i druga su tipična za ove prostore: malo toplo, malo hladno, suštinski nikako.
Predrag Pašić, direktor dječije škole fudbala Bubamara:
Nezadovoljan sam radom Gavrila Grahovca. Imao sam loše iskustvo sa njim i njegovim ministarstvom, kada je našoj školi obećao 10.000 KM pomoći. Postojale su čvrste garancije od ministra, međutim nisu ispoštovali dogovor, a i školu su doveli u nezavidan položaj. Gavrilo Grahovac je ministar koji obmanjuje ljude.
10. Feliks Vidović, ministar pravde
U prvoj polovini prošle godine radio jako malo. Ove - zvanično - radi još manje. Iz prošle godine prenio je 23 zakona, a ove realizuje po jedan svaka dva mjeseca. Platu, međutim, prima svakog mjeseca.
Mjesečna plata: 2.706,44 KM
Polugodišnja primanja: 24.139,65 KM
Izostanci: 3
Učešće u radu Vlade: 4.2%
Usvojeni Zakoni: 2 
Neoprostivo: Bahat odnos prema problemu sigurnosti u BiH i nedostatak želje i truda da se poboljšaju uslovi i poveća kapacitet zatvora u BiH. U prvih šest mjeseci ove godine radio na samo tri zakona a zanemario je zakone o zatvorima i osnivanje odgojno-popravne ustanove za maloljetnike, što građani trenutno smatraju jednim od najvećih problema Federacije.
Ministar Vidović odugovlači sa izradom prijedloga zakona o Sudskoj policiji FBiH čiji je nacrt usvojen u Parlamentu prije više od 500 dana. Ovim zakonom bi se regulisao položaj, mjesto i uloga sudske policije i predsjednika Vrhovnog suda FBiH koji upravlja policijom. Povećanje zatvorskih kapaciteta od 20 posto do kraja godine otvaranjem zatvora u Tuzli i završetkom gradnje zatvora u Orašju i Bihaću tek su kap u moru nagomilanih problema ministarstva Feliksa Vidovića.
Tip neradnika: Nezainteresirani demagog.
Muhamed Džemidžić, Helsinški komitet
Posljednji njegovi istupi vezani za zatvore djeluju pomalo iritirajuće. Feliks Vidović je čovjek koji samo konstatuje, a ništa ne radi. On komentariše ono što svi znaju, a ne djeluje. U praksi on nije šta uradio otkako je ministar pravde.
Šemso Maljević, Akcija građana:
Jako sam nezadovoljan. Njegovo ime se stalno provlači kroz medije kao neradnik. Do sada je mogao mnogo više uraditi, ima funkciju, moć, odgovornost. On je oličenje bosanskohercegovačkog političara.
(zurnal.info)
Nedostatak školovanja, odvajanje u specijalne ustanove i manji pristup obrazovanju za romsku djecu jedan je od razloga njihove isključenosti iz društva, izrazili su u ponedjeljak žaljenje evropski zvaničnici.
Stručnjak Fondacije za obrazovanje Roma Mihai Surdu je izjavio kako sve studije pokazuju da Romi provode dvaput manje godina u državnom obrazovnom sistemu nego njihovi sugrađani.
Visok je postotak Roma koji se nisu nikada školovali: 50 posto djece u Rumuniji i Bugarskoj, a 25 posto u nekim općinama u Srbiji, navodi ovaj stručnjak iz Fondacije koja je plod partnerstva između vlada, nevladinih organizacija i agencija za razvoj u centralnoj i jugoistočnoj Evropi.
Mihai Surdu osuđuje "smještanje romske djece u specijalne razrede, naročito u Slovačkoj, Republici Češkoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Srbiji i Crnoj Gori.
Organizacija predlaže jednu godinu besplatnog školovanja prije polaska u osnovnu školu.
Evropski povjerenik za obrazovanje Slovak Jan Figel smatra da su "neke zemlje učinile napore s efikasnim mjerama školske podrške ili stipendija, ali ističe kako je važno uspostaviti povjerenje između roditelja i obrazovnih ustanova.
On očekuje da će se poštovati evropski zakoni o diskriminaciji. Komisija predlaže globalni pristup, jer se obrazovanje ne može odvojiti od načina na koji se pristupa radu, stanovanju i socijalnoj pomoći.
(Fena)
Za Jasmina Imamovića ova presuda je sumrak civilizacije, dok je za Šarabu to zaslužena kazna. Raguž još nije “dobio stav”. Ministar Čolak se u Beogradu Jurišićem bavi “između ostalog”
Bosanci i Hercegovci su šokirani presudom Vijeća za ratne zločine Okružng suda u Beogradu koji je Iliju Jurišića osuđen na 12. godina zatvora zbog napada na kolonu Jugoslovenske narodne armije (JNA) 15. maja. 1992. godine. Suđenje Iliji Jurišiću koje je počelo 22. februara 2008. godine kulminiralo je sudskom odlukom dugogodišnje zatvorske kazne, jer je Ilija Jurišić kao “pripadnik rezervnog sastava policije MUP-a BiH i visoki starješina u opretativnom štabu Službe javne bezbjednosti, izdao nalog za otvaranje vatre na kolonu JNA kada su poginulo najmanje 92 vojnika, ranjeno najmanje 33 i uništen veći broj vojnih i sanitetskih vozila.” Prema odluci suda Jurišić ostaje u pritvoru, a dvije i po godine provedene koliko je bio u pritvoru bit će mu uračunate u kaznu. Tražili smo izjavu iz Ministarstva pravde BiH, ali su nam rekli da bez ministra Bariše Čolaka ne mogu ništa komentirati. Kada smo pitali gdje je ministar Čolak odgovor je bio u Beogradu.
SUMRAK CIVILIZACIJE
Na naš upit, da li ta posjeta ima ikakve veze sa presudom Iliji Jurišiću, kratko nam je odgovoreno”pa između ostalog će i to biti tema.”
Jasmin Imamović, načelnik Tuzle je u nevjerici, i kako kaže šokiran je presudom, koja je po svemu montirana politička farsa:
-To je sumrak civilizacije. Također, dokaz je to da današnji srbijanski režim nije ni pedlja odmakao od Miloševićevog režima, što su građani u BiH osjetili na svojoj koži. A s druge strane, Srbija ne želi da izruči najtraženijeg zločinca na svijetu Ratka Mladića. Zaista sam deprimiran. I ova presuda nam pokazuje koliko je bahtat i bezobrazan režim u Srbiji. To je politička presuda i optužnica su pisali političari koji se predstavljaju kao tužioci. On je praktički osuđen bez dokaza, a glavni argument im je bio nabrajanje imena ubijenih, koje nije imalo nikakve veze sa Ilijom Jurišićem - ogorčen je Imamović.
On navodi da je ova presuda pravi pokazatelj i dokaz nesposobnosti vlasti, i vladajućih partija koji nisu ništa uradili da pomognu nevinom čovjeku, te da BiH vode salonski političari kojima je jedino stalo do paušala i plata, te da se moglo mnogo više uraditi da se Ilija vrati u BiH.
-Da su oni koji imaju moć BiH htjeli Iliju da vrate kući, mogli su se vodit međunarodnim konvencijama i pravom, i ovakav ishod se ne bi dogodio, jer ovo nigdje nije dozvoljeno-zaključuje Imamović. Kada smo ga pitali da li će se u Tuzli održati neki skup podrške Iliji Jurišići, Imamović nam je odgovorio da će to biti vjerovatno skup protiv dvije vlade, bosanskohercegovačke i srbijanske.
PORAZ BiH
Beriza Belkića, potpredsjednika Stranke za BiH smo iznenadili ovim pitanjem, jer kaže kako nije znao za presudu dok nije saznao od nas: Zaledio sam se. To je skandalozno , katastrofalno, pa ne mogu da vjerujem da se tako nešto dogodilo. Da se ja sa pitam, ja bih sve veze sa Srbijom zaledio, jer bezobrazluku, očito nema kraja. Ovo je sraman čin prema Iliji i njegovoj porodici i poraz Bosne i Hercegovine - kazao je Belkić.
Drago Kalabić, predsjednik Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH na početku razgovora nije želio komentirati presudu.
No, odobrovoljili smo ga kada smo ga pitali da li je ovo poraz države, pa nam je žarom počeo pričati: Naravno da je poraz države, nego šta, kao i u mnogim stvarima ova država je poražena. Trebala je da zaštiti svog državljanina, bez obzira šta ja mislim o tome. Da sam se ja nešto pitao, ja bih postupio drugačije, ne bih čekao da mu Srbija sudi, nego bi mu bilo suđenje u BiH. Ali kako je tako je. Nekome je čovjeka žao”, smatra Kalabić. A kada smo ga pitali da li je njemu žao Jurišića, odgovorio je: “Apsulutno ne, što bi mi ga bilo žao?”
Kontaktirali smo i Martina Raguža, zamjenika predsjednika HDZ-a1990. ali smo ostali uskraćeni za mišljenje, jer je on u fazi ”formiranja mišljenja o ovom slučaju.”
Slobodan Šaraba iz Demokratske partije slučaj Jurišić je pomno pratio iz medja. On smatra da je Ilija Jurišić dobio kaznu koju zaslužuje: “Dakle iz medija što znam, taj je čovjek kriv za dosta nevinih života, tako da je pravda zadovoljena.”
I za kraj, moramo li spominjati koje je medije gospodin Šarba pratio!?
Stid
Je l’ te stid Ilija Jurišiću što se nisi ispario kad si mog’o?
Je l’ te stid Ilija Jurišiću što si rođen u zemlji čija te demokratski, od naroda izabrana vlast, a boga mi i taj demokratski konstitutivni narod ne jebu pet posto?
Je l’ te stid Ilija Jurišiću što si živio u zemlji čija te demokratski, od naroda izabrana vlast, a boga mi i taj demokratski konstitutivni narod ne jebu pet posto?
Je l’ te stid Ilija Jurišiću što si branio zemlju čija te demokratski, od naroda izabrana vlast, a boga mi i taj demokratski konstitutivni narod, poslije kakve-takve odbrane te demokratske, nezavisne države, ne jebe pet posto?
Je l’ te stid Ilija Jurišiću što nakon krvi Srebrenice, Tuzle, Sarajeva,…. ti sjediš u zatvoru, dok Biljanu Kuharicu Plavšić puštaju zbog dobrog vladanja?
Je l’ te stid Ilija Jurišiću što si vjerov’o da je pravda jedan od kodeksa kojim se vodi današnje čovječanstvo?
Je l’ te stid Ilija Jurišiću što nakon dva-tri dana, u vrh glave sedam, nakon male pobune u “raju”, postaješ stara vijest i što te niko više neće spominjati, a u cilju dobrosusjedskih odnosa i ostalih baljezgarija koje nam podmeću u cilju konačnog zaborava na sve suze, krv i prazninu?
Je l’ te stid Ilija Jurišiću Bosne i Hercegovine?
Je l’ te stid Ilija Jurišiću konstitutivnih naroda?
Je l’ te stid Ilija Jurišiću Bosne, Vrbasa, Save, Jale, Neretve, Majevice, Treskavice, Maglića, Kozare,…. što šute i ne mogu pričati, a da mogu svašta bi ispričale jer ovo što sebe zove ljudima šute k’o zaliveni?
Je l’ te stid Ilija Jurišiću što si isp’o glup i otiš’o u Beograd prije Dine Merlina?
Stidiš li se Ilija Jurišiću mene koji urlam sa relativno sigurne udaljenosti od tvog budućeg dvanaestogodišnjeg boravišta?
Mene je stid al’ nemam s kim da se stidim.
iz stida: Nermin Čengić
(zurnal.info)
Socijalni darvinizam je nastavak fašizma drugim sredstvima. Današnje nacionalne finansijske elite rođene su u fašizmu devedesetih. Fašizam, u ovoj ili onoj formi, njihovo je prirodno okruženje.
Ako nešto može ujediniti srpske pravoslavno-naci-jugend organizacije i bosanske uzorite džematlije dugih brada i kratkih pantalona, onda su to – pederi. Queerovske bestidne akcije promocije nemorala uspješno su spriječene i u Sarajevu i u Beogradu. Amfilohije Radović, praktični lider Srpske pravoslavne crkve, po pitanju homoseksualnosti je iskazao visok stepen saglasnosti sa stavovima islamskih sveštenika. Narod se samoorganizovao i spriječio sramotu. Jer od svih stvari koje nam se dešavaju, najveća sramota, vaistinu, ona koja se ne bi mogla preživjeti, ona koja bi nam otkinula i ono dva prsta obraza što nam je preostalo, bili bi tih stotinjak queerova koji bi, probijajući se kroz psovke i pljuvačku okupljenog poštenog svijeta, prošetali ulicama Sarajeva i Beograda.
Crnogorska razglednica
Nasilna su ova naša društva. Nasilna, kao da rat momcima nije bio dovoljan da se izduvaju. Reklo bi se da momcima rat treba kao rekreacija, kao fudbal na male golove – dvaput sedmično, da izduše. Je li na djelu veliki povratak devedesetih? Ili iz devedesetih nikada nismo izašli?
Kako stvar izgleda u Crnoj Gori?
Rizo Alković je otvorio vrata svog stana, jutro nakon proslave Bajrama. Neko mu je na vratima iscrtao krst i poruku: seli odavde. Alković se već dugo žali na komšije: pucaju ispred njegovog prozora, kamenuju mu porodicu, grebu automobil. Naročito ih nerviraju njegove slave. On i njegova porodica nisu poželjni susjedi, jer su pogrešne vjere i nacije.
Vladimir Medović, funkcioner Hrvatske građanske inicijative, pretučen je dok je, obučen u dres hrvatske reprezentacije, šetao Sutomorem. Medović je pogrešne nacije i pogrešno se oblači.
U Herceg Novom, još jedno upozorenje Slobodanu Pejoviću. On je svjedočio o zločinu deportacije bosanskih izbjeglica iz Crne Gore. Zato ga napadaju metalnim šipkama i kao prijeteće poklone šalju mu puščana zrna. Pejović je pogrešan čovjek na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Istinoljubivost i hrabrost ovdje su greška koja se ne prašta.
Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša je, najprije, odlučio da iz zgrade Opštine, dakle iz svoje zgrade, šutne slijepu djevojku Marijanu Mugošu i njenog psa-vodiča Xenu. Uprkos odlukama suda, djevojka i pas-vodič i dalje ne mogu na posao, u svoju kancelariju. Nakon toga, gradonačelnik je odlučio da izmlati novinara koji je snimao njegov pogrešno parkirani službeni automobil. I djevojka i novinar i pas našli su se na pogrešnom mjestu: tamo gdje smetaju gradonačelniku.
U Bijelom Polju, suđenje Ibrahimu Čikiću. Kada su ga, ratnih devedesetih, njega i grupu članova SDA, uhapsili i optužili za terorizam, bio je pogrešne vjere i nacije. Jedan od dokaza da je Čikić terorista bilo je to što su u njegovoj kući nađeni primjerci Monitora i islamska vjerska literatura. U optužnici je pisalo da je Čikić snajperista. Ibrahim Čikić je slijep. Sada, kada mu ponovo sude, pogriješio je zato što je torturu kojoj je bio izložen opisao u knjizi. Tužioci tvrde da ono što je opisao nije dobro razumio i dobro vidio – to nisu bili oni.
U svim navadenim primjerima stradali su slabiji. Oni koji su se odlučili za nasilje nad njima itekako su bili svjesni te slabosti. Odluka da zlostavljaju bila je učvršćena vlastitim osjećajem moći – koji katkada potiče iz činjenice da imaju više novca, više poznanstava, katkada iz saznanja da će ih zaštititi sistem, a katkada prosto iz mnoštva: iz činjenice da ih je više.
Nekada je ovo nasilje produkt sistema (Marijana Mugoša, Čikić), nekada njegov nusprodukt (Alković, Medović). Poruke koje neprekidno stižu iz samog vrha sistema potvrda su da sistem odbija da odustane od nasilja. Stalne demonstracije moći sistema ujedno su i potvrda njegove slabosti, premda sistem to ne razumije.
Socijalni darvinisti na vlasti još nešto ne razumiju: da između čopora i društva postoji značajna razlika. Ljudsko društvo golemi je pokušaj nadzilaženja ograničenja i okolnosti u kojima se nalazimo: odustajanje od tog pokušaja vraća nas u stepu svijeta kojim vladaju čopori i vučji klanovi.
Progon iz čopora
Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša može da čini što hoće jer je dio najjačeg čopora – vladajuće Demokratske partije socijalista. Alkovića zlostavljaju jer nije dio pravoslavnog čopora koji kontroliše prašumu podgoričkog naselja Zagorič. Marijana Mugoša je prognana iz čopora koji vlada u Opštini Podgorica. Queerovi su prognani sa sarajevskih i beogradskih ulica zato što su pogrešni - tim gradovima vladaju nacionalno i vjerski osviješteni, tradiciji vjerni čopori koji svaki ugriz koji nanesu drugome tvrde da je u ime boga i tradicije.
U našoj zajednici, hrabra slijepa djevojka, hrabri slijepi čovjek, hrabri građanin i ljudi koji se usuđuju istaći svoju manjinsku naciju i vjeru, ili sutradan rod i seksualnu orijentaciju – oni su višak koji se izbacuje, protjeruje, tuče i grize. Nasilnici nad njima su, pak, mjera stvari, jer njih je više i jači su. Je li to, stoga, društvo ili čopor?
Nasilje se širi po vertikali, od vrha ka dnu. Od najbogatijih, koji drže kako samo zbog toga što sve imaju imaju i pravo na sve, do vozača na podgoričkim ulicama koji iskreno preziru pješake kao nižu rasu. Tajkunski portparoli, brižljivo raspoređeni na strateška mjesta, ističu kako su se bogati obogatili zato što su bili sposobniji. Nisu: obogatili su se zato što su bili privilegovani. Otud i njihov prezir prema ideji jednakosti – jer nejednakosti duguju sve što imaju.
Zvanična ideologija tajkunske elite u Crnoj Gori nije ni nacionalizam, ni vjerski fanatizam, nego – socijalni darvinizam, koji ideolozi socijalne nejednakosti i neosjetljivosti nazivaju crnogorskom verzijom neo-liberalizma. Ovaj ideološki frankenštajn ponegdje se naziva i Crnogorskom ekonomskom školom. Crnogorska vlast odlučna je u osudi fašizma. Vladina i skupštinska tijela slijede evropske upute i usvajaju hrpe projekata, zakona i odredbi koje Crnu Goru trebaju učiniti tolerantnim društvom politički korektnih građana. Vladajuća klasa se iz faze pro-miloševićevskog fašizma mirno transformisala u uspješne pro-evropejce.
Pobjednik uzima sve
Socijalni darvinizam je u osnovi – fašizam. Iz ideje da je život takmičenje proizilazi ideja da the winner takes it all, pobjednik uzima sve. Iz toga, opet, proizilazi da je gubitnik obespravljen – gubitnik ne uzima ništa, osim onoga što mu dobitnik da. Proizilazi da je gubitnik višak. Iz toga opet proizilazi potreba da se viška otarasi. To se ponekad zove rezanje troškova, ponekad otpuštanje viška radne snage, a ponekad - etničko čiščenje.
Veličanje sposobnijih ne razlikuje se u biti od veličanja rasno, nacionalno ili kulturno “superiornijih”. Zato se teror većinske vjere i nacije u Crnoj Gori devedesetih “prirodno” i spontano transformisao u teror “sposobnijih i uspješnih” dvijehiljaditih. Siromašni komšiluk koji zlostavlja jedinu muslimansku familiju u kraju, jer ih vrijeđa to što ti muslimani slave Bajram, i tajkuni sa privatnim vojskama koji se uvrijeđeno žale da su žrtve zavisti neuspješnih, iz iste su priče.
Socijalni darvinizam je nastavak fašizma drugim sredstvima. Današnje nacionalne finansijske elite rođene su u fašizmu devedesetih. Fašizam, u ovoj ili onoj formi, njihovo je prirodno okruženje. U održanju fašizma njihovi partneri su građani koje su opljačkali – zato je to savršen zločin.
Tranzicija je posljednji u nizu zločina fašizma na prostoru bivše Jugoslavije. Za sada.
(zurnal.info)
Škotski bend The Twilight Sad u svojoj muzici spajaju uticaje U2, My Bloody Valentine i Sonic Youth. Novi CD Forget The Night Ahead najzreliji je album ovog benda.
Uvijek su me oduševljavali škotski bandovi poput “Broken Records”, “Biffy Clyro“, „My Latest Novel“ ili „Mogwai“. Neki su se zadržali veoma kratko vrijeme na muzičkoj sceni a neki su ostavili dubok trag na britanskoj indie sceni. Vječita borba između zla i dobrog kao i futuristička razmišljanja omiljene su teme škotskih bandova. Muziku su poimali kao svoju unutrašnju borbu između tame i svijetlosti najčešće se određujući za onu tamnu stranu čovjekovog života. Cjelokupni utisak beznađa i tmurne atmosfere pojačavali su izuzetno mračnim i tužnim riffovima.
Bend „The Twilight Sad“ iz Kilsytha blizu Glasgowa osvojio me odmah na prvo slušanje, svojom kombinacijom „U2“ , „My Bloody Valentine“ i još štošta.
Band su 2003. godine osnovali James Graham (vokal), Andy MacFarlan (gitara), Craig Orzel (bas) i Mark Devin (bubnjevi) u malom beskrvnom gradiću u središnjoj Škotskoj. Međutim, tek nakon četiri godine objavljuju svoj debut album pod nazivom „Forteen Autumns & Fifteen Winters“ koji snimaju po studijima u Glasgovu, a miksao ga je i producirao Peter Katis koji je taj isti posao radio i za „Interpol“ i „Mercury Rev“. Album je dobro primljen kod publike a devet numera sa albuma čine jednu izuzetno čvrstu cijelinu.
Tokom 2007. godine provode veliki dio vremena na turnejama sa „Smashing Pumpkins“, „Idlewild“ i „Snow Patrol“, a 2008. godine snimaju mini album pod nazivom „Here, It Never Snowed. Afterwards It Did“ i kreću na evropsku turneju sa škotskim post-rockerima „Mogwai“.
Najnoviji album pod nazivom „Forget The Night Ahead„ objavljuju u septembru 2009. godine.
U odnosu na prethodni album ovaj je znatno zreliji i konstrukcijski čvršći od svog prethodnika. Veoma jak škotski akcent Jamesa Grahama se i dalje ističe, a klavirske dionice na sporijim pjesmama dodaju već izrazito depresivnom osjećaju novu tamnu nijansu.
Album otvara „Reflection of the Television“, pjesma koja je odlično izabrana kao uvodna i u kojoj dominira čudan ritam bubnja kao i krešteći zvuk gitara. Druga numera i prvi singl sa albuma „I Become A Prostitute“ je pjesma koja vas ne može ostaviti ravnodušnim. Za 5 minuta i 20 sekundi koliko traje u pjesmu je zgurano sve ono što ovaj band krasi. Slijedi na momente sonicyouthovska „Seven Years of Letters“ , a onda „Made To Disappear“ klasična „The Twilight Sad“ pjesma sa urlajućim gitarama i jednointonacijskim pjevanjem Grahama. Na polovini albuma, instrumental „Scissors“ smiruje tenzije i daje nagovještaj da bi druga polovina CD-a mogla biti nježnija i suptilnija. Taj utisak pojačava i pjesma „Floorboards Under the Bed“.
Međutim sve se to ruši odličnim nadolazećim pjesmama poput „That Birthday Present“, „Interrupted“ ili “The Neighbours Can't Breathe“.
Kraj albuma je ostavljen za sumornu i deprimirajuću „At the Burnside“ koja odlično zatvara ovo malo remek djelo škotske četvorke.
http://www.youtube.com/watch?v=g2zgVcP5WYU
Omladinski program BHR1 u svom 91. izdanju, u ponedeljak 28.09. u 17 i 30 donosi premijeru radio dokumenta o jednoj od najoriginalnijih pojava na bh. muzičkoj sceni našeg vremena – Damiru Avdiću – Grahi, diplomcu hard-core škole, bosanskom psihu, umjetniku čija su osnovna sredstva izražaja riff i riječ.
Riff & Riječ je naziv radio dokumenta autorice Koraljke Kurcenberger u kojem pored Damira, učestvuju i Faruk Šehić, Selvedin Avdić, Husein Oručević i Edo Maajka, kao komentatori Damirovog lika i djela.
Iz Omladinskog programa BHR1 primamljivo reklamiraju Riff & Riječ:
- 28. septembra u 17.30 – cenzure neće biti, neće biti pošteđenih!
"Na radiju i TV-u naše zemlje izjebane pjeva đubre pjeva stoka refrene krvave..."
Radio dokument o Damiru Avdiću razgoli državu, provocira dušu.
Čudovišno vrijeme dalo je ovoj priči ljudski lik, lik usamljenog jahača kroz pustinju naše savjesti.
Nakon ovog radio dokumenta u 18.40 na istom programu slijedi još jedna premijera. Radi se o radio drami Stanica Viktorija, prema tekstu Harolda Pintera, koja je nastala u produkciji Media Centra Abrašević i Omladinskog programa BH radija1.
Režiju potpisuje Husein Oručević, a u radio drami igraju Mia Roknić i Martina Kujundžić Đaković.
(zurnal.info)
Prvi singl sa novog Frenkijevog albuma biće pjesma Tebi koju je tuzlanski reper snimio sa Damirom Imamovićem. Album će producirati Edo Maajka, a gostovaće Remi, Masta Ace, PALone, Kandžija...
Jedan od najpopularnijih balkanskih repera - Frenkie, završava snimanje svog četvrtog, još neimenovanog albuma koji će se u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj moći nabaviti krajem 11. mjeseca.
Većinu muzike na ovom albumu, kao i izvršnu produkciju će potpisivati Edo Maajka, što je njegovo prvo predstavljenje u producentskom poslu. Pored Ede, neke pjesme će raditi bosanskohercegovački producenti King Mire, Kontra, Rifle i Xcirey. Oni su albumu dali zvuk koji podsjeća na tvrdi i energični rap devedesetih, tvrdi Frenkie.
Prvi singl je pjesma "Tebi" na kojoj je napravljena fuzija sevdaha i rapa i u kojoj gostuje Damir Imamović. Pjesma Noćna Smjena predstaviće Edu Maajku kao producenta. Za nju se priprema spot u koji će biti ubačeni kadrovi sa nastupa i snimanja albuma. Ovaj spot je i najava DVD-a koji priprema producentska kuća Yala Media. DVD će se pojaviti kada i novi album.
Pored Maajke i Imamovića, na albumu će gostovati Remi iz benda Elemental, predstavnik novog vala hrvatskog hip hopa Kandžija, njemački reper PALone, legendarni Masta Ace, kojeg Eminem navodi kao najveći uzor i probrani DJ-i Ahmaad, Venom, Phat Phillie i Soul.
(zurnal.info)
Komova revizija:
Komunizam i kako ga se rešiti
Komunizam je pošast
slična otrovnoj peruti.
Komunisti dave naš rod
zato što su židovi masoni i pederi.
Uprkos pederastiji
uspevaju da ostave potomstvo.
Deca komunista
takođe su židovi masoni i pederi
i jedu kao vaške
zbog čega često oboljevaju od tifusa i gangrene
ali nažalost uvek prežive.
Komunisti ne daju ljudima
ljudsko pravo i slobodu
i vrckaju kad hodaju.
Komunisti su debele bradate izelice...
ili tako nešto.
Žive u pećinama
i bacaju bombe na nevine ljude i kulturne okupatore.
Nastali su u epruveti
kao sida.
Mrze slobodno tržište.
Jedini poznati lek protiv komunizma
jesu četnici.
Kada su laboratorijski ojačani
miropomazanim Mitom Ljotićem
i Svetim Nikolajem
onda su retard-četnici.
Miropomazani i Sveti
nikada nisu vrckali
ali umeli su sa židovima
koji su vazda bili debele bradate izelice...
ili tako nešto.
Postojbina četnika je Australija.
Tamo je s proleća moguće čuti
kako četnici nežno chatuju
u sezoni parenja
puštaju se u promet na slobodnom tržištu.
Četnici se tu bave fudbalom i tenisom
i obredno se hrvaju sa ustašama
iako prevashodno mrze komuniste
kao i ustaše uostalom.
Krleža je bio komunista
ali i ustaša.
Mrzeo je sam sebe.
On je vrckao kad hoda
i pravio je jame da lovi četnike
što Nikolaj nikada nije radio
on je pojao samo nad Mitinom rupom.
Krleža je bio debela bradata izelica...
ili tako nešto.
Četnički kauboji nose ekstravagantne frizure
kao i lenjingradski kauboji
samo što su ove kudrave
i stoje uspravno
što je simbol potencije
i zbog čega su u narodu poznati
kao jajoglavi ratnici podzemlja.
Treba znati da su četnici
podvrsta klokana
štoćereći da imaju dvostruki falus.
Jedan deo nazivaju kurcem prevelikim
a drugi ražnjem životinjskim.
Ponosni na ovo svojstvo sveto dvojstvo
na čelu nose svoje simbole klokarde.
Za razliku od klasičnih klokana
četnici su antipašisti.
Bore se protiv paše turčina
koji ljudima ne da ljudsko pravo i slobodu
mada prevashodno mrze komuniste
te su odličan melem.
Četnici se mahom dobro slažu
sa hrabrim disidentima.
Hrabri disident Dobrica
nikada nije vrckao
ali želeo je da jebe Tita.
Zbog te želje četnici mu oprostiše
što se vozio na Galebu.
Tito ga tada pogleda
i reče sebi u bradu
Mali Gedžo hrabri borče
i romana stvaraoče
lep si mi ko jednooka zmija
al vala me nećeš jebat!
Posle je Dobrica proteran na Dedinje
odakle već čitav vek
predvodi antipašizam i vodi pregovore.
Disidentu mlad majore
pogledaj me jednom nežno
ispod dugih trepavica
da ti viđu toke na mudima
disidentu predsedniče dekadentu
kolike ti toke izbušiše kuršumi
mučki čete komunista.
Tito je vrckao dok hoda
što će ostati zabeleženo
u narodnom gospel stihu
Walking spanish down the hall.
Tito je bio debela bradata izelica
ili tako nešto.
(Fragment poeme Opera za dinar iz knjige pjesama Lirika pasa koja uskoro treba biti objavljena u zagrebačkom Algoritmu.)
Reprezentacija Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci potukla je izabrani tim Rusije i osvojila zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u poljskom gradu Elblagu. Ovo je šesta titula evropskog prvaka za jedan od najuspješnijih sportskih kolektiva u svijetu! Dakle, nismo stekli teoretske šanse za baraž, nije da smo se plasirali u baraž, nismo prošli baraž, nego Bosna i Hercegovina je evropski prvak. Rusi su poraženi rezultatom 3:1! Šampionski!
Zlato za Bosnu i Hercegovinu osvojili su: Sabahudin Delalić (kapiten), Adnan Manko, Mirzet Duran, Asim Medić, Ismet Godinjak, Nizam Čančar, Safet Alibašić, Dževad Hamzić, Ermin Jusufović, Beniz Kadrić, Ejub Mehmedović, Esad Durmišević i Hidajet Jusufović. Selektor reprezentacije je Mirza Hrustemović.
Bosna i Hercegovina je u sjedećoj odbojci osvojila sve što se može osvojiti, kako u reprezentativnim tako i u klupskim takmičenjima. Ali, neposredno pred odlazak po evropsko zlato Savez sjedeće odbojke Bosne i Hercegovine dobio je od Službe za zajedničke poslove institucija BiH nalog za iseljenje iz prostorija u ulici Danijela Ozme. Istjerani su iz prostorije od šesnaest kvadrata i na taj način im je onemogućena komunikacija sa Evropskom odbojkaškom asocijacijom. Bilo kakva materijalna i finansijska pomoć samo je pusta želja. Vlastitim ulaganjima i uz pomoć prijatelja uspijevaju da sastave kraj s krajem. Na sreću, naše najtrofejnije sportiste nije obeshrabrilo to što im vlasti na sve moguće načine onemogućavaju postojanje.
Tu se žalosni detalji ne okončavaju, jer niti jedan kanal u Bosni i Hercegovini nije prenosio čak ni finalnu utakmicu Evropskog prvenstva. Ni javni servisi nisu se udostojili da prenesu jedan od najsvjetlijih trenutaka u sportskom životu Bosne i Hercegovine. U vrijeme utakmice na BHT-u je išao pregled engleske Premier lige, a na FTV i RTRS Autovizija. Doduše, na RTRS-u ljubitelji odbojke poslije podne su mogli pratiti jednu utakmicu s Evropskog prvenstva. RTRS je odlučio da svoje uredne neplatiše počasti utakmicom između ženskih reprezentacija Srbije i Češke. Ne treba zaboraviti ni to da su nedavno pomjerani termini dnevnika na javnim servisima zbog utakmica EP-a u košarci. Treba li podsjetiti da na EP-u nije nastupala reprezentacija BiH i uglavnom smo gledali nastupe susjednih zemalja.
Ali,potrudimo se da nam sve ovo ne omete slavlje. Redakcija Žurnala upućuje najiskrenije čestitke evropskim šampionima!
(zurnal.info)
Na konferenciji za štampu pri zatvaranju G-20 u Pittsburghu, američki predsjednik je pozvao Iran da rasvijetli svoje nuklearne aktivnosti na sastanku s velikim silama 1. oktobra u Ženevi.
"Uvijek sam govorio da ne isključujem nijednu opciju kada se radi o pitanjima američke nacionalne sigurnosti, ali želim ponovo insistirati na činjenici da više volim da to bude diplomatsko rješenje, rekao je on.
"Mislim da je Iran upozoren, kada se sastanemo 1. oktobra, potrebno je da nam razjasni sva pitanja i napravi svoj izbor", dodao je on.
On je na kraju rekao da je ove sedmice uočio "jedinstvo bez presedana u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda i na samitu u Pittsburghu vezano za problem Irana.
(FENA)
„Ovo je prilika da to prvi put kažem“, rekao je Dodik u Modriči odgovarajući na pitanje novinara da li će biti novog sastanka „prudske trojke“.
Dodik je naveo i da će Vijeće ministara BiH "funkcionirati u manjinskoj formi i djelovat će kao i do sada od slučaja do slučaja“, javili su mediji u RS-u.
Na pitanje šta će se desiti ako visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko poduzme mjere protiv RS-a zbog zaključaka u vezi s odlukama oko „Elektroprenosa“, Dodik je ponovio stav da će svaka nametnuta odluka visokog predstavnika u BiH ili nekog drugog biti odbijena u RS-u i da će se predstavnici RS-a povući iz svih organa u BiH ako ambasadori i međunarodni predstavnici ne poslušaju taj stav.
“Svima mora biti jasno da RS ne želi da mijenja svoju dosadašnu politiku, a to je da hoćemo da nastavimo da je jačamo i gradimo onakvu kakva nama svima treba i da nijedna odluka visokog predstavnika u BiH nema formu nametanja ili smjenjivanja“, rekao je entitetski premijer.
Naveo je i da je s ovim stavom upoznao sve ambasadore i međunarodne predstavnike s kojima je ovih dana razgovarao.
“Ako ne poslušaju takav naš stav, mi ćemo se povući iz svih organa BiH i tamo se više nećemo vratiti. Ako žele da vide tu našu odlučnost, neka odluče da nešto nametnu već danas, a mi ćemo već večeras pokazati svoju odlučnost“, naglasio je on.
Dodik je, komentarišući odluke visokog predstavnika i stavove Vijeća za implementaciju mira u BiH tim povodom, naveo da je od „strane službenika OHR-a podmetnuta aktivnost visokom predstavniku i da Valentin Inzko nema loše namjere, ali ima lošu naviku da podlegne uticaju nedobronamjernih ljudi“.
Za Vijeće za implemetaciju mira je rekao da je „vještačka tvorevina i da njegovo funkcionisanje nije predvidio Dejtonski sporazum“, te da njihovo saopćenje kojim se daje podrška Inzkovim nametnutim odlukama „zvuči komično i dolazi po inerciji“.
Naveo je i da će RS poštovati Dejtonski sporazum, ali "ukoliko međunarodna zajednica krši taj sporazum, RS će krenuti svojim putem, jer nema cilja koji može uticati da bilo koju našu nadležnost prenesemo na BiH".
"Sukobe ne želimo, ali svima mora biti jasno da je RS stvarnost", rekao je Dodik.
I predsjednik RS-a Rajko Kuzmanović rekao je da se stavovi Vijeća za implemetaciju mira da su zaključci Vlade RS-a krešenje Dejtonskom mirovonog sporazuma "ne tiču RS-a".
On je također danas u Modriči naveo da RS ne krši Dejtonski sporazum i da je sve što radi zasnovano na tom sporazumu, Ustavu, međunarodnim aktima i međunarodnom pravu.
I predsjednik Narodne skupštine RS Igor Radojčić je naveo da se RS i BiH nalaze u jednoj od brojnih dubokih kriza indukovanih od međunarodne zajednice.
On smatra da će parlament RS-a na narednoj sjednici najvjerovatnije potvrditi mjere koje je Vlada RS-a donijela povodom odluka visokog predstavnika o "Elektroprenosu BiH".
(FENA)
"HDZ predlaže da, uz odredbe vezane uz dovršetak pregovora s EU-om, koje se tiču referenduma te potpune neovisnosti HNB-a i revizije, u naš prijedlog uđe i promjena Ustava vezana uz nezastarijevanje pretvorbenog kriminala", rekla je Kosor i dodala da su se o tome jednoglasno složili.
HDZ će partnerima predložiti i da se Ustavom propiše kako je obrazovanje dostupno svima pod jednakim uvjetima, te da je opće obrazovanje obvezno i besplatno.
HDZ-ovo Predsjedništvo dogovorilo je i brze promjene zakona o pravima hrvatskih branitelja, kojima će se, kaže Kosor, zaustaviti svako moguće povećanje broja branitelja.
"2009. je godina u kojoj moramo i možemo povući crtu kad govorimo o tome koliki je broj ljudi sudjelovao u obrani", kazala je Kosor, najavivši i izmjene odredaba vezanih uz ostvarivanje statusa hrvatskih ratnih vojnih invalida (HRVI). O detaljima tog zakona nije željela govoriti.
(FENA)
Šta bi se sa ovom zemljom dogodilo kada bi svi, ali baš svi, iz vlastitih, privatnih, sebičnih razloga odlučili odustati od pravedne borbe protiv ovdašnjeg kriminalno-klerikalnog režima?
„Zbog iskustva sa prošlogodišnjeg Festivala, kada su organizatori/ce, sudionici/e, aktivisti/kinje i posjetitelji/ce bili/e sučeljeni/e i iskusili/e nasilje u najklasičnijem smislu, organizatori/ce su se odlučili/e za drugačiji koncept organizacije. Naime, Festival će biti obilježen od 24. do 28.09.2009. godine postavljanjem billboarda diljem naše države, emitiranjem TV spota putem javnog servisa i oglasa u najčitanijim dnevnicima i magazinima u BiH, dakle isključuje izložbe, preformanse i radionice. Odluka je vođena željom da se izbjegnu javna okupljanja imajući u vidu sigurnost dobronamjernih ljudi koji bi sudjelovali i/ili posjetili Festival.“
Ovo je dio iz zvaničnog saopćenja Udruženja Q povodom „2. QSF“ koji se ne održava ovih septembarskih dana. Iako su nezavisni mediji, te za ovdašnje prilike, iznenađujuće respektabilan akademsko-intelektualni blok u proteklih godinu dana u brojnim i raznim prilikama ( autorski tekstovi, tv prilozi, okrugli stolovi...) nedvosmisleno podržali „queerovce“ direktno osuđujući vehabijsko-talibansko divljanje nad nedužnim ljudima upriličeno tokom otvaranja 1. QSF-a prošle godine, organizatori/ce su, ipak, odlučili/le da festival obilježe tako što festivala zapravo neće biti ukoliko, naravno, ne računamo jumbo plakatiranje, te rijetka emitiranja tv spotova i novinskih oglasa.
Malo sam se ovih dana raspitivao pa sam saznao da čelnicima/ama Udruženja Q već duže vrijeme nepoznate osobe upućuju najodvratnije prijetnje među kojima su i one sa smrtnim ishodom. Pouzdano znam kako se osjeća osoba kojoj prijete likvidacijom, a odgovorno tvrdim da nisam laik ni po pitanju zvaničnog prijavljivanja ovdašnjim policijskim organima anonimnih idiota zatrovanih mržnjom prema „drugom i drugačijem“. (Usput, jedan takav jazavac, sa veeelikom bradom i kratkim pantalonama, ovih se dana pred sudom izjasnio da nije kriv iako je tokom operativne policijske akcije direktno uhvaćen u pripremama za izvršenje krivičnog djela mog eventualnog ubistva.) Ali, bez obzira na sve, šta nam drugo preostaje nego vjerovati u ono što kolokvijalno nazivamo pravna država? Od koga nego od policije (tužiteljstva, suda) očekivati da zaštiti naša ljudska prava? Nažalost, u državi poput Bosne i Hercegovine sistem prečesto zakaže pa naši životi opasno dospiju u ruke džilkoša i nasilnika. Moji drugovi Emir Imamović Pirke i Peđa Kojović prije godinu dana su na pravdi boga, u centru Sarajeva, divljački premlaćeni. Za to krivično djelo do danas niko nije odgovarao. No, bez obzira na prošlogodišnje batine, neovisno od toga da li bi se na svečanoj ceremoniji otvaranja 2. QSF ponovo ukazali isti, sudski neprocesuirani, bradati batinaši, siguran sam da bi Pirke i Peđa opet bili tamo. I garantiram da ne bi bili sami. Kao što ne bi bili sami ni članovi/ce Udruženja Q čija su ljudska prava za samo godinu dana u najmanje dva navrata brutalno zgažena u gradu koji se lažno predstavlja evropskom metropolom.
Da se ne lažemo, otkazivanje javnih manifestacija tokom, za mene neodržanog, 2. QSF zapravo je kukavička kapitulacija njegovih organizatora/ca pred sarajevskim primitivizmom i velika pobjeda ovdašnjih vjerskih fanatika čije se javno djelovanje (koje podrazumijeva i razne vrste nasilja) savršeno uklapa u vizije Mustafe Cerića i Džemaludina Latića o „evropskom Teheranu“ gdje nema mjesta za „pedere, ateiste, islamofobe, djecu iz mješovitih brakova, strane plaćenike i drugu stoku sitnog zuba“. A moralo je biti drugačije, trebalo je biti hrabrije! Uostalom, šta bi se sa ovom zemljom dogodilo kada bi svi, ali baš svi, iz vlastitih, privatnih, sebičnih razloga odlučili odustati od pravedne borbe protiv ovdašnjeg kriminalno-klerikalnog režima? Neka me shvati kako god ko hoće, ali siguran sam da nakon našeg masovnog povlačenja ne bi bilo čak ni onih kukavičkih jumbo plakata i tv spotova u okviru nikad održanog 2. QSF-a.
