Više je nego izvjesno da slovenački CPM neće uspjeti da obezbjedi da dostavi finansijsku garanciju od 300 miliona evra kako bi stekli uslove da izgrade 72 kilometra autoputa od Banjaluke do Doboja, baš kao što je jasno ida Vlada RS nikada ozbiljno nije računala kako će mariborska firma graditi ovu dionicu puta Mariborska firma CPM treba do 29. oktobra Vladi Republike Srpske (RS) da dostavi finansijsku garanciju od 300 miliona evra ako još namjerava da gradi 72 kilometra autoputa od Banjaluke do Doboja. Više je nego izvjesno da CPM neće uspjeti da obezbjedi kredite kod slovenačkih banaka, baš kao što je jasno da Vlada RS nikada ozbiljno nije računala da će mariborska firma graditi ovu dionicu puta.
PLATILI PARCELE KUPILI MIR
Potpisivanje koncesionog ugovora sa CPM i oživljavanje priče o izgradnji puta Banja Luka - Doboj bila je najobičnija predziborna prevara premijera RS Milorada Dodika, nakon što se više nije moglo sakriti da je posao sa “Štrabagom” propao i da od pompezno najavljivanje izgradnje mreže autoputeva nije ostalo ništa. Zaparavo, ostale su milionske štete po budžet RS, pride 200 hiljada evra duga koji Vlada RS austrijskoj kompaniji mora isplatiti na ime štete zbog raskidanja koncesionog ugovora. Sapunica o navodnoj izgradnji savremenog autoputa Banjaluka-Doboj bila je potrebna vlastodršcima kako bi pred izbore isplatili dodatnih 35 miliona za eksproprijaciju zemljišta i tako primirili vlasnike parcela na pomenutoj trasi. Vlada RS je za eksproprijaciju zemljišta ukupno platila 65 miliona maraka, a nevidljivi put budžetske obveznike koštao je i dodatnih deset milliona KM, isplaćenih “Deloitte” za konsultantske usluge. Uz to, ni Dodik niti njegov ministar saobraćaja i veza Nedeljko Čubrilović više ne pominju izgradnju mreže autoputeva u RS, koju su predstvaljali kao kapitalni projekat Vlade u prethodnom četvorogodišnjem mandatu. Ne samo da ne pominju izgradnju autoputeva Banja Luka – Novi Grad, Banja Luka-Kupres, Jakeš-Modriča, Modriča-Bijeljina, već mudro ćute na svaki pomen završetka radova autoputu Banjaluka-Gradiška, najskupljeg puta na svijetu. Na izgradnju ove dionce do sada je potrošeno oko 300 miliona maraka, a završeno je prekratkih šest kilometara. Cijena po kilometru iznosi 22,5 miliona maraka, što je skuplje nego put u svemir. Ministar saobraćaja i veza RS Nedeljko Čubrilović tvrdi da će put biti završen “do zime”, ali nije precizirao koje godine. Autoput Banjaluka-Gradiška trebalo je da bude završen davno, a poslednji rok iscurio je 1. oktobra.
STEČAJNI PARTNER
Ministar Čubrilović sada intezivno razmišlja o drugom poslu i rješava probleme sa CPM-om, zbog čega je nedavno boravio u Ljubljani. Po povratku je saopštio kako će Vlada RS “najverovatnije odbiti ponudu” mariborske firme o formiranju zajedničke kompanije za upravljanje i koordiniranje prihodima za autoput Banjaluka-Doboj. Vlada RS i slovenački CPM potpisali su 29. avgusta ugovor o dodjeli podkoncesije za Lot jedan, za izgradnju dionice autoputa Banjaluka-Doboj, vrijedan 300 miliona evra. Tada niko nije pominjao mogućnost formiranja zajedničke kompanije CPM i RS. Sam Dodik, par dana posle potpisivanja ugovora, izjavio je kako mariborskoj firmi nije ni dat posao na izgradnji autoputa Banjaluka – Doboj, već samo mogućnost da u roku od 60 dana dokaže da ima novac, poručujući da će u suprotnom ta šansa biti ponuđena novom partneru. Još je naglasio kako se Vlada RS za partnerstvo sa CPM-om odlučila jer su projekat podržali slovenački premijer Borut Pahor i banke iz Slovenije. Dodik je na ovaj način nastojao da amortizuje medijske navode o upitnom rejtingu CPM-a i činjenici da je ta firma u ogromnim finansijskim dubiozama. Cijelu stvar CPM-u dodatno je otežalo to što je navećoj slovenačkoj banci, Novoj ljubljanskoj banci (NLB), propao plan o 400 miliona evra dokapitalizacije, zbog čega je uprava banke odlučila da smanji kreditni portfelj za čak milijardu evra. CPM, umjesto kredita slovenačkih banaka, po svemu sudeći čeka stečaj zbog neizmirenih dugova od oko 2,3 miliona evra.
Riječju, cijeli posao sa mariborskom firmom bio je još jedan predizborni trik Milorada Dodika, majstora prodavanja magle. Svako ko ozbiljno radi svoj posao, što narečeni svakako nije, ne bi sebi dozvolio da nekome dodijeli posao bez prethodno raspisanog javnog tendera, a posebno ne firmi lošeg rejtinga, uz to odranije kompromitovanoj u BiH. CPM Maribor u BiH ima registrovanu kćerku-firmu CPM d.o.o. Lukavac, koja je takođe pred stečajem jer državi i dobavljačima nije izmirila obaveze u iznosu od 27 miliona KM.
(zurnal.info)
U državni i dva entitetska parlamenta ponovo su ušli predstavnici naroda koji u proteklom mandatu nisu radili ništa a zarađivali su hiljade maraka. Pobjednik na izborima- SDP BiH, nove je mandate dao za četiri svoja kandidata dok su SDA i HDZ BiH nagradili po tri svoja neradnika, SNSD i HSP po jednog Magazin Žurnal je prije izbora napravio “listu bandita”-narodnih poslanika, debelo plaćenih parama poreskih obveznika koji su prošli mandat odspavali, bez ikakve zastupničke inicijative. Tada nismo skrivali nadu da će stranke znati kazniti svoje neradnike i cijeniti inteligenciju glasača pa im će im uskratiti nove mandate. Umjesto toga, SDP je dotadašanju poslanicu u Parlamentu Federacije Danijelu Martinović nagradio sa novim mandatom u državnom Parlamentu!? Martinović se na 125 sjednica na koliko je bila, nije udostojila postaviti niti jedno poslaničko pitanje, nije predložila niti jedan amandman niti je pokazala bilo kakvu inicijativu. Za 12 mjeseci 2009. godine Martinović je dobila 15.520 maraka samo zbog toga što se udostojila dolaziti na sjednice.
POSLANICI KAO NOGOMETNE SUDIJE
Kada se kandidovala na listama 2006. godine Martinović je imala stan u Hrvatskoj vrijedan 100.000 maraka i platu od 680 maraka mjesečno. Adresa stanovanja je bila sarajevska. Izbornoj komisiji je prije ovih izbora prijavila istu adresu stanovanja ali i vlasništvo nad ovim stanom od 38 kvadrata vrijednosti 80.000 maraka i štednju od 20.000 maraka. Sve to uz platu od preko 1.200 maraka u Parlamentu i privatni honorar od skoro 20.000 maraka godišnje, bez kredita, za četiri godine.
Njen poslanički kolega Mirza Kušljugić također je prekomandovan u državni parlament iako je protekli mandat završio sa ubilježene tri nule ispred popisa aktivnosti. Ovaj stručnjak za energetiku član je stručnog odbora Parlamenta za energiju, rudarstvo i industriju i na taj dio njegovog poslaničkog rada teško bi bilo ko mogao imati zamjerku. S druge strane, za pune četiri godine, prema podacima Centara civilnih inicijativa, Kušljugić niti jednom nije ušao u skupštinsku pisarnicu da zvanično podnese prijedlog amandmana, inicijative ili postavi pitanje. To se desilo prvi put tek prije nekoliko dana kada je SDP zaustavljao Stranku za BiH da iskoriste sudijsku nadoknadu i iz ofsajda postignu pogodak u famoznim elektroenergetskim projektima. Bila je to posljednja sjednica Parlamenta Federacije kada je njegov poslanički mandat već formalno istekao. Čini se da je Kušljugiću draža uloga sudije nego igrača.
Federalnim poslanicima Slaviši Šućuru i Rusmiru Mesihoviću nedostajalo vrlo malo da i njih SDP nagradi sa mandatima na višem nivou vlasti. Prevagu je, naizgled, odnijelo to što je Šućur za četiri godine imao jedno poslaničko pitanje a Mesihović po jedno pitanje i prijedlog amandmana u odnosu na navedeni dvojac bez ikakvih aktivnosti.
NULA U ARHIVI RADA, HILJADE U KNJIGOVODSTVU
HSP-ov Zvonko Jurišić ili Jurišićev HSP, kako god hoćete, ponovo će u državni Parlament u čijim arhivima za protekle četiri godine nećete naći niti jednu inicijativu, pitanje ili amandman sa Jurišićevim potpisom. U knjigovodstvu staklene zgrade na Marijin Dvoru situacija je potpuno drugačija: Jurišićevi potpisi na platnim listama su čitki, uredni i redovni.
Poslušnost Miroslava Kraljevića iz SNSD-a nagrađena je sa još jednim mandatom sa po tri hiljade maraka mjesečno u naredne četiri godine. Kraljević se dva puta usudio postaviti pitanje a za amandmane i inicijative je samo glasao bez ijednog vlastitog. Ako ostane poslušan Kraljeviću je zagarantovano novih najmanje 150.000 maraka. Ni ovoga puta neće biti obavezan postaviti ni ova dva pitanja.
ŠIROK OSMJEH I ZLATAN ZUB
Dosadašnji predsjedavajući Predstavničkog doma Federalnog parlamenta Safet Sofitć nije krio radost na posljednjoj sjednici koju je vodio sredinom oktobra. Za nekoliko njegovih kolega to je bio posljednji poslanički honorar ali Softićeva odanost SDA vrhu se isplatila i on će, zajedno sa Šemsudinom Dedićem, vjerovatno biti u skupštinskoj većini ovog parlamenta. Nadamo se da će Softić i Dedić svoju radost podijeliti i sa glasačima i napokon za njih uraditi nešto korisno jer u posljednje četiri godine nisu uradili ama baš ništa. Sve kriterije za pristup dvočlanom SDA-ovskom klubu neradnika ispunjava i kolega iz susjednog entiteta, dugogodišnji zahvalni član stranke, Šefket Hafizović. Ne sumnjamo da će njih trojica, nakon još četiri godine, biti glavni kandidati za top listu neradnika.
Žestoka konkurencija će im biti HDZ-ovi federalni poslanici Ljilja Pejić, Ivan Musa i Katica Čerkez ukoliko posljednja ne ponovi grešku iz prethodnog mandata i omakne joj se jedno poslaničko pitanje.
(zurnal.info)
Ni SNSD ni HDZ ne žele da ispuste svoj dio kolača u vlasti u BiH naredne četiri godine. Dodik u četvrtak po prvi put nije odbio mogućnost ulaska u koaliciju sa SDP BiH, tvrdeći da je ta stranka, pored SDA, autentičan predstavnik bošnjačkog naroda
HDZ i SNSD će u novom sazivu parlamenta BiH prvi put u političkoj istoriji BiH zajedno predložiti izmjenu Izbornog zakona, kojima će tražiti tri izborne jedinice, kako bi svaki od tri naroda mogao da izabere svoje predstavnike. Ovo su iz zgrade Vlade RS u Banjaluci (šta stranački lideri rade na tom mjestu?!) u četvrtak poručili Milorad Dodik i Dragan Čović, predsjednici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), krunišući tako prije nekoliko mjeseci promovisano političko savezništvo.
Ovaj dvojac, planirajući da promijeni Izborni zakon BiH, ali ne po obavezujućoj presudi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, već potpuno suprotno, suštinski želi da na mala vrata uvede promjene Ustava BiH.
- Dodik i Čović predlažu izmjenu Izbornog zakona i uvođenje treće izborne jedinice, koja bi prerasla u treći, hrvatski entitet. Objelodanjivanje ovakve ideje u ovom trenutku je puštanje probnih balona i utvrđivanje startnih pozicija pred početak stranačkih pregovora o formiranju vlasti na državnom nivou, rekao je “Žurnalu” izvor iz vrha SNSD-a.
Prema njegovim riječima, i SNSD i HDZ BiH uveliko razmatraju mogućnost ulaska u koaliciju sa SDP BiH, svjesni da se i bez njih može napraviti vlast na državnom nivou.
- Ni SNSD ni HDZ ne želi da ispuste svoj dio kolača u vlasti u BiH naredne četiri godine. Dodik u četvrtak po prvi put nije odbio mogućnost ulaska u koaliciju sa SDP BiH, tvrdeći da je ta stranka, pored SDA, autentičan predstavnik bošnjačkog naroda, kazao je isti izvor.
Prema njegovim riječima, Dodik sada oštricu svojih udara usmjerava prema Zlatku Lagumdžiji, a ne prema SDP-u, šaljući poruku “SDP može, ali ne i Lagumdžija”.
- Mi smatramo da mjesto predsjedavajućeg Savjeta ministara pripada HDZ-u, a ne Zlatku Lagumdžiji, koji je za nas personalno neprihvatljiv, rekao je Dodik, ponavljajući da odbija svaku saradnju sa liderom SDP-a, ali ne i sa njegovom strankom.
Naš izvor tvrdi da na taj način Dodik namjerava Lagumdžiji napraviti probleme unutar SDP-a, kandidujući kao problem njega, a ne stranku.
- Dodik sada nastoji da izazove potrese u SDP-u i da dio visokih funkcionera te stranke okrene protiv Lagumdžije, kao navodno glavnog krivca za nemogućnost pregovora sa SNSD-om, kazao je isti izvor.
On dodaje da Dodik, između ostalog, Lagumdžiji ne može zaboraviti to što je prethodnih godina isposlovao da SNSD, osim iz Socijalističke internacionale, bude isključena iz gotovo svih asocijacija koje okupljaju partije socijaldemokratske provinijencije. U namjeri da ojačaju svoje početne pregovaračke pozicije, Dodik i Čović su najavili homogenizaciju srpskih i hrvatskih partija. Čini se da su pravili račun bez krčmara. Lider PDP-a Mladen Ivanić danas je ponovio da u bilo kojoj varijanti ne želi da ulazi u koaliciju sa SNSD-om, dok iz Srpske demokratske stranke (SDS) stižu jasni signali da bi rado bili dio vlasti na državnom nivou sa SDA i SDP-om, ali bez SNSD-a.
Napuštanje Posavine
Dodik je podržao Čovićev zahtjev da se formira treći, hrvatski entitet, ali pod uslovom da on teritorijalno i politički ne zadire u Republiku Srpsku. Prema njegovim riječima, Čović je pristao na takvu varijantu, što praktično znači da je odustao od dijela Posavine, koji je ranije pominjao kao mogući dio hrvatskog entiteta. Prema Čovićevom planu Federacija BiH bi se podijelila na tri dijela - bošnjački entitet, hrvatski entitet i distrikt Sarajevo, dok bi RS ostala netaknuta, što je nemoguća misija.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić primio je danas u svom uredu Iliju Jurišića, bivšeg predsjedavajućeg Općinskog vijeća Tuzla, kojeg su u maju 2007. na beogradskom Aerodromu "Nikola Tesla" uhapsile srbijanske vlasti pod optužbom za navodne zločine nad vojnicima JNA u slučaju Brčanska Malta. Jurišić je u zatvoru proveo tri i po godine, nakon čega je odlukom Sudskog vijeća Apelacionog suda u Beogradu pušten na slobodu.
Ilija Jurišić je zahvalio članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću za bezrezervnu podršku i zalaganje za njegovo puštanje iz beogradskog zatvora u kojem je, u vrlo teškim uvjetima, izdržao tri i po godine.
Naglasivši da je iznimno sretan vidjeti Jurišića, kako u njegovom gradu, tako i u Sarajevu i državi Bosni i Hercegovini, Komšić je kazao da je Ilija Jurišić čovjek koji braneći svoju zemlju nije ukaljao svoj obraz.
Sastanku su prisustvovali Jasmin Imamović, načelnik Općine Tuzla, Sinan Alić, predsjednik Fondacije “Istina, pravda, pomirenje”, i Jozo Nišandžić, zamjenik predsjedavajućeg Općinskog vijeća Tuzla, saopćeno je iz Komšićevog ureda.
(Fena)
“U novinare može da se ubroji svako, i sa tri hiljade prodanog tiraža. U politiku se ulazi sa dvjesta, trista hiljada glasova”, stoji, između ostalog, u pismu
Pismo Željka Kopanje, vlasnika Nezavisnih novina, Glasa Srpske, te još nekoliko medija u Bosni i Hercegovini, upućeno Miloradu Dodiku, aktuelnom predsjedniku Vlade Republike Srpske, izazvalo je burne reakcije u bh.javnosti a posebno u dijelu pod kontrolom laktaškog vožda.
Mediji su odmah krenuli u analiziranje sadržaja pisma, a političari su ispod glasa komentarisali i tražili tajne poruke skrivene između redova. Kako se ne bi prviše mudrovalo i gubilo vrijeme rješavanjima nepostojećih enigmi, primalac je poslao poruku pošiljaocu:
“Kao što vojsku prate tri K, kiša, kurve i kerovi, tako i politiku prate tri P, paroljupci, polutani i prostituti.
U politici je, kao i u fudbalu, krajnje opasno kada publika poželi da uđe na teren i igra utakmicu. Kakvigod su igrači, treba da ostanu igrači. Kakvagod je publika treba da ostane publika. Publika ne ide na treninge i nema odgovornost za rezultat kakvu imaju igrači, čak i kada gube. Publika je platila da dođe a igračima je plaćeno da dođu. Politici je dat glas da igra a publika daje glas da gleda. Glas, kojeg ne može da da sama sebi.
U novinare može da se ubroji svako, i sa tri hiljade prodanog tiraža. U politiku se ulazi sa dvjesta, trista hiljada glasova.
Na politiku se ne utiče pismima i prijateljstvima. Na politiku se utiče uspjehom. Vlastitim. U sportu. U kulturi. Na tržištu. U nezavisnoti od politike. Onaj ko hoće da utiče na politiku, dakle, ima dva izbora, da se uključi i ide na izbore ili da postiže vlastite nevladine rezultate koji postaju međaši, orijentiri i koordinate jednog društva.
Na politiku se ne može uticati sa osvojenih trista glasova niti sa tri hiljade prodatog tiraža niti sa publikom u tri mjesne zajednice. Niti se može uticati uspjesima ostvarenim u blizini i u sjeni politike.
Na politiku se ne može uticati a biti bez odgovornosti za svoje parapoteze u politici.
Milorad Dodik je sam stvorio sebe, svoju politiku, političku koncepciju, Savez nezavisnih socijaldemokrata, i političku viziju za jedan narod i za jednu održavljenu sastavnicu BiH.
Milorad Dodik nikad nije imao mentore, ideologe, savjetnike, pismare i parodavce. Svi iskreni Dodikovi ljudi znaju da su sa Dodikom sve a bez Dodika ništa. To nije kult ličnosti nego kult šanse. Milorad Dodik svakom da šansu, i kiši, i kurvama, i kerovima, i paroljupcima, i polutanima, i prostitutima.
Dodik ima političku viziju i, za godine i decenije bavljenja politikom, izrastao je u državnika. On nije imela oko koje se tići korov iz pisama. On je konceptualni umjetnik koji u svoje djelo dovodi one koji su kompatibilni sa djelom ili sa vizijom budućeg djela. I daje im šansu. Dodik od svojih saradnika, onih koji iskoriste šansu, stvara azbuku jednog nacionalnog, demokratskog političkog koncepta. Dodik, i taj koncept, daje šansu da se ljudi politički promijene, prilagode novim izazovima. To je njegov najveći uspjeh. Stvara galeriju političkih aktera za politički novotok. Nije njegov uspjeh ako je nekom dao mogućnost da napravi halu. S parama zna i budala. Ali, treba se sjetiti političkih likova iz njegove galerije od prije četiri, pet godina i njihove preobrazbe u skladu sa potrebama Novog Vremena Republike Srpske.
Dodikova politika se neće mjeriti po razgovorljivosti sa liderima iz drugih naroda ili sa onima iz radionice Velikih Krojača. Mjeriće se kvalitetom ustavnog, pravnog, teritorijalnog i političkog pozicioniranja Republike Srpske. Samo sa dobre takve pozicije može se razgovarati sa liderima okolnih faktora. Bez te pozicije nema perspektive osim žablje. Kao što nema pisma bez azbuke”, stoji u pismu, te dodaje:
“Dodika se ne može optuživati za budžetske tajkune, za svepametne savjetnike i za svađalice sa liderima iz drugih naroda. Jer to znači optuživati samog Dodika. Svi Dodikovi politički protivnici su prije ili kasnije, otišli sa scene. Lider drugog naroda bio je Haris Silajdžić, svojevremeno, mnogo veći nego što je Dodik bio lider Republike Srpske, pa mu je njegov narod, na izborima okrenuo leđa i tako se složio sa Dodikom.
Savjetovati Dodiku pomirljivost i razgovorljivost sa liderima drugih naroda, može biti i demokratska namjera a može biti i unitaristička namjera. U BiH je to uvijek ovo drugo jer je dobar dio političke scene kod nekih od drugih naroda, prevarantski, podjarmljivački, unitarni. Savjetovati Dodika drukčije, znati zahtijevati od njega da se pokori i da pokori Repubkiku Srpsku.
BiH nije tabula raza. Nije zemlja bez unutrašnjih granica. Nema bijele karte BiH. Dodik, i svako onaj ko misli dobro narodu i Republici Srpskoj, mora da bude graničar. Da polazi od granica unutar BiH. Jer na te granice se napada, ne na one vanjske, sa bijele prognostičke karte.
Tražiti od Dodika da se promijeni i odustane, znači unitarizovati Dodika. Bosna bez granica.
Razumijem da je Milorad Dodik na svom samostvorenom putu otišao, za mnoge, daleko, toliko daleko da ga se ne može stići niti razumjeti. U tom slučaju neko maše maramicom, neko listom hartije, nekad opismarenom, ali daljina je duga i vjetrovita a putevi naprijed imaju tu osobinu da nas ostavljaju iza sebe i udaljavaju. Maramice kojima se maše znak su želje za srećom a hartije, najčešće znak zaborava, zakašnjenja i ostanka.
Samokovanica o kojoj govorim nema pismo – glava. Kolikogod puta bacaš, gore je Dodik.
Pisma mogu da budu razna. Pismo Informbiroa, Pismo IK CK SKJ, Pismo na vrh glave... nekada su pisma napisana samom sebi, nekada su manje vrijedna od marke i koverte, nekad se ne razlikuje pismonoša od pismaša.”
Istina, ovo pismo je na svom blogu javno obznanio Rajko Vasić, ali upućeni u odnose unutar SNSD-a znaju da je on Dodikov alter ego i da je ovom porukom stavljena tačka na dugogodišnju ljubav između Dodika i Kopanje. A, sudeći prema ranijim “Vasićevim” tekstovima na blogu, željezna metla unutar SNSD je pokrenuta i neće se zaustaviti samo pred Kopanjinim vratima...
(zurnal.info)
Magazin Žurnal ponovo je pokrenuo istraživanje o nepotizmu na fakultetima u BiH; objavljujemo prvu priču o Stomatološkom fakultetu u Sarajevu gdje profesorima nerjetko asistiraju vlastita djeca; istraživali smo i kako se pravila na fakultetu prilagođavaju privilegiranima te zašto je ovaj fakultet godinama na meti inspektora obrazovanja
Karijera na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu Almi Prcić se „smiješila" još dok je bila studentica. Najprije je angažirana kao demonstratorica na jednom od predmeta što joj je kasnije, za izbor u viša zvanja bila neprocjenjiva prednost u odnosu na druge studente. Uz to je navodno imala i odličan prosjek ocjena. Koliko joj je, međutim, za posao asistentice koji je čekao na Katedri za dentalnu patologiju pomogla "važna referenca", majka Hajrija Konjhodžić-Raščić, aktuelna dekanesa fakulteta? Nebrojeno se puta, iz usta prvih ljudi fakulteta za takve upite kazalo da su "novinarske nebuloze". Argumenti za te tvrdnje su uglavnom navodne "suhe" desetke u indeksima profesorske djece.
NIJE MI TATA PISAO DOKTORAT
"Pogledajte samo prosjek ocjena te djece. Po prosjeku, a niti jedan nije ispod devet, moglo bi se zaključiti da su djeca profesora redom genijalci. Međutim, javna je tajna na fakultetu da u indeksima djece profesora osvane poneka desetka a da ih niko nije vidio na ispitu", kaže naš sagovornik koji nije želio da mu objavimo ime. Navodno se lično uvjerio u to još dok je studirao na Stomatološkom fakultetu.
Desetkama i, eto, ponekom devetkom, uglavnom nam se "maše pred očima" pri svakom pokušaju da razgovoramo o pojavi svojstvenoj doduše i na drugim visokoškolskim ustanovama, da od svih studenata nekako baš napreduju djeca profesora.
Naida Hadžiabdić, asistentica na Katedri za oralnu hirurgiju, prije nego je njen otac prof. Halid Sulejmanagić penzioniran, bila je čak asistentica na njegovom predmetu. Sulejmanagić je u to vrijeme bio šef katedre. Profesor se posvetio privatnoj praksi u Sarajevu, a među kolegama je ostao upamćen po tome što je svojevremeno uporno odugovlačio odlazak u penziju sve dok ne izvrši pripreme za izradu diktorata svoje kćerke. Kako u kćerkinom radu kolege ne bi slučajno prepoznale autorski pečat prof. Sulejmanagića, isposlovao je da Naidin mentor za izradu doktorske disertacije ne bude niko od sarajevskih kolega, već vanredni profesor iz Beograda.
Uz "savjete" autorici ovog teksta za teme o kojima bi trebala da piše, (između ostalog: zašto država izuzetnim kadrovima ne omogući finansiranje doktorata) Hadžiabdićka je glasine među kolegama da joj je otac pisao doktorat, nazvala ružnim lažima i kazala kako je njen rad vrlo značajno, specifično, multidiciplinarno istraživanje. Samo minut kasnije, u telefonskom razgovoru nakon kojeg se činilo kako više i nema smisla ugovarati sastanak, ustvrdila je da njen rad ipak još uvijek nije napisan. Izričito je zahtjevala da je ne citiramo, a autoricu teksta je pozvala da dođe na fakultet i pregleda njen indeks u kojem se među desetkama nalazi samo pet devetki. Pozvana je autorica i da se ozbiljnije upozna s kvalitetom Hadžiabdićkinog rada tako što će, za početak, "kao pravi novinar" ispitati kako Hadžiabdićka dobro radi i prisustvovati vježbama koje na fakultetu demonstrira studentima.
Lejla Redžepagić je asistentica na Katedri za ortodonciju Stomatološkog fakulteta u Sarajevu. I u njenom je slučaju sve bilo "po pravilima". Najprije je bila angažirana kao demonstratorica. Navodno bi malo ko od profesora odbio tu čast za kćer kolege Seada Redžepagića, Lejlinog oca. Profesor Redžepagić je šef Katedre za stomatološku protetiku a tokom aktuelnog izbora je i jedan od najizglednijih kandidata za budućeg dekana. Njegova kćerka tvrdi kako su priče da joj je otac pomogao čiste izmišljotine. U kratkom telefonskom razgovoru kazala je da o tome ne želi razgovarati s novinarima. Pa ipak, samo nekoliko minuta kasnije, autorica ovog teksta je imala "privatni" telefonski poziv od Lejline brižne majke??? Bio je to vrhunac "telefonskih prepucavanja" i "intervencija" kojima nam se želio udijeliti "dobronamjeran savjet" o tome šta bi trebao biti sadržaj ovog teksta te u kojem bi periodu trebao biti objavljen. Naravno, u svakom tom slučaju se polazilo od pretpostavke da će u tekstu biti napisane sve same laži.
ZAŠTITNIČKE MAJKE
Administracija u Dekanatu nam je na svaki pokušaj da razgovaramo s dekanesom Hajrijom Konjhodžić - Raščić obećavala sastanak ali niko nije znao kazati kada "jer je dekanesa zauzeta pripremama za proslavu godišnjice fakulteta" . Eto, hajde i da kažemo da je dekanesa bila oduševljenja zahtjevom za razgovor te da je bila veoma nesretna što zbog posla "preko glave" nema vremena za novinare Žurnala. A htjeli smo je "samo" pitati da li je ikada postupila po ranijim, brojnim preporukama kantonalnog inspektora obrazovanja. Između ostalog i da pojasni kako je završila prošlogodišnja priča o šest asistenata koji su primali platu i nakon isteka ugovora o radu te kako to da su i danas angažirani na fakultetu. Po čijoj su odluci potpisali nove ugovore? Htjeli smo je pitati i za kćer Almu Prcić, kada nas je već krenulo da umjesto asistentica pričamo s njihovim "zaštitnički raspoloženim" majkama.
Inače danima slušamo priče o desetkama u indeksima profesorske djece, i o njihovim genijalnim rezultatima tokom studija. Najmanji prosjek ocjena za koji smo čuli bijaše 9,8! Genijalno!
Lejlu Behramović nismo ni kontaktirali. Behramovićka je već napredovala i sada ima zvanje viši asistent na Katedri za stomatološku protetiku. Eto, nećemo tvrditi da joj je jedna od „preporuka“ na fakultetu bila i činjenica da joj je majka profesorica histologije Zekira Mornjaković.
I Mirjana Gojkov-Vukelić, kćerka profesora Toška Gojkova je već napredovala u zvanje viši asistent. Njen je otac u međuvremenu penzioniran a Mirjana je zasjela na šefovsko mjesto fakultetske Klinike za parodontologiju i oralnu medicinu. Nećemo, eto, tvrditi ni da djeca profesora na Stomatološkom fakultetu s iznimnom lakoćom magistriraju, samo ćemo pojasniti vrlo specifična pravila koja su uveli, neuobičajena za druge članice sarajevskog Univerziteta. Naime, po Pravilniku kojeg su donijeli na Stomatološkom fakultetu, formirano je Vijeće postdiplomskog studija. Detaljnijom analizom rada ovog vijeća reklo bi se da njegovi članovi, umjesto Naučno-nastavnog vijeća (NNV) kojemu je to u nadležnosti, faktički odlučuju o proceduri za sticanje magistarske titule. Pred „malim vijećem“, kako ga u žargonu zovu profesori, kandidat izlaže svoj istraživački projekat o kojem onda članovi Vijeća donose mišljenje. Tek tada ga prosljeđuju Naučno-nastavničkom vijeću koje zapravo ne donosi svoj sud već glasa o već formiranom mišljenju?! Navodno se još nije dogodilo da NNV ne potvrdi formalno ono što su im "predložile" kolege iz "malog vijeća".
DISKRIMINIRANI STUDENTI: Nemamo šansi kad god se na konkursu pojave djeca profesora
„Ne mogu reći da sam u nastavnom procesu na bilo koji način oštećen, mislim na predmete koje nam predaju djeca profesora ali zaista nije pravedno da samo oni imaju šansu da napreduju. Šta je s drugim studentima? Bez obzira na prosjek ocjena, drugi se ne mogu baš mnogo nadati zvanju asistenta ako se u konkurenciji pojavi neko od profesorske djece“, kazao nam je jedan od studenata Stomatološkog fakulteta s kojim smo razgovarali, a koji je želio ostati anoniman jer mu se sa sadašnjim profesorima i asistentima valja viđati još godinu.
ČIJI JE NOVI DEKAN: Ogavni tračevi
Uz brojne opaske o namjerama koje autorica teksta ima aktueliziranjem priče o nepotizmu na ovom fakultetu baš u vrijeme izbora novog dekana, željelo nam se valjda spočitati i to da se pričom uključujemo u veoma prljavu "predizbornu kampanju".
Naime, na Stomatološkom fakultetu već su formirane dvije suprotstavljene struje: oni koji podržavaju kandidata profesora Seada Redžepagića i kolege koji bi na mjestu dekana rado vidjeli profesora Sedina Kobašliju, inače jednog sa spiska onih šest uposlenika fakulteta o kojima htjedosmo upitati dekanesu. Htjelo nam se, valjda, reći da smo pristrasni, samo nam nije rečeno za koga lobiramo. Na Stomatološkom fakultetu se to bar precizno može utvrditi. U tekstu ćemo, naravno, preskočiti ogavne tračeve koje ugledni profesori Stomatološkog fakulteta ovih dana plasiraju jedni o drugima.
(zurnal.info)
“Vrijeme je da se podvuče crta», kliče Željko Kopanja «Dragom prijatelju» Miloradu Dodiku u otvorenom pismu, čiji su izvodi, prije nego što je do kraja i napisano, objavljeni na Srni. Osnovna poruka pisanije glasi: «Do sada smo opljačkali što se opljačkati moglo. Trebali bi probati pošteno, tim više što je za pljačku malo šta ostalo, a i crna socijalna rupa, koja će nas sve progutati, udaljena je tek frem». Komedijaš je taj Kopanja. Vrlo opasan. A njegova paskvila barometar da Vukodlak pokušava nanovo navući jagnjeću kožicu. Nevješto, ovaj put. Prijetvoran, licemjeran, bezočan, beskrupulozan, brutalan; riječju jadan, Kopanja pokušava uhvatiti talas koji bi ga odnio do nekadašnjih pozicija uticaja, što ih je žrtvovao kako bi se nezakonito dokopao miliona, nemilosrdno i sadistički gazeći sve pred sobom. Ta teško korupmirana individua zaslužuje isključivo esencijalni prezir, ali nije loše pročitati njegovu smiješnu pisaniju i sagledati kako se koprca u kanalizaciji koju je istrajno godinama stvarao. I u kojoj se utopio, bez nade da na Planeti postoji voda koja bi ga mogla oprati. «Dragi prijatelj» Dodik potrošio je Kopanju, ne treba mu više; premala je bara za dva tolika krokodila. «Podvlačenje crte» svjedoči da je kanibalizam nova omiljena igrica na Donovom dvoru. Jedan od utemeljitelja mafijaške države u Republici Srpskoj, što Kopanja jeste, pregažen je i njegovo zazivanje «prijateljstva», «zajedničkih uspjeha», «mirotvorstva», labuđi je pjev šefa medijske terorističke grupacije, nepotrebnog bilo kome. «Dragom prijatelju» ponajmanje. Stoga nema potrebe da se dalje komentarišu Kopanjine ogavne izvedenice, ali je ovo odličan trenutak da se i ja obratim Dragom prijatelju.
Slobodan Vasković: Otvoreno pismo Miloradu Dodiku - Vrijeme je da se precrtate (osnova za ovo pismo je Otvoreno pismo koje je Željko Kopanja 20.10. 2010. uputio Miloradu Dodiku)
Dragi prijatelju,
Dobro znam da si nacionalista, da dijeliš ljude po tome što pripadaju jednom, drugom ili trećem narodu, ili po tome što su pripadnici ove ili one vjeroispovijesti. Ko god je s tobom proveo neko vrijeme u društvu, zna da si čovjek koji mrzi.
Tvoj temperament je povezan sa zloćom. I kad kažeš riječ odviše, to je zato što si u djelovanju, zapravo, neumjeren. Isto tako znam da veoma hladnokrvno doživljavaš izvještaje o kriminalu u kojem si lično, dio tvoje porodice, te najbolji prijatelji i najbliži saradnici.
Smiješno je gledati kako te svakog dana pokušavaju prikazati kao poštenog, slušati sve ono što se priprema u čaršijskoj kuhinji banjalučkih medija. Kampanja je sračunata na to da te pretvore u personifikaciju dobra u Bosni i Hercegovini, pa čak i u zaslužnog za pozitivne političke i ekonomske procese u regiji.
Znamo i ti i ja da si uprkos toj neviđenoj kampanji uspio ono što je bilo nezamislivo prije pet godina. Srbima u Bosni i Hercegovini uspio si uništiti građansku i nacionalnu samosvijest, pa je zaustavljena obnova srpskog nacionalnog identiteta, kojem je prijetilo postepeno vraćanje. Ali, kad si rušio prava i nadležnosti Republike Srpske garantovana Ustavom, bezočno su te hvalili, pa ti pripisali ono što nikad nisi bio - nenacionalista, umjereni internista. U stvari, i tada si bio kao i danas - Mile Dodik koji se otvoreno, hrabro bori za svoj lični interes i za interese kriminalnog miljea kojem pripadaš, pa te on zato na izborima demokratski uzdigao na funkciju predsjednika Republike Srpske. Ali, tvoj doprinos kriminalu je veći od jedne izborne pobjede, jer svi osjećamo koliko smo, zapravo, nazadovali, povoljnim prilikama uprkos. Važno je, a želim te i na to podsjetiti, da i prljajući obraz Srbima, nažao činiš i drugim ljudima.
Republika Srpska je politički destabilizovana i niko više ne osporava da se to uređenje ne može promijeniti osim našom voljom. Javni nered, nepoštovanje zakona i ekonomska situacija gori su nego bilo gdje u Bosni i Hercegovini. S takve pozicije naša vlada ne može ravnopravno pregovarati sa onima koji nude ekonomsku saradnju, bez ustupka na račun interesa stanovništva. Ljudi to još ne vide. Zbog toga imaš toliku podršku i povjerenje naroda i veliku šansu da uđeš u srpsku i ne samo srpsku istoriju kao veliki prevarant novog doba, ali, sa druge strane, možeš i da završiš u zatvoru... nalaziš se na raskršću. Zbog toga ti, dragi prijatelju, i pišem ovo otvoreno pismo.
Vrijeme je da se precrtate. Bez obzira na tvoj lični odnos prema pojedinim ljudima koji ide i do sadizma, znam da iz svog okruženja nećeš maknuti prvenstveno neke od novopečenih biznismena, koji upotrebljavaju i dobro naplaćuju čak i svoju sliku s tobom koju pokazuju češće od slike s familijom. Ne možeš se riješiti tih takozvanih budžetskih tajkuna koji znaju danima da sjede pred tvojim kabinetom čekajući da ih oslobodiš svih njihovih poslovnih problema, ali i da probleme uključiš na lični konto i to na stavku amoralnih i neetičkih rashoda. Ali ti najtoplije preporučujem da se riješiš Željka Kopanje, kojemu si dao milione, a on hoće još. Dao si mu džaba i “Glas Srspke”, pa mu je i to malo. Istina, za taj poslić dobio si petsto kvadrata poslovnog prostora u Gospodskoj (vrijednosti cca 5 miliona), ali slaba je to nagrada za poništenu privatizaciju i onu komadinu zemljišta koju je Kopanja implementirao. A danas ti piše pisanije. Ti svakako, ali i nepošteni i nevrijedni ljudi od kriminala, zaslužuju da ovom o kojem ti govorim zatvoriš vrata. Predugo vas je reketirao. Što se ostalih bandita, kojima si okružen, tiče, znam da ti na pamet ne pada da ih se riješiš. A i ne bih ti to Dragi prijatelju ni ja sugerisao, jer bi se mogli okrenuti protiv tebe i načiniti te Sanaderom. Još na to nisu spremni, ali kako vrijeme prolazi...
Vrijeme je da počneš otvorenu borbu protiv antikortupcionaša koji nagrizaju tvoje mafijaško društvo i koji će, sasvim sigurno, ako ih odlučno ne sasječeš, uništiti sve ono negativno što si uradio u posljednjih pet godina. Ima ih dovoljno da te apsolutno podrže u takvom nastojanju.
Moraš za dobro svih vas pribaviti još profesionalnih donosilaca samo dobrih vijesti, osim onih koji su te okružili, jer ih je premalo pa zbog toga i ne možeš da realno sagledaš stanje u kojem se trenutno nalaze Republika Srpska i Bosna i Hercegovina. Kopanja ti se ponovo nudi. Da bi se spasio od istraga zbog kriminala koji je počinio, Kopanja će gmizati ako treba da bi te izmirio s neistomišljenicima i s političkim predstavnicima drugih naroda. Činiće to uzalud, ali trud je trud. Možda mu se isplati. Možda se ti smiluješ, pa ga nanovo sjedneš na kanabe. Kao onomad kada te je izbacio iz Nezavisnih novina, a ti mu oprostio. Njemu nikada nije bilo stalo do prosperiteta Bosne i Hercegovine, još manje do uspjeha i napretka Republike Srpske, ali kad je vidio da si ga zgazio, odlučio je da mu ništa nije smetnja da ti se ponovo dodvori. Voliš ti takve.
Shvatljiv mi je užitak koji preživljava čovjek koji trpi besmislene pohvale, ali vjeruj mi da vidim da i dalje živiš u svijetu stvorenom od lažnih zaglušujućih aplauza licemjera i srboljubaca i srebroljubaca. Voliš ti to, pa neka ti.
Dijalog u koji moraš ući pokazaće da je tvoja pozicija nejaka, da se zasniva na neprincipijelnim stajalištima i da je bez argumenata. One koji su ti skloni to pogađa gore nego ako ih ignorišeš ili vrijeđaš. Boje se svega što ste zajedno počinili. Pa neka ta tvoja i njihova dostignuća onda rade protiv tebe i njih. Otvorenost je najuvjerljiviji znak političke superiornosti. S obzirom na situaciju, znam da to sebi ne možeš da priuštiš.
Znam da nisi vrijedan povjerenja koje ti je dato na izborima. A znam i to da je poslije takve pobjede teško vjerovati u sebe, ali baš je to ono što odlikuje male ljude. Ja mislim da si ti sigurno među takvima i to zato što te poznajem, a ne zato što bih morao pokazivati da u tebe ne vjerujem i kad bih ti, u kakvom ludilu, vjerovao. Zbog budućnosti Republike Srpske, zbog budućnosti svih nas koji živimo u Bosni i Hercegovini očekujem da konačno bar jednom doneseš ispravnu odluku: da odeš na neku od brojnih destinacija gdje imaš stanove, kućerine, vile i debele bankovne račune, pa da damo šanse životu, demokratiji i prosperitetu, umjesto širenju mržnje i sukobima koji vode jedino nazadovanju. Ako ostaneš, spremni smo za sljedeću utakmicu u kojoj ćeš biti u teškoj defanzivi. S obzirom na tvoje nekvalitete mislim da ne možeš biti naš visoki centar!
Istina možda korača polagano, sporije nego što i ti i ja želimo, ali ni život ni rad nemaju smisla ako u istinu ne vjerujemo.
Kako je moguće da političari i činovnici u političkim institucijama vide stvari drugačije nego tvoji “poslovni” ljudi, koji od njih sigurno nisu ni gluplji ni nesposobniji? Rekao bih da to ima veze s medijskom slikom koja se stvara, i da si ti to izazvao svojim postupcima. Nerijetko si pridonio neopreznim i primitivnim riječima, znam da ne možeš ništa učiniti da se ta slika promijeni. Džaba od tebe zahtijevaju ofanzivu simpatičnosti (kakva glupa floskula), džaba od tebe traže da pokažeš dobro lice, jer ono ne postoji.
Nije lako izboriti respekt prijatelja, što nisi ostvario, jer ti nemaš prijetelje, već “poslovne” saradnike. Znam da si prirodno nemarljiv, te da ćeš samo sjediti na lovorikama sadašnje pobjede, jer ti to nije dosadno, a laskavo divljenje zbog onog što si već ostvario, siguran sam, hrani tvoju inteligenciju, pa ne očekujem da se prihvatiš bilo kakvog posla, sem onih kriminalnih koje si i do sada marljivo delao.
Sjeti se, znam da su ti to drage uspomene, sela i imanja. I kad rodi žito, mora se otrijebiti kukolj. Ali ti si napredovao - otrijebio si žito, a ostavio kukolj. Sjeti se i da ti ne štediš i kad se ima i kad se nema. Tako je i sa ugledom. Nemaš ga, nisi ga stekao, pa nemaš šta ni rasuti. Kvaziintelektualci presvučeni u mesije koji znaju i božje i svjetske tajne, tvoje su prirodno i nepromjenjivo okruženje.
Prevuci, Milorade, crtu. Prevuci je sad u ime svih onih koji su glasali za tebe, jer su u pogrešnoj osobi vidjeli i nadu i spas. Golem je teret, jasno mi je, al' ja, jednostavno, znam da ne možeš. Ja sam svoje rekao i, vjeruj mi, svejedno mi je. Znam da je teret na tebi, znam da onaj koji predvodi prvi dolazi na raskršće, ali sam pesimističan jer si, mimo mnogih, znao kuda i devedesetih, a sad nemaš pojma ni kud ćeš ni šta ćeš. A ni Kopanja ti ne zna reći, ma šta pisao.
(zurnal.info)
Radnici preduzeća “Granit” iz Jablanice i dalje čekaju rasplet situacije u njihovom preduzeću koja traje već nekoliko meseci. Zbog toga je danas održana vanredna sednica Opštinskog veća. Jedina tačka dnevnog reda bila je “Granit”. Kako nam je izjavio predsednika Sindikata "Granita", Mensuda Ćosića, radnici nisu ni očekivali da se donese bilo kakva odluka na ovoj sednici, jer su im oni davno okrenuli leđa. - Znali smo da će tako biti. Nismo ni očekivali da će donjeti nekakvu odluku. Neki vijećnici su nakon sjednice htjeli da obiđu krug fabrike, ali im radnici nisu dozvolili – kazao je Ćosić.
Prema njegovim rečima, radnici trenutno najviše očekuju od Agencije za privatizaciju i Tužiteljstva, koji bi trebali da izvrše pritisak na Vrhovni Sud BiH, kako bi se što pre donela odluka o preregistraciji “Granita”.
Od dana kada su štrajkače žestoko isprebijali pripadnici Jedinica za posebne namenu, do danas se od političkih zvaničnika još uvek nije pojavio.
- Niko nam se nije obratio još uvek. Čekamo i dalje. Kolege koje su povređene pre neki dan su puštene iz bolnice i sada su na kućnom lečenju- kazao je Ćosić.
Da podsetimo. Radnike “Granita” su u ponedeljak 18. oktobra u četiri sata izjutra svim sredstvima napali pripadnici Jedinice za posebnu namenu. U napadu su korišćeni pendreci, topovski udari i suzavci...
Razlog ovog napada je bio ulazak stečajnog upravnika u preduzeće, Abdulaziza Mahmutovića, koji će inače biti na toj funkciji sve dok se ne donese konačna odluka o preregistraciji preduzeća “Granit”
(zurnal.info)
Elektroprivreda Bosne i Hercegovine i Federalno ministarstvo za energiju, rudarstvo i industriju ne smiju donositi nikakve strateške odluke niti birati strateške partnere za izgradnju novih elektrana u BiH do formiranja nove vlasti. To je zaključak usvojen na današnjoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH kojeg je predložio poslanik Mirza Kušljugić iz SDP-a. Ovo je ujedno bila i posljednja sjednica Parlamenta u starom sazivu a ovom je odlukom definitivno zaustavljena Stranka za BiH u svojim sumnjivim energetskim projektima. Ovaj prijedlog je usvojen sa 54 glasa za, šest protiv i pet suzdržanih. Tokom usvajanja ove odluke već se mogla primijetiti nezvanična koalicija SDP-a i SDA.
Kušljugić je novinarima objasnio da Elektroprivreda normalno nastavlja svoj rad te da je ova odluka neće u tome sprječavati. Namjera ovog zaključka jeste da se spriječe zloupotrebe vlasti Stranke za BiH do formiranja nove vlasti koja još uvijek ima svog ministra energije Vahida Heću čije energetske namjere je sud već ranije okarakterisao kao štetne za građane BiH. Energetski strateški partneri očito će morati sačekati formiranje nove federalne vlasti što bi moglo potrajati i do nekoliko mjeseci.
U odluci se također navodi da Hećino ministarstvo do formiranja nove vlasti ne smije imenovati nove članove društava u elektroenergetskom sektoru niti vršiti bilo kakve promjene u ovim društvima koja su u većinskom vlasništvu Federacije.
(zurnal.info)
Dodiku na mjestu predsjednika Vlade RS treba apsolutno poslušna osoba, koja će istrpiti prvi talas socijalnih udara i svih problema na ekonomskom planu sa kojima će se suočiti RS Republika Srpska (RS) najvjerovatnije će promjeniti nekoliko predsjednika Vlade za vrijeme predsjedničkog mandata Milorada Dodika, rekao je za “Žurnal” izvor iz vrha vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).
CRNA SLIKA STVARNOSTI
“Budući premijeri RS će, po svemu sudeći, biti potrošna roba, s ozbirom na tešku ekonomsku i socijalnu situaciju koja tek očekuje ovaj entitet, te evidentan nedostatak novca u budžetu”, rekao je isti izvor. Prema njegovim riječima, RS prijeti opasnost da se u dogledno vrijeme skoro izjednači broj radnika i penzionera, što je situacija koju teško mogu istrpiti i mnogo uređenija i bogatija društva. Zbog toga bi se RS uskoro mogla naći na ivici finansijskog kolapsa. Osim toga, dodaje naš sagovornik, Vlada RS je sa tzv. escro računa entitetskom Fondu penzijsko-invalidskog osiguranja i u septembru prebacila pet miliona maraka za isplatu penzija, čime je dug Fonda za samo četiri mjeseca narastao na 16 miliona KM.
“Sredstva Fondu PIO prebačena su mimo zakonskih propisa, a još gore je to što je ova institucija u teškoj finansijskoj dubiozi, pa do kraja godine neće moći da vrati pozajmljeni novac u budžet, što će dodatno otežati funkcionisanje RS. Uz to, Vlada RS Fondu prebacuje redovne mjesečne tranše od po 16 miliona KM, koje očigledno nisu dovoljne da bi se isplaćivale penzije”, pojasnio je isti izvor.
Crnu sliku stvarnosti u RS upotpunjuju i propale firme, za koje se svakodnevno otvaraju stečaji, štrajkovi radnika koji godinama ne primaju plate…
“Zbog svega ovoga, Dodiku na mjestu predsjednika Vlade RS treba apsolutno poslušna osoba, koja će istrpjeti prvi talas socijalnih udara i svih problema na ekonomskom planu sa kojima će se suočiti RS”, naveo je naš sagovornik.
Isti izvor kaže da se, bez obzira na sve teškoće koje očekuju novog predsjednika Vlade RS, u redovima SNSD-a vodi prava bitka za premijersku fotelju. Kao najozbiljniji kandidati pominju se aktuelni ministri finansija Aleksandar Džombić, unutrašnjih poslova Stanislav Čađo i zdravlja Ranko Škrbić, te Dodikov savjetnik Slavko Mitrović i sadašnji ministar civilnih BiH Sredoje Nović.
ČOVJEK OD POVJERENJA
“Džombić ima najmanje šansi, jer je apsolutno neomiljen u samom SNSD, gdje mu se spočitava prepotentnost i arogancija, čak i prema visokim funkcionerima ove stranke. Stanislav Čađo je oduvjek bio Dodikova marioneta, pa ima šansi da zasjedne u premijersku fotelju, dok Ranka Škrbića i Dodika vežu kumovske veze. Škrbić je, međutim, nesposoban za bilo kakvu vrstu vladavine, posebno za upravljanje čitavim ministarskim timom”, kazao je naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, velike šanse da zauzme premijerku poziciju ima Slavko Mitrović, čovjek od najvećeg povjerenja Milorada Dodika i jedan od njegovih najbližih saradnika tokom ukupne političke karijere.
“Ozbiljan kandidat za budućeg premijera je i Sredoje Nović, čovjek koji posjeduje veliko iskustvo i koji bi zbog realnog uticaja u strukturama RS i BiH mogao da bude najbolja izlazna strategija za Dodika, ali i najveća opasnost, jer njemu ne bi mogao da komanduje kao ostalima, nego bi s njim morao da se dogovara i pregovara”, ističe isti izvor.
On dodaje da Novićevu kandidaturu za premijera gura i njegov dugogodišnji blizak prijatelj, lider Demokratskog narodnog saveza (DNS) Marko Pavić.
“U SNSD se vodi pravi rat između potencijalnih kandidata za predsjednika Vlade, u kojem jedino ne učestvuje Sredoje Nović. Bitka je puna niskih udaraca i najprljavijih podmetanja. Neki od njih već sastavljaju svoje kabinete, vrbuju ljude i obećavaju im pozicije u novoj Vladi”, navodi naš sagovornik. Međutim, ističe on, najnovije informacije govore da bi Dodik na mjestu svog nasljednika u Vladi RS mogao ustoličiti Miladina Dragičevića, nekadašnjeg ministra izbjeglice i raseljena lica i jednog od svojih odanih savjetnika: “Dodiku na čelu Vlade treba ovdašnji Mirko Cvetković. Treba mu osoba bez karaktera, potpuno poslušna, koja će na svoja leđa primiti prvi talas socijalnih udara i koja bi posle osam do deset mjeseci bila zamjenjena na premijerskoj funkciji. Dragičević je prototip takve osobe”, naglašava izvor iz SNSD-a.
KAKO DODIK KAŽE
Istovremeno, borbu za premijersku fotelju prati sijanje straha iz Dodikovog najbližeg okruženja, najavljivanje čistke u institucijama vlasti, kako u Vladi RS, tako i u kabinetu predsjednika.
“Svi su u stanju latentne nervoze, čime se nastoje preduprijediti bilo kakve reakcije onih koji će biti nezadovoljni Dodikovim izborom novog predsjednika Vlade i ministara. Već se otvoreno govori da među sadašnjim ministrima ima onih koji nisu dobro radili i koji su svoj nerad skrivali iz Dodikovog autoriteta, zbog čega se može očekivati da novi sastav Vlade RS bude značajnije izmijenjen”, kaže naš izvor.
On ističe da će o novom premijeru RS na kraju odlučiti sam Milorad Dodik: “Kako on odluči, tako će i biti, a svi ostali morat će se pomiriri s njegovom odlukom.”
Koliko je astronomski mala šansa da dva puta za redom u nagradnom izvlačenju premiju izvuku solidno pozicionirani kadrovi SDA? Matematički gledano, zanemarljiva. Ipak to se desilo u nagradnim igrama koje organizira Dnevni avaz Fahrudina Radončića, poznatijeg kao predsjednika Saveza za bolju budućnost BiH.U samo nekoliko dana, tačnije njih pet, dva funkcionera SDA dobili su automobile na nagradnim igrama koje organizira Radončićeva medijska kuća. Naime, da li je slučajno da u Avazovoj nagradnoj igri od 150.000 SMS poruka koje su bile u trci za “fabiju”, bude izabrana ona koju je poslao Fuad Delić? Inače, Delić je sekretar kluba poslanika SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH i bliski je saradnik Bakira Izetbegovića, novog člana bh. Predsjedništva. Interesantno je da je Fuad Delić prije nekoliko godina bio povezan sa nestankom službenog “pasata” koji nikada nije vraćen. 
Nekoliko dana poslije Delića, tačnije njih pet, sreća je pogledala još jednog SDA kadrovika. Naime, ovih dana je Avaza sa novom škodom fabiom nagradio sretnog i presretnog Sejada Pokvića, predsjednika Općinske izborne komisije u Bugojnu. Čime je ovaj zaslužio toliku sreću zna samo Radončić ali je sada među kadrovima SDA pokrenuta interna istraga: Ko je i kako mogao učestvovati u Nagradnoj igri Avaza kada je Tiuhić zabranio svojim kadrovima da kupuju i čitaju Avaz.
Priznat ćete, previše pitanja za tako malo fabija.
(zurnal.info)
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine poziva sve žrtve i svjedoke ratnih zločina koje je počinio osumnjičeni Veselin Vlahović Batko, a koji do sada nisu davali izjave ili ih nisu saslušavali ovlašteni policijski i tužilački službenici, da se jave državnom tužilaštvu putem telefona 033 707 113 ili 033 707 400, ili Državnoj agenciji za istrage i zaštitu - SIPA ili putem broja „krimolovci“ (080 020 505). Tužilaštvo poziva i članove porodica žrtava i svjedoka koji su emigrirali u treće zemlje da mu dostave sadašnje kontakt podatke.
Radi se o vrlo teškim i brojnim ratnim zločinima, a Tužilaštvo BiH upućuje ove pozive nakon što je došlo do informacija da određeni broj svjedoka i žrtava nije davao iskaze pred policijskim i pravosudnim organima.
Posebni odjel za ratne zločine Tužilaštva BiH provodi istragu protiv osumnjičenog Veselina Vlahovića Batka zbog ratnih zločina počinjenih 1992. i 1993. godine na području sarajevskih naselja Grbavica i Vraca. Nakon izručenja osumnjičenog, rad na predmetu je intenziviran u pravcu podizanja optužnice te je u Tužilaštvu BiH u protekla dva mjeseca saslušan veći broj svjedoka.
Provodeći istragu koja je već dva puta proširena radi saznanja do kojih se došlo, Tužilaštvo BiH došlo je do informacija o postojanju većeg broja žrtava i svjedoka koji do sada policijskim i tužilačkim institucijama nisu davali iskaze u svojstvu svjedoka o krivičnim djelima ratnih zločina za koja se sumnjiči Veselin Vlahović, saopćeno je iz Odjela za odnose s javnošću Tužilaštva BiH.
(Fena)
U trećem dijelu feljtona o pljački mostarske fabrike, čitajte kako je i kome menadžment opraštao milionske dugove i kakva je uloga srajevskog duhanskog lobija
Koliko god su prve poslijeratne godine bile teške za ukupnu privredu u Bosni i Hercegovini, za mostarsku Fabriku duhana bi se taj period, s obzirom na događaje koji će tek uslijediti nakon 2000-te, mogao još nazvati zlatnim periodom. U to vrijeme se još proizvodilo i vjerovalo kako za FDM slijede bolja vremena.
POLITIKA ULAZI U FABRIKU
Početkom 1999. godine, međutim, prema tvrdnjama radnika FDM-a kola kreću nizbrdo kada se fabrikom počinje baviti politika. Najprije dolazi do smjene na čelu FDM-a. Tadašnji direktor Senad Milavić odlazi u penziju a na njegovo mjesto je u februaru imenovan Esad Pobrić. Crne slutnje o namjerama s kojima u Fabriku dolazi SDA-ov kadar dijelom se obistinjuju već naredne godine. Najprije propada pokušaj Agencije za privatizaciju HNK da 2000. godine proda državni dio kapitala FDM-a. Zainteresiranih je bilo, ali kao i u svakom narednom pokušaju prodaje, kupac bi odustajao čim bi se podrobnije informirao o finansijama FDM-a.
U međuvremenu ponovo dolazi do smjene na čelu Fabrike. Nakon Pobrića, u julu 2004. godine za direktora FDM-a imenovan je Bakir Pekušić. Navodno se ni kadar Stranke za BiH nije mnogo brinuo za sudbinu fabrike što je pokazao i izvještaj Finansijske policije FBiH iz 2005. godine. Poslovanje FDM-a je , upravo u periodu kada Pekušić preuzima dužnost od Pobrića bilo više nego katastrofalno.
Nakon formalne revizije finansija tadašnji specijalni revizor za FBiH i RS Dalle Ellen Ralpf u knjigama FDM-a pronalazi mnogo „nejasnoća“ i hitno nalaže zadatak federalnoj Finansijskoj policiji da istraže sumnje. Inspektori su utvrdili da su milioni maraka završili na krajnje sumnjiv način i na još sumnjivijim adresama. Takvim je poslovima vrijednost kapitala kompanije drastično smanjena za samo tri godine. U junu 2002. godine je, prema izvještaju Finansijske policije temeljna glavnica kapitala FDM-a iznosila 22, 1 milion KM a samo tri godine i pet mjeseci kasnije taj je iznos smanjen na 15,8 miliona maraka?! Uz taj su se gubitak već nagomilale obaveze prema drugima na 5,9 miliona maraka. Riječ je još o periodu kada se u FDM-u ponešto i proizvodilo. Međutim, gdje su završile mostarske cigarete? Izvještaj o kriminalu u FDM-u je Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona proslijeđen 2006. godine i do danas istraga nije okončana. Pisali smo već o sumnjivim fakturama ispostavljenim dvjema kompanijama s Kipra, Funrick trading LTD Limassol i kompaniji Dulwich enterprises LTD Cyprus, kojima su cigarete prodate „s popustom“ od oko 2,5 miliona maraka!
Ukoliko Tužilaštvo HNK napokon odluči istraživati kriminal u FDM-u, bit će vrlo zanimljivo saslušati i obrazloženje menadžmenta za odluku da otpišu potraživanja od 132 „manja“ kupca cigareta. Samo tim su potezom fabriku oštetili za više od 4 miliona maraka!? Među najvećim dužnicima koji su se tada obradovali suludoj poslovnoj politici u FDM-u bila je i Bancocom banka ( 917.000 KM). Da apsurd bude veći za tu je banku naknadno utvđeno da uopće ne postoji?! Na spisku dužnika kojima je dug „oprošten“ je i Ljubljanska banka (196.000 KM), Autokuća T. Iz Gračanice ( 148.000 KM) Monopur Tuzla ( 127.000 KM), Polietilenka Bihać (101.000 KM), Unionimpex Sarajevo (103.000 KM), Tabacocomerc 1 (972.000 KM), Bijela Band Sarajevo ( 134.000 KM). Iako su ostali dugovali mnogo manje iznose vrlo je zanimljiv popis dužnika: Kruško 1 ( 68.000 KM), Sule (5.600 KM), Nail ( 1.400 KM), Sabko ( 7.600 KM), Kaktus, Dada, Šuvalija....
SPECIJALNA ULOGA SARAJEVSKOG LOBIJA
Dok je trajala finansijska kontrola knjiga FDM-a 2005. godine, Agencija za privatizaciju HNK raspisuje ponovo javni poziv za prodaju dijela kapitala kompanije metodom neposredne pogodbe. I ovaj pokušaj, međutim, propada jer je već tada očigledno da malo ko želi investirati u kompaniju koja grca u dugovima. Nedugo nakon toga Vlada FBiH kao većinski vlasnik FDM-a odlučuje da nadležnost za prodaju Fabrike, od Agencije za privatizaciju HNK preuzme federalna Agencija. Uz to je, u godinama kada se događa najveća pljačka FDM-a, pažnja javnosti bila usmjerena na potpuno drugu priču. Podsjetimo na slučaj „mostarskih granata“ otkrivenih u proljeće 2002. godine u prostorima FDM-a ali i još dvije mostarske kompanije. Sve do kraja 2005. godine kada je okončan sudski proces u ovom slučaju, javnost je bila zaokupljena pričom o aferi a ne o razlozima zbog kojih FDM već tada bespovratno tone u finansijsku provaliju.
Kada je federalna Vlada 2005. konačno pokazala navodnu zabrinutost za sudbinu fabrike počinje se u javnosti sve glasnije govoriti i o ideji da mostarsku fabriku dokapitalizira Fabrika duhana Sarajevo. Navodno su postojala čvrsta obećanja tadašnjeg federalnog premijera Ahmeta Hadžipašića ali nikada nije razjašnjeno zašto se od te ideje odustalo. Dio radnika FDM-a vjeruje kako je upravo FDS-u zapravo najviše smetala mostarska konkurencija. Već 2007. godine je potpuno jasno da od „udruživanja“ mostarske fabrike sa sarajevskom nema ništa jer federalna Vlada nalaže Agenciji za privatizaciju FBiH da ponovo raspiše javni poziv za prodaju državnog dijela kapitala, ovaj put metodom neposredne pogodbe. Potpisan je tada kupoprodajni ugovor s firmom Pazardžik iz Bugarske. Kako, međutim, kupac do kraja 2008. godine nije izvršio potpisane obaveze, ugovor je raskinut 2009. godine. Bilo je u međuvremenu dosta zaintersiranih za kupovinu ali je njihovo interesovanje trajalo kratko. Sve do saznanja o stanju finansijskih knjiga FDM-a. Tako je bilo i pred posljednji javni poziv u septembru 2010. godine. Agenciji za privatizaciju FBiH nije pristigla ni jedna ponuda. Kako smo već pisali, zbog nelikvidnosti fabrike, Agencija više nema mogućnosti za njenu prodaju. O sudbini FDM-a odlučit će Vlada Federacije BiH , najvjerovatnije u novom sazivu i to kada FDM uopće dođe na dnevni red. Mada, samo zbog brojki iz poslovnih knjiga FDM-a nije teško pretpostaviti ishod priče a nije zanemarljiv ni podatak da već tri godine naše tržište, osim proizvoda sarajevske fabrike, ne prepoznaje druge domaće cigarete.
(zurnal.info)
Angelina Jolie našla se u središtu jednoga međunarodnog spora nakon što je vlada jednoga bh. entiteta povukla dozvolu datu ovoj holivudskoj zvijezdi i humanitarnoj veleposlanici UN-a da snimi scene svog redateljskog debija u Bosni zbog žalbi ratnih žrtava silovanja, piše u danas The Guardian.
Dio filma trebalo bi da bude snimljen u Bosni idućeg mjeseca, ali je ministar za kulturu Federacije BiH Gavrilo Grahovac povukao dozvolu nakon izvještaja da se u filmu radi o ljubavnoj priči između srpskog silovatelja i muslimanske žrtve.
Angelina Jolie je u petak zamolila svoje kritičare da se suzdrže od davanja sudova o ovom filmu, rekavši kako bi bila šteta da "nepravedan pritisak zasnovan na pogrešnim informacijama" spriječi filmsku ekipu da snima u Bosni.
"Izbor da se napravi film o ovoj oblasti u tome povijesnom trenutku treba, pored ostalog, poslužiti i kao podsjetnik na ono što se dogodilo ne tako davno i skrenuti pozornost na žrtve rata", rekla je Angelina Jolie.
Bakira Hasečić iz Udruženja "Žena žrtva rata", koje okuplja uglavnom bošnjačke žrtve silovanja, kaže međutim da se na temelju onog što je čula u filmu radi o žrtvi u jednom logoru za žene koja se zaljubila u svog silovatelja; ovo je, kako ona smatra, ne samo nemoguće, već i uvredljivo, i žrtve ne žele biti prikazane na takav način.
Producenti Angeline Jolie odbacili su ove glasine i navodno su poslali scenarij filma federalnom ministru kulture, koji je rekao da će dozvola biti data samo ako film ne vrijeđa Bošnjakinje, prenosi Guardian.
Jolie se neće pojavljivati u filmu u kojem će glavne uloge igrati bosanska glumica Zana Marjanović i glumački veteran Rade Šerbedžija.
(Fena)
Iako su revizori Agencije za državnu službu FBiH (ADS FBiH) još u februaru ove godine otkrili kako su tri javna službenika u kabinetima Vlade Federacije zaposlena bez javnog konkursa, znakovito je da tek u septembru odlučuju provesti zakonsku proceduru koja za "obične smrtnike" znači mjesece testiranja, polaganje javnog ispita ali i traženje "veze", bez koje se skoro nemoguće zaposliti u javnim institucijama.
U ADS-u FBiH navodno ne znaju kako je uopće bilo moguće da tri službenika bez konkursa budu angažirana i to u ključnim Vladinim kabinetima ali je još zanimljiviji podatak da konkurs za ta radna mjesta odlučuju raspisati tek sedam mjeseci kasnije i to u jeku predizborne kampanje. Kako namjera da se raniji "propust" zataška ne bi bila toliko očigledna, 7. septembra ove godine ADS raspisuje konkurs za ukupno pet uposlenika među kojima i za tri sporne pozicije u uredima federalnog premijera Mustafe Mujezinovića, sekretara Vlade Ismeta Trumića te u uredu federalnog dopremijera Gavrila Grahovca. Riječ je, između ostalog i o spornim angažmanima koje su otkrili revizori ADS-a , mjestima na kojima već rade Širaza Jahić, saradnica za ekonomska pitanja, Sanela Adžović, saradnica za pravna pitanja i informiranje te šefica računovodstva Alma Gašević- Muslić. Čemu zapravo služi Agencija za zapošljavanje FBiH za čiji se rad godišnje troše milioni ako pored prava da do mile volje šire svoju savjetničku svitu, ministri uzimaju u svoje ruke i nadležnost da zapošljavaju javne službenike. Nažalost, ovo nije prvi slučaj da "odlazeća" vlast "uhljebljava" svoje kadrove i to dok je javnost još zaokupljena rezultatima izbora. Eto posla i za federalnu inspekciju rada da ispita može li za posao služenika u Vladinim kabinetima "preporuka s vrha" biti jača od slova zakona.
(zurnal.info)
"Nadam se da ljudi neće suditi o filmu dok ga ne vide. Odabrala sam da ovaj film radim na ovim prostorima i da ga smjestim u ovaj historijski period da bih podsjetila ljude na ono što se desilo ne tako davno i ukazala na žrtve koje su preživjele rat", istakla je rediteljica Angelina Jolie putem UNHCR-a, povodom poništavanja odobrenja za snimanje njenog prvjenca u BiH. U saopćenju za javnost UNHCR-a, koji potpisuje predstavnik ove institucije Navid Husein, prenesena je poruka Angeline Jolie "zbog prašine" koja se podigla ovih dana oko scenarija njenog filma.
"Veoma poštujem sve što Udruženje "Žene-žrtve rata" radi i što su dosada uradili i željela bih da mi pruže priliku da razgovaram sa njima da bih razjasnila sve nesporazume o ovom projektu", navela je Jolie.
"Bila bi sramota za sve nas koji smo uključeni u ovaj projekt i za sarajevsku filmsku ekipu kada bi nas ovaj neopravdani pritisak, koji se zasniva na pogrešnoj informaciji, spriječio u nakani da film snimamo u Bosni", saopćeno je iz GK Filma.
(Fena)
