Saradnik Žurnala analizira predizbornu atmosferu u Republici Srspkoj, kao i moguće rezultate općih izbora u BiH
Prostituisanje Borisa Tadića, predsjednika Srbije u Doboju na mitingu Saveza nezavisnih socijaldemokrata, garnirano ničim izazvanim procjenama IPSOS-a, iznesenim neposredno prije izbora (koje su odreda u funkciji SNSD-a), te prljava, gebelsovska kampanja nacionalsocijaldemokrata usmjerena protiv Mladena Ivanića i Dragana Čavića, svjedoči da je totalitarni, mafijaški režim Milorada Dodika u ozbiljnom strahu da bi sa vlasti mogao otići i demokratskim putem.
BORIS FRULAŠ I CECA PEVALJKA
Boris Tadić je instituciju predsjednika već odavno bagatelisao razvlačeći je po laktaškim kafanama, u kojima je sa Dodikom dogovarao udare na BiH, procjenjujući da je to najefikasniji način da se prikrije bjesomučna pljačka u RS i sunovrat države Srbije u svim aspektima njene spoljne politike. Sada je u Doboju, ugledajući se na pevaljku Cecu Ražnatović, krenuo sa nastupima na otvorenom, uz neviđene mjere obezbjeđenja, koje su izazvale potpuni kontraefekat od priželjkivanog. Sljedeći korak mu je, bez sumnje, skakutanje po stolovima u bircuzima, do kada će njegov i Dodikov Orkestar za sahrane već uveliko obaviti svoj prljavi posao – kremaciju svih mislećih u Srba.
Uz Dodika su i dežurni davaoci tuđe krvi major Vasilije i poručnik Grigorije (pukovnik Amfilohije je na službenom putu), ali teško da će spriječiti poraz njegovog štićenika Nebojše Radmanovića. Mladen Ivanić je pred pobjedom u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH i samo teška izborna krađa, (kojima je SNSD vičan), može onemogućiti taj događaj. Veliko paranje džempera kod Dodika izaziva strah, tjeskobu i paranoju, jer ga od statusa «gospodara BiH» svodi na poziciju preplašenog mišića, koji čeka kada će doći po njega omiljeni mu junaci sapunice «Ukinuti Tužilaštvo BiH». Slaba mu je utjeha, što je sasvim realna njegova pobjeda u trci za devastiranu, poniženu i zgaženu instituciju predsjednika RS, jer mu je jasno da je «čekanje zatvora» teže i od same robije. Bar on ima iskustva u tome. Ognjen Tadić, kandidat Koalicije «Zajedno za Srpsku» samo čudom može pobijediti, jer je dio esdesovaca učinio sve da mu skreše krila, kako bi sačuvali svoje jadne male pozicije genseka i njihovih evet efendija.
Čuda se dešavaju: sjetimo se izgradnje Piramida, Babilonske kule, pobjede Rajka Kuzmanovića u trci za predsjednika, objavljivanja sabranih nepismenih nedjela Milana Ljepojevića, Rajka Vasića u tangama..., pa zbog toga i Tadićev poraz nije baš sto posto siguran. Ali je sigurno da vladajuća oligarhija u sastavu SNSD - DNS (Demokratski narodni savez) - SP (Socijalistička partija) nakon trećeg oktobra neće imati natpolovičnu većinu u ovdašnjem parlamentu, niti kontrolni ucjenjivački paket u predstavničkom domu Skupštine BiH. Uprkos vašars0kim atrakcijama, oličenim u Borisu Frulašu i Ceci Pevaljki, masnim šatorima prepunim još masnijeg pečenja, toplog piva, oznojenih tjelesina i ustajalog urina, te plakatiranju kompletnog entiteta po principu «crveno je da ne može crnje», SNSD će osvojiti 31-32 mjesta u Narodnoj skupštini RS, što je pad za 9-10 mandata u odnosu na izbore održane 2006. godine. Socijalistička partija, na čijem čelu je presuđeni kriminalac Petar Đokić, prepoloviće se i implementirati jedan mandat, dok će DNS Marka Pavića jedini zabilježiti rast i osvojiti pet mjesta, umjesto dosadašnjih četiri. Pavić, poznat i kao Marko Polo (pola meni pola tebi), vrlo vješto je iskoristio udare opozicije po SNSD-u i zagrabio u neodlučno biračko tijelo, ne štedeći ni ića ni pića, a ni para.
U KORIST VLASTITE ŠTETE
Što se opozicije tiče, SDS je lidersku poziciju prepustio Mladenu Ivaniću i njegovom PDP-u. Mladen Bosić, (koji u kampanji ima katastrofalan nastup, neubjedljiv do mjere potpune dosade), nije iskoristio brojne propuste vlasti omeđene teškim kriminalom i bezočnom pljačkom i snažnije zatalasao biračko tijelo, tako da SDS neće polučiti značajno bolji rezultat negoli prije četiri ljeta. Ipak će nešto rasti, a bingo im je 18-20 poslanika. Bosićev poslovični bijeg od odgovornosti i sklonost poltronima doveli su ga u poziciju žrtve Dragana Ćuzulana, (generalnog sekretara SDS-a), i njegove tračerske/kvazisavjetničke grupe, koju krasi diletantizam, plitkoumnost i, nerijetko, imbecilizam, a direktna posledica takvog «rada» je neokupljanje opozicije pod jednim kišobranom. Bio je to i najžešći udarac Ognjenu Tadiću, koji teško da će preživjeti. Uz sve to, Ćuzulan & Baba Sere do te mjere su unakazili marketinški nastup SDS-a, da se stiče utisak da ova stranka i ne postoji (sva sreća da postoje Izborne hronike). Dalje, njihov predsjednički kandidat nema nikakvu kampanju, a čak ni njegov slogan, (Razuman izbor), nije utisnut u materijale stranke. Ognjen Tadić, što se tiče Ćuzulana & Baba Sera, kao da je pao sa Marsa. Kada se Ćuzulan & Baba Sere pomnože sa ratnim zločincem Nenadom Stevandićem, rezultat SDS-a u Banjaluci je nula, što Dodiku daje gotovo nedostižnu prednost. Sreća po ovu stranku je što su regionalni lideri (Bijeljina, Istočno Sarajevo...) odbili da implementiraju idiotluke iz centrale i što su, mimo vrha, napravili svoje nezavisne kampanje i pokrenuli stare mehanizme, te je SDS u poljednjih desetak dana značajno živnuo. Konačno je to uvidio i Bosić, zabranio Ćuzulanu da se petlja u kampanju u Hercegovini (gdje mu je baza), ali kasno se Mladen odluči za Razuman izbor.
12 ISPRAVNIH I ČETIRI POKVARENA KIŠOBRANA
Ćuzulanovo orgijanje sa Baba Serama najbolje je iskoristio Mladen Ivanić, čiji će PDP ostvariti najbolji rezultat do sada. Ivanićevi pikovi Branislav Borenović, Siniša Đorđević, Zoran Tešanović i Sretko Vučurević, vode nevjerovatno agresivnu kampanju koja je dala odlične efekte. Čak je i Ivanić napustio udobnu kožu političara koji «pazi na riječnik» i upustio se u otvoreni obračun bez milosti sa dodikovcima, što ga je i dovelo na prag pobjede. Takav nastup (nerijetko i rigidniji) Draganu Čaviću i njegovoj Demokratskoj pariji, izvan svake razumne sumnje, donose priželjkivani cenzus, što znači najmanje tri do četiri poslanika u NSRS, dok će Ivanić imati 10-11 mjesta. Radikali Milanka Mihajlice, (za kojeg je ostalo nepoznato da li se u promotivnim spotovima krsti ili soli), takođe će dobaciti do tri mandata, dok Narodna demokratska stranka Krste Jandrića uzima sigurno jedno poslaničko mjesto, a ukoliko uspiju da pređu cenzus i sva tri. Stranke, čije su centrale u Sarajevu, zauzeće osam pozicija, od čega će SDP BiH i SDA imati po tri mandata, a Stranka za BiH će pasti na dvije stolice.
Sem narečenih, u izbornoj trci učestvuje i Koalicija Naša stranka – Nova socijalistička partija Zdravko Krsmanović. Ta priča je toliko otužna, da se drhtavim prstima ukucava. Od silnog «intelektualnog» potencijala, Naša stranka je iskoristila fizičku snagu Bojana Bajića koji nosa kamenčine pred jednim snimateljem i jednim nosačem stativa i to naziva kampanjom. Miljevići i njemu slični miljevići izgledaju kao kulise, a sam Krsmanović, (koji je za samo šest mjeseci od nove nade političke scene dospio do dna političke deponije) nedodoljivo podsjeća na pajaca, kojeg treba još jednom naviti do kraja kampanje. Jadni koliko i oni su SNS-ovci Tome Nikolića; to malo stado bezveznjakovića, što je «Big» lideru iz Srbije priredilo nastupe pred 12 ispravnih i četiri pokvarena kišobrana (najlon kesa nije bilo u publikumu). U ovu grupu nebitnih spada i Savez za demokratsku srpsku Dragana Kalinića, koji je sebi dozvolio da na kraju političke karijere bude Dodikova krpa za brisanje cipela. Uprkos svemu izrečenom 3. oktobra izađite na izbore i tako ne dozvolite da vam drugi kreiraju budućnost.
Svjedočimo ekonomskom fenomenu: naši političari su se za samo četiri godine uspjeli pretvoriti u prave tajkune. Sve je moguće uz izdašnu zemlju i naivan narod. Provjerite sami
Kaži šta si imao, a šta za protekle četiri godine stekao i znat ću ko si. Mogao bi to u BiH biti brzi test za definiranje moralnog profila naših političara. Kuće, stanove, skupocjene automobile steći tek za trajanja samo jednog mandata ...?
Zavirite u imovinske kartone nekih od izbornih kandidata i procijenite sami.
Aktuelni premijer Republike Srpske Milorad Dodik i u narednom bi mandatu htio biti u izvršnoj vlasti RS-a. Predsjednik SNSD-a kandidat je za predsjednika Republike Srpske. Prema podacima koje je dostavio Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH, prošle je godine najmanje zaradio od premijerske plate, "samo" 59.220 KM . Više mu je novca donijelo bavljenje poljoprivredom, oko 80. 000 KM a od iznajmljivanja kuće u Beogradu, Dodik je prijavio zarađenih 100.000 maraka. Posjeduje dva stana u Beogradu i stan u Laktašima ukupne vrijednosti 1,1 milion KM, porodičnu kuću u Laktašima vrijednu 300.000 KM, te kuću u Srbiji čija se vrijednost procjenjuje na nevjerovatnih 1,7 miliona KM.
Prvi među najbogatijima
Dodikov privatni automobil košta 100.000 KM, a među "sitnije" prihode je u svom imovinskom kartonu upisao 505 KM vrijedne dionice u Banji Laktaši te 10.000 KM ušteđevine na računu Nove banke. Dddddoik je i kreditno zadužen pa će Pavlović banci, 1,7 miliona maraka vraćati narednih 20 godina. Prijavio je Dodik uredno i da je supruga Snježana na zajedničkom poljoprivrednom imanju prošle godine zaradila 45.000 KM, da ima poslovni prostor vrijedan 100.000 KM i da vozi u Pežo 407 od 30.000 maraka. I Snježana ima dionica u Banji Laktaši koliko i Dodik a njena ukupna kreditna zaduženja iznose 100.000 KM. Sin Igor Dodik suvlasnik je firme Fruit eco, dake 2, 65 miliona KM. Vozi automobil koji košta 50.000 KM. Kćerka Milorada Dodika, Gorica Dodik Trišić, u prošloj je godini zaradila 21.000 KM . Između ostalog je vlasnica firme Trinity media and Consulting a napisala je da firma vrijedi 92. 874 KM.
Predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB) Fahrudin Radončić kandidat je za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Radončić je u svoj imovinski karton upisao da je vlasnik Grupacije Avaz ali nije naveo ukupnu vrijednost kompanije. Prema okvirnim rocjenama riječ je o više stotina miliona maraka. Prema sudskom registru samo firma Avaz d.o.o. Sarajevo košta 13,9 miliona KM. Vlasnik je 22 posto kapitala Grafičko-izdavačke kuće OKO a najavljujući, zajedno sa kompanijom Robot iz Sarajeva gradnju poslovnog centra u Tuzli, Avaz-Robot centar , kazao je da će radovi koštati oko 50 miliona KM. Svojoj je sestri Raziji Fehratović prošle godine darovao 96 posto udjela u vlasništvu Dječije i omladinske štampe d.d. Sarajevo. U imovinskom kartonu koji je Radončić prijavio CIK-u piše da je tokom 2009. godine i u prvih sedam mjeseci 2010. zaradio 27.000 KM , što je u prosjeku 1.421 KM mjesečno. Ali je zato Radončić prošle godine samo od dividende zaradio pola miliona maraka. Vlasnik je kuće od 240 metara kvadratnih u okolini Sarajeva, vrijedne 350.000 KM. Radončićeva supruga Azra je u prošloj godini i tokom prvih sedam mjeseci 2010. godine zaradila plate u ukupnom iznosu od 25.000 KM. Vlasnica je i kuće čiju je vrijednost procijenila na 250.000 maraka. Azra Radončić, također je vlasnica 50.000 metara kvadratnih zemljišta, čija je cijena oko 200.000 maraka.
Predsjednik SDA Sulejman Tihić, kandidat za zakonodavnu vlastu BiH posjeduje kuću i poslovni prostor u Bosanskom Šamcu ukupne vrijednosti 300.000 KM. Vlasnik je i stana u Sarajevu a samo vrijednost ove nekretnine procjenjuje se na 106.000 maraka. Tihićeva supruga Jasminka navodno nema privatne imovine ali je zato njegov stariji sin Anvar 2004. godine postao vlasnik stana od 48 kvadrata u ulici Ejuba Ademovića. Stan je platio 76.000 KM. Dvije godine kasnije, kupio je još jedan stan od 106 kvadratnih metara u Alipašinoj ulici za 198.000 KM. U stanu trenutno žive Tihić i njegova supruga. Lider SDA također posjeduje 1.920 kvadratnih metara zemljišta u Bosanskom Šamcu. Njegova mjesečna primanja u Parlamentu BiH iznose 6.050 KM pa je dakle samo za plate i ostale naknade tokom prošle godine zaradio oko 72.000 maraka.
Lider Stranke za BiH, Haris Silajdžić, nakon aktuelnog mandata planira na mjestu bošnjačkog člana Predsjedništvu BiH provesti i naredne četiri godine. Ponovo je Silajdžićev imovinski karton "najskromniji" među kartonima ovogodišnjih izbornih kandidata. Od plate iz državnog Predsjedništva je prošle godine zaradio ukupno 70. 313 KM. Prema podacima Ministarstva finansija BiH, Silajdžićeva zarada od novebra 2006. do juna 2010. iznosi 200.380 KM. Mjesečno je, dakle zarađivao po 4.554 KM. Tokom čeverogodišnjeg perioda Silajdžićeva mjesečna primanja su se povećala sa 2.610 KM na sadašnjih 6.284 KM. Silajdžić tvrdi da nema dionica niti da je vlasnik luksunih roba a da pored plate u Predsjedništvu na raspolaganju ima samo službeni WV Passat. Silajdžić je vlasnik stana u Ulici Ferhadija a ove je godine u svoj imovinski karton upisao i stan od 181 metar kvadratnih, koji u ulici Rizaha Štetića koristi njegova sestra sa porodicom. Vrijednost stana procjenjuje se na oko 270.000 KM.
I Nebojša Radmanović iz SNSD-a bi da još četiri godine provede u Predsjedništvu BiH. U odnosu na podatke koje je Radmanović dostavio CIK-u uoći prošlih općih izbora 2006. godine, njegov se kućni budžet ulaskom u državno Predsjedništvo znatno uvećao. U prošloj je godini samo na ime plata Radmanoviću isplaćeno 78.764 KM. U imovinskom je kartonu prijavio strosoban stan u Banjoj Luci od 115 kvadrata, vrijedan 250.000 KM. Dvije garaže koje posjeduje koštaju ukupno 20.000 maraka a Radmanović je i vlasnik zemljišta sa vikendicom ukupne vrijednosti 50.000 maraka. Na bankovnom računu Radmanović ima 18.900 maraka. Njegova supruga Dijana vlasnica je stana od 100.000 KM u Crnoj Gori a na isti iznos je procijenila i vrijednost kuće koju posjeduje u BiH. Supružnici Radmanović su u karton CIK-a uredno naveli i koje umjetnine posjeduju ali nisu upisali njihovu vrijednost.
Zamjenik predjednika HDZ-a 1990 Martin Raguž, na ovogodišnjim se izborima odlučio na utrku za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Protekle četiri godine bio je zastupnik u Parlementu BiH. Ukupna primanja u protekle četiri godine, bar prema podacima koje je Raguž dostavio CIK-u, iznosila su 200.000 KM. U Parlamentu BiH je tokom 2009. godine mjesečno zarađivao 6.281 KM, dakle ukupno 75.376 maraka za cijelu godinu. Kandidat za hrvatskog člana državnog Predsjedništva je u imovinskom kartonu naveo i da posjeduje stan u Mostaru vrijedan 200.000 KM te automobil koji košta 35.000 maraka. Naveo je i kredit u Raifaisen i Unicreditbanci od 120.000 maraka koje mora vratiti do kraja ove godine. Supruga Martina Raguža, Marina izjavila je da posjeduje stan u Sarajevu vrijedan 80.000 KM, vikendicu u Hrvatskoj od 150.000 KM te 10.000 ušteđevine na bankovnom računu.
Aktuelni hrvatski član Predsjedništva BiH, SDP-ovac Željko Komšić, u svom je imovinskom kartonu prijavio prošlogodišnju zaradu od 62. 562 KM te još 4.740 KM kojih je primio kao naknadu za odlikovanje Zlatni ljiljan. Komšić posjeduje stan u Ulici Azize Šaćirbegović u Sarajevu vrijedan 70.000 maraka. Prema podacima Ministarstva finansija BiH, ukupna Komšićeva zarada u Predsjedništvu za protekle četiri godine iznosila je 193. 400 maraka. U svom imovinskom kartonu je naveo identične kreditne obaveze kao i prije četiri godine: u CBS banci kredit od 98. 571 KM koji treba otplatiti za deset godina, te u Volks banci zaduženje od 24.547 KM koje treba vratiti do 2016. godine. Komšić je imao još jedan kredit od 10. 623 marke u Turkish Ziraat Bank, ali je njegova otplata trebala biti okončana u augustu ove godine.
Kuće, stanovi i vikendice
Kandidat SDA za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović je protekle četiri godine proveo u zastupničkoj klupi Parlamenta BiH. U rubrici imovinskog kartona o godišnjim primanjima, Izetbegović je naveo da su ukupna njegova mjesečna primanja u Parlamentu BiH tokom prošle godine 81.273 KM. Sa suprugom Sebijom je suvlasnik porodične kuće vrijedne 150.000 KM te stana od 100.000 maraka. Automobil koji vozi procijenio je na 20.000 KM a u podacima koje je dostavio CIK-u napisao je da kreditno zadužen za skoro 70.000 KM. Bakirova supruga je, također navela da je vlasnica samo polovine stana i porodične kuće a u stavci o godišnjim primanjima dostavila je podatak o 69.369 KM koje je na ime plata i honorara zaradila u protekloj godini. Automobil gospođe Izetbegović za 5.000 maraka je skuplji od suprugovog a njena kreditna zaduženja u Raifaisen banci iznose nešto više od 22.000 KM.
Mladen Ivanić, predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) kandidirao se za člana Predsjedništva BiH. Aktuelni je delegat u Domu naroda Parlamenta BiH. Ivaniću je u prošloj godini na ime plata isplaćeno 83.000 maraka a još 5.000 maraka je prošle godine zaradio od honorara. Vlasnik je stana u Banjoj Luci od 95 kvadrata, koji je procijenio na 140.000 maraka. Posjeduje vikendicu u Crnoj Gori vrijednu 40.000 maraka te automobil Mercedes 320 CDI za 10 hiljada maraka skuplji od njegove vikendice. Ivanić je prijavio i 61.000 KM ušteđevine na bankovnim računima ali i dva kredita u NLB banci, u ukupnoj visini od 60.000 KM. Ivanićeva supruga Gordana u Beogradu posjeduje stan od 45 kvadrata čija se vrijednost procjenjuje na oko 110.000 KM, ali je i ona kreditno zadužena za 90.000 KM. Kćerka Mladena Ivanića vlasnica je stana vrijednog 100.000 maraka. Prema podacima Parlamenta BiH Ivanić je u protekloj godini ukupno zaradio 102. 100 KM što ga čini drugim najplaćenijim parlamentarcem u BiH.
Borjana Krišto iz HDZ-a BiH, aktuelna je predsjednica Federacije a na ovogodišnjim općim izborima je njena stranka odlučila istaknuti za kandidatkinju za članicu Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Krišto je u imovinskom kartonu dostavljenom CIK-u navela da je za plate i naknade na čelu Federacije tokom prošle godine zaradila ukupno 36.339 KM. Navela je u imovinskom kartonu vlasništvo nad porodičnom kućom i automobilom Toyota ali nije precizirala njihovu vrijednost. Zato je precizno navela da je kreditno zadužena u Unicredit banci za 60.000 KM. Borjanin suprug Branko Krišto je tokom prošle godine zaradio oko 52.000 maraka. Vlasnik je porodične kuće i Audija A 4 za koji, kao i supruga nije naveo koliko vrijede. Branko Krišto je također, u istoj banci kao i supruga, kreditno zadužen za 90.000 maraka.
(Za tekst korišteni podaci Centra za istraživačko novinarstvo)
(60minuta/zurnal.info)
Privreda u Republici Srpskoj nalazi se u najvećoj krizi od postojanja entiteta. Najveći privredni kombinati grcaju u dugovima, a u teškoćama je čak i Slobodan Stanković kojem je Dodik obezbijedio 700 miliona budžetskog novca
Izborni slogan Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa lokalnih izbora održanih 2008. godine “Moja kuća Srpska” evoulirao je u ovogodišnji “Srpska zauvijek”. Milorad Dodik i njegovi stranački kamaradi u poslednje dvije godine svojski su se potrudili da iz “ kuće srpske” počiste stotine miliona maraka narodnih para i prebace ih u svoje srpske džepove. Posle velikog četvorogodišnjeg pospremanja, u kojem je vladajuća garniture raznosila i šapom i kapom, od naroda se traži da im povjeri novi četvorogodišnji mandat u kojem će Republiku Srpsku imati samo za sebe i dodatno je osiromašiti.
Penzioner po radničkoj glavi
U Republici Srpskoj trenutno je zaposleno 245 hiljada radnika, za koje se plaćaju dažbine državi, dok je broj penzionera narastao na 227 hiljada. Jednog penzionera po jednom radniku teško bi izdržala i Švajcarska, pa će situacija uskoro biti neizdrživa. Samo prije 16 mjeseci slika je bila značajno drugačija- u RS je bilo 302 hiljade zaposlenih, a 192 umirovljenika. Prosta računica govori da je u tom period bez posla ostalo 57 hiljada ljudi. Uz to, Vlada RS je velikom broju penzionera, koji su imali posebne dodatke zbog učesća u ratu, ukinula povlastice, umanjujući im značajan dio mjesečnih primanja. Trend povećanja broja penzionera i smanjenja zaposlenih nastaviće se, što je ravno katastrofi, posebno s ozbirom na činjenicu da je u RS trenutno oko 200 hiljada ljudi bez posla. Sve ukazuje na to da će penzije u postojećem iznosu moći da se isplaćuju do kraja godine, a da se na proljeće može očekivati socijalni bunt. Da slijedi kolaps, dalo se naslutiti u ovoj i prošloj godini, jer se sve to vrijeme Fond PIO RS zaduživao kod komercijalnih banaka i Vlade da bi redovno isplaćivao penzije. Vlada je, zarad očuvanja socijalnog mira, skinula desetine miliona maraka sa tzv. escro i prebacila ih Fondu PIO, koji je tonuo u dubiozu iz koje nema šanse da se izvuče.
Čak i Stanković grca u dugovima
I privredni trendovi govore da se katastrofa neumitno približava. Nekadašnji banjalučki privredni giganti, poput “Incela”, Jelšingrada” i “Čajeveca” odavno su ruinirani, a Pivara je očajnom stanju. Fabrika duvana je pred likvidacijom jer je dužna million i 300 hiljada maraka više nego što je vrijednost njene imovine, a otpuštanje radnika iz ovog preduzeća počeće ove sedmice. Banjalučka “Fruktona” valjda je jedina od firmi na svijetu koja je proizvodila “pepsi”, a zatvorena je, dok su njeni radnici završili na ulici. Svijetlog i optimističnog primjera nigdje, čak ni među firmama bliskim vlasti. Preduzeće glavnog Dodikovog neimara Slobodana Stankovića “Integral inžinjering”, koja je po raznim osnovama i za razne poslove dobila oko 700 miliona maraka budžetskih para, već sedam mjeseci ne isplaćuje plate svojim radnicima. Bez posla su ostali i radnici banjalučke Robne kuće “Boske” i NIŠP “Oslobođenje”, koji su za bagatelu prodati srbijanskom tajkunu Miroslavu Miškoviću. Na SNSD-ovom horizontu “kuće srpske” nema završenog autoput Banjaluka-Gradiška, iako se zbog njegovog svečanog predizbornog “otvaranja” u zeleno ofarbala zemlja pored puta, a od obećane dionice puta Banjaluka-Doboj nema ni traga.
Vladika Grigorije ostao bez posla
Na jugu, još tužnije. U trebinjskom “Novoteksu” bez posla je ostalo 800 radnika, sve zbog zakulisnih radnji SNSD-a, koji na tom slučaju gradi predizbornu kampanju i podmeće opoziciji u Trebinju. “Novoteks” je prezadužen, baš kao i tamošnja Industrija alata Trebinje (IAT) u kojoj od nekadašnjh dvije hiljade radnika, radi tek njih 800. IAT sada umjesto alata proizvodi kekse, a njegov većinski vlasnik, Dodikov prijatelj, Rodoljub Drašković, državi niti plaća doprinose niti izmiruje dugove za isporučenu struju, koji su narasli na tri miliona maraka. U gabuli je i firma “Popove polje”, čiji je vlasnik eparhija Zahumsko-hercegovačka, odnosno vladika Grigorije. Bez posla je i “Metalac” i njegovih 150 radnika, kao i 200 radnika trebinjskog “Autoprevoza”. I u ostalim hercegovačkim mjestima nije ništa bolje- u Gacku je propao projekat izgradnje termoelektrana sa ČEZ-om, bilećka “Kovnica” je pred stečajem, a prevoj Čemerno, za čiju revitalizaciju je firmi Slobodana Stankovića unaprijed isplaćeno 750 miliona maraka, čemeran je kao i prije početka radova.
Propast Istočnog Sarajeva
Nekadašnji fočanski gigant “Maglić” je na koljenima, a ništa bolje ne stoje firme na području Istočnog Sarajeva- “Energoinvest” u Lukavici, UNIS na Sokocu, “Famos” i Novorez na Palama. Na ulici su ostali i radnici Fabrike obuće u Knežini kod Sokoca, kao i radnici Fabrike za preradu krompira i kožare na Sokocu. Vlada RS je uložila šest miliona maraka u “Novu Romaniju” na Sokocu, što su bačene pare, jer preduzeće nije stalo na noge, isto kao rogatički TPR (Tvornica prečistača Rogatica), u koji je iz budžeta upumpano tri miliona KM. Javno preduzeće “Šume Srpske”, čija je direkcija na Sokocu, grca u gubicima teškim desetine miliona maraka, a sve dublje tone i zvornički “Birač”, iz koje su litvanski vlasnici izvukli milione maraka. Osim što su uništili “Birač”, Litvancima se prašta i to što ne uplaćuju dažbine državi i ne izmiruju dug za struju Elektro Bijeljini, koji je porastao na više miliona maraka.
Opljačkane Željeznice
Hvalospjevi vlastodržaca o Rafineriji u Brodu, kao pokretaču cjelokupnog privrednog razvitka RS, još su jedna od prevara aktuelnog režima. Činjenica je da su gubici Rafinerije mnogo veći nego u vrijeme kada je bila u državnom vlasništvu, a cijela priča o uspješnoj privatizaciji svela se na sledeće – Rafinerija je kupila sama sebe i uz to se zadužila kod ruskih vlasnika. Rafinerija bi do kraja sledeće godine trebalo da izmiri 130 miliona maraka obaveza prema budžetu RS, što je praktično nemoguće, pa će i taj novac biti izgubljen. Pred kolapsom su i Željeznice RS, opljačkane i devastirane prethodnih godina, bez ikakve šanse za oporavak. Nijedna od radionica ovog predzuceha već mjesecima ne radi, jer nemaju dijelova, a firma preživljava samo zahvaljujući velikim kreditima koje podiže. SNSD-ova vlast je u Željeznice, Elektroprivredu i Pošte Srpske pozapošljavala nove radnike, isključivo za članskom knjižicom te stranke, ali oni na posao mogu da računaju do izbora, jer im posle 3. oktobra slijede otkazi.
Puste ledine
Možda neki još vjeruju da su Srbi nebeski narod, ali se se u nebo neće vinuti sa trebinjskog, sokolačkog i bijeljinskog aerodroma, jer su na mjestima gdje su, po Dodikovom obećanju, trebali da niknu, ostale puste ledine. Zbog svega rečenog ovakva “kuća srpska” ne treba nikome, pogotovo ne zauvijek.
(zurnal.info)
Danas su u prostorijama ACIPS-a predstavljeni preliminarni rezultati monitoringa predizbornih kampanja za Opće izbore 2010. godine. Cilj ACIPS-ove inicijative jeste anazila koliko se zapravo političari tokom predizborne kampanje bave stvarnim probelmima i potrebama građana. Ili bolje rečeno koliko se bave retorikom i ispraznom pričom. Predsjednik ACIPS-a Sanel Huskić ovu predizbornu kampanju okarakterisaso je kao “izrazito prljavom”.Teme analize su bila goruća pitanja za građane Bosne i Hercegovine, od nezaposlenosti, obrazovanja, solijalno-zdravstvene politike, korupcije..Cijela analiza je bazirana na nadgledanju nekoliko elektronskih i štampanih medija ( BHT, FTV, RTRS, NTV Hayat, BN, KISS TV, Dnevni avaz, Oslobođenje, Dnevni list, Večernji list, Nezavisne novine, Glas Srpske, kao i tri informativna portala sarajevo-x, bljesak, i bl-live).
-Sve stranke koje su nadgledane, s izuzetkom SDP-a i Narodne stranke radom za boljitak, imale su izuzetno napradačke i agresivne kampanje prema svojim oponentima- kazao je Huskić.
Najrelevantniju kampanju ima Narodna stranka radom za boljitak, dok SNSD ima najnerelevantniju i najnekonkretniju kampanju, dok je najkonkretniji SDP.
-Kada je u pitanju SNSD, njihova kampanja se bazira na tome da četiri čovjeka putuju Republikom Srpskom i uglavnom se bave temama tipa ne međunarodnoj zajednici i zaštitom vitalnih nacionalnih interesa- objašnjava Huskić.
Monitoringom su također obuhvaćeni i predsjednički kandidati, od kojih je najrelevantniju kampanju imao Mladen Ivanić sa 50 posto relevantnih izjava, dok je najgoru kampanju imao Nebojša Radmanović sa 1 posto relevantnih izjava, iako je imao najviše medijskih nastupa, više od 230 izjava u različitim medijima. Tijekom nadgledanja uočeni su trendovi da se u RS-u vrlo malo ili nimalo priča o EU integracijama. U medijskim istupima vodeći je SNSD kao i SDS i PDP nisu posvetili pažnju EU intregracijama. Zanimljivo je i to da stranke u RS-u uopšte ne pričaju o korupciji, jer izgleda korupcije u tom entitetu ne postoji. Što se tiče stranaka u Federaciji BiH najviše su pažnje posvetile Ustavnim reformama, a prednjače SDA i HDZ.
Kada je u pitanju mediji tu prednjači SNSD koji je i najzastupljeniji u medijima kako u Republici Srpskoj tako i u Federaciji BiH.
- Mediji iz RS, sa izuzetkom televizije BN najviše su prostora dali SNSD-u u odnosu na ostale stranke u tom entitetu. Treba dodati i to da je primjećena pojačana aktivnost stranaka na internetu- za kraja je kazala Ena Omeragić, koordinatorica ACIPS-a.
(zurnal.info)
Transparency International Bosne i Hercegovine izvršio je praćenje i analizu i treće sedmice predizborne kampanje za odabranih 10 političkih stranaka, uzimajući u obzir oglašavanje u elektronskim i štampanim medijima.Rezultati monitoringa pokazali su, kako je saopćeno, da su stranke uključene u istraživanje do sada ukupno utrošile oko 1,7 miliona KM, što je duplo više nego u prve dvije sedmice kampanje. S prethodno procijenjenim troškovima za vanjsko oglašavanje od oko dva miliona KM, ovo ukupno iznosi oko 3,7 miliona.
“Ovaj put podaci govore da je Stranka demokratske akcije (SDA) utrošila najviše sredstava, dok su u prve dvije sedmice to bili Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Stranka za BiH. Naime, SDA je samo za sedam dana utrošila više od 250 hiljada KM, i tako ukupnim troškovima kampanje od gotovo 350 hiljada KM „prestigla“ SNSD, koji je utrošio oko 270 hiljada, SBiH i Stranku za bolju budućnost, koje su obje utrošile po oko 250 hiljada KM”, navodi TIBiH.
Naglim porastom oglašavanja podignuta je, navode, i dnevna potrošnja stranaka za oglašavanje u elektronskim i štampanim medijima, koja sada ukupno iznosi gotovo 80.000 KM, ili dnevno oko 100 prosječnih mjesečnih plaća u BiH.
S obzirom na to da je primjetan nagli porast broja oglasa kako se kampanja bliži kraju, TIBiH očekuje da će naročito u zadnjoj sedmici kampanje ovi iznosi biti višestruko veći.
Za procjenu utrošenog novca korištene su prosječne tržišne cijene zakupa medijskog prostora i usluga pripreme promotivnih materijala.
U ovo istraživanje uključeni su samo najzastupljeniji elektronski i štampani mediji u BiH, dok usljed nedostatka resursa i kapaciteta, nisu pokrivene radiostanice niti vanjsko oglašavanje, pa stoga ovi podaci predstavljaju samo mali dio ukupno utrošenog novca.
Također, TIBiH navodi da nije bio u mogućnosti pratiti troškove oglašavanja stranaka na Internetu, odnosno na sve popularnijim portalima, gdje je primjetno sve agresivnije oglašavanje stranaka.
U posljednjoj sedmici kampanje očekuje se i veliki broj stranačkih skupova, gdje za nastupe estradnih zvijezda stranke izdvajaju i više od 100.000 eura, a iz razloga što je praktično nemoguće doći do podataka koliko stranke izdvajaju za organizaciju ovih događaja, ovo također nije uključeno u procijenjene troškove.
Zbog svega ovoga TIBiH smatra da će ukupni troškovi kampanje biti nekoliko puta veći od procijenjenih troškova oglašavanja u medjima.
TIBiH će i nakon završetka kampanje izvijestiti javnost o troškovima oglašavanja stranaka te nastaviti pratiti sve eventualne nepravilnosti u finansiranju kampanja.
Također, ponovo apeliraju na političke stranke da građanima daju uvid u količinu utrošenih sredstava, a što je još važnije izvore od kojih ta sredstva dolaze.
(Fena)
Korupcija u Bosni i Hercegovini je na zavidnom nivou i po tom pitanju u državi nije potrebno ništa mijenjati, smatra 136 nosilaca izbornih lista političkih stranaka u Bosni i Hercegovini. Tek njih 21 smatraju kako je vrlo važno da se obezbijedi adekvatnije normativno regulisanje provođenja postupaka javnih nabavki, kao i potpunije i jasnije definisanje mjesta i uloge Agencije za javne nabavke, te Kancelarije/Ureda za razmatranje žalbi i Suda BiH.Preciznije, tek svaki osmi nosilac kandidatskih listi na predstojećim izborima smatra kako sistem javnih nabavki nije dobar i da ga treba mijenjati jer on ovakav kakav jeste generiše korupciju. Samo je jedan od njih osam odlučan da treba popravljati stanje po tom pitanju i potpisali su Izjavu koju im je ponudilo Udruženje Tender. U toj izjavi se nosioci lista obavezuju da kako će se "u svom ukupnom radu i djelovanju, a naročito ukoliko budu izabrani kao predstavnici građana u Predstavnički dom, odlučno založiti da se prioritetno u radu Parlamentarne skupštine BiH obezbijedi adekvatnije normativno regulisanje provođenja postupaka javnih nabavki, kao i potpunije i jasnije definisanje mjesta i uloge Agencije za javne nabavke, Kancelarije/Ureda za razmatranje žalbi i Suda BiH, kako bi se obezbijedio njihov nužno efikasniji i odgovorniji odnos prema svim prekršiocima odredbi Zakona o javnim nabavkama BiH, doprinoseći tako presudno uspješnoj borbi protiv korupcije u javnim nabavkama".
Kampanja koju provodi UG Tender, uz podršku 26 nevladinih organizacija, u kojoj se od nosilaca Kandidatskih lista za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH traži da putem potpisanih Izjava obećaju kako će se, ukoliko budu izabrani u najviše zakonodavno tijelo, odlučno založiti za prioritetno rješavanje pitanja smanjenja korupcije u javnim nabavkama, nije dala očekivane rezultate. To je očit primjer da se najodgovorniji u vlasti i u narednom mandatu nemaju namjeru obračunavati sa nosiocem korupcije i da će se sredstva poreskih obveznika i dalje nesmetano odlijevati u privatne džepove.
Sam podatak da od 157 nosilaca lista iz 31 političke partije, samo njih 21, iz 11 političkih partija, podržalo inicijativu, najjasnije ukazuje da je pompezno najavljivana odlučnost borbe protiv korupcije, bila tek bacanje prašine u oči sve sluđenijem narodu i samim biračima.
Ono što bi trebalo sviju nas da posebno zabrine jeste činjenica da najodgovorniji u vlasti nastoje, ne da pooštre sistem javnih nabavki, nego nastoje usvojiti znatno blaže i neefikasnije kriterije i mehanizme odgovornosti za neodgovorne pojedince u ugovornim organima. Dokazi za to bili su sadržani u neusvojenom Zakonu o javnim nabavkama, koji na sreću, svih čestitih i odgovornih u društvu, jula mjeseca prošle godine nije izglasan u Parlamentu, pa i ovom prilikom Udruženje se zahvaljuje svima koji su tome doprinijeli, kao i u „Strategiji razvoja sistema javnih nabavki za period 2010.-2015.godina“, dokumentu koji je Vijeće/Savjet ministara BiH usvojilo 26.08.2010.godine, u kome se prosto, za nepovjerovati, zagovara izbjegavanje novčanog kažnjavanja onih koji nepoštuju odredbe Zakona o javnim nabavkama BiH (više u Komentaru na web stranici www.tennder.ba, kao i podaci o odnosu nosilaca Kandidatskih lista).
(UG Tender/zurnal.info)
Tek nakon što se ispostavilo da je kapital kompanije od 2002. do 2005. godine sumnjivim transakcijama smanjen sa 22, 1 na 15 miliona maraka, zainteresirala se Finansijska policija. Istraga je potvrdila dugogodišnje sumnje radnika da su pojedinci iz uprave za račun određenih lobija svjesno uništavali fabriku
Propao je i posljednji pokušaj da se novcem od prodaje državnog dijela kapitala u Fabrici duhana Mostar konačno ožive proizvodni pogoni ove kompanije. Agencija za privatizaciju (APF) FBiH zatvorila je 13. septembra javni poziv za prodaju 67 posto državnog kapitala FDM-a a da nije pristigla ni jedna jedina ponuda. Zbog dugovanja koja su već premašila vrijednost kapitala kompanije, jedini zainteresirani kupci pobjegli su glavom bez obzira a zbog nelikvidnosti FDM-a ni Agencija za privatizaciju više nema opcija za oglašavanje prodaje. U konačnici će Vlada Federacije BiH odlučiti da li je stečaj i u ovom slučaju neminovan.
Ko je „otjerao“ kupce
Pomoćnik direktora Agencije za privatizaciju FBiH, Hamdija Kulović, kazao je za Žurnal da teoretski postoji mogućnost da se izbjegne stečaj za FDM ali samo u „najoptimističnijoj verziji“ Vladine odluke. „Vlada može odlučiti da pomogne FDM ali bi prethodno trebalo uraditi iscrpnu analizu o krajnjim finansijskim efektima takvog poteza. Dakle, trebalo bi procijeniti koliko je u ovom trenutku uopće moguće pokrenuti proizvodnju u FDM-u, koliko je to isplativo, da li je u ovom tenutku moguće vratiti FDM u tržišnu utakmicu, ima li kompanija kadrove koji bi to uspjeli realizirati, dakle koliko bi eventualna Vladina finansijska pomoć u konačnici imala pozitivne rezultate. Nažalost, mislim da su šanse za takvu Vladinu odluku veoma male“. Nimalo ohrabrujući izvještaj o FDM-u, Agencija za privatizaciju će do kraja sedmice dostaviti federalnom ministru poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Malo ko vjeruje da će nakon sadržaja pisma iz APF-a, resorni ministar signalizirati Vladi da za FDM još ima spasa.
Prema posljednjem finansijskom izvještaju urađenom za 2008. godinu, dugovanja Fabrike duhana Mostar iznosila su 8 miliona KM. U tom se periodu gasi i ono malo proizvodnih mašina, uprava već otvoreno diže ruke od kompanije a pri pokušaju telefonskog poziva u FDM telekom operater vam već tada saopćava da ste birali nepostojeći broj. Privatizacijski pokušaj sa firmom Pazardžik BT iz Bugarske ubrzo je propao.
U APF-u procjenjuju da su trenutna dugovanja FDM-a već viša od 12 miliona maraka i da su već premašila vrijednost ukupnog kapitala kompanije. Zbog toga su se „povukli“ i ranije jedini zainteresirani kupci, turski May Group, German tobacco iz Njemačke i ukrajinski Luckyexim. Više ni onih preostalih 80 uposlenika FDM-a koji su godinama strpljivo čuvali svoju fabriku ne vjeruju da bi se bilo ko, ponajmanje Vlada Federacije, nakon svega upustila u finansijsku vratolomiju spašavanja mostarske fabrike.
Jedno od kratkoročnih rješenja koje bi ubrzo moglo uslijediti za FDM je prodaja dijelova fabrike kako bi se riješila dugovanja radnicima. Odluku o tome donosi isključivo Nadzorni odbor kompanije, ako uopće još postoji, a APF bi samo proveo postupak prodaje. U tom slučaju kupac ne bi bio uslovljavan vrstom djelatnosti koju bi obavljao u pogonima.
„Da li će se još razmatrati opcija da mostarsku fabriku pripoji Fabrika duhana Sarajevo, vidjet ćemo. Za vrijeme mandata bivše federalne Vlade, dok je Hadžipašić bio premijer, imali smo čvrstva obećanja da će taj proces početi, međutim, to se do danas nije dogodilo“, kaže Kulović. U ovim je trenucima, tvrdi Kulović, još manje vjerovatan takav poslovni aranžman za FDM. Fabrika je osiromašena, preopterećena dugovima a veliki broj radnika FDM-a još jedino vjeruje da će im biti namirena dugovanja za doprinose kako bi mogli ostvariti pravo na penziju.
Milioni završili na računima fiktivnih firmi
Sudeći po tome kako se gazdovalo Fabrikom duhana Mostar, njena je sudbina bila zapečaćena još prije deceniju. Još tada je bilo jasno da je FDM nekome „smetnja“ na tržištu. Nažalost, tek nakon što se ispostavilo da je kapital kompanije samo u periodu od 2002. do 2005. godine sumnjivim transakcijama drastično smanjen sa 22, 1 na 15 miliona maraka, poslovanjem kompanije se po nalogu Tužilaštva BiH počinje baviti Finansijska policija Federacije. Istraga je potvrdila dugogodišnje sumnje radnika da su pojedinci iz uprave za račun određenih lobija svjesno uništavali fabriku. Šta drugo može biti zaključak nakon nalaza finansijske policije da fakture za tone cigareta jednostavno nikada nisu naplaćivane. Istraga je finansijsku policiju odvela do adresa dužnika za koje se ispostavilo da su većinom nelikvidni a da neke adrese čak uopće nisu postojale. Ispostavilo se tada da FDM samo 910.650 KM FDM potražuje od izvjesne banke BANCOCOM iz Sarajeva za koju nikada nije utvrđeno da je registrirana. Za skoro 3 miliona maraka je FDM oštećena i prodajom cigareta „ispod cijene“ dvjema kompanijama sa Kipra, Dulwich Enteriperez i Funrick Trading. U ovim sumnjivim prodajama posredovale su i neke firme iz Srbije, Crne Gore i sa Kosova. Radnici su godinama nijemo posmatrali šta se radi a progovorili su tek kada je tadašnji direktor Nikola Prce registrirao odmaralište ovog preduzeća u Gradacu u Hrvatskoj ali pod imenom „Tvornica duhana“ iz Mostara a potom ga prodao izvjesnom Krešimiru Ćoriću iz Podaca. Počela je pobuna radnika ali je njen ishod bio jasan još u trenutku kada se uprava prestaje čak i truditi da kriminal u FDM-u bar prikrije.
U NASTAVKU: Gdje je „nestao“ bivši direktor FDM-a Nikola Prce; za čije je interese uništavana FDM...
(zurnal.info)
UG „Zašto ne“ je uradilo analizu programa pet partija na vlasti za mandatni period 2010-2014 s ciljem utvrđivanja stepena ponavljanja obećanja u odnosu na period 2006-2010 i došli smo do zaključka da su vladajuće partije u svojim novim programima ponovile 247 od 367 obećanja koliko su dale u 2006. godini.Dakle, preko dvije trećine ili 67,3 procenata svih obećanja koja su namjeravali ispuniti u periodu 2006-2010 godina i dalje stoje u predizbornim programima Saveza nezavisnih socijaldemokrata, Hrvatske demokratske zajednice BiH, Hrvatske demokratske zajednice 1990, Stranke demokratske akcije i Stranke za BiH.
Ako govorimo o strankama posebno, imamo isto tako zanimljivu situaciju. Stranka demokratske akcije je ponovila 101 od 164 obećanja iz prethodnog programa ili 61,59 posto, pri čemu su u novom programu dali skoro 300 novih obećanja koja nisu bila u programu iz 2006. godine. Tako će u naredne četiri godine, ako dobije podršku glasača, SDA opet voditi BiH ka kandidatskom statusu u EU, opet nas uvoditi u NATO, još jednom osigurati jednakost građana u pristupu socijalnoj zaštiti, ponovno administrativno objediniti „dvije škole pod jednim krovom“, ponovno uvesti specijalni status za Srebrenicu i Žepu i još mnogo toga što smo očekivali da vidimo u prethodne četiri godine.
SNSD je ponovio 38 od 75 obećanja datih u 2006, čime su predstavnici ove stranke priznali da nisu ispunili bar preko 50 posto programa, iako smo mogli čuti više puta sa predizbornih skupova kako su ispunili sve obećano. Da ponovimo, analiza koju je uradio UG „Zašto ne“ je došla do zaključka da je SNSD ispunio tek 2 obećanja ili 3 posto od ukupnog broja datih obećanja. SNSD će tako ponovno izgraditi klinički centar, mrežu autoputeva, opet graditi hidro- i vjetro-elektrane, opet reformirati penzioni sistem, napraviti ponovno reviziju privatizacije, kao i ponovno ući u realizaciju druge faze elektrana Ugljevik i Gacko, te mnogo toga što su trebali uraditi u prethodnom mandatu.
HDZ BiH i HDZ 1990 su ponovili veliku većinu obećanja, čak i dijelova programa iz 2006. godine. Tako je HDZ 1990 ponovio sva obećanja iz 2006. godine, dok je HDZ BiH ponovio 66 od 73 obećanja ili 90 posto svih obećanja koje su trebali realizirati u periodu 2006-2010. Tako mladi mogu očekivati da ih HDZ BiH ponovno zapošljava, a građani uopšte da HDZ ponovno smanji javnu potrošnju ili reformira zdravstvo, dok će HDZ 1990 ponovno izvršiti reviziju privatizacije i dokapitalizacije, stvoriti demokratsku i jaku policiju, te ponovno završiti proces povratka. Osim ovoga, HDZ BiH nam nudi 14, a HDZ 1990 11 novih obećanja koja nismo mogli vidjeti u programima iz 2006. godine.
Stranka za BiH je jedina od pet vladajućih partija skoro u potpunosti odustala od programa iz 2006. godine, od kojeg nije, podsjećamo, ispunila niti jedno obećanje od 16 datih. Tako nam sada Stranka za BiH ponovno nudi samo 3 od 16 neispunjenih obećanja, te svoj program pojačava sa preko 130 novih. Ono što nam ponovno nude su teritorijalna reogranizacija države na kojoj su i bazirali većinu programa iz 2006. godine, te stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH.
„Porazno je da stranke na vlasti ponavljaju čak dvije trećine svojih programa i time žele da ponovno osvoje mandat od građana/ki. Mislimo da su trebale bolje iskorisiti svoje mandate, kao i svoje predizborne kampanje, da urade to što su obećali 2006. godine, kao i da objasne građanima/kama zašto nisu ispunili većinu onoga što su obećali. Poručujemo predstavnicima partija na vlasti da ne treba da pokušavaju dobiti novi mandat ponavljanjem neispunjenih obećanja, a građanima/kama da ne nasjednu na ovo, te da o njihovom eventualnom novom mandatu na izborima odluče isključivo na osnovu onoga što su radili u prethodne četiri godine“, poručuju iz UG „Zašto ne“.
(UG "Zašto ne"/zurnal.info)
U sklopu predizborne kampanje Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine je predstavila pamflet, u kojem pokušavaju objasniti biračima zašto vrijedi dati glas za stranku koja nije postigla ništa u posljedne četiri godine koliko učestvuje u foteljaškoj raspodjeli vlasti, što zalutali u našu realnost stignu još nazvati i velika koalicija.
Osvrt na postavljeno kroz 10 tačaka, svakako je tek dašak svega onoga što nije postignuto, što je obećano pa se sada 'naobećava', ali je sjajan pregled vlastitog priznanja HDZ BiH da nije učinio ništa u posljednje četiri godine.
Provodimo ustavnu reformu u Bosni i Hercegovini – U objašnjenju ove zanimljive tvrdnje stoje stavovi HDZ BiH prema ovom pitanju, bez nekih jasnih pokazatelja šta su na ovom pitanju isti uradili u posljednje četiri godine. Naravno, kako bi objašnjenje imalo svoju širinu i smisao, jasno je umetnuta floskula od tri reda koja se poziva na evropska iskustva i zaštitu ljudskih prava. Pored toga u ovom pitanju je dat osvrt i na reformu javne uprave, gdje stoji da će stolna stranka raditi na tome da ona bude jeftina i učinkovita, kao da HDZ BiH nema nikakve veze sa birokratskim haosom u Bosni i Hercegovini.
Smanjujemo nezaposlenost – Tu sada već počinje haos sa tezama o podsticanju države da investira, kroz obećanja za okončanje privatizacije, koje je staro koliko i naš suživot sa HDZ-om, preko potpore izvoznicima, do povećanja zaposlenosti od 2% na godišnjoj razini. Svekupno, ovaj razlog 'zašto glasati za HDZ BiH' se pretvara u nabrajanje svih neostvarenih obećanja iz 2006. godine, koji svoj vrhunac licemjerja i gluposti dostižu zaključkom da će raditi na povećanju stope zaposlenosti žena od 2,5%, pokušavajući u svoj ideološki pravac borjaniziranog feminizma uvesti i frtalj brige za ravnopravnost spolova.
Borimo se protiv korupcije i kriminala – Ovaj sjajni ideal, koji će naravno biti ispunjen sa Draganom Čovićem na čelu i svim njegovim kaznenim prijavima u džepu, planira se ostvariti jačanjem Agencije za borbu protiv korupcije. Uzimajući u obzir da je autor ovog velikog obrazloženja već utvrđeno imao u ranije dvije stavke problema sa koncentracijom, tu pronalazimo i objašnjenje zašto je pola teksta na ovu temu potrošeno na priču o tome kako će mladim bračnim parovima kroz fondove dati podršku, a iz oduzete imovine za koju se utvrdi da je stečena mitom i korupcijom.
Stvaramo uvjete za razvoj malog i srednjeg preduzeća – Pobrojana obećanja u ovom segmentu opet se vraćaju na sve one izbore ranije, od fantomskih poticaja do smanjenja fiskalnog opterećenja, zaboravljajući da je većina onoga što je vlast učinila u posljednje četiri godine, ako je bilo i u čiju korist, onda je to u održanje velikih korporacija i nosilaca političke moći iz sjene.
Osiguravamo veću zastupljenost žena u društvu – Naravno da će HDZ BiH zaštiti majku u porodiljskom statusu, ali kroz taj svoj poduhvat neće objasniti gdje se porodični status, trudnoća i materinstvo izgubila na putu od nacrta do usvojenog Zakona o zabrani diskriminacije.
Poboljšavamo položaj mladih u društvu – HDZ BiH ponosno ističe da će osigurati rad mladih u volonterskom statusu, a zatim nabraja sve mogućnosti koje istina postoje poput pripravničkog staža, stimulacije zapošljavanja mladih i stambenog zbrinjavanja mladih porodica, ali nigdje ne razmatra koliko je statistički zanemariv broj mladih obuhvaćenih ovakvim beneficijama.
Reformiramo mirovinski i zdravstveni sustav – Jasno, nikakav napredak nije postignut, ne postoji nikakav napredak u ove dvije oblasti, a obećanja o većoj dostupnosti zdravstvene zaštite su ponavljanje stavova HDZ BiH od svih ranijih izbora, ali ostaje nejasno šta su zaista tim 'stavovom' postigli, odnosno zašto da građani i građanke opet glasaju za branitelje časnog ideala jednakosti, koji pritome nisu ništa učinili da ga ostvare u društveno-političkoj realnosti Bosne i Hercegovine.
Sa Europskom pučkom strankom idemo u euroatlantske integracije – Nema potrebe posebno se baviti ovim pitanjem, uzimajući u obzir da HDZ BiH i vladajuće strukture snose punu odgovornost zbog kraha u procesu liberalizacije viznog režima, nerješavanja pitanja koja bi otvorila put u NATO, te minimalan napredak na putu u članstvo Evropske unije.
Pokrećemo razvoj poljoprivrede, ruralnih područja i razvoj turizma – Uzimajući u obzir da se ovo pitanje nalazi poslije EU i NATO-a, koji obično idu kao generalni cilj koji se nalazi na kraju određenog opisa programa, duboko sam uvjeren da su ovaj i naredni 'razlog' dopisani, kanda ih je neko smetnuo sa uma, u onoj silnoj provedbi ustavnih reformi i čvrstoj zaštiti materinstva. Omogućavanje bolje zaštite domaćeg tržišta kao jedan od ključnih dijelova ove tačke osvrta predstavlja svakako obećanje koje je već jednom palo na Ustavnom sudu, a što se tiče svih drugih uvjeravanja o davanju potpore, modernizacije i napretka, jedino što možemo reći jeste: pogledajte obećanja 2006. i ispunjeno u posljednje četiri godine.
Obrazovanje – mogućnost i šansa, informacijsko društvo i nove tehnologije – Obrazovanje donosi sve veće troškove za studente/učenike i njihove porodice, država i cijeli sistem kasne u punoj implementaciji Bolonjske deklaracije, vlast je promašila više vozova za programe evropskih institucija koji se tiču poticaja za inovativnosti i nove tehnologije, ne jenjava broj mladih koji napuštaju zemlju, a napadi na autonomiju univerziteta su naravna stvar poremećenih odnosa u društvu.
Čekajući izbore, mi živimo reprize. Na programu su opet Zablude.
(razglasaj.ba/zurnal.info)
Iako je iz budžeta u BiH u posljednjih šest godina izdvojeno nešto više od 111 miliona KM za troškove političkih stranaka, one su sebi omogućile da besplatno ili uz minimalnu kiriju koriste najmanje 246 poslovnih prostora u vlasništvu općina
Opštine u Bosni i Hercegovini (BiH) godinama besplatno ili uz minimalnu kiriju daju poslovne prostore strankama na štetu lokalnih budžeta iz kojih se finansiraju projekti od interesa građana.
Prihvatajući poslovne prostore bez naknade, stranke krše Zakon o finansiranju političkih stranaka BiH koji im zabranjuje da, osim novca iz budžeta, primaju druge priloge od institucija vlasti, javnih preduzeća i ustanova.
Od 2004. do 2009. godine različiti nivoi vlasti su iz budžeta izdvojili nešto više od 111 miliona KM za plaćanje troškova stranaka, uključujući i kiriju. Međutim, Centralna izborna komisija (CIK) nema podatke da je bilo koji nivo vlasti u BiH umanjio budžetska davanja strankama za iznos neplaćene rente.
Iako su sankcije za uzimanje nedozvoljenih priloga propisane Zakonom, zvaničnici CIK-a kažu da još nemaju mehanizam za kažnjavanje stranaka koje te prostorije koriste bez naknade.
Stranke su uglavnom dobijale na korištenje poslovne prostore, a u pojedinim općinama su im dodjeljivane i zgrade predškolskih ustanova. Općinski odbor Stranke demokratske akcije (SDA) Novi Travnik dobio je na besplatno korištenje u 2008. godini prostor u obdaništu Rijad Dizdarević. Iste godine općina Modriča je lokalnom odboru Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) ustupila prostorije starog obdaništa.
Prikrivali obavezu plaćanja rente
Prema izvještajima CIK-a, općine i druge institucije vlasti su od 2004. do 2009. godine strankama ustupile na besplatno korištenje najmanje 246 poslovnih prostora. Revizori CIK-a su uspjeli izračunati da je nedozvoljeni prilog za 121 poslovni prostor iznosio 1.079.437 KM. Za preostalih 125 poslovnih prostora nisu dobili podatke o kvadraturi i cijeni zakupa, zbog čega nisu mogli izračunati nenaplaćeni iznos rente.
Predsjednica CIK-a, Irena Hadžiabdić objašnjava da 19 općina nije donijelo čak ni odluke o cijenama zakupa.
U tom periodu SDA je besplatno koristila 50 javnih prostorija, Stranka za BiH 34, Socijaldemokratska partija (SDP) 25, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) 24, Srpska demokratska stranka (SDS) 22, SNSD i Partija demokratskog progresa (PDP) po 19, a Socijalistička Partija RS (SPRS) 17. Ostala 53 ustupljena prostora koristile su druge stranke.
Revizori CIK-a su u izvještajima o reviziji za 2008. godinu uspjeli dokumentovati 237.933 KM zabranjenih prihoda stranaka od općina, a u manjem dijelu i Vlade FBiH. Stranke koje su sklopile ugovore o zakupu bile su dužne plaćati najamninu, no kako navode revizori, neke u svojim finansijskim izvještajima nisu prikazale troškove zakupa.
Koristeći besplatne prostore ili plaćajući najamninu ispod stvarne cijene u osam općina, SDA je u 2008. godini ostvarila prihod u ukupnom iznosu od 87.351 KM.
Još jedna od stranaka na vlasti, Stranka za BiH je na ime ustupljenih prostora u 2008. godini zaradila najmanje 36.430 KM. Korist na ovaj način ostvarile su i SDP i SNSD. SDP je iste godine besplatno koristila najmanje 20 prostora, a revizori su imali podatke o kvadraturi i cijeni za pet. Na osnovu toga su izračunali nedozvoljeni prihod od ukupno 23.236 KM. Iako je SNSD koristila 10 prostora, revizori su uspjeli izračunati zabranjen prihod samo za dva, u ukupnom iznosu od 1.150 KM.
I novac i prostor
Općina Novo Sarajevo je ove godine izdvojila 360.000 KM za rad političkih stranaka koje učestvuju u radu Općinskog vijeća. I pored toga, općina je SDP-u i SDA, Našoj stranci i Bosanskohercegovačkoj patriotskoj stranci (BPS) omogućila besplatno stanovanje.
"Tako je odlučilo Općinsko vijeće", izjavio je za CIN načelnik ove općine i član SDA Nedžad Koldžo. Kaže da samo radi ono što Vijeće od njega traži.
Predsjedavajući Općinskog vijeća Novo Sarajevo i član SDP-a, Nebojša Simić kaže da stranke same dogovaraju besplatno korištenje poslovnih prostorija.
"Jednostavno, to se tako radi kako bi se došlo do nekog balansiranja i mira i to ide tako godinama", kaže Simić.
Revizori CIK-a su utvrdili da SDA, na osnovu Ugovora o zakupu poslovnih prostorija, zaključenog u martu 2008. godine sa Općinom Centar Sarajevo, koristi poslovni prostor površine 105 metara kvadratnih po ugovorenoj cijeni od 1 KM po metru kvadratnom, iako najniža cijena zakupnine u toj zoni iznosi 15 KM po metru kvadratnom.
Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) je izračunao da je SDA, koristeći taj prostor u periodu od aprila 2008. do augusta 2010. godine, ostvarila dobit od 42.630 KM.
"Kod nas je to utvrdilo Općinsko vijeće i trenutno takve ugovore imaju SDA, SBiH, Naša stranka i BPS", kaže Fahrudin Kurtović, pomoćnik načelnika za privredu i financije Općine Centar Sarajevo.
Slične ugovore ima i SDS sa općinom Srbac (1KM po metru kvadratnom) i sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom), HDZ BiH sa općinom Tuzla (1KM po metru kvadratnom) i sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom) te SNSD, SDP BiH, PDP i SPRS sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom).
U ulici Maršala Tita br. 9 u Sarajevu svoje urede je smjestilo nekoliko političkih stranaka. Jedna od njih, Stranka za BiH, koja, prema riječima Harisa Ihtijarevića, direktora Službe za zajedničke poslove FBiH sa njima godinama odbija da potpiše ugovor o zakupu. Ihtijarević kaže da SBiH odbija ugovor sa obrazloženjem da je zgrada u kojoj je smješten njihov ured državna imovina i da ga zbog toga ne mogu potpisivati sa FBiH.
Iako su potpisale ugovor, rentu u ovoj zgradi ne plaćaju ni SDA, Liberalno demokratska stranka (LDS), Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990), Hrvatska seljačka stranka-Nova hrvatska inicijativa (HSS-NHI), Socijaldemokratska unija (SDU) i Evropska ekološka stranka (E-5).
CIK od 2004. godine upozorava na problem besplatnog korištenja prostora u Titovoj. Ipak, Ihtijarević je tek u januaru ove godine podnio Pravobranitelju FBiH zahtjev za pokretanje postupka za iseljenje svih stranaka koje ne plaćaju kiriju.
Ilegalni podstanari
Svetozar Pudarić, predsjednik Glavnog odbora SDP-a, kaže da se besplatnim davanjem poslovnih prostorija želi dati jednaki uvjeti za rad svim političkim subjektima, te da su izvještaji CIK-a nerealni.
"CIK svašta nešta posmatra na svoj način i članovi CIK-a takvim tumačenjima pokušavaju da osiguraju svoj položaj što duže", kaže Pudarić.
CIK je prije četiri godine poslala cirkularno uputstvo svim općinskim vlastima u BiH od kojih je tražila da prekinu sa praksom besplatnog izdavanja javne imovine političkim subjektima. Unatoč upozorenjima, općine su nastavile po starom, a stranke i dalje nisu prijavljivale obavezu plaćanja rente.
Hadžiabdić kaže da nisu mogli kažnjavati stranke jer bi time diskriminirali one za koje su prikupili dokaze, u odnosu na stranke kojima nisu uspjeli izračunati nedozvoljen prihod zbog nepostojanja podataka o kvadraturi i visini rente.
Rješenje problema Hadžiabdić vidi u donošenju Zakona o političkom organizovanju. Ona kaže da CIK godinama pokušava animirati Parlament BiH da donese taj zakon, ali da stvari idu teško. Hadžiabdić stoga sumnja da će taj zakon biti donijet uskoro.
U europskim zemljama zakonima je propisano da političke stranke mogu računati na novac ili besplatne prostore. To znači da, ako stranke besplatno ili po nižoj cijeni koriste javnu imovinu, država će im razliku oduzeti od ukupnog novca koji imaju pravo da dobiju iz budžeta.
(zurnal.info)
Kako Žurnal saznaje, maturanti srednje škole u Banovićima koju su nedavno bili žrtve prevare njihovog direktora, jutros su opkolili školu i gotovo da je drže pod opsadom.
Prema informacijama koje smo dobili, sa maturantima su se solidarisali i ostali učenici, tako da je nastava obustavljena. Škola je zaključana, a ulaz u školu čuvaju policajci. Pored učenika, ispred škole je i grupa roditelja. Jednom rečju kojom se može opisati trenutno stanje ispred Mešovite srednje škole u Banovićima je haos.
Da podsetimo. Žurnal je tokom vikenda pisao o tome kako je direktor škole od maturanata ukrao gotovo 36 hiljada maraka. Novac je trebao da bude uplaćen agenciji koja je vodila maturante na ekskurziju. Taj novac nije bio uplaćen, a učenici su morali da se vrate kućama o svom trošku.
(zurnal.info)
Scenario pljačke u Fabrici duvana Banja Luka je općepoznat: formira se «treće lice» koje iz fabrike matice izvlači krv poput vampira, sve dok krava muzara ne skapa
Koliko puta smo čuli krilaticu «pljačkaška privatizacija», čije zazivanje nije dovelo ni do kakvih pomaka, već daljeg i dubljeg potvrđivanja notorne činjenice da su građani ove zemlje oderani kao zečevi. Međutim, tu problem ne prestaje, jer vaskoliko neznanje istih tih građana, potaknuto licemjernom politikom države što štiti pljačkaše, onemogućava da vidimo kako nas i dalje pljačkaju. Odnosno, onemogućava da spoznamo kako pljačkaška privatizacija jeste uveliko odmakla, ali da su oni, uprkos tome, još uvijek vlasnici najmanje desetak milijardi maraka vrijednog kapitala. Jednostavnije rečeno, država jeste prodala svoj udio u frmama, ali ostale su akcije koje su u vlasništvu radnika (građana), popularno nazvanih «mali akcionari». Ukupan zbir kapitala «malih akcionara» daje narečenu enormnu vrijednost, koju im pokušavaju oteti kupci državnog kapitala uz prećutnu saglasnost i podršku države, koja štiti mešetare i čini sve da svojim podanicima otme iz ruku akcije koje imaju. Primjera je užasno mnogo i u svakom od njih pljačka narodnih dobara je osovina koja pokreće novu pljačku-pljačku malih akcionara. Tek nedavno, ovi višestruko prevareni i oguljeni ljudi počeli su da se udružuju i manje više neuspješno potražuju svoje. Tragično je da upravo oni od države i njenih kriminalaca spasavaju ono što bi država trebalo da štiti. Eklatantan primjer je privatizacija Fabrike duvana Banjaluka, na kojem se vidi kako kupac državnog kapitala nemilosrdno uništava jednu, donedavno, respektabilnu firmu, po receptu veđ viđenom u Bosni i Hercegovini (posebno u Republici Srpskoj) najmanje hiljadu puta.
VELIKI PLJAČKAJU MALE
Državni kapital (55 posto) u Fabrici duvana Banjaluka (FDBL) kupila je firma «Antonić trade» d.o.o. Laktaši, 27.09.2006. godine. Sama po sebi ova prodaja je nelegalna jer je Vrhovni sud Republike Srpske presudom iz 2001. godine utvrdio da je kapital u FDBL smanjen na vještački način. To praktično znači da je udio malih akcionara veći od 45 posto, odnosno da državni kapital u FDBL nije prelazio natpolovičnu vrijednost, te samim tim u tom obimu nije ni mogao biti prodan. Ovu odluku Vrhovnog suda u potpunosti je ignorisala tadašnja Direkcija za privatizaciju RS (sada utopljena u Investiciono – razvojnu banku), kao i ostale entitetske institucije, pa je država prodala i ono što nije njeno. To je tek početak kriminalnog kola, jer se nezakonite radnje, koje sve odreda imaju status teškog krivičnog djela, nastavljaju da redaju u godinama koje dolaze. Kupac se ugovorom obavezao da će u roku od tri godine u FDBL investirati ukupno 4.770.000 konvertibilnih maraka, od čega, naravno, nije bilo ništa. Umjesto milionske investicije iz Zagrebačke fabrike duvana dovučene su stare mašine, koje nikada nisu instalisane u ovdašnjim pogonima, već skupljaju prašinu po kojekakvim skladištima u okolini Banje Luke. Nebojša Antonić, vlasnik «Antonić trade», tvrdi da te mašine vrijede desetak miliona maraka, što je smiješno, jer samo bi idiot dopustio da mu tako vrijedna oprema hrđa u memljivim skladištima. Suština je da se ovdje radi o fiktivnom ulaganju, čiji je cilj prevara države i izvlačenje ekstra profita iz FDBL, a zatim njeno potpuno uništenje kroz stečaj, da bi krešendo ove mafijaške priče bila prodaja atraktivnog zemljišta u centru Banjaluke, gdje se FDBL i nalazi.
DOBITAK PRIKAZAN KAO GUBITAK
Upravo ovaj scenario je na djelu, a hodogram je opštepoznat: formira se «treće lice» koje iz fabrike matice izvlači krv poput vampira, sve dok krava muzara ne skapa. A FDBL je trenutno u fazi skapavanja, jer je parazit «Antonić trade» iz nje izvukao desetine miliona, što se zna. Kada se tome doda i enormni šverc cigareta i alkohola koji se obavlja ispod svodova FDBL, štete po budžet su višestruko veće. Komparacija poslovanja FDBL i «Antonić trade», koji prodaje njene proizvode, najbolje potvrđuje izrečenu konstataciju: FDBL je trenutno zadužena za cijelih cca 1,3 miliona maraka preko vrijednosti ukupnog kapitala firme. Suštinski, FDBL ne vrijedi apsolutno ništa i uz to duguje milionsku svotu. Istovremeno, za ove tri godine koliko je vlasik većinskog paketa akcija (ali ne i cijele FDBL), firma «Antonić trade» bilježi nevjerovatnu ekspanziju, koja se ogleda u dobitku cijelih cca 12 miliona KM i to neto (dobit za 2007. je 8.628.681, za 2008. ona iznosi 2.236.776., dok je u 2009. godini neto zarada 1.886.699 KM).Uz sve ovo, FDBL je firmi «Antonić trade» do početka ove godine bila dužna cijelih 7,6 miliona KM, što znači da je sa današnjim danom ta cifra uveliko premašila deset miliona KM. Na ovaj način stvoren je ambijent u kojem «Antonić trade» može da pokrene stečajni postupak i zahtijeva naplatu svojih potraživanja. Takav potez je neminovnost i on će, bez sumnje, značiti i kraj FDBL, odnosno njenu likvidaciju. Mali akcionari će ostati bez ičega, Antonić će fabriku srušiti, a na zemljištu zaraditi novu desetinu miliona. I to sve uz nesebičnu pomoć izvršne vlasti na čelu sa Miloradom Dodikom.
SUKOB INTERESA
Nebojša Antonić je vlasnik 55 posto državnog kapitala u FDBL, a njegova supruga Vesna je predsjednik Nadzornog odbora FDBL, dok mu je otac Ilija predsjednik Upravnog odbora. Na posljednjoj Skupštini akcionara, Antonić je upitan da li se tu radi o sukobu interesa, na šta je on odrečno odgovorio.
ALFA
Antonić je jedan od najvećih finansijera zaštirarske agencije «Alfa», koja čini jedan od stubova pretorijanske garde Milorada Dodika. Suštinski, «Alfa» je paravojna jedinica, formirana da u slučaju potrebe zaštiti Dodika. Njen generalisimus je Miloš Čubrilović Čubri, Dodikova senka, dok je glavni operativac Čubrijev kum Velibor Šotra, sitni hohštapler i kriminalac, koji je prije dvije godine nudio svoje usluge SIPI, tražeći da bude oslobođen postupaka koji se vode protiv njega.
ŠVERCER
Nebojša Antonić enormno se obogatio švercujući cigarete u ratnom i posebno u poratnom periodu. Na ovim poslovima zaradio je milionske iznose, koje pokušava legalizovati učestvujući u privatizaciji. Zbog toga je i kupio FDBL, ali se nalazi pod strogom prismotrom Dodikovih ljudi, kako on tako i njegovo poslovanje. Glavni «revizor» Antonićevog poslovanja je Šotra, koji kontroliše sve nabavke i novčane transfere, a u FDBL se vodi kao šef obezbjeđenja.
PRODAJA CIGARETA ISPOD VRIJEDNOSTI
Vrlo je interesantna poslovna logika Nebojše Antonića: on je tokom prošle godine prodao u Srbiji čak 260 tona cigareta po upola manjoj cijeni. Kako se ne radi o robi kojoj je pri kraju rok trajanja, nema sumnje da je riječ o švercu u koji su umiješane strukture RS, ali i Srbije. Tako je Antonić kilogram cigareta u Srbiji prodavao po cijeni od 2,9-3 evra, iako je njegova cijena nešto veća od 6 evra (12 KM). Samo na ovom poslu iskazan je gubirtak FDBL od cca 900 hiljada KM, a za nevjerovati je da notorni švercer i kriminalac radi na svoju štetu. Uz sve to, on i njegove gorile prijete svakom onom ko se usudi da upita za njegove poslove.
Radnici Polihema traže svoje, policija ih hapsi dok “novi” vlasnici krčme imovinu koju im je država prepustila na milost i nemilost
E, kako bih volio biti Džafer Selimović. Imao bih stan u Neumu, plaću dvije milje i suprugu Zlatu sa uplaćenim doprinosima. I sve bih to imao zahvaljujući Peri Konjevodu. Samoimenovanom direktoru neumskog hotela Stela. Hotela otetog od tuzlanske Poliuretanske hemije i Federacije BiH.
STAN, AUTO, POZAJMICA...
Naime, u junu 2005. godine, direktor i kuhar potpisali su ugovor kojim su odredili da Džaferova plata bude 2.000 KM. I još su se dogovorili da se Džaferu obezbijedi privremena garsonjera, što je obaveza direktora, nakon čega će kuhar i direktor tražiti konačno rješenje. A prijedlog konačnog rješenja je naveden u članu 6. potpisanog ugovora: “Stan Džafer kupuje na kredit, a otplata rata vršit će Džafer s tim ako je to poslovno moguće da stan bude 50:50 Stellin ili Džaferov stan”
I to nije sve. U članu sedam, ugovorne strane su se usaglasile da će “Džaferova žena Zlata 3 mjeseca biti na bolovanju, a potom će Stella uplaćivati za gospođu Zlatu doprinose koji iznose cca 250-300 KM mjesečno”.
I ko sada ne bi poželio biti Džafer S.? Onaj ko ne zna kako živi Luka Konjevod, brat direktora Pere Konjevoda.
U oktobru 2001. godine, „Salus hotel Sella“ d.o.o. Neum, zastupan po direktoru Peri Konjevodu, sa firmom Alfa Vils, zastupanom po Luki Konjevodu, potpisao je ugovor o izvođenju građevinskih poslova u Hotelu. Braća Konjevod su se, naime, pismeno dogovorila da „nepoznati građevinski radovi“ koštaju 58.900,00 KM. Ugovor je sačinjen u dva istovjetna primjerka od kojih je jedan otišao Luki, a drugu Peri. Iskopirani treći primjerak, devet godina kasnije, proslijeđen je medijima.
Ali nije to bilo jedino bratsko poslovanje. Hotel Stela, zastupana po Peri, u avgustu 2000. godine, posudila je 10 hiljada njemačkih maraka Aluplastu, zastupanom po Luki. Pozajmljeni iznos brat Luka je bio dužan vratiti kad bude imao para. Odnosno, kada njemu jedna hrvatska firma koja poslije s Perom isplati poslove koje je Luka radio na Perinom objektu. Nije vam jasno? Nije ni nama!
ZAŠTO DRŽAVNO VIŠE NIJE DRŽAVNO?
A sad spektakl. Pero Konjevod je, zastupajući hotel Stela, 20. januara 2003. godine odobrio „interni kredit“ Tatjani Konjevod. Visina kredita koji je tata odobrio kćerki – nije poznata. No, u dokumentu piše da će Tatjana iskoristiti novac za nabavku osobnog automobila, koji će koristiti i u službene svrhe.
„Početak otplate je 1.6.2003. godine. Mjesečna rata je 100 KM“, piše u ugovoru.
Ipak, vrhunac je dostignut u narednoj tački ugovora: “Počevši od 1.6.2003. godine KORISNIKU kredita se za svaki mjesec proveden u radnom odnosu u hotelu, otpisuje 100 KM“, pišu i potpisuju tata Pero i kćerka mu Tatjana.
Tatjana je, naravno, još uposlenica Hotela Stella. Uredno nije vratila kredit. A i što bi vraćala kada bi tata Pero taj novac, opet, uzeo sebi? Naime, u izvodu iz blagajne Hotela, piše da je 15. oktobra 2008. godine, Pero Konjevod naplatio “drugi dio plaće za listopad” iste godine. Iznos je 6.000 KM. Ili slovima ŠEST TISUĆA KM.
Ali osim Pere, dobro zarađuje i Božo. Božo Šutalo. Član nepostojećeg Nadzornog odbora hotela Salus vila Stella Neum. Boži je, recimo, prije tačno dvije godine, iz blagajne Hotela isplaćeno 1.200 KM. Za članstvo u nepostojećem NO.
A zašto Nadzorni odbor ne postoji? E, to treba pitati premijera Mustafu Mujezinovića i ministra turizma Nevenka Hercega. Oni i njihovi prethodnici pojačani Rešadom Žutićem i Zlatanom Dedićem odrekli su se većinskog državnog kapitala u hotelu vrijednom 20 miliona maraka. Radnici tuzlanske Poliuretanske hemije svog se dijela nisu odrekli. Zato ih i privode ispred zgrade Vlade.
FOTO GALERIJA: Faksimili ugovora
{slimbox images/Galerije/neum/1.jpg,images/Galerije/neum/1.jpg;images/Galerije/neum/2.jpg,images/Galerije/neum/2.jpg;images/Galerije/neum/3.jpg,images/Galerije/neum/3.jpg;images/Galerije/neum/4.jpg,images/Galerije/neum/4.jpg;images/Galerije/neum/5.jpg,images/Galerije/neum/5.jpg;images/Galerije/neum/6.jpg,images/Galerije/neum/6.jpg;images/Galerije/neum/7.jpg,images/Galerije/neum/7.jpg}
(zurnal.info)
Uskotračna pruga koju su pompezno otvorili Dodik i Tadić bila je postavljena na asfalt, a šine su uklonjene čim su otišle televizijske ekipe
Nije prošlo ni mjesec dana otkako su premijer Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednik Srbije Boris Tadić, pompezno, u stopu praćeni režimskom medijskom bolumentom, otvorili uskotračnu prugu od Mokre Gore do Višegrada i oživjeli “ćiru”, da bi pruga preko noći nestala.
Ispostavilo se da je vraćanje “ćire” i pruge uskih tračnica, koja je trebalo da poveže Mokru Goru u Srbiji sa Višegradom u RS i doprinese oživljavanju turizma i otvaranju novih radnih mjesta u tom kraju, bila velika prevara i predizborna medijska predstava. Građani Višegrada ostali su šokirani kada su radnici počeli da dižu prugu od stare željezničke stanice, u dužini od 200 metara, koja je postavljena netom prije ceremonije navodnog otvaranja pruge, upriličene 28. avgusta.
- Sa jednom od ovdašnjih firmi sklopljen je ugovor da se pruga završi do 31. decembra ove godine. Šest dana prije dolaska Dodika i Tadića u Višegrad stigla je direktiva da se pruga po svaku cijenu mora postaviti do 28. avgusta. Nije bilo druge, nego improvizovati- šine su postavljene po asfaltu, samo da bi televizijske kamere snimile kako ‘ćiro’ stiže u Višegrad, ispričao nam je jedan od stanovnika tog mjesta, upućen u cijeli slučaj.
Prema njegovim riječima, sada se diže cijela dionica pruge postavljena preko asfalta, u dužini od oko 200 metara.
- Sve je urađeno samo da se Dodik i Tadić uslikaju i proslave još jedan, navodni, zajednički projekat RS i Srbije. Činjenica je da oni na željezničku stanicu u Višegradu uopšte nisu stigli ‘ćirom’, već je stara kompozicija tu dovučena, krećući se tri kilometra na sat, samo da bi bila uslikana, kazao je sagovornik “Žurnala”.
Iako su režimski mediji objavili da su građani Višegrada ovacijama dočekali Tadića i Dodika, istina je da u cijeloj ceremoniji mnogo stvari nije štimalo.
- Bina je bila tako postavljena da su Dodik i Tadić gledali u ‘ćiru’, a sav narod, koji se tu okupio, bio je iza bine i iza Dodikovih i Tadićevih leđa. Možda je riječ o simbolici - da ćemo posle 3. oktobra Dodiku vidjeti leđa, kazao je naš sagovornik.
“Ćiro” u Višegrad neće stići u skorije vrijeme, bez obzira što su ga na dan tamo doveli Dodik i Tadić. Zato simbolike ima i u onome što je 28. avgusta u Višegradu rekao Dodik - političari se mjere po tome šta ostave iza sebe. U Višegradu nije ostavio ništa, osim velike blamaže i štete nanesene postavljanjem pruge za jedan dan. Sve ostalo je nebitno, od Dodikovih priča da je u obnovu uske pruge uloženo 12 miliona konvertibilnih maraka, do pustih obećanja da će za pet do 10 godina biti otvoren zajednički projekat sa Srbijom- autoput od Užica do Višegrada, koji će se kasnije razdvajati u dva kraka prema Romaniji i Trebinju.
S ozbirom na sve, groteskno zvuči i Tadićeva izjava da ima mnogo zajedničkih projekata sa njegovim "drugom Miletom Dodikom", koji povezuju ljude sa ove i one strane Drine.
(zurnal.info)
Centri civilnih inicijativa (CCI) predstavili su danas mandatni izvještaj o monitoringu rada Parlamenta i Vlade Federacije BiH od 2006. do 2010. godine.
Prethodne četiri godine rada Parlamenta i Vlade FBiH protekle su u vidu nefunkcionalnosti i loše koordinacije te nedostatka vidljivih i dugoročnih poboljšanja kvaliteta života, predstavljeno je izvještajem CCI-a.
Na današnjoj prezentaciji izvještaja glasnogovornica CCI-a Majda Behrem-Stojanov je navela da će četverogodišnji mandat Vlade i Parlamenta FBiH uglavnom biti upamćen po ostavci premijera Nedžada Brankovića, imenovanju Mustafe Mujezinovića, rastućim socijalnim nemirima, otimanju od ugroženih kategorija društva, povećanju vlastitih plaća u kriznom vremenu i sveukupno lošem radu.
Vlada FBiH je realizirala tek 40 posto planiranih zakona. Svi dosad utvrđeni zakoni iz planova rada Vlade FBiH, njih 146, zbirno predstavljaju rezultat koji je trebalo ostvariti u julu 2008., a ne 25 mjeseci kasnije.
Konsultant za monitoring CCI-a Denis Telić navodi da je prethodni saziv Vlade (2002-2006) u mnogim segmentima bio efikasniji od sadašnjeg saziva.
"Prijašnji saziv je održao više sjednica, donio više zakona, a sve to je radio za mnogo manje novca, a građani FBiH su rad ministara i premijera za ovaj mandat platili više od 3.500.000 KM'', objasnio je on.
Od 362 zakona koji su planirani programima Vlade u protekle četiri godine, Vlada je utvrdila 146 (uz prijedloge i nacrte), da bi Parlament Federacije taj broj prepolovio, što je rezultiralo s poražavajućih 21 posto usvojenih zakona, odnosno 71 od 362.
Izvještaj pokazuje da bi Parlamentu FBiH, ovakvim tempom rada, trebalo pet mandata odnosno 20 godina da usvoji zakone propisane jednim četverogodišnjim mandatom.
Monitoring konsultant CCI-a Mersad Avdić je rekao da je Parlament FBiH, prema stepenu realizacije svojih programskih obaveza, bio jedna od najneefikasnijih institucija vlasti u BiH.
''Parlament je u toku svog mandata od planiranog 421 zakonskog akta uspio ostvariti samo 70. To znači da nije realizovao čak 83 posto četverogodišnjih obaveza'', istakao je Avdić.
Dodao je da su parlamentarcima i pored takvog rada, u dobi najtežeg udara finansijske krize i žestokog otpora javnosti, plaće enormno povećane.
Tokom četiri godine mandata Parlament je usvojio 160 zakona, a poražavajući podatak je da se i pored takvog rada od 116 poslanika Federalnog parlamenta nisu ponovo
kandidovala samo 22.
CCI poziva građane da se informišu o dosadašnjem radu ponovo kandidovanih poslanika na stranicama www.vlastibih.com i www.cistparlament.com, te da dobro razmisle i sagledaju moguće alternative za davanje glasa.
(Fena)
Preliminarni rezultati petnaestodnevnog monitoringa medija i njihovog praćenja predizborne kampanje u BiH, koje provodi Udruženje BH novinari, pokazuju da tokom ovog perioda nisu ostvareni ciljevi fer i pravičnog izveštavanja te da su evidentirani slučajevi zloupotrebe medijskog prostora, favoriziranja određenih kandidata, kao i parcijalnog a ne sveobuhvatnog i uravnoteženog izveštavanja.
Borka Rudić, koja je govorila ispred udruženja BH Novinari otvorila je konferenciju sa informacijom o još jednom u nizu napada na novinare u BiH.
-Pres konferenciju ću početi time da smo danas imali jedan slučaj prijavljen na liniji “pomoć novinarima” kolege iz Stoca. Dopisnik Dnevnog lista je napadnut i pretučen dok je snimao policijsku akciju. On se trenutno nalazi u Hitnoj pomoći-kazala je Borka.
Kako je kazala Rudić, istraživanje je bilo fokusirano na dva problema. Koliko se primenju standardi VE u predizbornoj kampanji u BiH i primenu profesionalnih etičkih standarda koji su usvojeni od strane medijske zajednice u BiH.
-Mi već dugi niz godina govorimo o izveštavanju koje je bazirano na potrebama građana, međutim prethodni izborni procesi su pokazali da naša predizborna kampanja jeste politička kampanja političkih kandidata. Mediji su zarobljeni u političkim ciljevima stranaka i kandidata i postaju sredstvo u rukama stranaka-rekla je Rudić.
Ovim monitoringom je obuhvaćeno tridest medija u BiH. Dnevne novine, magazini, agencije, tv kuće, uključujući tri javna servisa, privatne televizije i tri portala.
Monitorisano 1460 tv sadržaja. Više od polovine ovih sadržaja su bili dirktni izborni programi. U njima je bilo naglašeno izveštavanje o događajima u kojima su akteri sadašnji dužnosnici, odnosno budući kandidati.
U RS se isključivo pozitivno izveštavalo o učincima sadašnje vlasti, dok se u Federaciji BiH izveštavalo kritički o pojedincima, a pozitivno o favoritima.
Ono što je uočeno, jeste da je između 80 i 90 posto sadržaja nastalo korišćenjem jednog izvora.
Predmet monitoringa takođe su bile 4.422 vijesti iz generalnog servisa, 5.805 tekstova objavljenih u dnevnim novinama, te 429 tekstova iz različitih magazina i 1.362 sadržaja objavljena na portalima.
-Bilo je slučajeva da je po nekoliko kandidata iz jedne partije bilo u jednom medijskom sadržaju. Nema sučeljavanja stavova ili mogućnosti za dobijanje konkretnih informacija-govori Rudić.
Ustrojstvo BiH je prema ovom monitoringu i dalje jako bitna predizborna tema. Nacionalno pitanje
takođe. Kriminal i korupcija je takođe zastupljena u medijskim sadržajima, ali ne onoliko koliko se priča da su ove teme aktuelne. Socijalni problemi su malo zastupljeni i ono što je interesantno, u svega dva slučaja bilo je zastupljeno pitanje spoljene politike.
Jezik mržnje nije bio zastupljen u medijima, ali je bilo izjava koje su bile na granici nacionalizma, verbalnog nasilja nad drugim političkim kandidatima i noivinarima.
Ono što je bilo posebno zanimljivo, a što nije bilo u prethonim medijskim kampanjama jeste uočljivo praćenje rada civilnog društva i konsultovanje eksperata.
Generalna ocena je da se mediji pojavljuju kao puka transmisija, bez ozbiljnih komentara, te bez dovoljno prilika za sučeljavanje stavova, odnosno mogućnosti za dobijanje konkretnih informacija.
Metodologija koja je korištena prilikom vršenja spomenutog monitoringa fokusirana je na preporuke Vijeća Evrope, profesionalne i etičke standarde, te prava i obaveze medija tokom predizborne kampanje, definirane članom 16. Izbornog zakona BiH.
(zurnal.info)
„Centralna izborna komisija postupila je nezakonito, kada je produžila rok za dostavljanje izjave o imovinskom stanju 359 kandidata na ovogodišnjim izborima“, smatraju u dobojskom Centru za humanu politiku.
„U ovom slučaju, sasvim je očigledno da nije izvršena zakonska dužnost dostavljanja izjave o imovinskom stanju i da je Centralna izborna komisija bila obavezna izreći propisane novčane sankcije, a ne praviti neprincipijelne kompromise i moliti kandidate na izborima da izvrše svoju zakonsku obavezu“, kaže Momir Dejanović, predsjednik CHP-a i dodaje da CIK nije reagovao „u više slučajeva kada su kandidati na ovogodišnjim izborima dostavljali prazne ili nepotpune izjave o imovinskom stanju.“
U CHP-u smatraju da su ovi postupci CIK-a oštetili budžet za najmenje milion maraka te da su „ohrabreni kandidati i politički subjekti na izborima da se nezakonito ponašaju i pojačana sumnja u nezavisnost i profesionalnost organa za sprovođenje izbora.“
(zurnal.info)
