Političke partije za oglase u elektronskim i štampanim medijima do sada utrošile oko 700.000 KM, a procjenjuje se da će za bilborde biti potrošeno oko 2 miliona KM

Političke partije u Bosni i Hercegovini dnevno potroše oko 65 prosječnih plata na predizbornu kampanju, rezultati su posljednjeg istraživanja Transparency International BiH za prvu sedmicu predizborne kampanja. Transparency je pratio troškove deset političkih partija i došli do rezultata da su SNSD i SBiH do sada potrošile najviše novca.

“U prve dvije sedmice kampanje SNSD je za oglašavanje u elektronskim i štampanim medijima, te pripremu spotova i oglasa, utrošio oko 180.000 KM, a SBiH oko 165.000 KM. Stranka za bolju budućnost BiH (SBB BiH) utrošila je oko 140.000 KM u istu svrhu, dok je u slučaju Socijaldemokratske partije (SDP) taj iznos oko 120.000. Procijenjeno je da su stranake koje su učestvovale u istraživanju u prvoj polovini kampanje zajedno potrošile oko 700.000 KM. Iz ovoga se zaključuje da su stranke dnevno trošile oko 50.000 KM, što je u stvari oko 65 prosječnih mjesečnih plata u BiH”, rezultati su monitoringa.

Za procjenu utrošenog novca korištene su prosječne tržišne cijene zakupa medijskog prostora, kao i usluga pripreme promotivnih materijala. U ovo istraživanje uključeni su samo najzastupljeniji elektronski i štampani mediji u BiH, dok usljed nedostatka resursa i kapaciteta, nisu pokrivene radio stanice niti vanjsko oglašavanje, pa stoga ovi podaci predstavljaju samo mali dio ukupno utrošenog novca.

Najzastupljeniji oblik oglašavanja političkih partija je vanjsko oglašavanje, odnosno plakati i bilbordi, pa se na osnovu broja oglasnih površina i njihove cijene procjenjuje da će za ovaj vid oglašavanja stranke tokom kampanje ukupno utrošiti oko dva miliona maraka.

“Poredeći situaciju u FBiH i RS, zanimljivo je da su u FBiH stranke približno izjednačene u pogledu troškova, dok je u RS SNSD ubjedljivo najviše utrošio, pa se čak u medjima ne oglašava niti jedan drugi kandidat za predjsednika ovog entiteta osim Milorada Dodika. Ponovo prisutna praksa po kojoj stranke na vlasti troše najviše sredstava za predizbornu kampanju i samim tim imaju najagresivnije kampanje. Takođe, TI BiH da će pomenuti iznosi biti mnogo veći u ostatku kampanje, s obzirom na to da najvažniji dio kampanje tek slijedi. ”, kažu iz TI.

Iz TI BiH kažu da će i u ostatku kampanje nastaviti izvještavati javnost o troškovima oglašavanja stranaka, te pratiti sve eventualne nepravilnosti u finansiranju kampanja.

“S tim u vezi je važno spomenuti da je TI BiH, povodom sporne kampanje Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH, podnio prijavu Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo protiv gospodina Vahida Heće za zloupotrebu položaja, kao i prigovor Centralnoj izbornoj komisiji radi kršenja Zakona o finansiranju partija. Pored toga, TI BiH će nastaviti sa traženjem informacija o spornoj kampanji, jer iako je gospodin Hećo na kraju saopštio da je kampanja finansirana od strane pojedinih kompanija, još uvijek nije poznato po kojem osnovu su te kompanije učestvovale u finansiranju kampanje, na koji način i koja agencija je odabrana za sprovođenje kampanje, te koliko je novca utrošeno na samu kampanju”, kažu iz Transparencyja.

(zurnal.info)

Opunomoćeni predstavnik predsjednika Rusije došao je u Banju Luku da najavi silne ivesticije u RS. Tačnije, došao je da podrži Dodika i SNSD. Samo mu oni mogu osigurati da, kao i ovaj put, dođe sa praznom torbom a da ode sa punom

Opunomoćeni predstavnik predsjednika Rusije Georgij Poltavčenko izjavio je u Banjoj Luci da u dvodnevnu posjetu Republici Srpskoj (RS) nije došao da bi podržao vladajući Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) pred oktobarske izbore, nego da bi se dodatno unaprijedili politički i ekonomski odnosi koje njegova zemlja ima sa entitetskim vlastima. “Ja, naravno, ne želim da neko posumnja kako hoću da utičem na tok izbora“, rekao je Poltavčenko, uvjeren da će narod “znati da prepozna i izabere svoje predstavnike”.

BIĆE SVEGA, SAMO VI GLASAJTE

Bez obzira na ovakav diplomatski odgovor ruskog zvaničnika, više je nego jasno da je dvodnevni boravak političko-privredne delegacije iz Moske u RS bio u službi predzborne kampanje SNSD-a. Priče o milionima evra novih ruskih investicija, izgradnji kraka gasovoda kroz RS u okviru projekta “Južni tok”, o istraživanjima nalazišta sirove nafte, koju će Rusi okriti u Posavini, Semberiji, na Majevici i u okolini Banje Luke, tek su politički pamfleti u cilju glorifikovanja vladajućeg SNSD-a, koji je, eto, jedini sposoban da narodu obezbijedi svjetliju budućnost. I to ne bilo kakvu, već uz pomoć ruskih miliona, a uz to i zaštitu Rusije od bonskih ovlaštenja i nametnutih odluka visokog predstavnika koje, kako je poručio Milorad Dodik, zvaničnici RS ni u budućnosti neće primjenjivati. “Mi smo naše prijatelje upoznali o ranijim zloupotrebama bonskih ovlašenja i tražili razumjevanje u pogledu naših nepoštivanja tih ovlaštenja“, rekao je Dodik posle sastanka sa Poltavčenkom. Nejasno je zašto je to Dodik rekao Poltavčenku, koji je opunomoćenik ruskog predsjednika za regije u Rusiji i nema veze sa spoljnom politkom. Osim ako u međuvremenu, RS nije postala jedna od ruskih regija.

Čuli su se i hvalospjevi o Rafineriji nafte u Brodu, čije je većinski vlasnik prije par godina postala ruska kompanija “Njeftegazinkor”, u kojoj državna kompanija “Zarubežnjeft” ima udio vlasništva. „Investicije u Rafineriju nafte se nastavljaju u obimu koji je ranije najavio ‘Zarubežnjeft’ i to bi u idućoj godini trebalo bitno da poboljša obim proivodnje naftnih derivata u Rafineriji, poveća kapacitete do 4,2 miliona tona i zaposli dodatnih 500 radnika. Ruski partner u rehabilitacij i usavršavanje tehnologije u Rafineriji nafe u ovoj godini ulaže preko 100 miliona evra, a u idućoj godini isto toliko kako bi se taj proces završio“, rekao je Dodik.

INVESTICIJE RUSKE, PARE NARODNE

Sve priče o tome kako su Rusi spasili brodsku Rafineriju i od nje napravili uspješnu kompaniju pale su u vodu nakon što je revizorska kuća “Deloitte” utvrdila da je ovo preduzeće prošlu poslovnu godinu završilo sa oko stotinu miliona maraka gubitka. “Preduzeće je za godinu koja se završava 31. decembra 2009. godine iskazalo neto gubitak u iznosu od 99,480,604 konvertibilnih maraka, dok su na navedeni dan kratoročne obaveze preduzeća veće od njegove obrtne imovine za iznos od 153,804,120 KM”, navedeno je u revizorskom izvještaju “Deloitta”. U izvještaju još stoji da dugoročne obaveze Rafinerije iznose 354 miliona KM, među kojima je i dug prema budžetu RS od 133,5 miliona KM. Radi se o neplaćenim dažbinama koje su reprogramirane beskamatno, što je krivično djelo i koje na naplatu dolaze 1. jula iduće godine, a trebalo bi da budu otplaćene u narednih pet godina. Kuriozitet je i to što, prema revizorskom izvještaju, Rafinerija svojim kupcima, firmi “Njeftegazinkor” i njenim ruskim partnerima, duguje oko 220 miliona maraka. Zapravo, Vlada RS je očistila sve dugove nekadašnje Naftne industrije i Rusima je predala bez ikakvih dugova. A onda su je Rusi zadužili stotinama miliona maraka. Vlastrodršci su prvo tvrdili da je «Njeftegazinkor», sem para za državni kapital, platio i 72 i po miliona evra na ime refundiranja dijela od 218 miliona maraka isplaćenih iz budžeta RS za komercijalne i ostale dugove rafinerije. Ispostavilo se da to nije istina, nego da je pomenute pare Vladi uplatila Rafinerija, koja se za istu sumu zadužila kod svog kupca «Njeftegazinkora». Budu li ruske kompanije na sličan način investirale, novac će i dalje biti izvlačen sa ovih prostora, a domaća preduzeća bit će vječiti gubitnici.

(zurnal.info)

Sredinom maja 2003. Carla del Ponte, tadašnja glavna tužiteljica Haškog tribunala, zakoračila je u kabinet novoimenovanog srbijanskog premijera Zorana Živkovića (na toj funkciji Živković je naslijedio ubijenog Zorana Đinđića) i ponudila politički deal čija se šteta, kada govorimo o strateškim interesima BiH od tog perioda pa sve do danas – ne može ničim izmjeriti. Za ilustraciju ne treba ići dalje od gubitka tužbe koju je naša zemlja podnijela protiv Srbije i Crne Gore za počinjeni genocid. Pri tome, prije svega, treba uzeti u obzir brojne zaštićene dokumente Vrhovnog savjeta odbrane (VSO) Jugoslavije koji zahvaljujući angažmanu Carle del Ponte i njenom dogovoru sa Beogradom nikada nisu ugledali svjetlo dana. Cijenimo kako je o pravnom guruu koji je zastupao bh. tužbu u Hagu, Sakibu Softiću, do sada napisano i rečeno previše.

“LOV” U MUTNOM

Dakle, tog majskog dana, prije sedam i pol godina, Del Ponte je postala saučesnik zvaničnog Beograda, u prikrivanju odgovornosti tamošnjeg režima u događajima na prostoru BiH u periodu od 1992. do 1995. godine. Ponuda je bila čvrsta, a garancije trajne - zaključak je koji se nameće nakon brojnih analiza i učinka haškog tužiteljstva bez obzira radilo se o mandatu Del Ponte, ili njenog nasljednika na toj poziciciji Serza Bramertza.

„Isporučite nam Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, činite sve da izgleda kao da tražite Ratka Mladića, a zauzvrat imate odriješene ruke u selekciji svih dokumenata Vrhovnog savjeta odbrane, posebno onih koji na bilo koji način mogu potvrditi direktnu umiješanost Miloševićevog režima u agresiji na BiH“. Ovo je najvjerovatniji mogući tok i scenarij sastanka na kojem je Carla del Ponte uživala u društvu Živkovića, i Gorana Svilanovića, tadašnjeg ministra vanjskih poslova državne zajednice Srbije i Crne Gore, odnosno predsjednika Nacionalnog vijeća za suradnju sa tribunalom. Jednom iznesena na stol, velikodušna ponuda glavne tužiteljice objeručke je prihvaćena. Postignuti usmeni dogovor po njenom povratku u Hag dobila je i svoju pismenu formu:

„ ..... spremna sam potvrditi svoje obećanje da će Ured tužitelja općenito podržati zahtjev SiCG za zaštitnim mjerama u vezi sa onim dokumentima ili dijelovima dokumenata zapisnika VSO iz vremena kada je predsjednik bio Zoran Lilić ( 1993. – 1997.), za koje Vlada smatra da su takve mjere potrebne“

Opravdanje, bolje reći izvrtanje činjenica koje je Del Ponte ponudila u svojoj knjizi „Lov“( 2008.), koja je izašla nakon što je ona otišla sa pozicije glavne tužiteljice tribunala, dodatno potvrđuje nečistu savjest Švicarkinje.

"Svilanović je odgovorio navodeći opet problem odbrane Srbije u tužbi pred Međunarodnim sudom pravde. Zatim me je opomenuo da ne podnosim ponovo zahtjev za obavezujući nalog za pristup arhivama, upozoravajući da Tužilaštvo nema mnogo izgleda za pobjedu i da podnošenje takvog zahtjeva ne bi 'pomoglo', želeći da kaže da bi Beograd mogao da sarađuje još manje” –pisala je Del Ponte.

MEMOARI JEDNOG ZLOČINCA

Sve što je kasnije stalo u „zaštićene dijelove dokumenata “ koje je Beograd u dogovoru sa Carlom Del Ponte držao daleko od Međunarodnog suda pravde (ICJ) u sebi krije i personificira, pokroviteljski, idiličan, odan i u svojoj srži potpuno koordiniran odnos Pala i Beograda zasnovan na konačnom uništenju BiH.

Ovdje dolazimo do suštine onoga što, prema dirigiranim izjavama iz Haga, dopire do nas u posljednjih nekoliko mjeseci, a slovi, navodno, kao „najvažniji dokazni materijal ikad pristigao u Tribunal“.

Riječ je o dnevnicima, ratnim bilješkama, meomoarima... Ratka Mladića. Odnosno, radi se o dijelu audio dokumentaciji čiji je autor i kolekcionar, opet, ovaj ratni zločinac. Kako bismo odmah razjasnili vezu između beogradskog dogovora Del Ponteove iz maja 2003. sa tamošnjim vlastima i Mladićevih audio-pisanih uradaka, treba naglasiti da je među „zaštićenim dijelovima dokumenata Vrhovnog savjeta odbrane“ i jedno rješenje iz juna 1994., preciznije, ukaz tadašnjeg predsjednika Jugoslavije, Zorana Lilića, kojim se potvrđuje da je Ratko Mladić u tom momentu na dužnosti komandanta Glavnog štaba 30. kadrovskog centra GŠ VJ. Pored toga, ovim Lilićevim ukazom Mladić je vanredno promoviran u čin general - pukovnika jugoslovenske vojske. Kao što ovaj konkretan dokaz (odmah treba reći da postoji još na stotine sličnih, vjerovatno i puno važnijih dokumenata od ovog) o umiješanosti vojno-političkog vrha tadašnje Jugoslavije sa događajima u BiH – prije nekoliko godina nije mogao biti korišten kao dio dokaznog materijala u sudskom sporu, tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid, tako ni Mladićevi dnevnici i audio zapisi koje Tužilastvo ocjenjuje „najvažnijim dokazima ikada pristiglim u tribuinal“ ne nude ništa više osim dobro osmišljene podvale Beograda servirane na stol glavnog tužitelja Serza Bramertza.

OSTAVŠTINA IZA ORMARA

Petnaest godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, petnaest godina i nešto više mjeseci od podizanja prve optužnice u Hagu protiv Ratka Mladića ( 25.07.1995) i isto toliko vremena uspješnog skrivanja Mladića - vlasti u Beogradu „uspjele“ su tokom jednog od svojih, rekli bismo stotinjak pretresa Mladićevog stana na Banovom Brdu u Beogradu, doći do „dragocjenog“ audio-pisanog arhiva. Štaviše, u „najdetaljnijem“ od svih pretresa, srbijanski istražitelji pronašli su sate razgovora i snimljnih sastanaka, nekoliko VHS kaseta, stotine ispisanih stranica ratnih bilješki... Ovaj put, i to treba posebno potcrtati, staračkim godinama pristisnuta Bosa Mladić, supruga glavnog junaka ove priče, nije imala dovoljno vremena, lucidnosti i brzine da „dragocjeni“ materijal na vrijeme sakrije od nepoželjnih gostiju. Prema nekom nepisanom pravilu, sve do posljednje akcije srbijanskog MUP-a, Bosi Mladić „skrivanje dokumentacije“ polazilo je za rukom! Mladićeva ratna i poratna ostavština pronađeno je iza ormara, istog onog u kojem je nekoliko mjeseci ranije pronađen arsenal naoružanja i municije dovoljan da opremi manju vojnu formaciju. Nismo daleko od istine ako na ovom mjestu pretpostavimo kako bi u jednom od narednih pretresa objekta na Banovom Brdu, Dačićeva policija (Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova Srbije) u istom ormaru mogla pronaći i samog Mladića.

Naravno, do ovakvog scenarija neće doći. Vjerovatnoća za takvo nešto jednaka je onoj da iz 18 sati snimljenih razgovora i sastanaka ovog krvnika, koje smo preslušali, ne možete saznati ili čuti kako je planirano etničko čiščenje, zločin ili genocid u BiH.

Kao što u svojoj audio kolekciji, niti jednu jedinu sekundu nije posvetio padu zaštićene UN-ove enklave Srebrenice i genocidu koji je potom uslijedio, Mladić isto radi i u svojim pisanim dokumentima. Ni jedne jedine riječi, ni jednog jedinog slova o streljanjima, ubistvima i pljački u periodu od 10.-17 jula 1995. Isti je „rukopis“ zločinca prije i nakon pada Žepe. Ovakva saznanja koja se sama po sebi nameću nakon preslušanog i pročitanog materijala ipak nisu zasmetala Haškom tribunalu da izađe sa paušalnom ocjenom kako se u dostavljenoj zbirci, cjelokupno gledano, radi o iznimno važnim dokazima. Ako Mladić o genocidu nije pisao, niti govorio kada je trebalo, činio je to „biranim“ riječima kasnije, tokom svoji šetnji sa balkanskim kasapinom Slobodanom Miloševićem.

KUPOVANJE VREMENA

Deset mjeseci nakon srebreničkog genocida, u razgovoru sa Slobodanom Miloševićem, vođenim 11. maja 1996. u Dobanovicma iznio „svoju istinu“ o Srebrenici.

Kao što se iz tog razgovora (koji možete pročitati u dodatku) ne vidi i ne nazire „nikakva“ Mladićeva odgovornost u vezi sa počinjenim genocidom u Srebrenici, tako se ni u jednom do dostupnih razgovora ne naslućuje njegova ili nečija druga upletenost u bilo kakvu vezu sa zločinima i etničkim čiščenjem pojedinih opština u BiH. I ne samo to. Glavni akteri čiji su razgovori objedinjeni u ovoj kolekciji, a spisak je podugačak od: Jovice Stanišića, Slobodana Miloševića, Momčila Perišića, Zdravka Tolimira, Radovana Karadžića, mahom svi do jednog zločinci od formata, nakon preslušanih snimaka djeluju, najblaže rečeno, kao mirotvorci koji su zalutali u jedan krvlju i zločinom ispisan istorijski period (vidjeti dodatke). Kroz te razgovore koji su, dakako, frizirani i pažljivo selektirani provlače se švalerski uspjesi srpskih oficira, vojnička disciplina i hijerahija, vlastita veličina, dogovori sa hrvatskom stranom i političko-vojnim vrhom bh. Hrvata o zajedničkom ratovanju protiv ARBiH...(dodatak). Ove nepobitne činjenice nisu smetale haškom tužiteljstvu da bez ikakve ozbiljnije procjene i analize izađe sa preliminirnom ocjenom kako je dostavljeni materijal iz Beograda među najvažnijim dokazima ikada pristiglim u tribunal. Dokazima za šta, pitanje je na koje odgovor treba ponuditi Serge Bramertz. Nije teško shvatiti da u ovim razgovorima osim plejade likova čija je životna priča završena (Slobodan Milošević), ili onih koji sjede po ćelijama tribunala i čekaju višegodišnje zatvorske kazne (Stanišić, Tolimir, Simatović, Perišić...), te obilja nezanimljivih tema, Haški tribunal nije dobio ništa. Jedini dobitnik i ovaj put jeste zvanični Beograd. Opet, cijena za ovu, uvjetno kazano vrstu suradnje koju pokazuju srbijanske vlasti spram Haga biće širom otvorena vrata zavničnog Bruxelessa ili Washingtona. Zauzvrat, Mladić je dobio još koju godinu da neometano uživa u svojoj starosti.

MILOŠEVIĆ-MLADIĆ, DOBANOVCI 11. 05. 1996.: Streljanja u Srebrenici

Mladić: Prvo da vam kažem... prvo da vam kažem. Ma ja imam snimke, i ja trebam ... doduše ja nemam pristupa medijima ni na Pale, ni Beograd ni u Podgoricu. I bolje da je tako.

Milošević: I bolje. Sad je bolje.Poslije neće biti problema.

Mladić: Da vam kažem. Ja sam, bre, one civile spašavo. O kakvoj Vi deci i ženama govorite. Svako je došo, i muško, a kamoli žensko i malo i veliko tamo gde je bilo dogovoreno. To je prebačeno u Kladanj.

Milošević: Ovo do čega smo mi došli bilo je velikog streljanja civila u Srebrenici. Ne u Srebrenici…

Mladić: Koga?

Milošević: Velikog streljanja civila u Srebrenici.

Mladić: Ne,ne!

Milošević: Ne u Srebrenici, na nekoj farmi tamo.

Mladić: Ne, ne, ne, ne nikakvi civili. Ako je bilo…

Milošević: Verujem da je to Ratko moro rešiti.

Mladić: Ne samo da Vam kažem. Jeste gledali šta govore ovi što su prebegli ovamo poslije 3 meseca, četiri. Poslije godinu prebegli Turci. Vi meni niste verovali da su se tukli između sebe - Turci. Jel verujete sad nakon što ono dete govori? Dvadeset mu godina, on kaže ubijao otac sina, sin oca. Između sebe se ubijali, to je pucao svak na svakog. To trag ima predsedniče od Srebrenice do prelaza do Tuzle, tačno se zna gde je ko pado. Imate gomile gde je dvesto pobijeno, gde je deset ubijeno izmedju sebe. Ko uletali u minska polja, on se probio tuda preko vojske. Ja sam potpiso ugovor sa njima gde da dođu. I ko je došao na check point bio je spašen.

MANOJLO MILOVANOVIĆ – RATKO MLADIĆ: Ponuda od Miloševića - Grčka ili Rusija

Milovanović: I razgovarali smo dugo o vama, vi još se niste izjasnili šta hoćete, ja znam vaše namere, ovaj za ostanak, ovde, ali u vašem interesu vam garantuje bezbednost u Jugoslaviji, gde hoćete, hoćete li svojoj kući, hoćete li da ostanete u bilo kojem mestu u Jugoslaviji.

I on sada ide nekim sistemom dok sam ja živ Mladić neće biti isporučen, neće mu se ništa desiti, obezbeđenje, čija će to policija biti, kad već ne verujem u tvoju vojnu policiju.

Uglavnom da se general Mladić javi. I da dok sam ja u Srbiji Mladić će biti siguran. Međutim o tome bi bilo najbolje da s vama porazgovaram. I o tome kako vi odlučite ne smemo telefonom, nego moram otići kod njega da mu prenesemo.

Perišić kaže imaju dva mesta u Rusiji i jedno mesto u Grčkoj. Rekoh čoveče i znaš da ja, da ne bih otišo da general Mladić sada živi negdje gdje... e to je što ja mogu.

Međutim Milošević je imao jasnu predstavu... to je negdje u Jugoslaviji. E onda ne dolazi u obzir tamo vamo. Međutim Milošević je imao sasvim drugu koncepciju.

E to je šefe tako. Imat ćete sve što hoćete ako ne možete da izdržite s tim budalama ako vas proteraju, onda smo se dogovorili da ja zato moram danas pisati Biljani ona je pobegla u BL, svi koji su penzionisani generali i pukovnici i staviti na raspolaganje da se... tako da se izmaknemo ispod kandži.

MILOŠEVIĆ – MLADIĆ: Izbori u RS

Milošević: Pozitivan rezultat je za mene kada kaže ovaj Frovik koji vodi KEBS, ovaj Amerikanac provedeni su fer i demokratski izbori, njemu je toliko stalo... Ja sam sa njim razgovarao 20 puta do sada.On je čovek dobar. To je mat u dva poteza. Treba da bude jedna predstava koja će da nam pokaže demokratičnost, zato ovo hvaljenje što sve kontraproduktivno što Karadžić meće svoje i tvoje slike zajedno, ja sam rekao Gveri.

Mladić: To je zloupotreba mene. Jeste, ja sam mu rekao...

Milošević: Idi bre u p.... materinu. I onda ovi kažu, jeste Karadžić i Mladić su kočnica Dejtona.

Mladić: Hoće li on ići na izbore?

Milošević: Neće , rekao mi je da neće, ali mu nemoj reći da sam ti reko. Zato sam ti reko. Nemoj molim te, ovo što je očigledno je u njegovu korist, ali nemoj mu reći da je u njegovu korist.

Mladić: A, ko će mu biti iz SDS?

Milošević: On predlaže dubl što bi se reklo - predsednika i potpredsednika. Plavšićku i Koljevića da budu kao tandem.

Mladić: Koga ćete vi? Hoćete li Krajišnika ili dubl?

Milošević: Ma koji bre Krajišnik, jesi ti lud.

Mladić: Koga ćete da ja znam ako nije tajna?

Milošević: Ja ne bih prihvatio dubl Plavšić - Koljević jer je Biljana glupača obična, jer će stalno da nam tura prst u nos, te Karadžić, ovo, ono... Drugo, ona

je SDS i dosta se je kompromitovala u tim teškim ratnim izjavama.

Mladić: Šta vi mislite o ovome Buhi?

Milošević: Mislim da je kreten. On je rigidan u p.... materinu.

Mladić: Što?

Milošević: Tako bre, on je isti ko i Krajišnik.

Mladić: Možda je više pod njegovim uticajem, nije on loš čovjek.

Milošević: Nije on loš, nego oni su svi ograničeni. Zaista su ograničeni.

Mladić: Ne bi bilo loše da vi nasamo sa njim popričate.

Milošević: On je otrovani nacionalista.

Mladić: Nije, nije, Aco je..

Milošević: Ne može to. Vidite da vam kažem, nema etnički čiste države na svetu.

Mladić: Nema, sad smo takvi kakvi jesmo. Karadžić je idiot, on je ceo život radio sa ludacima i on uopšte ne zna raditi sa normalnim ljudima. On laže kad na kašiku zine. Ja to nikada nisam otvoreno ovako pred vama reko.

Milošević: Znam da laže.

Mladić: Prema tome, to je jedan monstrum čovek. Mene je muka naterala pa sam rekao jednom javno u Skupštini: „Ja sam čitav život radio sa normalnim, pregledanim ljudima“. On je radio samo sa ludacima. On bi mene ispeko na ražnju prije nego Alija

Izetbegović.

Milošević: Naravno. Meni neki dan kaže Karadzić: “Znate g. predsedniče mi smo uvek govorili jedino ste vi političar, a mi smo ostali amateri”. Reko: “Niste vi amateri, vi ste obični džukci koji nikada ništa nisu verovali. To je suština stvari.”

MLADIĆ–PERIŠIĆ (03.12. 1996.): Pero Čolić - rušenje

Mladić: Pozdrav.

Perišić: E, zdravo. Kako si ljudino?

Mladić: Pa, dobro sam. Uhvatili onog Čolića sa Buturovićem i ostalim šoferima.

Perišić: Je li ga voza?

Mladić: Vodaju se, j... ga. E, moj...

Perišić: Zabluda ima mnogo moj prijatelju. Ovako, ako možeš uradi nešto, hrabri ako možeš.

Mladić: Ama on, /Čolić/ ide sa šoferima, sa šoferima treba ići u autopark, a ne u…

Perišić: Ma znam ali šta ćeš, siromah sad je upao u nezgodnu situaciju…

Mladić: U auto-transportno preduzeće treba da rade šoferi, a ne...

Perišić: Ti si ga gurnuo u to.

Mladić: Nisam.

Perišić: Ma k.... nisi.

Mladić: U auto-transportno preduzeće...

Perišić: Pa što si predao da on to radi?

Mladić: Pa ko će drugi, kontinuitet Baćo.

Perišić: E pa, je li ti mogao reći neću?

Mladić: Ja ne mogu na slabim da ostanem, već na najjačim.

Perišić: Jebi ga znaš da je tako, makar ga moralno podrži.

Mladić: Pa ja sam ga moralno podržo. I reko da uradi šta treba, on radi obrnuto. J... ga, neka radi onda, ako ne znaju uzbrdo onda neka idu nizbrdo!

Perišić: Ma znam prijatelju, ali onda mu trebaš uticati.

Mladić: Molim?

Perišić: Pa utiči onda, j... ga.

Mladić: Pa ja sam običan čovek šta ću ja sada, jebi ga.

Perišić: Ajde onda obični čovječe, halo... želim ti prijatno. Budi što je moguće bolje.

MLADIĆ – MANOJLO MILOVANOVIĆ, (novembar 1996.): Planske aktivnosti

Mladić: Zdravo.

Milovanović: Zdravo šefe, kako si?

Mladić: Pa, evo gura se... ide. Izdržava se, tako. Šta ima?

Milovanović: Pa evo ja radim planske aktivnosti, na dvije pozicije informisati se, okupiti sve, pojasniti sve i baviti se obukom.

Mladić: Tako, tako, obukom i profesijom. Reci mi ovaj, kako je bilo kod predsednice?

Milovanović: Pa, uglavnom ste načuli. Ja nisam zadovoljan ali ja sam samo još jednom potvrdio moje procene još i ranije i tako...

Mladić: Isti scenario?

Milovanović: Da.

Mladić: Ovo, ovaj informiši ljude, ne trebamo mi da se upuštamo u njihove tračeve i medijske budalaštine.

Milovanović: Odlično.

Mladić: Nek oni lupaju sta hoće, narod zna i vojska zna šta je ko uradio.

Milovanović: Jasno.

DRUGI RAZGOVOR

MLADIĆ - NEIDENTIFIKOVANI OFICIR VRS

Mladić: Ej, đe si junače sta ima?

NN: Nema ništa, evo radimo po planu.

Mladić: Radite samo po planu, je li sve u redu?

NN: Hoće li ovo da se razreši i to?

Mladić: Pa razrešiće se, ovaj bila je jedna grupa sa predsednicom, 4 generala. Ja očekujem da ona dođe, pa ako dođe, dođe - to je njen problem, predsednik može i da dođe i da ne dođe. Ovaj, trebalo bi da dođe među svoju vojsku. Ona je razumno biće, samo njome manipuliše onaj čupavac i ostali. Nije ona, onaj čupavi radi verovatno po nalogu svojih mentora.

TREĆI RAZGOVOR

MLADIĆ – NN OFICIR VRS

NN: Halo?

Mladić: Ej, Dragi

NN: Ej!

Mladić: Šta ima novo?

NN: Ma ništa ovi majmuni još nisu uspostavili ovaj sistem veza…

Mladić: Da, da, dobro. Ne treba praviti nikakve varijante. Sinoć smo razgovarali, ti prenesi Radovanu, sinoć smo razgovarali sa predsednicom kod mene i kod grupe starešina generala. Ona je naučila dobro pesmicu u svom bunkeru, glede bilo kakvih rešenja za status i vojske i naroda! Pa očekujem da dođe načelnik štaba, general Milovanović, koji je bio na kolegiju sa njom prethodni dan, pa ćemo videti kako da rešimo ovaj problem što je moguće mirnije i bolje. Drugo, prenesi Radovanu – sutra ovi naši iz MUP-a imaju krsnu slavu, neka oni slave mada su je pogazili i ne treba da ide Radovan i ostali, a vaše kolege neki mogu da idu da vide tamo jer su to ista naša deca. E tako.

RATKO MLADIĆ - RADMILA MILENTIJEVIĆ, ministrica za informisanje u Vladi Srbije: Koga će narod na rukama nositi

Mladić: I ovo isto što je ovaj došao Mitropolit, svi oni hoće sada da im ja dam ovlašćenja kao i onaj neki što mi se javio, izigrava nekog velikog advokata u Americi. Svi oni trebaju moj potpis. Kao on bi mene branio. Rekoh:” Jesi ti advokat?” Kaže: “Jesam”. Došao je sa onim predsednikom advokatske komore iz Beograda i kaže: “Generale znate mi hoćemo da vas zastupamo na Haškom tribunalu”. Rekoh: “Zastupajte”. Ama, kaže:” Treba nam potpis”. Rekoh: ”Vama treba moje ovlašćenje da bi skupljali pare po Americi i Vas ne nteresuje Ratko Mladić. Ni moja ni Karadžićeva sudbina. Ako si ti toliki advokat, što ste dozvolili da se pokrene Haški tribunal protiv nas. Vaša nauka i diplome možete spaliti. Jer ja taj sud niti ću priznati”.

I sad ovi majmuni ovde rade tako, dogovaraju se sa Miloševićem i on sa njima. Ovamo i jedni i drugi preda mnom glume da su onaj protiv onoga, ovaj protiv ovoga, faktički da izvinete, prde u istu tikvu, jer samo su bitni oni, a ne narod. Ja to znam i rekao sam otvoreno neka se razračunaju ili slože, jer kad bude trebalo pomest će ih metla neće se znati im trag. A neka on samo, on meni ne može ništa on može samo sebi nešto. Oni znaju, i on i Amerika, da im ne odgovara moja orijentacija na narodnu kartu. Ja sam mogao da se dogovorim u Americi više nego oni svi jer Amerika je meni nudila, Holbruk je meni nudio: ”Generale šta ti hoćeš to će biti realizovano!” Ali da se prihvatim političke uloge. Neću ja to da prihvatim taj tron, da čistim jer su oni to zaprljali ovim obrazom. Shvatate li?

Ja sam razgovarao sa generalom Klarkom prvi, i otvorio taj američki kanal i meni je Klark

došao kao specijalni izaslanik predsednika Klintona i rekao mi: ”Predsednik Klinton će uraditi generale šta vi želite. Ali samo pod uslovom da se vi prihvatite da budete srpski lider”. Ne, neću ja to, srpski narod bira svoga lidera neću da se namećem pod dikatatom Amerike. Jer neću da sebe podredim nikome. A ovi su to pružali na sebe i sada prvo ide pravilo da mene oblate, i sada će mene se rešiti i faktički će se rešiti svog obraza. Obojica i Karadžić…

Milentijević: Njegova numera je odsvirana.

Mladić: E tako je. Milošević je na to igro i ako uspe da sroza Karadžića i kroz to i Mladića

Milentijević: Ja vam kažem…

Mladić: Zato što su beda što su prodali taj narod ja sam rekao i Miloševiću: ”Dođi!” Ne smiju da dođu. Bili smo kod njega u uredu. Ja sam rekao: ”Idemo na Kalemegdan. Ti izaberi ulicu koju hoćeš uz pratnju. A ja ću bez pratnje drugom ulicom pa ćemo videti ko će da dođe bezbedno!” Kažem: ”Mene će narod na rukama doneti, a tebe će sabiti u prvu kanalizacionu cev i tako sve vas, vi ste marginalci. Samo što si se ti oslonio na 100.000. milicionera i pustio si ih da pljačkaju tamo i mislite da ćete preko pljačke zauzdati narod kao konja i upravljati njime. Ne!” Narod je došao sebi, i budite uvereni da narod, jer nije on osnovao vlast i državu da bi ga ona pljačkala maltretirala. U Americi je nesto drugo, Amerika pljačka svet...

EKSKLUZIVNO: Mladićeva dobrodošlica Jadranku Prliću i delegaciji HVO – a i političkog rukovodstva HR HB

Ja želim ovde da kažem nekoliko reči, čini mi se da mi moramo da znamo ko smo, moramo da znamo gdje smo i kako ćemo. Mislim da je dobro prvo ovako sastanak vidim i drago mi je što su sve strane. Prava je šteta što je bilo toliko uzroka, krvi. Šta je bilo bilo je. Prošlost ne možemo izbrisati. Možemo to zanemariti. Zbog ovoga što je pred nama. Ja se slažem da se pokušao definirati neprijatelj. Ja se slažem da su nam zajednički neprijatelji bitni da nešto ovdje odlučimo na ovom nivou ili na nekom drugom susretu. Mi možemo ratovati kao što samo i danas ali trebamo se zapitati kad će... na ovaj dan. Ja ne bih želio da budem neiskren, ne vidim da su još uvijek prošle opasnosti. Ja polazim kao vojnik od objektivnih okolnosti, ja imam određene ili naša politika, ovaj... za broj naših vojnika, stanovnika i zarobljenika na prostorima sjeverne od linije koju...

Mi nemamo ni jednu jedinicu našu koja radi na vašoj ili našoj strani ili koja je ovakva ili onakva, u ovom trenutku smo svi tu. Moramo odmah imati u vidu da je bilo veliki broj zemalaja u svijetu makar na strani... naročito islamski partneri... i ne samo na području bivše Jugoslavije.

Mi moramo da vidimo kako i na koji način da izgradimo povjerenje.

Mi se moramo odmah imati u vidu da je veliki dio, makar....i mislim da vi osjećate da ....Mi moramo danas da radimo, da razgovaramo...? A kako i na kojoj kad ga nema. Meni je teško ovako da pozitivno razgovaram i dogovaram sa generalom i gospodom, jer ja ovo prvi put vidim....ovaj mi ne možemo da prihvatimo ovakvu neozbiljnost.....jer to unosi zabunu, mogu da shvatim i razumem šta se desilo,ali ....

Prema tome mislim da se sada hrvatska politika jasno definisati i odrediti prema onome sto je vama jasno i gospodine Predsedniče. Ja se slažem i prihvatam vašu tezu da je... ne moramo se danas dogovoriti, mi moramo da kažemo stop, to danas nije išlo da im stavimo prijedlog i da vidimo šta je sporno i kako mislimo da se može rješavati. Ako mislimo da nam nije bilo do rata ili da možemo ratom, onda ćemo ratovati. Imate jedan od dva kolosijeka kojim možemo da idemo. Jedan je neki od programa a drugi je rat. Ono što me ispunjava da je po deklaraciji je da se i hrvatska strane, dakle gospodinu Tuđmanu ovaj skup, da možemo... raditi zajedno. Ne možemo mi pomagati hrvatsku vojsku u Varešu, Kiseljaku i Žepču da ginu moji i vaši ljudi zajedno, svaki dan, dok ja u Trebinju trpim udare po Trebinju i po ljudima od hrvatske vojske. Mi moramo ići odmah, ako ne onda mi nemamo šta. Onda ja mogu ići odmah. Nemam šta da razgovaram sa generalom Norcem.

Tukli smo se, ja znam šta je bilo, znam ja njegove aktivnosti, jer nisam htio sve visoke komandante, bilo je ajde pusti sve visoke komandante da prođu... prema tome bilo je tako kako je, ja neću, mislim. U policiji je možda moguće tako razgovarati, ali u vojsci nije moguće. Jer ne može ni on ...oni su izgubljeni ukoliko im mi ne pružimo odgovarajuću pomoć. Ima drugi prostor, zato mislim pitanje hrvatske vojske i njenog angažovanja, odnosa prema našem narodu i to treba da se eliminiše. Ako treba ja predlažem da se napravi sasatanak jedan kvalitetan gdje će biti i predstavnici BiH i Hrvatske, i Tuđman i ostali i da definišemo kako... jer krajnja je situacija da vidimo ko je neprijatelj stvarni, kako sa njim i ono što kaže predsednik Prlić, pa ćemo onda videti. Ja imam zahteva od vaših komandanta, i predstavnika, potužilo se, ljudi se žale, a ja ne mogu da dozvolim da još neko strada. Nije on kriv sto se zaneo nekom politikom koja mu je obećavala. Pa bih ja predložio ovaj te dve osnovne stavri pored onoga sto sam rekao ko smo, sta smo, kud ćemo kako ćemo sta možemo. Ne možemo nas dvojica da govorimo o nekim budućim odnosima iz ....sabora Hrvatske...i ja sam po tim događajima ponajstariji ovdje pa da kažem. Ne možemo mi imati od Knina saradničke odnose a da se ide na neko selo ili sta ja znam da se planira ovi ili ono. Zato ja mislim da treba više općih okvira tih hrvatsko-srpskih odnosa, slažem se s vama, prvi put, da bez kompleksnog rješenja hrvatsko-srpskog pitanja nema mira na kompletnom Balkanu i ne samo to. I štaviše mislim da se trebaju uključiti i muslimaske vlasti ne vlasti BiH, ali ja mislim da ti trterba da se otvore mogućnosti za konstruktivne prijedloge nekih evropskih zemalja u prvom redu ove četiri koje ste procijenili i stavise ...veoma je bitno da evropske zemlje shvate da kršćanska Evrope shvati da ne možemo da dozvolimo ono što su nam i prreci prije nekoliko vjekova nisu dozvoljavali, smo vodili kršćanske ratove, ko to nije shvatio u Evropi, a mislim da je i hrvatska strana shvatila kolika je bila opsanost od one turske enklave zapadno. Sta nas još može koštati, ja mislim da nam neće ići na ruku ako budemo jedni na druge udarali, jer će to pogodovati muslimanima. Oni nisu za podcjenjivnaje. Ne iz razloga sto ih malo ima, sto se ogu naoružati ne iz razloga sto ih mogu podrzati već po meni iz razloga što oni su takav kalibar da je njima draže poginuti sa tom idejom nego živjeti bez. Ja bih zato da se udare prvo političke dimenzije i okviri. Znači treba prvo gledati političke dimenzije iza onog sto je bilo, znači ako smo i neprijatelji bili može tu neki i mali mirovni ugovor da se napravi, ne mora danas moze i kasnije na nekom političkom nivou i to da bude mislim ne možemo mi tako, znam ne možemo da idemo van politike, jer niko ne govori o sebi. Meni interesuje strategija, na taj način rešimo stvari. Mi ne možemo da budemo uvijek neki privjesak Evrope uvijek , ni mi ni vi. I ne može Evrpa da zanemaruje nas i naše zelje, da uvazava muslimanima zelje a nama da ne uvažava. Mi moramo neke stvari promijeniti u evropskim i svjetskim okvirima, u političkim razmišljanjima našim, da imamo mi osnove, da ne bude sad Roso izdajnik u hrvatskom narodu zato što je sjeo sa Mladićem da razgovara ili Karadžić i Mladić izdajnici u srpskom narodu zato što razgovaraju sa Bobanom . Moramo se prijeteljski odrediti, da se ide mirnim putem da razriješi uz uvazavnaj i jedne i druge pa i treće strane, A isto tako moram da kažem što se tiče te muslimanske države. Ona će biti jedan balon koji će se naduvavati i nema svrhe ono što ne završimo sad nećemo nikad. A ne možemo da se ispravimo ovdje sad , jer inače smo pokazali ono sto smo ljudima za tri godine....eto tako ja zelim da budem iskren, sto se tiče odgovornosti mi ćemo stati na to za rješevaanje mirnim putem. Isto tako moramo da vidimo da znam, sta i kako dokle jer vi znate sta su...Hvala vam

(zurnal.info)

(60minuta/zurnal.info)

U iščekivanju prvog „velikog“ duela u ovoj predizbornoj kampanji između Harisa Silajdžića i Bakira Izetbegovića, magazin Žurnal je za svoje čitatelje napravio jedan mali ali važan podsjetnik

Predizborni duel kao i svaki drugi, od kojeg ne očekujemo ništa. Pretpostavljamo da će proći tako što će se akteri međusobno optuživati, jedan drugom upadat u riječ, govoriti o svom zalaganju za BiH, isticati svoje vrline... I ništa ne bi bilo sporno, da se radi o nekoj drugoj televiziji i nekom drugom novinaru. Sjećate li se vremena kada se Centralni dnevnik Senada Hadžifejzovića emitovao na sarajevskoj televiziji Hayat? A sjećate li se kada su Senad Hadžifejzović i Kenan Ćerimagić, onako - mahalski s namjerom diskreditiranja, blago rečeno podvalili Silajdžiću, tako što su ga tajno snimali, a Silajdžić se izražavao u stilu kafanske lole ( „boli me ona stvar“). Ok sjećate se. Tada gazda Hayata nije bio Silajdžić, i moglo se s njim radit šta se htjelo. Danas je on vlasnik TV1, a perjanica njegove televizije je baš Centralni dnevnik i Senad Hadžifejzović.

Podsjetimo se kako je to nekada bilo. Kucamo na vrata zaboravljenih asova.

(zurnal.info)

Sa aktivistima “Pritiska” komunicirali smo putem elektronske pošte. Svoj identitet nam nisu otkrili, ali su poručili da iza njih ne stoji niti će stajati bilo koja politička partija, s ozbirom da se u javnosti spekulisalo da su ilegalno krilo “Naše stranke”

Neformalna i anonimna grupa “Pritisak”, koja je poslednjih mjeseci osmislila više kampanja protiv vladajućeg režima u Republici Srpskoj, nastavlja da nervira stranački vrh Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Početkom sedmice u Banjaluci su se pojavili novi plakati i naljepnice “Pritiska”, kojima se građani pozivaju da učestvuju u nagradnoj igri - “Pritisni i sa malo vode, Mile ode”. Poruka je ilustrovana slikom toaletne šolje i vodokotlića, a na veb sajtu “Pritiska” navedeno je da je glavno izvlačenje 3. oktobra. Svi učestvuju, svi dobijaju,a “mega nagrada za sve nas – ode Mile”. Date su i jasne instrukcije za učešće u nagradnoj igri - uzmi naljepnicu “ode Mile” od bilo kog aktiviste ili simpatizera “Pritiska”; uđi u klozet, WC, ćenifu…; olakšaj se, olakšaj sebi; zalijepi naljepnicu, ako je nužda manja, zalijepi jednu; ako je nužda veća, lijepiš dvije; pustiš vodu; i na kraju- Mile kaži osam.

Plakati i naljepnice “Pritiska” osvanuli su na ulaznim vratima Akademije nauka i umjetnosti RS, u studentskom domu, na ulazima u banjalučke fakultete, u toaletima banjalučkih kafića i pojedinim parking mjestima u gradu. Aktivisti “Pritiska” uspjeli su da svojim naljepnicima prelijepe izborne plakate SNSD-a u banjalučkom naselju Lazarevo (Budžak), netom prije nego što se na stranačkom skupu pod šatrom u tom dijelu grada pojavio cijeli stranački vrh, predvođen Miloradom Dodikom. “Pritisak” već dobrano nervira režim i SNSD, pa se glasnogovornik ove stranke Rajko Vasić odlučio obračunati sa visokim pritiskom, otkrivajući kako je ishodište te napasti u stranim ambasadama i ovdašnjoj opoziciji.

- BiH je usrana zemlja. To je najčistije što mogu da kažem o BiH. Diljem Republike Srpske već mjesecima traje prljava predizborna kampanja u kojoj su na sceni bili Kontejneri, opoziciona lažijada o svakovrsnom kriminalu, nužničke šolje i slogani tipa: S malo vode Mile ode. To mi ne govori ništa o poštenju, korektnosti, istini, snazi opozicije.
To mi govori o nužničkom ropstvu u koje je zapala jedna plejada srpskih krajputaša, bunjištaraca, otpadaka, kojih ima u svakom društvu, da se razumijemo. Nužničko ropstvo znači da su oni u Velikim Govnima. Sa tom plejadom Robova u Govnima pakt slapaju opozicionari. Ivanić, Tadić, Krsmanović, Bajić, Mihajlica. Neki su i sami dio Ropstva….Sve te i druge fekalne aktivnosti u BiH, od Bakira pa do naljepnica, finansiraju inostrani tajni izvori. Prljavim novcem. Novcem iz ruke u ruku. Za te naljepnice neko je morao dobiti pare u Banjaluci, pored troška štampe, da bi ih lijepio na svaki plakat, što je trud koji se graniči sa vjerskom devijacijom, napisao je, između ostalog, Rajko Vasić na svom blogu.

Vasićevo pisanije samo potvrđuje da će svako ko nije pravovjerni SNSD-ovac, ko se usudi da pomisli drugačije, a kamoli svoje slobodarske misli pretoči u djelo, postati meta Rajkove pljuvačine. Iskusila je to i politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić, koja se usudila da javno podrži aktivnosti “Pritiska”.

- Aktivnosti ove neformalne grupe su potpuno legitimne i poželjne. Oni izražavaju svoj politički stav iz jedne druge perspektive na koju javnost u RS nije navikla i mogu se upoređivati sa ‘Otporom’. Ključno pitanje je da li će ova grupa djelovati i svoj rad koncentrisati samo na predizbornu kampanju ili nastaviti da djeluje i posle oktobarskih izbora, kazala je Topić.

Dan poslije njene izjave, Vasić je objavio tekst pod naslovom “Otkrivaju se pristiskaši”, vrijeđajući Tanju Topić, krajnje vulgarno i primitivno i dovodeći je u vezu sa međunarodnom ujdurmom protiv Republike Srpske.

Grupa “Pritisak” pojavila se nedavno i sve njene akcije usmerene su ka kritici aktuelne vlasti u RS. Reklamne agencije, koje daju usluge oglašavanja na bilbordima, odbile su njihove plakate nakon što se u Doboju pojavio prvi njihov bilbord sa porukom “Dođi Mile u naš kraj, pa da vidiš šta je raj”. Bila je to prva akcija “Pritiska” nazvana “Čestitka za premijera”. Sa aktivistima “Pritiska” komunicirali smo putem elektronske pošte. Svoj identitet nam nisu otkrili, ali su poručili da iza njih ne stoji niti će stajati bilo koja politička partija, s ozbirom da se u javnosti spekulisalo da su ilegalno krilo “Naše stranke”.

- Osnovni i jedini cilj grupe je osvajanje slobode, poručili su iz “Pritiska”.

(zurnal.info)

U Sarajevu je danas održana jedna od 11 javnih debata u isto toliko gradova Zašto glasati za ženu koje su dio kampanje 101 razlog zašto glasati za ženu: Domaćice više zbori i za svoje mjesto se izbori.

Aktivistice iz organizacija Infohouse, fondacije CURE i Foruma žena Bratunca objasnile su da žele promijeniti stav da domaćice trebaju manje zboriti jer će im ručak izgorjeti i nagovoriti ih da glasaju i učestvuju u vlasti.

Branka Inić, pravnica Helsinškog komiteta za ljudska prava Bosne i Hercegovine smatra da dosadašnje kampanje nisu bile uspješne pa su ovaj put odlučile raditi drugačije.
- Mi se obraćamo domaćicama koje ne rade i slabo su obrazovane. Zbog toga im govorimo da više zbore i da se više bore za svoja prava. Žene su većina u BiH ali su manjina u politici – rekla je Inić i dodala da je 35 posto žena u našoj zemlji nepismeno.

U vlasti u BiH danas je oko 18 posto žena što je na izvjesan način uspjeh, objasnila je Stojanka Cana Tešić, aktiviskinja Foruma žena Bratunca.
- Mi smo počeli 1998. godine kada je u gradskom odboru od 31 odbornika bila samo jedna žena. Tada smo se sve rasporedile u tri partije koje su tada postojale tamo. Stajali smo jako nisko jer nismo bile prosrpski orijentirane – objasnila je Tešić i dodala da nisu birale u koju stranku ulaze.

Cilj je bio dobiti odborničko mjesto i postati nezavisan odbornik, kazala je Tešić. Zbog toga su na lokalnim izborima 2004. godine imale problem jer nisu mogle dobiti mjesto na izbornim listama.
- Jedna od naših aktivistkinja je bila posljednja na listi a opet je dobila odborničko mjesto i to je snaga žena – kazala je Tešić za koju su najveće nagrade desetogodišnjeg rada mjesta koja su osvojile u vlasti.

Za Dubravku Kovačević, aktivistkinju za borbu za prava žena, jedan od posebno značajnih uspjeha jeste zakon o 30 posto žena na izbornim listama kojega su uspjele izlobirati.
- Ako žena nema novca i nije obrazovana onda je žena žrtva – rekla je Kovačević i dodala da treba isticati pozitivne primjere: Dajte da govorimo o pozitivnim primjerima. Da primjerima pokažemo da žene to mogu.

Tokom debate sa prisutnim najviše se govorilo o odnosu žena prema ženama, posebno u politici.
- Bila sam svjedok da žena neće da glasa za ženu jer joj se ne sviđa kako izgleda ili nema dobar parfem. To je pogrešno razmišljanje – smatra Inić koja je navodila primjere u kojima su muškarci potiskivali žene “za koje su osjetili da su snažne” iz svoje stranke.

Širom BiH je tokom ove kampanje održano već više od 100 radionica u ruralnim sredinama. Aktiviskinje su posebno naglasile važnost da se kampanja nastavi na lokalnom nivou do izbora 2012. godine.
- Žena je osjetljiva, emotivna I ona će pomoći u ostvarivanju naših prava – rekla je Inić.

Učesnicu debate iz Srbije posebno je interesovalo kako se žene mogu je boriti protiv nacionalizma o čemu se raspravljalo tokom većeg dijela debate. Aktivistkinja Tešić zaključila je da žene moraju odlučnije raditi za svoja prava.
- Ako ti se ne sviđa nijedna od deset žena sa liste, ako nijedna ne valja onda ne valjaš ti. Moramo biti drske jer je to jedini način da pomognemo sebi.

(zurnal.info)

Centri civilnih inicijativa (CCI) su predstavili izvještaje o monitoringu rada Skupštine i Vlade Kantona Sarajevo za 2010. s komparativnim pregledom rada od konstituiranja vlasti nakon izbora 2006. godine.

U posljednjoj godini mandata Vlada i Skupština KS-a ostvarile su najlošije razultate, dok su oscilacije u funkcioniranju vlasti obilježile cjelokupni mandat.

Ostavka premijera Samira Silajdžića, višemjesečni pregovori o izboru novog mandatara, budžetska kriza, nesuglasice unutar koalicije SBiH-SDA, preglasavanja i nejedinstvo vlade, napuštanja sjednica ministra SDA, prepirke, nedostatak kvoruma za održavanje sjednica Vlade, istupanje pet poslanika iz SBiH itd., dovelo je vladajuću koaliciju na ivicu parlamentarne većine što je oborilo efikasnost rada, predstavljeno je u izvještaju CCI-a.

Konsultant za monitoring CCI-a Miloš Karišik je pojasnio da je u posljednje dvije godine mandata utrošeno mnogo više vremena na zasjedanja, a razmatrano manje mjera i postizanje dogovora.

''Neopravdano mnogo vremena je utrošeno na donošenje odluka o imenovanjima dorektora osnovnih i srednjih škola, te članova školskih odbora. To upućuje na visok nivo politizacije obrazovnog sistema'', kazao je Karišik.

Najlošiji pokazatelj rada kantonalne vlasti je konstantan pad realizacije zakona po godinama. U toku tri i po godine mandata usvojena su 44 zakona ili 37,93 posto, od 116 planiranih. Posmatrajući četverogodišnji period, najveći procent realizacije svojih programa imali su Ministarstvo zdravstva (92,6%), Ministarstvo kulture i sporta (92,5%) i Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice (90%), koja su imala i najveći broj planiranih mjera, dok je najmanju realizaciju imalo Ministarstvo saobraćaja (45,7%).

Projekt menadžer CCI-a Adis Arapović je kazao da je Vlada KS-a dozvolila prisustvo predstavnika CCI-a na svojim sjednicama i time omogućila direktan monitoring i veći transparentnost rada Vlade KS-a.

Skupština KS-a je u četiri godine mandata zasjedala 63 puta.

Jedina dva poslanika koja su prisustvovala svim sjednicama su Emir Baraković (SBiH) i Mirsad Pindžo (SBiH). Najviše su izostajali Ivo Komšić (SDU) s 18 izostanaka, Elvir Lojić (samostalni poslanik, istupio iz SBiH) sa 17 izostanaka, Edina Papo (SDP) sa 14 izostanaka, Muharem Serbezovski (samostalni poslanik, istupio iz SBiH) s 12 izostanaka, Sabahudin Delalić (SDA) s 12 izostanaka i Saša Magazinović (SDP) s 11 izostanaka.

Miloš Karišik je skrenuo pažnju da se mnogi od navedenih poslanika nalaze na listama kandidata za predstojeće izbore te da netoplaća za mandatni period profesionalnog poslanika iznosi više od 100.000 KM, odnosno u prosjeku 1.415 KM mjesečno, a da su neki od njih uspjeli skupiti godinu dana bez učešća na skupštinama.

Od 196 zasjedanja Vlade KS-a najveći broj izostanaka imao je ministar kulture i sporta Emir Hadžihafizbegović sa 103 izostanka. U posljednjoj godini mandata (do 1. septembra) bio je prisutan na samo 11 od 49 zasjedanja (22%).

Jednostavna dvostranačka koalicija, značajni prihodi i centralna pozicija Kantona Sarajevo, usmjerili su očekivanja da ova vlada i skupština budu dobri primjeri efikasnosti i uspjeha, međutim, međustranački obračuni, politizacija pitanja, bijeg od odgovornosti, preuranjene predizborne kalkulacije i drugi faktori, skrenuli su vladajuće stranke s puta zastupanja interesa građana, sumirano je izvještajem.

Adis Arapović je naglasio da građani mogu očekivati da će novi saziv Vlade i Skupštine izvući važne pouke iz loših razultata ovog saziva, ali da će morati svojim učešćem na izborima te ispravnim biranjem, doprinijeti uspostavljanju efikasnije i odgovornije vlasti.

(Fena)

Posla za firmu ima, ali je preko osamsto njenih radnika na ulici! Ovakav apsurd moguć je samo u Bosni i Hercegovini, preciznije u trebinjskoj firmi “Novoteks”. Uz sve to, aktuelno rukovodstvo moli radnike da se vrate na posao, ali grupa njih “sindikalno organizovanih” to ne dozvoljava, zahtijevajući isplatu svih zaostalih plata. Epilog je već rečen, a pfeniga niko dobiti neće još godinama. I sve se to dešava u jeku predizborne kampanje, kada vlastodršci otvaraju puteve, hale, škole, temelje svega i svačega, a sve uz sasluženje korumpiranog klera (koji svetu vodicu naplaćuje po cijenama američkih državnih obveznica), i kada nikome, ama baš nikome, ne bi trebalo da odgovara zatvaranje firmi i slanje radnika kućama. Malo morgen.

KO JE UKRAO 13 MILIONA?

“Novoteks” je, izvan svake razumne sumnje, žrtva mafije koja ne dozvoljava da se firma pokrene, jer bi to značilo raskrinkavanje njihovih nedjela, odnosno pljačke od preko 44 miliona maraka. Uz sve to, mafija ima velike planove sa zemljištem na kojem se nalazi preduzeće, jer se radi o atraktivnoj lokaciji na kojoj je već odavno predviđena izgradnja stambeno-poslovnog objekta, čijom prodajom namjeravaju uzeti milionska sredstva. Krenimo redom.

Nakon rata se u austrijskim bankama gubi svaki trag sumi od cca 13 miliona maraka. Novac je nestao prije privatizacije preduzeća, čijih je 24 posto kupio Radovan Vučković, 2004. godine. Vučković do većinskog udjela dolazi krajem 2008., ali pomenutih 13 miliona nije pronašao ni tada, a ni do sada, premda je, nema dileme, “Novoteks” i kupio da bi se domogao tih para. Ništa sporno: Sam pao, sam se ubio, rekao bi običan svijet. Vučković, koji se “Žurnalu” nije javio uprkos brojnim pozivima, uspio je na kraju da pronađe partnere firmi i da pokrene poslove, ali ga je “sindikalna grupa” u tome onemogućila. Između ostalog, da se ne bi ušlo u trag onim milionima iz Austrije, premda je jasno da “sindikalci” o tome pojma nemaju, ali to itekako dobro znaju oni koji stoje iza njih. Pitanje je ko je pare pokupio? Na njega nema odgovora, sem špekulacija da se novca navodno dokopao Boro Vučurević, ratni i poratni direktor “Novoteksa”. Vučurević, osnivač SDS-a, firmom je gospodario do 1998. godine, kada ga je naslijedio Dragomir Benderać, socijalista i čedo trebinjskog grobara Slobodana Mrdića, koji je firmu dotukao. Neki špekulišu da je Benderać, a ne Vučurević pokupio milione, a na to pitanje nikakav odgovor nisu dali ni Tužilaštvo, a još manje policija, kojima je krivična prijava upućena početkom prošle godine. Previše je para da bi narečeni išta ozbiljno uradili, a sasvim je realno da su se i oni “ugradili”, kako bi slučaj, baš kao i “Novoteks” progutala crna zemlja. To što će progutati i osamsto porodica, koga briga. Tu je Crveni Vladika Grigorije da grešne razriješi svih grijeha, a bezazlenim obeća bolje radno mjesto u Raju.

RED OPELA, RED VESELJA

Legenda u Trebinju kaže da su “Novoteskove” pare završile u naftnim platformama kod Norveške, a ko ubire oktanski kajmak, teško da ćemo saznati. Tek, ni Vučurovićevo ni Benderaćevo maslo nije za ramazana. Prvi je za samo godinu dana (2006.-2007.) zadužio firmu za cca 5 miliona, koje mu je otpisao Gojko Gepek Kličković, dok je drugi tokom decenijske vladavine “Novoteksom” preduzeće zadužio za, kako u ovoj firmi tvrde, ravno 30 miliona maraka. Benderać je na čelo “Novoteksa” došao marta 1998. godine, samo dva mjeseca nakon što je Milorad Dodik otpočeo svoj prvi premijerski mandat. Benderać je tada bio u dresu SP RS, a danas je u SNSD. I zaslužio je nakon tolike pljačke. Čak i u ovakvoj nakaradnoj i mafijaškoj državi toliku pljačku teško je prikriti, te je cilj svih ciljeva uništiti “Novoteks”, pozvati Grigorija na opijelo, izgraditi zgrade, pozvati Grigorija na veselje, a sve to nakon što SNSD još jednom dobije izbore, što i jeste kratkoročni cilj onih koja stoji iza “sindikalne grupe”.

Aktuelna vlast saučesnik je mafije koja poravnava “Novoteks”, jer ta firma slovi kao SDS-ova, pa se smatra da njeno spaljivanje u Trebinju donosi pobjedničke glasove, čiji su vlasnici poraženi radnici. Paradoks, idiotizam, pragmatizam, sve je maksimalno upotrijebljeno u ovoj firmi. Vlastodršcima ne smeta što su firmu načeli SDS-ovci, dokusurili njihovi socijalisti, ali im smeta što se lani počela oporavljati i otplaćivati dugove državi. Premijer Milorad Dodik obećava stečaj, što se slavi kao najveći poslovni uspjeh. Kojeg li nonsensa: ne trebaju im partneri sa zapada, ali stečaj i konačno uništenje firme je itekako dobro došlo. Nakon nje ostaće pusta ledina na koju su oko bacili čelnici trebinjske firme “Neimarstvo”, čiji je vlasnik Mato Uljarević, a duhovnik Grigorije, vladika odmetnut od pameti, koji se služi svim nezakonitim sredstvima kako bi se dočepao miliona i njima izlobirao mjesto patrijarha. Grešan je Grigorije, a Strašni sud će u njegovom slučaju, (kad za to dođe vrijeme), zasjedati mjesecima. “Nema grijeha koji mi nije pao na pamet...”, otpočeo je jednu svoju besjedu u Hramu odmetnuti vladika. I nema, kao što nema grijeha koji nije počinio i koji i sad ne čini i kao što nema grijeha koji neće počiniti da bi pokušao postati ono što nikada postati neće.

OPERACIJA USPJELA, PACIJENT UMRO

Grigorije i Mato Uljarević, te interesna grupa koju okupljaju, stoje iza “sindikalne grupe” koja je opstruisala sve poslove, što ih je rukovodstvo “Novoteksa” dogovorilo. Oni će firmu “potvrditi”. U to nema nikakve sumnje, jer je na čelu male, ali odabrane “grupe sindikalaca” Bosiljka Uljarević, rođena Matina sestra, što samo za sebe dovoljno govori.

Radnici su sada kućama, čekaju izbore; glasaće kako će glasati, nesvjesni da su žrtva mafije, koja svoje pipke ima u svim strankama. Ogromna većina njih nikada nikakav posao više neće dobiti. “Novoteks” je definitivno mrtav, kao i brojne druge firme u RS i BiH. Grigorije se tome raduje, jer će Mato graditi zgrade za žive. Koji će doletjeti avionima na trebinjski aerodrom, da bi kupili stanove izgrađene na zgarištu firme koja je imala sve šanse da uspije, ali nije bila jača od mafije.

GREŠNI GRIGORIJE I MATE NEIMAR

«Neimarstvo» je besplatno izgradilo Grigoriju kuću u naselju Todorići, dok je njegovoj majci sagradilo stan u naselju Bregovi. Uz sve to, džaba je renovirana i Grigorijeva «Gradska kafana». «Neimarstvo» je izgradilo i zgrade na Goričkom polju za Industriju alata. Dogovoreno je 520 KM po kvadratu, ali ih je koštalo 750. Radnicima je obećana cijena od 900 KM, ali su na kraju plaćali po 1100 KM po kvadratu.

Političke partije u BiH u dosadašnjem toku predizborne kampanje u dobroj mjeri ignoriraju interese građana i zahtjeve civilnog društva, te nude samo "prazne" parole bez konkretnih razgovora o životnim problemima građana.

Ovo je zaključak analize dosadašnjeg toka predizborne kampanje koju je uradilo 27 nevladinih organizacija u BiH, a čiji su rezultati prezentirani danas na pres-konferenciji u Sarajevu.

Cilj ove analize je da organizacije upute građanima poruku o tome šta da očekuju od političkih subjekata u nastavku kampanje i da 3. oktobra glasanju pristupe odgovorno.

Kako su kazali predstavnici nevladinih organizacija, osnovna karakteristika kampanje je manipuliranje građanima, te mnogobrojni pritisci i pokušaji kompromitacije predstavnika civilnog društva zbog nezavisnih analiza i zahtjeva.

Direktor omladinske informativne agencije Jan Zlatan Kulenović kazao je da stranke na vlasti nisu građanima objasnile razloge zašto nisu ispunile većinu datih obećanja na prethodnim izborima, odnosno zašto su ispunile samo devet posto njih.

Nevladine organizacije stoga pozivaju stranke da odgovore na pitanje da li imaju konkretne mjere i rješenja za najugroženije kategorije stanovništva, te da li nude stručne kadrove za funkcije izvršne vlasti.

Također, potrebno je da javnosti prezentiraju detaljne podatke na koji način i iz kojih izvora finansiraju svoje kampanje.

-Zahtijevamo od partija da prestanu manipulirati nacionalnim i drugim razlikama i da se do kraja izborne kampanje bave konkretnim pitanjima i pokažu brigu za građane, poruka je nevladinih organizacija.

S druge strane, organizacije pozivaju građane da iskoriste šansu i glasaju na izborima i na taj način pokažu "koliko im je dobro ili nije dobro".

(Fena) 

Projekt Izbori 2010: TV debate i forumi doživio je debakl i prije nego što je krenuo. RTV FBiH povukla se iz projekta jer smatraju da bi ovakvim debatama bio narušen princip ravnopravne i fer zastupljenosti političkih subjekata u programu

Projekat Nacionalnog demokratskog instituta (NDI) “Izbori 2010: TV debate i forumi” doživio je debakl i prije nego što je krenula njegova realizacija. Radio-televizija Federacije BiH u četvrtak, 16. septembra, saopštila je da se povlači iz projekta, odnosno da neće učestvovati u produkciji i emitovanju izbornih tv debata koje organizuje NDI u saradnji sa javnim emiterima.

Iz RTV Federacije BiH pojasnili su da se povlače iz projekta, jer postoji debalans u smislu predstavljanja političkih subjekata, s ozbirom na to da su Centralna izborna komisija (CIK) i Regulatorna agencija za komunikacije (RSK) jasno definisali da izborni program mora biti u skladu sa važećim pravilima. Još su upozorili, navodi se u saopštenju RTV Federacije BiH, da ne smije doći do debalansa u pogledu predstavljanja političkih subjekata u izbornom programu ove medijske kuće

- Emitovanjem ovih debata bio bi narušen princip ravnopravne i fer zastupljenosti političkih subjekata u programu RTV FBiH. Radio-televizija Federacije BiH ne prejudicira ocjenu da će ova debate narušiti balans u programima ostala dva emitera, s obzirom na to da je svaki emiter autonomno izradio svoj plan izbornog programa, naglašava se u saopštenju.

Osim toga, navedeno je, debate su organizovane po neprihvatljivim pravilima, kojima je ugrožena i narušena autonomnost uređivačke politike ovog javnog emitera i prema kojima voditelj (urednik) RTV Federacije BiH nema slobodu izbora.

Kako saznaje „Žurnal“, ovakva odluka RTV Federacije BiH donesena je zbog ignorisanja zahtjeva njihovog predstavnika u pripremama za prvu izbornu debatu, koja će se emitovati iz Banjaluke 16. septembra. Predstavnica Federalne televizije na pripremnom sastanku odbila je zahtjev NDI da se unaprijed napišu pitanja, koja bi se tokom debete postavila političarima, što su novinari BHT i Radio-televizija RS unaprijed prihvatili. Predstavnica FTV-a je upozorila da je to klasičan primjer cenzure i ograničavanja novinarskih sloboda, predlažući da se utvrde tek okvirne teme, a da tokom emisije svaki od novinara postavlja pitanja koja smatra relevantnim. Uz to, saznajemo, predstavnica FTV-a insistirala je da se u studiju zadrži prazna stolica, predviđena za predstavnike Saveza nezavisnih socijaldemokrata, koji su davno ranije otkazali učešće u svim izbornim debetama koje organizuje NDI. Predstavnici NDI, BHT i RT RS-a odlučili su da iz studija izbace SNSD-ovu stolicu i pored opaske novinarke FTV-a da „prazna stolica mnogo govori sama za sebe“.

Također, saznajemo da su predstavnici NDI u pripremi samog projekta bili obaviješteni da SNSD neće učestvovati u njihovim debatama, a da su ostale političke stranke, učesnike debate, o tome upoznali samo dan ranije. Političari iz RS, koji su prihvatili učešće u debati, nezadovoljni su činjenicom što se direktno neće moći sučeliti sa predstavnicima vladajuće stranke, koju smatraju najodgovornijom za loše stanje u ovom entitetu.

Prema projektu NDI, predizborne debate čiji će učesnici biti predstavnici političkih partija na entitetskom nivou biće prikazane 16. septembra u Banjaluci odnosno 23. septembra u Mostaru, dok je na državnom nivou televizijska debata zakazana za 30. septembar.

(zurnal.info)

Bijeljinsko tužilaštvo konačno bi trebalo da razriješi dilemu da li je odbornik u Skupštini opštine Osmaci Lazo Vidaković kidnapovan po nalogu načelnika te opštine Branislava Boškovića ili je riječ o bizarnoj ujdurmi

Bijeljinsko Okružno tužilaštvo konačno bi trebalo da razriješi dilemu i objelodani - da li je odbornik “Naše stranke” u Skupštini opštine Osmaci Lazo Vidaković kidnapovan po nalogu načelnika te opštine Branislava Boškovića ili je riječ o bizarnoj ujdurmi, koja je njegovoj stranci trebalo da donese predizborne političke poene.
Glavni okružni tužilac Novak Kovačević rekao je da tužilaštvo provjerava sve informacije koje je o ovom slučaju dostavila policija.

- Mi nismo sasvim sigurni da li istragu uopšte treba pokretati. Nedostaje nam puno stvari da se slože kockice, zato što je čovjek, navodno, otet, a tri dana je hodao po Srbiji, po Novom Sadu, ne javljajući se ni policiji ni bilo kome drugom, rekao je tužilac Kovačević “Žurnalu”.

SPORNA TRI DANA

Vidaković tvrdi je sporna tri dana bio u Novom Sadu i Sremskoj Kamenici, jer slučaj svoje otmice nije želio da prijavi policiji u Srbiji, sumnjajući da bi ga oni predali policiji Republike Srpske u koju nema povjerenja. Uz to, kod sebe nije imao lične dokumente, pa nije mogao da pređje granicu. Pozvao je zeta i obavijestio ga da je uspio pobjeći otmičarima, a ovaj mu je potom u Srbiju donio ličnu kartu i pasoš.

- Smatrao sam da načelnik Bošković, koji me je kidnapovao, ima veze u vrhu policije RS, pa je cijala stvar mogla da bude predstavljena drugačije nego što zaista jeste. Zato sam odlučio da se predam lokalnoj policiji u Osmacima, jer mi je to bilo sigurnije. Sačekao sam zeta da mi donese dokumente, kako bi prešao granicu, a onda sam sve prijavio policiji u Osmacima, rekao je Vidaković “Žurnalu”.
On je ponovio da su ga 1. septembra, oko pola deset, načelnik Bošković i dvije nepoznate osobe odveli iz kafane u Kalesiji do Dri ne.

- Odmah su mi oduzeli telefon, saobraćajnu i vozačku, a lična i pasoš su mi ostali kod kuće. Prebačen sam čamcem u Srbiju gdje nas je čekalo drugo vozilo sa srbijanskim registracijama, ispričao je Vidaković. Tvrdi da je 12 dana bio zatočen u nekom mjestu u okolini Beograda, da fizički nije maltretiran, te da je, iskoristivši odsustvo dvojice otmičara, skočio sa terase i pobjegao.
- Bio sam u okolini Beograda. Uspeo sam da dođem do pruge. Vozom sam otišao za Novi Sad, pa dalje za Sremsku Kamenicu, Šabac ... Nisam imao telefon, kazao je Vidaković.

On je ubijeđen da njegova otmica ima političku pozadinu, jer nije pristao na ponudu Boškovića da dobije mjesto potpredsjednika lokalne skupštine, a da zauzvrat pristupi skupštinskoj većini koja podržava načelnika. Prema njegovim riječima, cilj je bio da se ne pojavi na sjednici Skupštine opštine Osmaci 13. septembra, kako opozicija ne bi imala većinu.

- Ovo je sve urađeno sa ciljem da se blokira skupština, da nemamo većinu i da on i dalje ostao načelnik, iako je na referendumu izglasan njegov opoziv, ističe Vidaković.

Odbornik Naše stranke uspio je da stigne na sjednicu lokalnog parlamenta, navodeći da je tako propao Boškovićev plan da opozicija nema većinu i ne izglasa izvještaj komisije nakon održnog referendum.

Građani Osmaka su na referendumu, održanom 8. avgusta, izglasali nepovjerenje SNSD-ovom načelniku Branislavu Boškoviću, ali će on na toj funkciji ostati sve dok Centralna izbora komisija (CIK) ne potvrdi rezultate referenduma.

- Odbornici su tražili da se izja snim i ispričao sam im šta se desilo. Nakon to ga smo donijeli odluku i pri hvatili izvještaj o sprovođenju referenduma i po slali ga CIK-u u Sarajevo, kazao je Vidaković.

IGRE I TUŽILAŠTVO

Nismo uspjeli stupiti u vezu sa načelnikom Boškovićem, a na telefon na centrali opštine niko se nije javljao. Bošković je ranije opovrgao da ima bilo kakve veze sa Vidakovićevom otmicom, tvrdeći da su to “gnusne laži, koje se koriste u političke svrhe”. Vidaković, međutim, za “Žurnal” kaže da je Boškovicć vozio auto kojim je dovezen do Drine, odakle je prebačen u Srbiju, dok ostalu dvojicu otmičara ne poznaje.
Glavni tužilac bijeljinskog Okružnog tužilaštva Novak Kovačević kaže da tužilaštvo neće dopustiti da bude uvučeno u političke igre, sa bilo koje strane.

- Neka političari rade šta hoće, ali ne mogu da uvlače tužilaštvo u svoje igre, kazao je Kovačević. Tužilac Ratko Kerović policiji je već izdao naloge da izvrše dodatne provjere, poslije čega bi trebalo da donese konačnu odluku- da li će istraga biti pokrenuta ili ne.
Odbornik Vidaković najavio je da će sutra o slučaju svoje otmice imati sastanak sa visokim predstavnikom Valentinom Inckom. “

- Dotle je došlo, jer tužilaštvo nije radilo. Poslije sastanka sa visokim predstavnikom vidjećemo šta će biti, zaključio je Vidaković.

Zapanjujuće je da nijedna politička stranka u RS nije reagovala na cijeli ovaj slučaj.

(zurnal.info)

Vijeće Evrope kritiziralo je vlasti BiH zbog diskriminacije jer dvojici predstavnika Jevreja i Roma nije dozvoljeno biranje u Predsjedništvo BiH i Doma naroda.

Vijeće Evrope kritiziralo je vlasti BiH u izjavi objavljenoj nakon posjete predizborne promatračke misije toj zemlji, upozoravajući da se predstojeći izbori neće održati sukladno presudi Suda za ljudska prava koji je utvrdio diskriminaciju predstavnika manjinskih naroda te su zatražili izmjene spornih odredbi, objavili su iz ureda Vijeća Europe u BiH.

-Izaslanstvo je ozbiljno zabrinuto jer su, unatoč preporukama Parlamentarne skupštine VE jednako kao i kršenju pravomoćne presude Evropskog suda za ljudska prava, vlasti propustile promijeniti državni ustav, navodi se u izjavi promatračke delegacije Vijeća Evrope.

Dodaje se da će se zbog toga izbori za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH održati prema propisima koji nisu u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i dodatnim protokolima.

-Vijeće Evrope očekuje od vlasti da učine najveće napore nakon izbora kako bi se žurno riješio ovaj problem, navodi se u izjavi.

Sud za ljudska prava presudio je u korist dvojice predstavnika manjinskih naroda Jevreja i Roma da se njihovi predstavnici prema odredbama Ustava BiH ne mogu birati u Predsjedništvo BiH i Dom naroda nego samo predstavnici konstitutivnih naroda Hrvata, Srba i Bošnjaka. Sud u Strasbourgu takve je ustavne odredbe u decembru prošle godine ocijenio protivnim Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.

Delegacija Vijeća Evropa je tokom posjeta BiH zamjerilo vladajućim strankama zbog netransparentnog načina finansiranja, mogućih zloupotreba u procesu brojanja glasova.

Pozvali su političke stranke da se umjesto poruka o podjelama u izbornoj kampanji usmjere rješavanju korupcije i kriminala.

Iz Vijeća Evrope su najavili da će 30 njihovih promatrača nadzirati odvijanje izbora u BiH 3. oktobra ove godine, prenosi danas Hina.

(Fena)

Udruženje građana "Zašto ne" saopćilo je da građani/ke Mrkonjić Grada najbolje osjete "rezultate" vlasti SNSD-a, optuživši ih da se od početka predizborne kampanje, konstantno razmeću "rezultatima" koje nisu postigli i navodno ispunjenim obećanjima od kojih se većina nikada nije realizovala.

-U najnovijem medijskom istupu, na predizbornoj tribini u Mrkonjić Gradu, Milorad Dodik, Nebojša Radmanović, Nikola Špirić i Igor Radojičić još jednom su pokazali nepoštovanje prema svojim potencijalnim biračima/cama iznoseći neistine o svojim "uspjesima" i ponavljajući obećanja koja su već data u prethodnom predizbornom periodu, ali od tada nisu realizovana, navode iz ovog udruženja.

Naglašavaju i da predstavnici SNSD-a u svojim govorima uzimaju ekskluzivne zasluge za buduće ukidanje viza, smanjivanje prisustva međunarodne zajednice, razvoj grada-domaćina skupa Mrkonjić Grada, izgradnju puteva, pokretanje Rafinerije, te očuvanje radnih mjesta u Republici Srpskoj, pri čemu, navode, ni jedna od ovih tvrdnji nema utemeljenost u činjenicama.

Podsjećaju da je SNSD, kroz svoju predizbornu platformu pred opće izbore 2006. godine, dao 75 obećanja, od čega je partija Milorada Dodika ispunila u potpunosti samo dva ili, u procentima, tek tri posto od onoga što su obećali.

Djelimično su ispunili 23 obećanja ili 31 posto, dok je potpuno neispunjenih ostalo 50 ili cijelih 66 posto, od čega je čak šest obećanja nije bilo uopće moguće ispuniti.

U saopćenju ovo udruženje nabrojalo je samo neke od rezultata SNSD-a u prethodnom mandatu: završetak mandata s manjim brojem zaposlenih od onog s početka mandata; usporavanje rasta, a zatim i pad BDP-a za 2,9 posto u prethodnoj godini; poklanjanje cjelokupne Naftne industrije RS ruskoj firmi nepoznate vlasničke strukture uz preuzete dugove i lihvarske kamate; strmoglavi pad stranih investicija uz fijasko decenije u vidu povlačenja ključnih stranih partnera - jednog iz neuspjele prodaje RiTE Gacko i drugog iz projekta izgradnje mreže autoputeva, koji za prethodne četiri godine nije uspio da “prebaci” ni šest km; 365 neprivatizovanih preduzeća, od čega njih 108 u stečaju; kao i korupcijske afere u najvišim nivoima vlasti, uključujući i dvije ključne institucije za obezbjeđivanje zakonite privatizacije i ulaganje u razvoj (Investiciono-razvojna banka RS, te Komisija za reviziju privatizacije u preduzećima i bankama RS).

- Ukoliko predstavnici SNSD-a žele da pokažu šta su radili u proteklom periodu, morat će bolje da se potrude. Hvaliti se "ukidanjem viza", dok EU navodi SNSD kao jednog od najvećih krivaca za odgađanje istog, ili recimo smanjenjem nezaposlenosti, kada statistike neumoljive govore suprotno, zaista je čin vrlo neodgovornog vođenja politike. Apelujemo na SNSD, kao i na sve ostale političke stranke, da svoje predizborne kampanje ne grade na obmanama i evidentnim neistinama. Predstavnici/e vlasti su dužni/e da građane/ke, koji su im na prošlim izborima ukazali povjerenje svojim glasovima i pred kojima su za odgovorni, o svom radu u proteklom periodu , informišu potpuno, konkretno i istinito, poručuju iz Udruženja građana "Zašto ne“.

(Fena)

Kada politička partija zatraži pomoć privrednici moraju biti spremni da je pruže ili da trpe posljedice.

Luku Mitrakovića iz Srpca u Republici Srpskoj (RS) skupo je koštala odluka da odbije zahtjeve lokalnog vodstva Srpske demokratske stranke (SDS). Prije 10 godina zatražili su od njega da donira novac i privoli svoje uposlenike da glasaju za kandidate ove stranke.

Stranačka većina SDS-a svojim uticajem u tadašnjoj Skupštini opštine dovela je do bankrota Agroslaviju, firmu koju je Mitraković osnovao 1991. godine. Agroslavija se u početku bavila uzgojem stoke, da bi 1998. godine registrovala djelatnost eksploatacije pijeska i šljunka. Pedesetak radnika je ostalo bez posla, a Mitraković se već devet godina spori na sudu, isčekujući finansijsku i moralnu satisfakciju.

Ovaj slučaj svjedoči koliko je teško pojedincima da se odupru političarima gladnih donacija i glasova, te kako policija i sudovi ne pružaju dovoljnu zaštitu protiv ove, gotovo legalizovane, prakse iznuđivanja.

Zbog straha od odmazde privrednici uglavnom o ovome ne žele javno govoriti. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva razgovarali su sa direktorima sedam firmi iz Viteza, Novog Travnika, Banja Luke i Sarajeva uz obećanje da će njihov identitet biti zaštićen. Svi se manje više slažu u jednom – možete reći ne zahtjevima političkih partija, ali bi vam to moglo otežati poslovanje u budućnosti. Oni koji prihvate pravila stranaka mogu računati na zaštitu, kao i pomoć u dobijanju javnih poslova.

Emir Đikić, predsjedavajući Odbora direktora Transparency International BiH kaže da političke partije često traže od privrednika razne usluge, no oni sami nerado o tome govore.

"Razlog zašto ne žele razgovarati je što privrednici vide štetu u svom budućem poslovanju. Znači, ako ja sad to prijavim, mogu zatvoriti firmu jer neću dobiti drugog posla," kaže Đikić. "Narod priča o tome. Otiđite u bilo koju kafanu i čućete, ovaj uzeo ovoliko, ovaj drugi ovoliko, ali na kraju to su sve špekulacije."

Najsvježija prijava za stranački pritisak na preduzeće dolazi iz Trebinja. Slavko Vučurević, predsjednik Opštinskog odbora Partije demokratskog progresa (PDP) Trebinje je 24. augusta podnio prijavu protiv Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Vučurević u prijavi navodi da su članovi SNSD-a sazivali radnike Hidroelektrana na Trebišnjici i pritome im prijetili otkazom ukoliko ne obezbijede 10 do 50 glasova za njihovog kandidata. Prijavu je podnio Javnom tužilaštvu Trebinje, Centru službe bezbjednosti Trebinje i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).

Marko Mitrović, direktor Hidroelektrana i funkcioner SNSD-a u Trebinju, je u razgovoru sa novinarom CIN- rekao da su optužbe na račun SNSD-a čista predizborna kampanja te da su netačne.

"SNSD-u ne treba pritisak na glasače da glasaju za nas na izborima. Prema tome, tvrdim da to nije tačno ili ja o tom nemam saznanja a mislim da bi trebao znati šta se dešava." – dodao je Mitrović.

Slučaj iz Srpca

Jedan privrednik je ipak otvoreno progovorio o slučaju iznuđivanja. Luka Mitraković tvrdi da ga je u aprilu 2000. godine posjetio Miloš Milenčić, tadašnji predsjednik Skupštine opštine Srbac i član lokalnog rukovodstva SDS-a tražeći 10.000 KM za štampanje plakata. Te godine su se održavali Opštii izbori na kojim je Milenčić bio kandidat za Narodnu skupštinu RS.

"Osim toga tražio je da izlobiram svoje radnike da daju svoj glas za SDS", kaže Mitraković. "Ja sam to normalno odbio. Odmah mi je rekao da ću za tim dobro da zažalim."

Šest mjeseci kasnije, 6. oktobra 2000. godine, put koji je Mitraković koristio za transport pijeska blokirala su dva traktora. Policija mu je rekla da se strpi, i da će blokada biti uklonjena. Pet dana kasnije, Skupština opštine Srbac razmatrala je rad preduzeća Agroslavija, nakon čega je, načelnik opštine zatražio od Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove da se realiziraju zaključci Skupštine i postavi ograničenje nosivosti na put koji je koristilo ovo preduzeće.

Agroslaviji je nakon toga zabranjeno da deponuje šljunak, a na lokalnom putu Razboj-Bajinci je postavljen znak zabrane prolaza teretnih vozila nosivosti 8 tona. Mitrakovićevi kamioni su imali nosivost od 10 tona, zbog čega su policijske patrole kaznile Mitrakovića i Agroslaviju najmanje 12 puta zbog vožnje po ovoj saobraćajnici.

Potom je Opštinski sud za prekšaje Srbac u junu 2001. godine, osam dana nakon što je vodoprivredni inspektor podnio prijavu, kaznio Agroslaviju zbog vršenja eksploatacije pijeska iz rijeke Save bez prethodno pribavljene saglasnosti.

Međutim, Agroslavija je imala svu potrebnu dokumentaciju za rad, prije svega Rješenje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz maja te godine kojim se daje saglasnost za eksploataciju vodnog materijala. Također je imala i saglasnost Kapetanije pristaništa Brčko za eksploataciju-bagerovanje riječnog nanosa korita Save.

Ljubomir Marić, tada član Opštinskog odbora SDS-a, rekao je novinaru CIN-a da je glavni pritisak dolazio od Milenčića i Dragoljuba Kasagića, tekođe jednog od lokalnih lidera SDS-a. Kaže da mu je Milenčić nakon jednog stranačkog sastanka u Opštini predložio da i on preko političkih veza Agroslaviji zabrani prolazak kamiona.

Marić kaže da mu je tom prilikom odgovorio da nije niti zakonito ni izvodljivo nekome zabraniti korištenje javnog puta.

Milenčić, koji 2000. godine nije izabran u Narodnu skupštinu RS, ovo je demantovao. Odbio je razgovarati o slučaju.

Nakon zabrane prometa teretnih vozila nosivosti iznad 8 tona, Mitraković je počeo pijesak prevoziti zaobilaznim putem, što je značilo i znatno veće troškove. Momo Perić, predsjednik Mjesne zajednice Dolina Donja kroz koju je prolazio taj put, kaže da je Kasagić od njega zatražio da postavi barikade i spriječi prolaz kamiona, što je on odbio.

Ni Kasagić nije želio komentarisati ovaj slučaj.

Posljednji pokušaj za spas preduzeća

Nakon svega Mitraković je organizovao peticiju za podršku Agroslaviji koju je potpisalo 237 ljudi. Također je poslao i dopise na adrese petnaestak nadležnih institucija i nevladinih organizacija, ali bez većeg uspjeha.

Agroslavija nije mogla ispoštovati svoje obaveze ni prema klijentima, niti plaćati mjesečnu ratu od 7.100 KM za kredit od 250.000 KM koji je 1998. godine dobila od USAID-a, kako bi pokrenula eksploataciju šljunka. Za ovaj kredit Mitraković je založio imovinu pod hipoteku. Tokom dvije godine uspješnog rada firma je uspjela vratiti gotovo polovinu kredita. Osim ovog Mitraković je podigao još nekoliko kredita kod različitih banaka.

On je planirao da proširi svoju djelatnost, nabavi nekoliko kamiona i zaposli stotinjak novih radnika. Kasnije je morao odustati i prihvatiti činjenicu da neće uspjeti oživjeti svoj biznis.

Traženje pravde pred sudom

Agroslavija je u julu 2001. godine, zbog opstrukcija rada preduzeća, podigla tužbu za nadoknadu štete protiv Opštine Srbac na Opštinskom sudu u Srpcu. Predmet je prvo odbijen zbog nenadležnosti, a zatim i odbačen kao neosnovan. Međutim, nakon niza žalbi, rješenje slučaja danas je u rukama sudija Privrednog odjeljenja Osnovnog suda u Banjaluci.

Opštinske vlasti Srpca, su u junu 2005. godine pozvale Mitrakovića na sjednicu komisije kako bi razgovarali o nagodbi. U to vrijemeje u opštini vladala SNSD.

Mitraković prepričava kako je izgledao sastanak između predstavnika Agroslavije i petočlane opštinske komisije. "Smatrali smo da smo došli do rješenja a onda smo čuli od načelnika Kojića da će se svim sredstvima boriti, iako je rekao da je postojala pogreška njegovih prethodnika, da Agroslavija ne dobije nikakvu odštetu."

Mirko Kojić, načelnik Opštine Srbac i član SNSD-a, je novinaru CIN-a kazao da ne želi komentarisati ovaj slučaj, te da sve radi za dobrobit Opštine.

Mitraković kaže da ne misli da će skoro dobiti odštetu i da bi moglo proći još pet do šest godina prije nego što ovaj slučaj dobije epilog.

Još nekoliko primjera uticaja stranaka na firme

Pred Sudom BiH je prije tri godine vođen postupak protiv Mladena Ivanića i još četvorice čelnika Partije demokratskog progresa (PDP) pod optužbom da su od februara do maja 2002. godine od direktora šumskih gazdinstva tražili da pribave najmanje po 10.000 KM za financiranje partije.

Mirko Rokvić, tada direktor Šumskog gazdinstva Klekovača-Potoci je, svjedočeći pred Sudom, tada izjavio da je njemu i drugim direktorima jedan od čelnika PDP-a rekao da ih je "PDP postavio na mjesta direktora i jedino ih PDP može smijeniti ukoliko ne budu poslušni, a ako budu poslušni bit će maksimalno zaštićeni od strane PDP-a."

Sud BiH ih je junu 2008. godine oslobodio optužbe sa obrazloženjem da nema dokaza da je novac uistinu dat.

Prošle godine je, osim PDP-a, i Socijaldemokratska partija (SDP) povezana sa reketriranjem privrednika. Radi se o slučaju kada su čelni ljudi ove stranke osumnjičeni za pokušaj reketiratiranja Nihada Imamovića, direktora ASA Holdinga iz Sarajeva. Imamović je to prijavio Federalnoj upravi policije početkom jula 2009. godine. Policija je dostavila izvještaj Tužilaštvu BiH krajem prošle godine protiv više osoba iz ove stranke.

Imamović je rekao da mu je Sead Hasibović, direktor građevinskog preduzeća Butmir iz Sarajeva rekao da se sastao sa Zlatkom Lagumdžijom, predsjednikom SDP-a, Marinom Ivaniševićem, predsjedavajućim Gradskog vijeća Grada Sarajeva, Damirom Hadžićem, načelnikom opštiine Novi Grad i Dževadom Bećirevićem, načelnikom opštine Centar i da su oni zatražili 2,2 miliona KM u zamjenu za promjenu regulacionog plana Alipašin Most. To je bio uslov da ASA Holding nastavi započetu izgradnju poslovno-stambenog centra u sarajevskom naselju Otoka.

Prema Imamoviću, Hasibović je rekao da Alija Behmen, gradonačelnik Sarajeva, tom prilikom nije došao na sastanak.

Novinar CIN-a je kontaktirao Hadžića sa zahtjevom za razgovor, na što on nije pristao, dok je Lagumdžija bio nedostupan za komentar.

Tužilac koji vodi ovaj slučaj, Dubravko Čampara je rekao za CIN da se istraga vodi protiv Hadžića, Lagumdžije i Hasibovića, te da su ova trojica i saslušani kao osumnjičeni u ovom slučaju.

SDP je u aprilu ove godine saopštio da je Zlatko Lagumdžija u izjavi datoj Tužilaštvu BiH kazao da su svi navodi iz Imamovićeve prijave lažni i netačni.

U ranijim saopštenjima u vezi sa ovim slučajem SDP je optužio Imamovića za nelegalnu gradnju 20.000 kvadratnih metara, te da on kroz montiranu aferu pokušava izbjeći vlastitu odgovornost za to.

Od podnošenja policijskog izvještaja prošlo je više od osam mjeseci, Tužilaštvo još uvijek nije podiglo opužnicu protiv čelnika SDP-a i vlasnika firme Butmir, niti odbacilo prijavu.

(CIN)

U ovoj predizbornoj kampanji postoji velika mogućnost da prilikom narudžbe hrane iz fast food objekata uz narudžbu dobijete letak nekog političkog protagoniste.

Tako je u našu redakciju uz naručenu hranu iz sarajevskog objekta brze prehrane Mutvak, kao gratis prilog došao letak Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića, tačnije poslat nam je do perverzije (u photoshopu) uglađeni član ove stranke Harun Bećirović. U predizbornim kampanjama navikli smo na sve i svašta, na otrcane i glupave slogane, laži, vesela ali i sumnjiva lica sa plakata...ali zaista nismo ni slutili da ćemo uz naručenu hranu dobivati letke koji će nam kvariti apetit. Uz malo više sreće, možda nam sljedeći put bon appetit poželi i sam šef partije Fahrudin Radončić. Preko letka, naravno.

(zurnal.info)

Ako vam neko od kandidata za oktobarske izbore kaže da je svojim radom doprinosio zdravstvu u Bosni i Hercegovini ili to tek planira da uradi, slobodno mu recite da laže! Najnovije istraživanje Agencija za lokalne razvojne inicijative ALDI iz Goražda pokazuje da je za poboljšanje zdravstvene zaštite u BiH do sada ulagano otprilike kao i za održavanje parkova – tek nešto više od 1,5 posto ili 409 miliona od prošlih izbora do danas. Zdravstveni budžet se za četiri godine povećao za svega 30 miliona iako su se budžeti za to vrijeme povećali za oko milijardu maraka.

Projekcije budžeta za narednu godinu kažu da će svega 110 miliona maraka, od skoro sedam milijardi, koliko ćemo im dati na raspolaganje, biti potrošeno za preglede i liječenje Bosanaca i Hercegovaca.

“Generalni zaključak o usklađenosti planirane budžetske potrošnje u oblasti zdravstva sa Građanskom platformom jeste da su vlasti Bosne i Hercegovine u periodu 2007. – 2010. godina planirale minimalno povećanje sredstava za zdravstvo, koja nažalost nisu značajnije uticala na poboljšanje stanja u zdravstvu, zbog čega nije ostvaren ozbiljniji napredak u ispunjavanju zahtjeva iz Građanske platforme u ovoj oblasti”, piše u izvještaju ALDI-ja.

(zurnal.info)

(60minuta/zurnal.info)

Portal www.razglasaj.ba analizirao je izjave date na prvom velikom skupu Stranke za BiH održanom u dvorani “Mirza Delibašić” u subotu, te ih uporedio sa obećanjima koja su predstavnici ove stranke davali 2006. godine.

Brojna obećanja su ponovljena, neki od predstavnika su izgovorili skoro identične rečenice kao i na velikom skupu u Sarajevu 2006., a o neispunjenom su govorili kao da su proteklih godina bili u opoziciji, a ne u vlasti u kojoj su od svog osnivanja 1996. godine. Na skupu se govorilo o gradnji koridora 5C baš kao i 2006., kao i nastavku započetog, a nikad završenog posla za šta se zatražila podrška birača.

“Radićemo na ustavu koji će omogućiti da građanin bude vlasnik ove zemlje, i da administracija bude podnošljivo skupa. Naš je princip 100 posto BiH, i očekujemo da će nam birači dati podršku kao što su je dali i 2006. godine da nastavimo poslove koje smo započeli i radili u proteklom periodu”, kazao je u subotu Beriz Belkić, baš kao i prije četiri godine sa istog mjesta kada je rekao:

“Mi vama, građanima ove zemlje, nudimo nagodbu. Stranka za BiH nudi rad 100 posto za evropsku državu, a od vas tražimo samo da nam svojim glasom date povjerenje da to i uradimo”, a iste godine, 2006., potcrtao njegov stranački šef Haris Silajdžić:

“Na nama je da završimo ono što smo započeli 1996. godine. Stranka za BiH je zacrtala da će izgraditi evropsku, demokratsku i prosperitetnu BiH kojom će se ponositi Evropa, kojom će se ponositi građani. Mi u naredne četiri godine nećemo govoriti o koridoru 5C, već ćemo ga graditi”.

Sve ovo Stranka za BiH očekuje od svojih predstavnika i danas, a o tome šta su radili, svjedoče vjerno i analize o njihovom učinku u vlasti u prethodnom mandate – 0 posto ispunjenih i 25 posto djelimično ispunjenih obećanja.

Portal www.razglasaj.ba će i dalje nastaviti sa analizom predizbornih skupova partija koje obnašaju vlast u BiH, te ćemo na taj način pratiti koliko je govoreno o ostvarenom u prethodnom periodu, te koliko se ponavlja obećanja predstavnika vlasti u odnosu na prethodnu predizbornu kampanju.

(razglasaj.ba)