Arapske zemlje apeluju na Washington i druge sile da podrže pritisak na Izrael s ciljem da dopusti međunarodnu inspekciju svog nuklearnog programa, uprkos upozorenju SAD-u da se ta država ne izdvaja.Islamske zemlje već dugo pozivaju da Izrael, za koji se vjeruje da je jedina nuklearna sila na Bliskom istoku, objelodani nuklearni program, jer jevrejska država nikada nije priznala ali ni negirala da posjeduje takvo oružje. injenica da je Arapska liga (AL) direktno zatražila od Washingtona i drugih saveznika Izraela podršku na sastanku Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) u septembru smatra se značajnom, imajući u vidu da je američki predsjednik Barack Obama na to upozorio još u julu. On je tada rekao da bi takav korak pokopao nade za napredak u pregovorima o Bliskom istoku kao zoni bez nuklearnog oružja, kako je predloženo prije tri mjeseca na konferenciji 189 zemalja o Sporazumu o neširenju nuklearnog oružja.
Na skupu je usvojen plan, koji su prvi podržale SAD, kao i druge nuklearne sile, da se razgovori na tu temu održe 2012. godine. Arapske zemlje već deceniju i po vrše pritisak da se takav skup održi.
Arapski poziv da se pojača pritisak na Izrael prijeti da skrene pažnju s iranskog nuklearnog programa, koji Washington i njegovi saveznici smatraju velikom prijetnjom, iako Teheran tvrdi da će program služiti u mirnodopske svrhe i da mu nije cilj proizvodnja atomskog oružja.
Poziv je sadržan u pismu koje je potpisao generalni sekretar AL Amr Moussa, a prenosi AP. U njemu se traži podržka za rezoluciju koju će arapske zemlje podnijeti na skupu IAEA sljedećeg meseca. U nacrtu rezolucije izražava se zabrinutost zbog izraelskog nuklearnog programa i apeluje na tu zemlju da potpiše Sporazum o neširenju nuklearnog oružja.
Od belgijske ambasade u Kairu se traži da preda pismo i nacrt šefu vanjskih poslova Belgije, koja trenutno predsjedava Evropskom unijom. Pismo je navodno poslato takođe američkoj državnoj tajnici Hilary Clinton i šefovima diplomatija Rusije, Kine,Velike Britanije i Francuske - koje su stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a.
Obama i izraelski premijer Benjamin Netanyahu dogovorili su se u julu da se zajedno usprotive prozivanju Izraela na konferenciji kojoj će prisustvovati predstavnici 150 zemalja. Oni su upozorili u saopćenju da će takvi napori umanjiti izglede za održavanje skupa o stvaranju zone bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku.
(Fena)

Episkop Zahumsko – hercegovački Grigorije, inače poručnik pretorijanske garde Milorada Dodika (odjeljenje Jug), do te mjere je ogrezao u kriminalu i korupciji da će, kad za to vrijeme dođe, Strašni sud o njegovom slučaju morati zasjedati najmanje u tri nastavka.

Grigorije, alijas Mladen Jevrić Durić, Dodika je proizveo u Boga, sopstveno Zlatno tele, i klanja mu se do zemlje, a zauzvrat prima milionske naknade iz sredstava Investiciono razvojne banke RS, budžeta RS, te opštinskih budžeta. Većinu tog novca, ovaj crkveni fićfirić je proćerdao, tako da je sada dužan i Bogu i narodu.

BLOKIRANJE RAČUNA

Koliko daleko je nekadašnja »velika nada« Srpske pravoslavne crkve otišla u »poslovnom ludilu«, svjedoči i šokantni podatak da je čak založio i pravoslavne hramove, te zemljište eparhije, kako bi se dokopao novca i bavio se neimarstvom i drugim unosnim poslovima. Problem je što su vladika i njegovi tajkuni potpuno nesposobni, te im je većina projekata propala ili zapala u teške finansijske neprilike. I to tolike da bi Eparhija Zahumsko-hercegovačka uskoro mogla ostati bez hramova, što znači da bi narod vjerujući, zahvaljujući samoprijegornom radu polupismenog vladike, ubrzo mogao da se moli na ledinama ili pod svodovima i u portama određenih banaka. Na primjer, Hercegovcima se može desiti da se vjenčavaju ili djecu krštavaju u hramu Svete Balkan investment banke, koja je prije nekoliko mjeseci blokirala račune eparhije, zbog neizmirenja kreditnih obaveza.

Hram Svetog Arhangela u trebinjskom naselju Hrupjela, Vladika Grigorije je založio kao jemstvo kod Balkan investment banke, koja je odobrila kredit od 350 hiljada KM firmi »Neimarstvo«, koja je u vlasništvu Mate Uljarevića, episkovog ličnog graditelja. Iz Zemljišnoknjižnog izvatka vidljivo je da je ova bogohulna transakcija sudski verifikovana 11.05.2007. godine. Vladika je pare uzeo, ali trebalo je vraćati kreditne rate, što je »Neimarstvo« prestalo da čini. Nakon toga Balkan investment banka blokirala je račune Eparhije i već mjesecima sa njih skida novac, koji joj se duguje. Ukoliko novca ponestane, crkva Svetog Arhangela otići će na doboš. A zajedno sa njom i njeno dvorište.

Crkva Svetog Arhangela je, u stvari, austrougarska kula pretvorena u hram. Kula je do 2000. godine bila u vlasništvu Ratka Bodiroge, a onda je on zamijenio sa vladikom koji mu je dao kuću u centru Trebinja. Crkva još nije završena, iako se u njoj održava služba.

Grigorije, Dodikov Poncije Pilat, donedavno je bio apsolutni gospodar Hercegovine, ali stvari se mijenjaju, jer mu narod masovno okreće leđa i pokazuje prezir prema njemu, svjestan da je ogrezao u kriminalu i korupciji, te da nije nikakav božiji, već sluga Saveza nezavisnih socijaldemokrata i njihove nakazne politike. Grigorije, koji je Dodika svojevremeno karakterisao kao »dobro komunističko đače«, te lažova i prevaranta, sada je jedan od njegovih najvećih ulizica, spreman i na fizičke obračune sa svim protivnicima nenarodnog totalitarnog režima koji uništava ovaj entitet. Grigorije je nalogodavac napada na kritičare režima poput Nikole Sekulovića i Blaža Stevovića (na njima primijenio i inkvizitorke metode i isključio ih iz SPC), a ne preza ni da naloži premlaćivanja, kamenovanja i svaku vrstu pritisaka, samo da bi što duže omogućio vladavinu Dodiku i njegovim gaulajterima.

KRIMINAL U ULICI PLATANA

Nagrada slugi pokornom Grigoriju stigla je u milionskoj protivrijedosti, a samo iz Investiciono-razvojne banke dobio je 3,2 miliona maraka, koje je, poput bekrije, proćerdao. Njegov hotel »Platani« je dobio 2,4 miliona, od čega 1,2 miliona u septembru 2008. (HYPO ALPE ADRIA BANK), a drugih 1,2 miliona u junu prošle godine (preko Volksbanke). Nema sumnje da je ovdje riječ o strašnom pranju para, jer od hotela radi samo bašta i to ljeti. Nisu loše prošli ni »Podrumi manastira Tvrdoš«, koji su od IRB-a u novembru 2008.- godine maznuli 420 hiljada KM. Vladika proizvodi vino, a pijan od ludila već godinama pokušava da nanese štetu konkurenciji i onemogući ugledne hercegovačke vinare da razvijaju posao. I treća vladikina firma »Popovo polje« dobila je novac od IRB-a: šesto hiljada KM inkasirali su oktobra 2008- godine. Prošle godine vladika je radnike poslao »na čekanje«, jer je firma potpuno propala. Propale su i pare IRB-a, a jasno je da u »Popovo polje« i nisu uložene, već u neke druge poslove. Tako je bilo i sa novcem za »Platane«.

FONDACIJA ZA KRIMINAL I UTAJE

Kao i Milorad Dodik, Grigorije je ima svog ličnog neimara, ovaploćenog u liku i nedjelu Mate Uljarevića, vlasnika firme »Neimarstvo«. Ta firma u Trebinju dobija najartaktivnije poslove i parcele za gradnju stambeno-poslovnih objekata. Jedan od njihovih zajedničkih nezakonitih projekata je izgradnja takozvane Mandićeve zgrade koja je počela još 2002. godine. Eparhija je od HET-a besplatno dobila zemljište, čiji je jedan od čelnika Jovo Marić, čovjek koji je tokom i nakon rata bio jedan od najvažnijih vladikinih saradnika u mutnim radnjama. Marić je Grigoriju zemljište poklonio na ime naknade za oduzetu imovinu Crkve, koju sada koristi HET! Grigorije sklapa poslovnu saradnju sa preduzećem Manko, vlasništvo Moma Mandića, po kome će ovo preduzeće biti izvođač a Crkva će dobiti nekoliko stanova kao kompenzaciju. U zvaničnim dokumentima Eparhija je investitor, te je bila dužna da plati i rentu. Međutim, fizička lica koja su željela kupiti stan morala su uplatiti novac na račun "Manka". Cijena kvadrata se tada kretala od 950 do 1.100 KM. Uplaćen je novac za oko 50 stanova i 20 poslovnih prostora. Zgrada se radila skoro dvije godine i onda je nestalo para, a i Momo Mandić je uhapšen i gradnja je stala. Nesuđeni stanari tražili su pomoć od Crkve, Opštine, Vlade, OHR, Suda, ali pomoći nije bilo. Tek krajem 2005. godine, protivno volji načelnika opštine Dobroslava Ćuka, odbornici su iz trebinjskog budžeta izglasali pomoć stanarima od 100.000 KM, kako bi se stvorili uslovi za priključenje vodvodne i kanalizacione mreže. Ćuk nije htio ispalatiti ova sredstva sve dok mu Dodik, početkom 2006. kada je ponovo preuzeo vlast, nije izdao naredbu da novac isplati. Uz to je Dodik iz sredstava od prodaje Telekoma uplatio dodatnih 400.000 KM na račun Eparhije, a radove je nastavilo da izvodi «Neimarstvo» Mate Uljarevića. Nevjerovatno, ali tačno - RS je tako platila obaveze investitoru umjesto da bude obratno, što je teško krivično djelo.

Priču o bezbožnom vladiki upotpunjuje Fondacija za razvoj sporta i kulture, čiji su osnivači manje više srpski tajkuni. Suština postojanja ove fondacije je projekat otimanja imovine radi izgradnje stambene zgrade uz rijeku Trebišnjicu i sprečavanje izgradnje istorijsko-kulturnog objekta Bgova kuća. Kamp Dejana Bodiroge je samo pokriće za opstrukciju koja se više godina sprovodi oko obnove Begove kuće. Vlada RS je izdvojila 1.000,000 KM za obnovu Begove kuće, što nikada nije učinjeno, a gdje su pare završile ne zna se.

(zurnal.info)

Pet osoba, koje su jučer uhapšene na području Novog Grada i Kozarske Dubice u Republici Srpskoj (RS) zbog sumnji da imaju veze s vehabijskim pokretom u BiH, posle saslušanja puštene su na slobodu, potvrđeno je iz Ministarstva unutrašjih poslova RS-a (MUPRS).
Policija RS-a je saopštila da je jučerašnja akcija bila “jedna u nizu preventivnih aktivnosti koje policija RS-a provodi s ciljem suzbijanja potencijalno opasnih djelovanja po javnu bezbjednost”.
Na području Novog Grada (Bosanskog Novog) i Kozarske Dubice (Bosanke Dubice) juče je pretreseno šest objekata, a privedeni su Osman Kekić, zvani Abdul Aziz, Mirsad Crnalić, Ethem Gaši, Hajrudin Dedić i Semir Blagajčević. Prema pisanju banjalučkih medija, Osman Kekić iz dubičkog naselja Puhala, sumnjiči se da je vođa regionalnog ogranka vehabija na području Kozarske Dubice, Novog Grada i Prijedora, a da su ostali privedeni njegovi sljedbenici. Akcija je provedena i u selima Blagaj Rijeci i Urijanskim Brdima, gdje žive bošnjački povratnici. Tokom policijske akcije, kako prenose mediji, pretresene su kuće i automobili osumnjičenih, a zaplijenjena je izvjesna količina gasnih pištolja i vazdušnih pušaka, mobilnih telefona, računarske opreme, laptop i kućni računari. Mediji javljaju da je tokom pretresa pronađen i određeni broj noževa, mačeta, vehabijskih zastava i odjeće.

(Fena)

Kako upozoravaju u pismu, neusvajanje pravilnika od Vijeća ministara moglo bi prolongirati odluku Vijeća i Evropskog parlamenta o liberalizaciji viznog režima za BiH.
-Kako bi spriječili neželjene posljedice, podsjećamo i pozivamo Vijeće ministara da osigura postizanje dogovora o usvajanju Pravilnika prije 31. augusta, što je rok u okviru dijaloga o liberalizaciji viznog režima do kojeg BiH treba Evropskoj komisiji napismeno dostaviti ažurirane informacije, u obliku izvještaja, navodi se u pismu, saopćeno je iz Delegacije EU u BiH.
(Fena)

Kada se radi o ulasku u EU, BiH je ovom trenutku najmanje sedam godina iza Hrvatske, dvije godine iza Crne Gore, godinu dana iza Srbije i godinu i po iza Albanije. Svakim danom za BiH Brisel postaje sve dalji a jaz između nas i zemalja u okruženju dramatično se povećava.

Sve zemlje u regionu, izuzev Kosova koje je specifičan slučaj, ili su već zvanično kandidati za članstvo u EU ili su barem podnijele molbu za članstvo. Osim BiH.

BiH kaska i za Albanijom

Hrvatska je na pragu EU i do kraja godine trebala bi završiti pregovore o ulasku i onda joj ostaje samo da sačeka da pristupni sporazum bude ratifikovan u parlamentima zemalja članica.

Molbu za prijem u EU Hrvatska je podnijela još u februaru 2003. a status kandidata dobila u junu 2004. godine, što znači da je u poziciji u kojoj se danas nalazi BiH, Hrvatska bila prije više od sedam godina.

Makedonija, koja je molbu za prijem u EU podnijela u martu 2004. godine a status kandidata dobila još krajem 2005. godine tako je ispred Bih šest godina. Prije početka pregovora o članstvu u EU, Makedonija mora razriješiti spor oko imena sa Grčkom, što je jedina preostala prepreka.

Srbija je molbu za članstvo u EU podnijela u decembru prošle godine, Crna Gora u decembru 2008. godine, a Albanija u aprilu prošle godine.

Albanija je i SSP sa EU potpisala dvije godine prije BiH, u junu 2006. godine tako da je i ova nekada najsiromašnija evropska zemlja prestigla BiH.

Prvo gašenje OHR-a pa status kandidata

U međuvremenu BiH je jedina ostala na Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju SSP) potpisanom sa EU prije dvije godine, 16. juna 2008. godine. U suštini, SSP je prvenstveno o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU i BiH koji formalno ne garantuje ulazak u EU, ali predstavlja neophodnu stepenicu na tom putu.

Bez obzira na najave domaćih lidera kako će i BiH, "koliko sutra" podnijeti zvaničnu molbu za prijem u EU, poruka iz Brisela je bila jasna, BiH ne može postati zvaničan kandidat za članstvo dok postoji OHR.

Kako je gašenje OHR-a odavno postalo ulog u lokalnim političkim nadmudrivanjima ,više niko sa sigurnošću ne može reći kada bi OHR trebao biti zvanično zatvoren, pa samim tim ostaje i potpuno neizvjesno kada bi BiH mogla dobiti status kandidata.

Ulazak u zvaničnu čekaonicu za EU, što je praktično status kandidata, nije samo pitanje formalne procedure već direktne finansijske koristi za zemlje kandidate.

Glavni pretpristupni fondovi EU, u kojima je na raspolaganju na desetine milijardi eura, postaju dostupni tek nakon sticanja statusa kandidata a u međuvremenu državama koje imaju samo potpisan SSP, kao što je slučaj sa BiH, na raspolaganju su tek "mrvice" iz ovih fondova.

Naravno, EU ovaj novac ne dijeli "onako" već za dobijanje para iz ovih fondova treba imati prije svega i kvalitetne projekte ali i efikasnu kontrolu utroška, kako bi se spriječilo da novac ne "ispari".

Kako BiH nije ni blizu pristupa ovim fondovima, nema razloga ni da se brine da li ispunjava ove kriterije jer ključni preduslov je ozbiljan obračun sa korupcijom u čemu se BiH do sada nije proslavila.

BiH se u međuvremenu pokazala nesposobnom da na vrijeme ispuni i puno jednostavnije uslove, koji su traženi da bi EU ukinula vize i građanima sa bh. pasošima.

Komšije trče a BiH tapka u mjestu

Lako je moguće da se uz ukidanje OHR-a i pitanje popisa stanovništva pokaže kao nepremostiva prepreka za razmatranje molbe BiH za prijem u EU, kada jednog lijepog dana ova molba bude upućena iz Sarajeva u Brisel.

I dok se aktuelna vlast u BiH rukovodi principom "jesmo za EU, ali da se oni prilagode nama", jaz između BiH i ostalih zemalja u regiji svakog dana postaje sve veći kako se ove zemlje približavaju Briselu a BiH uporno tapka u mjestu.

Čekanje da 27 država članica EU, gdje živi više od 500 miliona stanovnika, odustane od svojih principa i pravila mukotrpno građenih i usglašavanih 50 godina, da bi se "prilagodili" maloj i siromašnoj BiH, sa manje od četiri miliona stanovnika, moglo bi potrajati .

Ali našim političarima se ionako ne žuri, a jedina nepoznanica je koliko se žuri njihovim podanicima koji do sada nisu pokazali da im nešto naročito smeta zaostajanje BiH.

Ako već BiH ne želi da se približi EU, onda će se EU približiti BiH. Hrvatska bi za dvije godine mogla postati punopravna članica EU pa bi tako EU postala prvi "komšija" BiH, a ubrzo zatim "šengenski zid" bi stigao na granice BiH, što nije nužno dobra stvar za građane BiH.

(zurnal.info)

Plate i administrativni troškovi zaposlenih u administraciji, u BiH će ove godine progutati gotovo polovicu ukupnih budžeta u BiH. Više nego brojna administracija građane će ove godine koštati 3,19 milijardi maraka što je 47,1 posto iznosa ukupnih budžeta u BiH, od države, preko entiteta do kantona, pokazuju rezulati najnovijeg istraživanja nevladine organizacije ALDI BiH pod nazivom "Monitoringom javne potrošnje do efikasne vlade".

Samo za plate i naknade administracije, bez pratećih administrativnih troškova, na svim nivoima vlasti ove godine morat će se izdvojiti 2,5 milijardi maraka, što je više od trećine ukupnih budžeta u BiH koji su za ovu godinu planirani u iznosu od 6,78 milijardi maraka.

Za razliku od ostatka svijeta, gdje su vlade suočene sa žestokom ekonomskom krizom radikalno rezale troškove za plate javne adminsitracije, što kroz drastična smanjenja plata ili masovna otpuštanja desetina hiljada činovnika, činovnici u BiH pokazali su se kao vrsta imuna na ekonomsku krizu, makar to bila i najveća kriza u poslednjih 70 godina.

NEMA KRIZE ZA ČINOVNIKE

Na plate i naknade zaposlenih u javnoj administraciji u BiH u ovoj godini biće potrošeno 826 miliona maraka više nego u 2006. godini, koja je iz današnje perspektive, bila "zlatno doba" kada su budžeti bili prepuni novca koji se slivao u budžete nadmašujući očekivanja. Sasvim logično se nameće pitanje koliko bi novca onda administracija potrošila na sebe da nije došlo do krize.

Iako su vremena teška zaposleni u administraciji u BiH ipak se uspješno odupiru udarima krize, pa je prosječna plata zaposlenih u javnoj upravi u BiH u maju bila 1.092 marke, što je znatno iznad prosječne plate u BiH koja je u istom mjesecu iznosila 795 maraka. Istovremeno, zaposleni u građevinarstvu morali zadovoljiti sa prosječnom platom od 565 maraka, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH.

Kako su apetiti administracije nezasiti, a novca nema dovoljno, nije preveliko iznenađenje da nakon što se podmire plate činovnika ne ostaje previše novca za ostale namjene.

PLATE VAŽNIJE OD INVESTICIJA

Za javne investicije, koje su jedino efikasno sredstvo za ublažavanja posljedica krize i najbolji način za upošljavanje domaćih kompanija i radnika, u ovoj godini u budžetima je planirano tek 209 miliona maraka što je 2,9 posto iznosa ukupnih ovogodišnjih budžeta u BiH.

U odnosu na sumu koja se izdvaja samo za plate javnih službenika ovo je zaista smiješna cifra i najbolji pokazatelj koliko je domaćim vlastima zaista stalo do domaće ekonomije i smanjenja nezaposlenosti koje tako rado pominju u ovo predizborno vrijeme.

To što bi se novac izdvojen za javne investicije, osim što bi omogućio život od vlastitog rada zaposlenim u domaćim kompanijama, ponovo direktno ili indirektno vratio u budžet, penzione i zdravstvene fondove, za vlast je nedovoljno snažan argumenat.

Apetitima domaće administracije nikakvu smetnju nije predstavljala ni činjenica da su planirani ovogodišnji budžeti u BiH više spisak želja nego stvaran pokazatelj raspoloživog novca.

"RUPA" U BUDŽETU O 756 MILIONA MARAKA

Problem je što su planirani rashodi svih budžeta u BiH 6,7 milijardi maraka, dok su očekivani prihodi manji za 756 miliona maraka, koliko nedostaje da bi se ispunila sva obećanja budžetskim korisnicima. Naravno, spasonosno rješenje koje pronašla aktuelna vlast je vrlo jednostavno, uzećemo kredit od MMF-a o čijem vraćanju ćemo razmišljati kasnije.

Varijanta da bi se možda ukupni budžetski troškovi mogli smanjiti, odnosno da bi se moglo potrošiti samo onoliko koliko realno ima novca u budžetu, izgleda nikome nije pala na pamet. Razlog je vjerovatno što bi u tom slučaju posljedice kresanja budžetskih troškova administracija osjetila puno jače na vlastitoj koži.

Konačan rezultat je da BiH dovodi sebe u situaciju da se dodatno zadužuje, ali ne zato da bi tim novcem pokrenula ekonomiju i zaposlila domaće radnike, već da bi se nahranio ogromni administrativni aparat i očuvao kakav-takav socijalni mir do izbora 3. oktobra.

Bez obzira na to ko pobijedi na izborima, vrlo brzo će se morati suočiti sa` problemom prevelike i preskupe administracije koja guta gotovo polovicu budžeta. Nedostajući novac za troškove adminsitracije ne može se beskonačno obezbjeđivati novim zaduživanjima jer pozajmljeni novac prije ili kasnije morat će se vraćati, a na žalost činovnika, otplata ino-dugova ima prednost čak i nad platama administracije.

(zurnal.info)

Nadzorni odbor Žitozajednice BiH i direktori najznačajnijih firmi iz mlinsko-pekarske djelatnosti s teritorije Federacije BiH ocijenili su da je visoki rast cijena pšenice na svjetskom tržištu dodatno ugrozio ekonomski položaj prerađivača pšenice i proizvođača pekarskih proizvoda te da je nužno povećanje cijena brašna i hljeba u skladu sa porastom cijene pšenice

U saopćenju Žitozajednice BiH se ističe da je  cijena pšenice u okruženju dostigla  nivo od 190 eura po toni, što predstavlja  rast od 58 posto u posljednjih nekoliko dana, dok su na evropskim berzama cijene pšenice dostigle nivo od 240 eura po toni.

Ističe se da su mlinari na uvoz pšenice  primorani  zbog toga što domaća proizvodnja ne može zadovoljiti potrebe BiH te što su izostale  adekvatne mjere državnih organa. 

- Imajući u vidu sve ove činjenice, predstavnici mlinsko-pekarske industrije smatraju da su proizvođači iscrpili sve unutrašnje rezerve te da je nužno povećanje cijena brašna i hljeba u skladu sa porastom cijene pšenice.  Konkretne odluke donijet će članice Žitozajednice u svojim nadležnim organima i blagovremeno o tome obavijestiti javnost, saopćeno je iz Žitozajednice BiH.

(Fena)

"Ovaj proces za nas je završen, i nećemo pristati da se mijenjaju ili ograničavaju nadležnosti organa i institucija RS-a, odnosno njenih ustavnih i zakonskih kapaciteta, predviđenih Dejtonskim mirovnim sporazumom", navodi se u Kuzmanovićevom saopćenju.

Navodeći da je u izvještaju Stejt dipartmenta o terorizmu u BiH izneseno više paušalnih i proizvoljnih tvrdnji, on je naveo da su ocjene Stejt departmenta ili rezultat pogrešnih informacija s terena ili pokušaja lobiranja određenih pojedinaca ili krugova koji nisu naklonjeni RS-u.

"Ti navodi su apsolutno neprihvatljivi i predstavljaju klasičnu zamjenu teza", naglasio je Kuzmanović.

Predsjednik RS-a još smatra da je izvještaj Stejt departmenta poslužio kao povod "za nove, nerealne zahtjeve pojednih bošnjačkih zvaničnika o reformi sistema bezbjednosti u BiH, odnosno o nepotrebnoj unitarizaciji i centralizaciji policijskih struktura u BiH".

"Dobro je poznato gdje su korijeni, uzroci, ideološka i materijalna podloga terorizma u BiH, a to svakako nisu RS i srpski narod, već radikalni islamski pokreti čiji pripadnici djeluju u Federaciji BiH", stoji u saopćenju.

Prema njegovom mišljenju, objavljivanje izvještaja Stejt departmenta, a naročito reagiranja iz Sarajeva, su pokušaj pravdanja neuspješnog rada policijskih struktura na nivou BiH koje su zadužene za borbu protiv terorizma, ali i stvaranja atmosfere o tobožnjoj neophodnosti ustavnih promjena u BiH.

"Stav RS-a o ovom procesu definiran je u Deklaraciji o osnovama za razgovore o eventualnim promjenama Ustava BiH i o zaštiti interesa RS-a koji je usvojila Narodna skupština RS-a i u kojoj je, između ostalog, jasno navedeno da policijske strukture i njihove nadležnosti u BiH spadaju u podijeljene nadležnosti BiH i entiteta i da su one jasno razgraničene", naglasio je Kuzmanović.

Stejt department je u svom godišnjem izvještaju naveo da su "napori zvaničnika RS-a na potkopavanju državnih institucija", kao i to što je BiH "ostala slaba decentralizirana držva" usporili napore da se poboljšaju operativni kapaciteti BiH u borbi protiv terorizma i finansiranja terorizma. 

(Fena)

Strah se valja među Radmanovićevim ljudima, strah koji im je svezao i noge i ruke i jezike i mozgove i natjerao ih da prihvate ponižavajuću ulogu Dodikovih, Vasićevih i Mitrovićevih batlera. Najtragičnija figura u cijeloj ovoj priči nije Radmanović nego Igor Radojičić

 Savez nezavisnih socijaldemokrata ponovo je postao Stranka nezavisnih socijaldemokrata, premda to u ovoj ekstremističkoj organizaciji još uvijek nisu javno obznanili. Linija Nebojše Radmanovića, visokog funkcionera Saveza, oličena u Demokratskoj partiji socijalista, (koju je on prije osam godina uveo u Savez), potpuno je marginalizovana i obesmišljena do mjere da njeni pripadnici otvoreno kažu da već dvije dobre godine i ne postoje.

“DPS već dvije godine ne postoji i priča o stranci unutar stranke je nerealna koliko i tvrdnje da će se Radmanović kad-tad okrenuti od Dodika”, kazao je za “Žurnal” član GO SNSD. (DPS je prije deceniju nastao raspadom SPRS, kada je Radmanović napustio i pocijepao stranku kojom je tada rukovodio Živko Radišić.)

NEMILOSRDNO UKLANJANJE

Milorad Dodik, nesporni gospodar SNSD-a, vješto je iskoristio dogovore oko predizbornih Koalicija i sklapanje kandidatskih lista za parlamente i nemilosrdno pomeo sve Radmanovićeve ljude, stavljajući ih na neatraktivne i marginalne pozicije na listama ili ih skroz izostavljajući sa spiskova. Svoj potez obrazložio je, kako je “Žurnalu” rečeno, “argumentima” da Radmanovićevi ljudi “nisu dovoljno probitačni i operativni”. Istina je da je Dodik procijenio da Radmanovićevi ljudi nisu dovoljno lojalni.

“Grupacija oko Dodika, koju predvode Rajko Vasić i Slavko Mitrović, procijenila je da bi u određenom trenutku pripadnici DPS mogli odigrati ulogu trojanaca i pocijepati stranku. Stoga su uklonjeni bez milosti”, kaže naš izvor. Ovakav rasplet svjedoči da je unutar SNSD-a veliku pobjedu odnijela ultraradikalna struja, sa ideolozima Mitrovićem i Vasićem, koja je, svojevremeno, oštro bila protiv uspostavljanja Saveza. Sam Vasić je u jednoj svojoj lajtumobolnoj tvorevini, koju on naziva knjiga, DPS-ovce okarakterisao kao “crvenu gamad”, pitajući se šta će oni Dodiku i tvrdeći da je to katastrofalan potez.

Na naš upit zbog čega ne napuste SNSD i nastave djelovanje kao DPS, sagovornik “Žurnala” je rekao da za to nema nikakvih mogućnosti.

“Istina je da unutar Saveza ima turbulencija na linijama SNSD-DPS, ali to je labuđi pjev Radmanovićevih ljudi, koji ponegdje, u lokalnim sredinama, pokušavaju da pokažu karakter više poze radi, nego što takvo ponašanje donosi bilo kakvu korist. Jednostavno rečeno DPS ne postoji, a niko od onih viđenijih funkcionera SNSD-a, koji se smatraju tom linijom, nema snage ni hrabrosti da bilo šta učini. Svi ćute i trpe”, bio je eksplicitan. Na našu konstataciju da se radi o kukavičluku, a ne svijesti da se bez Dodika ništa ne može uraditi, uslijedio je šokantan odgovor: ”Zar misliš da neko od njih želi biti Milan Vukelić”?!

Strah se valja među Radmanovićevim ljudima, strah koji im je svezao i noge i ruke i jezike i mozgove i natjerao ih da prihvate ponižavajuću ulogu Dodikovih, Vasićevih i Mitrovićevih batlera. Najtragičnija figura u cijeloj ovoj priči nije Radmanović; on je na zalasku karijere i mandat više ili manje suštinski mu ne znači ništa, kao ni činjenica da je karijeru završio kao Vasićeva žrtva; već Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske. Cijela ova situacija pokazuje da je Radojičić političar kojemu nedostaje značajan dio karaktera i da je, osim pljačke i formiranja mafijaške države opečaćene skupštinskim čekićem, spreman progutati i lična poniženja od tipova poput Dodika, Mitrovića i Vasića, koji mu, objektivno, ni po znanju ni po političkom umijeću nisu ni do koljena. Uz sve to, Radojičić nije kriminalac niti ga ima u mafijaškim poslovima, pa je njegov ljudski, politički i svaki drugi sunovrat tim drastičniji i užasniji.

Sukobi između njega i Dodika tinjaju već dvije godine, a kulminirali su prije nekoliko mjeseci kada se otvoreno suprotstavio premijerovim igrarijama oko raspisivanja referenduma. “Izdao me onaj od kojeg sam to najmanje očekivao i kojem sam bezrezervno vjerovao”, konstatovao je Dodik u najužem krugu prijatelja i istakao da je ta priča za njega završena. Pregovori sa Demokratskim narodnim savezom, (o podršci ove stranke predsjedničkim kandidatima SNSD-a), pokazali su da je Dodik čvrst u namjeri da se otarasi Radojičića. Dodik je DNS pridobio, jer je Marku Paviću, šefu te stranke, obećao poziciju predsjednika Narodne skupštine.

“O tome nije čak ni obavijestio Radojičića, već je to ovaj saznao u partijskim kuloarima”, tvrdi naš izvor. Nakon toga uslijedila su nova poniženja: Radojičić je postavljen za nosioca poslaničke liste u banjalučkoj izbornoj jedinici tek nakon što je tu poziciju odbio Dragoljub Davidović, gradonačelnik Banjaluke. Uz to, Radojičiću je odaslana poruka da mu je namijenjeno mjesto Ministra inostranih poslova u Savjetu ministara BiH, što je on odbio, svjestan da se radi o neslanoj šali, budući da ta pozicija treba da pripadne nekom iz reda stranaka sa hrvatskim predznakom.

MULJATOR ZA PREMIJERA

Priče oko toga da će Radojičić postati premijer ako Dodik postane predsjednik RS, najobičnije su izmišljotine, jer je to mjesto lider SNSD-a namijenio nekom od svojih najbližih saradnika u mutnim poslovima.

“Na tom mjestu već se vidi sadašnji ministar finansija Aleksandar Džombić. Činjenica je da se 90 odsto članstva SNSD protivi mogućem imenovanju Džombića za pemijera RS, ali je on Dodikov lični izbor, kome niko ne smije otvoreno da se usprotivi. Njih dvojica su u brojnim inkrimisanim poslovima, a Džombić, kao ministar finansija, zna sve o novčanim transakcijama koje je mimo zakona izvršio Dodik kao premijer RS”, kaže naš izvor. Uz Džombića, kao kandidat za premijera pominje se i Slavko Mitrović.

Kada je bez po muke “poravnao” Radojičića, Dodikov Orkestar za sahrane nastavio je sa “sprovodima”, te je “kremiran” sadašnji šef poslaničkog kluba SNSD-a u Narodnoj skupštini Željko Mirjanić, koji je svojevremeno bio generalni sekretar DPS-a. Njegov pepeo je razvejan na sedmo mjesto na kandidatskoj listi za parlament RS u izbornoj jedinici Banjaluka, dok se Perica Rajčević, šef Radojičićevog kabineta i poslanik iz Hercegovine, uopšte ne nalazi na kandidatskoj listi za Narodnu skupštinu RS, iako je na prošlim izborima bio nosilac liste za izbornu jedinicu šest (Trebinje). Rajčeviću je ponuđena brojka slična Mirjanićevoj, ali je on za razliku od banjalučkog kolege, imao digniteta da odbije nominaciju. Uz njih su stradali još mnogi, a podatak da od 41 poslanika koliko ih trenutno ima SNSD u NSRS čak njih 13 nije na listama, dovoljno govori sam za sebe.

Dodik je amortizovao svaku Radmanoviću pobunu kandidujući ga za člana Predsjedništva BiH. Nakon što mu je urnisao ljude, Dodik je Radmanoviću poklonio kandidaturu za člana Predsjedništva BiH, jer je siguran da ovaj neće praviti probleme u stranci ako pobijedi na izborima. “Ukoliko izgubi, Radmanović tek tada neće ništa preduzimati iz prostog razloga što neće htjeti da bilo koga povuče sa sobom u ambis”, tvrdi naš sagovornik.

Radmanović je svojim ljudima za poniženje kao naknadu obećao dobre poslove ako ponovo bude izabran za člana Predsjedništva BiH.

(zurnal.info)

Mirni protesti, koji traju od 8. juna, obustavljaju se do 27. augusta, odnosno do perioda izjašnjenja Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH i Vlade FBiH po zahtjevima za uvezivanje staža i ostalim pravima iz Zakona o stečaju.

„Sindikalni odbor će 27. augusta analizirati aktivnosti Vlade FBiH i resornog ministarstva i njihove stavove o navedenim zahtjevima, te će uz prisustvo predstavnika granskog sindikata i Saveza samostalnih sindikata BiH iste predočiti radnicima Borca. Sastanak smo zakazali za isti dan u 12 sati ispred zgrade Vlade ZDK“, kaže Senada Jahjaefendić, nekadašnja predsjednica Sindiklalnog odbora u Tvornici konfekcije Borac d.d. Zenica.

U slučaju da do navedenog datuma ne dođe do pozitivnog izjašnjenja Vlade FBiH i resornog ministarstva, protesti radnika bit će nastavljeni ispred zakonodavnih i izvršnih organa FBiH u Sarajevu. Oko 220 bivših radnika Tvornice konfekcije Borac d.d. Zenica - u stečaju, traže uvezivanje radnog staža za posljednjih osam godina, isplatu osam plaća i poništenje privatizacije.

(Fena)

U saopćenju za javnost Organizacija navodi da je kao jednu od prvih aktivnosti u okviru projekta pokrenula edukaciju 30 lokalnih partnera i trenera koji bi od septembra trebalo da vode radionice u više od 100 srednjih škola i više od 20 fakulteta u BiH. U okviru radionica predviđena je edukacija više od 11.000 mladih ljudi.

"Kroz radionice ćemo koristiti inovativne metode kojima želimo stimulirati mlade ljude da glasaju, te iskoriste svoje pravo da bi utjecali na promjene u društvu", navodi se.

Projekt se sastoji i od dodatna dva elementa koja će biti realizirani u augustu i septembru.

Radi se o tv spotu u koji će biti uključene mlade javne ličnosti iz oblasti sporta, koji će pojasniti bitnost izbora. Pozvane su i političke partije u BiH da delegiraju kandidate od 18 do 29 godina, koji će na skupovima predstaviti političke ciljeve u vezi s temama značajnim za mlade poput obrazovanja ili sporta.

Glavne aktivnosti iz projekta "Moja 2010." odvijat će se tokom septembra, a organizatori očekuju da će značajno utjecati na društvene tokove u BiH posebno na izlaznosti mladih na izbore. Projekt podržava i finansira Centar civilnih inicijativa u okviru CAPP II programa.

(Fena)

Rekonstrukcija zgrade Vlade u Sarajevu koštala nas je više nego novogradnja hotela sa pet zvjezdica iako je u početku bilo planirano da samo jedan sprat ima grijanje. Na telefonima i namještaju se ipak nije štedjelo pa je kupovan najskuplji dostupan na našem tržištu. Slično je i sa svjetlima u raznim bojama. Tako ovu zgradu krasi i nekoliko odlika bordela odnosno hot linea. Naravno, najskupljeg na svijetu. U drugom nastavku priče donosimo detalje nabavke namještaja, telefona i rasvjete

Kada je došlo vrijeme da se zgrada opremi i iznutra pokazalo se da su naše vlasti pravi stručnjaci za unutrašnji dizajn. Odvojili su dva i po miliona za ormare, stolove, tepihe i ostale stvari koje rad čine ugodnijim te naglasili da se cijela procedura požuri jer useljenje već kasni. Da bi to postigli zanemarivali su i zakone i propise.

PRIRODNO SKUP NAMJEŠTAJ

Sarajevska kompanija Forma 77 očito se nije trebala naći na spisku dobavljača pa je njihova ponuda automatski odbijena zbog “neprirodno niske cijene”. Oni su se ponudili da sav namještaj dostave za manje od dva miliona maraka.

- Ne znam kako su mogli reći da je neprirodna cijena kada ja imam uzorke tog namještaja – kaže Dubravko Huzbašić iz Forme 77 koji je nedavno dobio rješenje u kojem se nalaže da se cijeli postupak vrati na početak.

Kaže da mu ona sada ništa ne znači jer je već prošlo tri godine, zgrada je namještena, a namještaj plaćen drugoj firmi po cijeni pola miliona većoj od njegove. Ovaj slučaj istraživala je i SIPA ali ni od toga nema posebne koristi. Jedino što bi mogao uraditi jeste da traži izgubljenu dobit ali Huzbašić rezignirano kaže da to vjerovatno neće uraditi i da od tada gotovo nikako ne učestvuje na javnim pozivima.

Kasumović kaže da je najbolje ponuđače birala sedmočlana komisija iz nekoliko državnih tijela i da je pobjednička kompanija utjecala na njih.

- Izlobirali su moju komisiju. I na mene su vršili pritisak – kaže Kasumović i dodaje da je MOS Tradingu poništio dodijeljeni posao jer su lažno predstavljali domaće proizvode: Oni su rekli da će za 45 dana napraviti i montirati namještaj. Prvo, ovakav namještaj se ne proizvodi nigdje u BiH, a drugo oni su tada imali osam uposlenih pa nije nikako bilo moguće da to urade.

On kaže da je sačekao odluku Ureda za razmatranje žalbi i tek onda potpisao ugovor.

- Šta bih da sam čekao dvije godine? Još ne bismo uselili u zgradu – kaže Kasumović koji zgradu danas opisuje kao “malo neekonomičnu” zbog prevelikog prostora potrošenog na liftove i hodnike.

ELITNO I UGODNO

Očito su uključeni stručnjaci u ovaj projekat, koji su usput rečeno za te usluge naplatili više od 200.000 maraka uz svoje redovne plate, željeli napraviti jednu skladnu zgradu pa nije bio red da uz polumilionsko vanjsko osvjetljenje unutra bude loše dizajnirani namještaj. Eh sad, kada je sve na evropskom nivou ne bi bio red da se administracija koristi neki bezimenim jeftinim telefonima iz Kine. Nabavljeni su vjerovatno najskuplji telefonu na tržištu od preko tri stotine maraka po komadu, a trebalo ih je ni više ni manje nego 900 komada.

Analizom karakteristika navaljenog modela telefona za isti se navodi kako je pogodan za tradicionalne call centre, te sukladno tome revizija smatra kako je trebalo razmotriti nabavu različitih vrsta telefonskih aparata, gdje bi značajan broj bili telefoni s manje opcija (tehničkih karakteristika), a sukladno stvarnim potrebama većine uposlenika koji su smješteni u Zgradi prijateljstva, piše u izvještaju revizora.

Kasumović objašnjava da je sve već ranije bilo predviđeno projektom i da se nije moglo mijenjati bez obzira na cijenu.

Oprostite na našoj nastranosti ali vanjsko svjetlo koje mijenja boju i telefoni za call centre više podsjećaju na bordel ili hot line nego na zgradu najozbiljnijeg državnog tijela.

(zurnal.info)

Manifestaciju je prigodnim govorom i pozivom na učenje Fatihe poginulim šehidima i borcima otvorio premijer Kantona Sarajevo Besim Mehmedić.

''Igman je predstavljao vrata slobode, život i borbu za život, jedinu preostalu komunikaciju Sarajeva s ostatkom svijeta, ali, nažalost, i posljednje prebivalište mnogih naših boraca i šehida. Bila je to terenska, sudbonosna bitka u ratu u kojem smo imali zabranu da se branimo. Pobijedila je borba za slobodu, civilizaciju i pravdu, ali ožiljci su danas još vidljivi i duboko urezani u svima nama'' poručio je Mehmedić.

Pozvao je građane da prisustvuju ovakvim manifestacijama, jer je "važno ne zaboravljati ono što nam se dogodilo kako bi nam bilo bolje u budućnosti i kako bi sačuvali sjećanje na borce koji su branili Igman, Sarajevo i BiH".

Predstavnici Organizacionog odbora manifestacije su najavili niz programskih sadržaja manifestacije koji uključuju obilazak šehitluka i spomen-obilježja, historijski sat, kao i vjerski i kulturno-umjetnički program.

Otvaranju manifestacije prisustvovao je i predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić.

''Igmanska bitka je jedna od velikih bitaka koje su obilježile borbu građana BiH protiv agresije. Emocije su dvojake jer je odbrana Sarajeva i BiH herojsko djelo u koje je malo ko vjerovao, tako da mi danas moramo osjećati ponos, ali i tugu za izgubljenim životima boraca'', kazao je Silajdžić.

''Ova zemlja je bila napadnuta i bila je branjena mada su nam u to vrijeme ruke bile vezane od međunarodne zajednice. Ona je i danas napadnuta drugim sredstvima i mi je još branimo, a siguran sam u pobjedu i na tom planu'', dodao je on.

Manifestacija je nastavljena polaganjem cvijeća na spomen- obilježja Ferhadija, Markale, Most "Suada Dilberović i Olga Sučić", dok će centralni dio manifestacije bit održan sutra u 12 sati na Igmanu, gdje će u musali Igmanske džamije biti proučeni džuma-namaz i dova šehidima BiH.

Povodom početka manifestacije "Odbrana Bosne i Hercegovine-Igman 2010." danas su se ispred Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. okupile delegacije Predsjedništva BiH, Kantona i Grada Sarajevo i organizatora Manifestacije te položile cvijeće.

Bahrija Kituša je uime Udruženja  porodica šehida i poginulih boraca zahvalila svim prisutnima na dolasku te istakla da ne treba puno govoriti, da je dovoljan pogled na brojna dječija imena.

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić nakon polaganja cvijeća u izjavi za medije  istakao je značaj odbrane Igmana, navodeći da je Igman pao da bi Sarajevo bilo odsječeno.

Komšić je rekao  da ne treba zaboraviti one koji su tad stradali,  te da su  djeca najnevinija bića  koja su izgubila živote. 

(Fena)

U okviru projekta Opšti izbori u Bosni i Hercegovini – Vlast je u rukama birača, koji organizuje Forum građana Tuzle do sada su održane jednodnevne ulične kampanje u tri grada – Modriči, Odžaku i Gradačcu. Naredna akcija bit će održana 7. avgusta u Kladnju, slijede Gračanica i Srebrenica, a u septembru i Zvornik, Brčko, Bijeljina i Tuzla. Cilj projekta je povećati izlaznost mladih regije sjeveroistočne BiH na opšte izbore 2010, ali i apelovati na građansku dužnost birača da se odazovu glasanju (fokus na mlade od 18-30 godina), animirati bh. građane sjeveroistočne BiH da izađu na izbore, te pelovati na odgovornost novoizabranih zvaničnika prema biračima da se što prije i efikasnije konstituišu organi izvršne i zakonodavne vlasti.

- Zadovoljni smo kako su protekle dosadašnje kampanje koje smo organizovali – odziv mladih je bio dobar a prijedlozi koje su davali za poboljšanje odnosili su se uglavnom na zapošljavanje i poboljšanje socijalne politike, kaže Emina Babović-Gojačić iz Foruma građana Tuzla.

Mladi su pozivani i da pismenim putem daju svoje prijedloge šta očekuju od nove vlasti. Ovi prijedlozi će kasnije biti sistematizovani i korišteni u TV emisijama, a kao analiza će biti upućeni novoizabranim vlastima u oktobru, objašnjava: - Bit će to svojevrstan vodič za novoizabranu vlast za njihov rad u kreiranju omladinske politike. Tražit ćemo da se u donošenju programa u vezi sa mladima uzmu u obzir i ti prijedlozi. Na kraju projekta javnost će biti upoznata sa analizom, kao i sa zahtjevima i očekivanjima mladih od nove vlasti, opet putem press konferencije. Press konferencija će biti iskorištena i u svrhu upućivanja apela novizabranim zvaničnicima da u što kraćem roku izvrše konstituisanje organa vlasti i tako pokažu odgovornost prema biračima. Nakon održanih izbora, bit će urađena studijska analiza izlaznosti mladih na izbore, a na osnovu rezultata izbora. Cilj je da se utvrdi da li su aktivnosti projekta imale planirani efekat na odluku građana da li će izaći na izbore.

(zurnal.info)

Tužiteljstvo Srbije za ratne zločine i pravni zastupnici Srbije iz Londona zaključili su danas da ne bi bilo svrhovito ulagati žalbu na odluku ekstradicijskog suda u Londonu da ne odobri izručenje Srbiji bivšeg člana ratnog predsjedništva BiH Ejupa Ganića.

Ulaganje žalbe, uz velike troškove, bilo bi neprikladno u situaciji kada se Ganić već nalazi u Bosni i Hercegovini, jer bi čak i u slučaju uspjeha žalbe takva odluka bila faktički neprovediva, saopćilo je Tužiteljstvo nakon konsultacije s predstavnicima engleske Kraljevske tužiteljske službe i pravnim zastupnicima Srbije iz Londona oko opravdanosti ulaganja žalbe.

Tužiteljstvo smatra, prenosi Tanjug, da su u odluci o ekstradiciji zanemarene neke činjenice i dokazi o učešću Ganića u ratnom zločinu u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu maja 1992. te da su određeni politički razlozi odnijeli prevagu nad pravom i činjenicama.

U saopćenju se navodi da Tužiteljstvo i dalje ostaje čvrsto pri stavu da istraga o događajima u Dobrovoljačkoj ulici i o ulozi Ganića u tim zločinima mora biti završena i nastavit će istragu do potpunog rasvjetljavanja svih činjenica i okolnosti toga kaznenog djela.

Sud u Londonu je 27. jula odbio zahtjev srpskih vlasti za ekstradiciju Ganića, jer je ocijenio da je proces pokrenut iz političkih razloga i Ganića pustio na slobodu nakon višemjesečnog kućnog pritvora.

(Fena)

Trgovački sud u Dubrovniku je u petak 30. jula 2010. godine odbio prijedlog firme Deltagrip Trading iz Londona za pokretanje stečaja nad NTF-om, koji se nalazi u vlasništvu Vlade FBiH. Sud je povukao stečajnog upravnika, te ukinuo NTF-u zabranu raspolaganja imovinom.

Po nalogu Suda ovlašteni finansijski vještak Ivanka Rrif iz Dubrovnika je obavila vještačenje platežne sposobnosti NTF-a i utvrdila da je ova firmau stanju da izmiruje svoje obaveze. Isti odgovor Sud je dobio i iz OTP Banke u kojoj NTF ima otvorene račune.

Deltagrip je 19. maja ove godine podnio zahtjev za pokretanje stečajnog postupka nad NTF-om o čemu je Centar za istraživačko novinarstvo u Sarajevu već izvještavao.

Deltagrip je tada naveo da NTF zbog prezaduženosti nije u stanju da im izmiri dug od oko 2,4 miliona KM. Naime, NTF je od Deltagripa 2006. godine uzeo zajam u visini od 3,5 miliona KM, ali ga nije redovno otplaćivao.

Vlada FBiH je nakon pokretanja stečajnog postupka na račun NFT-a uplatila 3,3 miliona KM što je iskorišteno za vraćanje dijela duga Deltagripu.

Deltagrip je od 2005. do proljeća ove godine skladištio naftu u NTF-u. Ovom je preduzeću pozajmio novac za rekonstrukciju dva od četiri unajmljena skladišta. Prema ocjeni Državnog odvjetništva Hrvatske u Metkoviću i Finansijske policije FBiH, ugovori o najmu skladišta sa Deltagripom sklopljeni su na štetu NTF-a.

U proljeće ove godine novo vodstvo NTF-a je prekinulo ugovor o najmu sa Deltagripom, a Ibrahim Bećirbegović, generalni direktor Terminala Federacije, preduzeća u čijoj nadležnosti je NTF, rekao da je objavljen javni poziv za iznajmljivanje tih skladišta .

"Očekujemo za nekih sedam-osam dana zaključivanje ugovora sa najpovoljnijim ponuđačem. Imamo već pet ponuda. Nadamo se i dobroj cijeni i korektnom partneru", kaže Bećirbegović.

Deltagrip ima pravo da se žali na odluku suda u Dubrovniku, a kako nam je kazao Vedran Perše, pravnik u Deltagripu, ova britanska kompanija je prije mjesec dana pred sudom u Zurichu pokrenula arbitražni postupak za naknadu štete u iznosu od 116 miliona dolara. Također, Deltagrip je pokrenuo tužbu i pred sudom u Zagrebu.

(CIN)

Mostarsko preduzeće "Ceste", neodoljivo podsjeća na protočni bojler. Novac koji ova kompanija dobija od Direkcije za ceste FBiH, kao naknadu za održavanje regionalnih puteva, samo prolazi preko računa, da bi završio kod privatnih kompanija koje su angažovane kao podizvođači radova, često bez tendera i precizne cijene njihovih usluga pokazuje izvještaj Ureda za reviziju institucija u FBiH.

U prošloj godini od 12,2 miliona maraka, koliko je iznosio ukupan prihod kompanije, 2,18 miliona maraka plaćeno je privatnim kompanijama koje su bile angažovane za izvođenje radova na održavanju magistralnih cesta.

Ovdje ne bi bilo ništa čudno da se radilo o usko specijalizovanim i visokosofisticiranim poslovima , ali u praksi kooperanti su angažovani za najjednostavnije poslove, poput uklanjanja snijega tokom zime i posipanja soli, ili postavljanja zaštitnih mreža pored puteva.

Za šta onda 246 zaposlenih u ovoj kompaniji prima platu, pitanje je koje su postavili i revizori u svom izvještaju o poslovanju mostarskog preduzeća "Ceste" u 2009. godini.

"Nameće se pitanje potrebe angažiranja kooperanata u održavanju magistralnih i regionalnih cesta. U Društvu je 246 uposlenih, tehnički je opremljeno i ima dugogodišnje iskustvo u održavanju javnih cesta", navodi se u u revizorskom izbještaju.

Cestari sa viškom škole

Biti zaposlen u preduzeću "Ceste" izgleda je jako dobra stvar, naravno, ukoliko ste u dobrim odnosima sa čelnim ljudima ovog preduzeća.

Kako su utvrdili revizori , u ovom preduzeću se, kada je riječ o zapošljavanju , ne zamaraju formalnostima, pa manjak škole nije prepreka kao što ni višak obrazovanja ne garantuje manje naporan i bolje plaćen posao.

"Određeni broj uposlenika nema adekvatnu stručnu spremu koja se predviđa Pravilnikom. 75 uposlenih obavlja poslove za koje je predviđena stručna sprema veća za stepen, a ponekad i dva stepena obrazovanja (npr. PK uposlenik, radi na poslovima administrator blagajnik), a za to radno mjesto je predviđena SSS. Na drugoj strani 57 uposlenika radi na poslovima stručne spreme koja je za stepen niža od stepena obrazovanja koji uposlenici posjeduju (npr. SSS radi na poslovima Cestar 2, za što je predviđeno PK radnik) , navodi se u revizorskom izvještaju.

Pri tome, platu ne određuje stručna sprema, jer kako su utvrdili revizori, "uposlenicima se plaća obračunava po koeficijentu radnog mjesta na koje su raspoređeni".

Suvišni tenderi i ugovori

Posebno je zanimljiv način na koji su angažovani vanjski kooperanti. Kako su utvrdili revizori, u 2003. i 2004. godini Ceste Mostar su objavile javni poziv za izbor dobavljača za isporuku materijala i obavljanje usluga nakon čega su izabrane najpovoljnije ponude.

Nakon toga, u narednim godinama, na osnovu saglasnosti Direkcije za ceste FBiH produžavani su ugovori sa ranije izabranim kooperantima bez objavljivanja novog poziva. Na kraju su u preduzeću "Ceste" izgleda zaključili kako je raspisivanje javnih poziva za izbor najpovoljnijih dobavljača i izvođača radova samo nepotreban gubitak vremena, pa su nastavili sa angažovanjem "provjerenih" kooperanata.

"Poslovi sa određenim brojem dobavljača obavljani bez zaključenih ugovora uopće. Neki od takvih dobavljača su : Zotex Široki Brijeg, Graming d.o.o. Kiseljak, Separacija Prţine B.Grahovo, Tegrad d.o.o Grude, Barić d.o.o Kiseljak, Bakovići d.o.o.Fojnica;,BM Commerce d.o.o. Kiseljak, Buba commerc d.o.o.Vitez", utvrdili su revizori u svom izvještaju.

Novost u poslovnoj praksi je i način na koji su pravljeni postojeći ugovori sa kooperantima preduzeća "Ceste".

"Određeni broj ugovora zaključen je okvirno bez detaljno utvrđenih temeljnih elemenata ugovora: cijene. količine, uvjeta plaćanja i slično", utvrdili su revizori.

Izgleda da jesvrha ovakvih ugovora bila samo da upravu preduzeća "Ceste" podsjeti da svojim kooperantima prebaci onoliko novca koliko oni zatraže i kada zatraže.

Država nemoćna pred malim dioničarima

Ako je za angažovanje kooperanata u ranijim godinama kao opravdanje i moglo poslužiti da "Ceste" nemaju dovoljno vlastite opreme, taj problem je uglavnom riješen još 2007. godine kada je Vlada FBiH donaciju od Japana u vidu opreme za održavanje cesta, vrijednu 10,1 milion maraka dodijelila mostarskom preduzeću "Ceste".

Umjesto rješenja jednog problema, dodjelom ove opreme nastao je drugi problem. Vlada FBiH koja je većinski vlasnik u ovom preduzeću, sa 51 posto kapitala, logično je zaključila da bi ova nova oprema trebala biti uknjižena kao dodatni državni kapital, o čemu je još u decembru 2007. godine donešen zaključak Vlade FBiH.

Postojećim malim dioničarima u preduzeću "Ceste", koji trenutno imaju 49 posto vlasništva, ova ideja nikako se nije dopala, pa je skupština dioničara u decembru prošle godine glatko odbacila ovaj prijedlog Vlade FBiH.

Razlog je sasvim jednostavan, trenutno dionički kapital preduzeća je skromnih 1,6 miliona maraka tako da je 49 posto kapitala u rukama malih dioničara nominalno vrijedno 788 hiljada maraka.

Ukoliko bi u kapital bila uračunata i japanska oprema koju je obezbjedila Vlada FBiH u tom slučaju kapital preduzeća bi narastao na 11,7 miliona maraka od čega bi gotovo 11 miliona maraka bio državni kapital pa bi se procentualni udio u vlasništvu malih dioničara sveo sa sadašnjih 49 posto na manje od sedam posto, čime bi država preuzela potpunu kontrolu nad preduzećem.

Kako bi očuvali postojeći uticaj na poslovanje preduzeća, postojeći mali dioničari iskoristili su prednost koju im pružaju postojeći zakoni o dioničkim društvima po kojima je za sve ključne odluke, poput povećanja kapitala , neophodna apsolutna većina, odnosno glasovi dioničara koji imaju minimalno 67 posto vlasništva.

Postojećih 51 posto državnog vlasništva očigledno nije dovoljno da Vlada FBiH provede svoju odluku o knjiženju japanske opreme kao dodatnog kapitala u kompaniji.

Vlada FBiH sada samo može pokušati da "odobrovolji" dio malih dioničara, prije svega investicijske fondove koji drže 25,7 posto vlasništva , da podrže prijedlog Vlade FBiH, jer nema drugog načina da opremu koju je obezbjedila i zvanično uknjiži kao svoj kapital.

(zurnal.info)

Rekonstrukcija nekadašnje zgrade Izvršnog vijeća u Sarajevu koštala je više od planiranog, probijen je rok za završetak radova i opremljena je po najvišim mogućim cijenama, a kajmak su na kraju pokupili Grci. Danas se velika zgrada Vlade zove Zgrada prijateljstva između Grčke i Bosne i Hercegovine. To je prijateljstvo plaćeno najmanje četiri miliona maraka jer se upravo za toliku sumu mogla jeftinije renovirati. U nedavno objavljenom izvještaju o rekonstrukciji ove zgrade Ured za reviziju institucija BiH gotovo da nijedna od 40 stranica nije bez kritike načina izgradnje i namjernih ili slučajnih grešaka mjerenih od milion pa naviše.

Kako piše u grčkom planu, novac je naša vlast mogla potrošiti na modernizaciju infrastrukture, unaprijeđenje proizvodnih ulaganja, modernizaciju javne uprave i samouprave, usmjeravanje na ekonomske nejednakosti i razvoj jedinstvenog ekonomskog prostora, podrška obrazovanju i stručnom usavršavanju te administrativnom znanstvenom potencijalu...

Nigdje nije rečeno da se sav ili većina novca mora potrošiti odjednom i za jednu stvar ali su naši političari nekako shvatili da bi obnavljanje zgrade u kojoj se danas nezadovoljni dodijeljenim prostorom “guraju” brojna ministarstva moglo objediniti sve navedene namjene. Onako, “od oka”, je procijenjeno da bi rekonstrukcija mogla koštati 12 i po miliona eura – oko devet grčkih i više od tri naša. Do početka radova ukupna cifra je bez nekog posebnog razloga a i objašnjenja narasla za još četiri miliona eura, doduše samo grčkih. Cijena renoviranja po kvadratu dostigla je skoro tri hiljade maraka za svaki od 12.500 kvadrata. što je za po hiljadu maraka po kvadratu skuplje od novogradnje preko puta u kojoj će biti hotel sa pet zvjezdica! Od tada su stvari u ovom projektu bez velikih problema nastajale i nestajale. Tako i Zajednički upravni odbor koji je trebao nadgledati radove nikada nije formiran.

Tijekom revizije nismo uspjeli u cjelosti saznati prave razloge o tome zašto Zajednički upravni odbor nije nikad formiran (dobili smo određena pojašnjenja kako je donator procijenio kako bi to iziskivalo značajna finansijska sredstva), piše u izještaju revizije.

 DOMAĆI – GOSTI 2:3

Već je tada bilo jasno da će sve odluke donositi isključivo Grci bez puno mogućnosti da upravljamo barem sa svojih šest miliona maraka. Sve komisije za izbor ponuđača imale su po tri predstavnika Grčke i po dva iz BiH. Većina odluka donošena je sa dva glasa za domaće i tri za strane firme.

Stoga nije ni bilo čudno kada je za pobjednika konkursa izabrana grčka građevinska firma Domotechiki, iako je domaći Unioninvest imao dva miliona jeftiniju ponudu! Tender je tri puta poništavan sve dok nije izabrana grčka firma. Čak je i nadležnost komisije bila sporna jer su njeni članovi počeli ocjenjivati ponude iako u tom trenutku još uvijek nisu bili zvanično imenovani od Vijeća ministara.

Unioninvest se tada nije žalio niti se javno govorilo o ovome jer je po pravilima Evropske Komisije i programa PHARE zabranjeno komentarisati javne natječaje.

Šutnja Unioninvesta se ubrzo isplatila. Grci su baš njih izabrali za podizvođača radova iako je u javnom pozivu izričito pisalo da se takva vrsta ugovora zabranjuje!

Vijeće ministara ponovo je pogazilo vlastitu riječ i odobrilo pravljenje zajedničke kompanije Unioninvesta i Domotechikija. U stvarnosti su se Grci samo u papirima vodili kao izvođači. Cijeli je posao uradio domaći Unioninvest a razliku u cijenama od oko dva miliona eura grčka kompanija je uzela bez da su zakucali ekser u renoviranu zgradu.

VIŠAK OD DVA MILIONA

Dva “čista” miliona očito nisu bila dovoljna, pa blagonaklono Vijeće ministara krajem decembra 2006. godine dodaje još dva miliona maraka za “višak radova” i produžava rok za završetak radova za još tri mjeseca. “Neko” je greškom u projektu grijanje stavio na samo jedan sprat umjesto na sve! Očitu grešku projektantske firme Vlada je nagradila dodatnim novcem i vremenom. Uz sve ustupke i 66 nepredviđenih stavki radova, izvođač je opet uspio probiti rok za kraj radova. Umjesto u februaru 2007. godine zgrada je dobila certifikat o konačnom prijemu u augustu 2008. godine.
- Zgrada se nije smjela otvoriti prije one u Banjoj Luci i zbog toga smo imali probleme sa Špirićem – kaže Fuad Kasumović, zamjenik ministra finansija i treći po redu nacionalni koordinator HIPERB projekta.

Premijer Nikola Špirić tada je prvo rekao da zgrada tone a zatim i da puca kako bi navodno dobio na vremenu. Na kraju se završetak radova morao požuriti jer je sve moralo biti završeno prije posjete tadašnjeg grčkog premijera Kostasa Karamanlisa. Zanimljivo je da Domotechiki u vrijeme Vlade Karamalisa redovno dobija javne projekte a grčki mediji su ga nezvanično povezivali sa vlasnicima ove kompanije.

Kako samo useljenje u objekt nije nastupilo od početka računanja garantnog roka to se može zaključiti kako objekt nije korišten u punom kapacitetu u garantom roku kako bi se testirala njegova funkcionalnost i kvalitetu izvršenih radova, piše u izvještaju.

Čini se da ni osnovne matematičke funkcije ne idu baš najbolje našem premijeru i ministrima pa su najjednostavniju tabelu od osam stavki sabrali pogrešno! Neko se u računici zanio pa u neutrošena sredstva dodao oko 120.000 nepostojećih maraka. Grešku je ispravio Ured za reviziju ali ni oni nisu uspjeli da isprave sve računovodstvene greške. Kažu da je saradnja sa uposlenim na projektu bila solidna.
- Problem međutim predstavlja činjenica da se radi o višegodišnjem projektu i da je vidljiva značajna fluktuacija uposlenih u projektu, te česte izmjene nacionalnih koordinatora (tri nacionalna koordinatora) o čemu je pisano i u Izvješću. Također želimo ukazati i na problem računovodstvenog praćenja od samog početka pa sve do završetka projekta koje se nije vršilo na jednom mjestu o čemu smo također pisali u našem izvješću – kažu iz državnog Ureda za reviziju.

U narednom nastavku priče donosimo detalje nabavke namještaja, telefona i rasvjete. Najskuplje, obavezno.

(zurnal.info)

Građani trebaju napraviti razliku između kandidata i stranačkih lidera koji se, s jedne strane, fokusiraju na pritužbe i, s druge strane, onih koji se fokusiraju na realistična rješenja, napisao je visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini i specijalni predstavnik Evropske unije Valentin Inzko u kolumni koja je juče objavljena u bh. medijima.

Naglasio je da će izbori koji će biti održani 3. oktobra u zemlji odlučiti između ovih dviju opcija i da će "samo građani koji glasaju, a ne oni koji ostanu kod kuće, odlučiti ko će voditi zemlju u naredne četiri godine, saopćeno je danas iz OHR-a.

Visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU je konstatirao da do sada prioriteti građana nisu bili u centru izborne debate.

-Građanima je stalo do desetina hiljada radnih mjesta izgubljenih u protekloj godini. Građanima je stalo do rješavanja političke i administrativne korupcije, do socijalnih usluga koje su na katastrofalno lošem nivou te do rješavanja pitanja prekomjernog trošenja na administraciju i problema kriminala koji je u porastu, napisao je Inzko.

On smatra da bi za političke stranke, prioritet trebalo biti pronalaženje konstruktivnih rješenja upravo za ove izazove.

-Glasači ne žele prozivanja i uvrede. Oni žele realan plan djelovanja, naglasio je visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU.

(Fena)