Magazin Žurnal ponovo je pokrenuo istraživanje o nepotizmu na fakultetima u BiH; objavljujemo prvu priču o Stomatološkom fakultetu u Sarajevu gdje profesorima nerjetko asistiraju vlastita djeca; istraživali smo i kako se pravila na fakultetu prilagođavaju privilegiranima te zašto je ovaj fakultet godinama na meti inspektora obrazovanja
Karijera na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu Almi Prcić se „smiješila" još dok je bila studentica. Najprije je angažirana kao demonstratorica na jednom od predmeta što joj je kasnije, za izbor u viša zvanja bila neprocjenjiva prednost u odnosu na druge studente. Uz to je navodno imala i odličan prosjek ocjena. Koliko joj je, međutim, za posao asistentice koji je čekao na Katedri za dentalnu patologiju pomogla "važna referenca", majka Hajrija Konjhodžić-Raščić, aktuelna dekanesa fakulteta? Nebrojeno se puta, iz usta prvih ljudi fakulteta za takve upite kazalo da su "novinarske nebuloze". Argumenti za te tvrdnje su uglavnom navodne "suhe" desetke u indeksima profesorske djece.
NIJE MI TATA PISAO DOKTORAT
"Pogledajte samo prosjek ocjena te djece. Po prosjeku, a niti jedan nije ispod devet, moglo bi se zaključiti da su djeca profesora redom genijalci. Međutim, javna je tajna na fakultetu da u indeksima djece profesora osvane poneka desetka a da ih niko nije vidio na ispitu", kaže naš sagovornik koji nije želio da mu objavimo ime. Navodno se lično uvjerio u to još dok je studirao na Stomatološkom fakultetu.
Desetkama i, eto, ponekom devetkom, uglavnom nam se "maše pred očima" pri svakom pokušaju da razgovoramo o pojavi svojstvenoj doduše i na drugim visokoškolskim ustanovama, da od svih studenata nekako baš napreduju djeca profesora.
Naida Hadžiabdić, asistentica na Katedri za oralnu hirurgiju, prije nego je njen otac prof. Halid Sulejmanagić penzioniran, bila je čak asistentica na njegovom predmetu. Sulejmanagić je u to vrijeme bio šef katedre. Profesor se posvetio privatnoj praksi u Sarajevu, a među kolegama je ostao upamćen po tome što je svojevremeno uporno odugovlačio odlazak u penziju sve dok ne izvrši pripreme za izradu diktorata svoje kćerke. Kako u kćerkinom radu kolege ne bi slučajno prepoznale autorski pečat prof. Sulejmanagića, isposlovao je da Naidin mentor za izradu doktorske disertacije ne bude niko od sarajevskih kolega, već vanredni profesor iz Beograda.
Uz "savjete" autorici ovog teksta za teme o kojima bi trebala da piše, (između ostalog: zašto država izuzetnim kadrovima ne omogući finansiranje doktorata) Hadžiabdićka je glasine među kolegama da joj je otac pisao doktorat, nazvala ružnim lažima i kazala kako je njen rad vrlo značajno, specifično, multidiciplinarno istraživanje. Samo minut kasnije, u telefonskom razgovoru nakon kojeg se činilo kako više i nema smisla ugovarati sastanak, ustvrdila je da njen rad ipak još uvijek nije napisan. Izričito je zahtjevala da je ne citiramo, a autoricu teksta je pozvala da dođe na fakultet i pregleda njen indeks u kojem se među desetkama nalazi samo pet devetki. Pozvana je autorica i da se ozbiljnije upozna s kvalitetom Hadžiabdićkinog rada tako što će, za početak, "kao pravi novinar" ispitati kako Hadžiabdićka dobro radi i prisustvovati vježbama koje na fakultetu demonstrira studentima.
Lejla Redžepagić je asistentica na Katedri za ortodonciju Stomatološkog fakulteta u Sarajevu. I u njenom je slučaju sve bilo "po pravilima". Najprije je bila angažirana kao demonstratorica. Navodno bi malo ko od profesora odbio tu čast za kćer kolege Seada Redžepagića, Lejlinog oca. Profesor Redžepagić je šef Katedre za stomatološku protetiku a tokom aktuelnog izbora je i jedan od najizglednijih kandidata za budućeg dekana. Njegova kćerka tvrdi kako su priče da joj je otac pomogao čiste izmišljotine. U kratkom telefonskom razgovoru kazala je da o tome ne želi razgovarati s novinarima. Pa ipak, samo nekoliko minuta kasnije, autorica ovog teksta je imala "privatni" telefonski poziv od Lejline brižne majke??? Bio je to vrhunac "telefonskih prepucavanja" i "intervencija" kojima nam se želio udijeliti "dobronamjeran savjet" o tome šta bi trebao biti sadržaj ovog teksta te u kojem bi periodu trebao biti objavljen. Naravno, u svakom tom slučaju se polazilo od pretpostavke da će u tekstu biti napisane sve same laži.
ZAŠTITNIČKE MAJKE
Administracija u Dekanatu nam je na svaki pokušaj da razgovaramo s dekanesom Hajrijom Konjhodžić - Raščić obećavala sastanak ali niko nije znao kazati kada "jer je dekanesa zauzeta pripremama za proslavu godišnjice fakulteta" . Eto, hajde i da kažemo da je dekanesa bila oduševljenja zahtjevom za razgovor te da je bila veoma nesretna što zbog posla "preko glave" nema vremena za novinare Žurnala. A htjeli smo je "samo" pitati da li je ikada postupila po ranijim, brojnim preporukama kantonalnog inspektora obrazovanja. Između ostalog i da pojasni kako je završila prošlogodišnja priča o šest asistenata koji su primali platu i nakon isteka ugovora o radu te kako to da su i danas angažirani na fakultetu. Po čijoj su odluci potpisali nove ugovore? Htjeli smo je pitati i za kćer Almu Prcić, kada nas je već krenulo da umjesto asistentica pričamo s njihovim "zaštitnički raspoloženim" majkama.
Inače danima slušamo priče o desetkama u indeksima profesorske djece, i o njihovim genijalnim rezultatima tokom studija. Najmanji prosjek ocjena za koji smo čuli bijaše 9,8! Genijalno!
Lejlu Behramović nismo ni kontaktirali. Behramovićka je već napredovala i sada ima zvanje viši asistent na Katedri za stomatološku protetiku. Eto, nećemo tvrditi da joj je jedna od „preporuka“ na fakultetu bila i činjenica da joj je majka profesorica histologije Zekira Mornjaković.
I Mirjana Gojkov-Vukelić, kćerka profesora Toška Gojkova je već napredovala u zvanje viši asistent. Njen je otac u međuvremenu penzioniran a Mirjana je zasjela na šefovsko mjesto fakultetske Klinike za parodontologiju i oralnu medicinu. Nećemo, eto, tvrditi ni da djeca profesora na Stomatološkom fakultetu s iznimnom lakoćom magistriraju, samo ćemo pojasniti vrlo specifična pravila koja su uveli, neuobičajena za druge članice sarajevskog Univerziteta. Naime, po Pravilniku kojeg su donijeli na Stomatološkom fakultetu, formirano je Vijeće postdiplomskog studija. Detaljnijom analizom rada ovog vijeća reklo bi se da njegovi članovi, umjesto Naučno-nastavnog vijeća (NNV) kojemu je to u nadležnosti, faktički odlučuju o proceduri za sticanje magistarske titule. Pred „malim vijećem“, kako ga u žargonu zovu profesori, kandidat izlaže svoj istraživački projekat o kojem onda članovi Vijeća donose mišljenje. Tek tada ga prosljeđuju Naučno-nastavničkom vijeću koje zapravo ne donosi svoj sud već glasa o već formiranom mišljenju?! Navodno se još nije dogodilo da NNV ne potvrdi formalno ono što su im "predložile" kolege iz "malog vijeća".
DISKRIMINIRANI STUDENTI: Nemamo šansi kad god se na konkursu pojave djeca profesora
„Ne mogu reći da sam u nastavnom procesu na bilo koji način oštećen, mislim na predmete koje nam predaju djeca profesora ali zaista nije pravedno da samo oni imaju šansu da napreduju. Šta je s drugim studentima? Bez obzira na prosjek ocjena, drugi se ne mogu baš mnogo nadati zvanju asistenta ako se u konkurenciji pojavi neko od profesorske djece“, kazao nam je jedan od studenata Stomatološkog fakulteta s kojim smo razgovarali, a koji je želio ostati anoniman jer mu se sa sadašnjim profesorima i asistentima valja viđati još godinu.
ČIJI JE NOVI DEKAN: Ogavni tračevi
Uz brojne opaske o namjerama koje autorica teksta ima aktueliziranjem priče o nepotizmu na ovom fakultetu baš u vrijeme izbora novog dekana, željelo nam se valjda spočitati i to da se pričom uključujemo u veoma prljavu "predizbornu kampanju".
Naime, na Stomatološkom fakultetu već su formirane dvije suprotstavljene struje: oni koji podržavaju kandidata profesora Seada Redžepagića i kolege koji bi na mjestu dekana rado vidjeli profesora Sedina Kobašliju, inače jednog sa spiska onih šest uposlenika fakulteta o kojima htjedosmo upitati dekanesu. Htjelo nam se, valjda, reći da smo pristrasni, samo nam nije rečeno za koga lobiramo. Na Stomatološkom fakultetu se to bar precizno može utvrditi. U tekstu ćemo, naravno, preskočiti ogavne tračeve koje ugledni profesori Stomatološkog fakulteta ovih dana plasiraju jedni o drugima.
(zurnal.info)
“Vrijeme je da se podvuče crta», kliče Željko Kopanja «Dragom prijatelju» Miloradu Dodiku u otvorenom pismu, čiji su izvodi, prije nego što je do kraja i napisano, objavljeni na Srni. Osnovna poruka pisanije glasi: «Do sada smo opljačkali što se opljačkati moglo. Trebali bi probati pošteno, tim više što je za pljačku malo šta ostalo, a i crna socijalna rupa, koja će nas sve progutati, udaljena je tek frem». Komedijaš je taj Kopanja. Vrlo opasan. A njegova paskvila barometar da Vukodlak pokušava nanovo navući jagnjeću kožicu. Nevješto, ovaj put. Prijetvoran, licemjeran, bezočan, beskrupulozan, brutalan; riječju jadan, Kopanja pokušava uhvatiti talas koji bi ga odnio do nekadašnjih pozicija uticaja, što ih je žrtvovao kako bi se nezakonito dokopao miliona, nemilosrdno i sadistički gazeći sve pred sobom. Ta teško korupmirana individua zaslužuje isključivo esencijalni prezir, ali nije loše pročitati njegovu smiješnu pisaniju i sagledati kako se koprca u kanalizaciji koju je istrajno godinama stvarao. I u kojoj se utopio, bez nade da na Planeti postoji voda koja bi ga mogla oprati. «Dragi prijatelj» Dodik potrošio je Kopanju, ne treba mu više; premala je bara za dva tolika krokodila. «Podvlačenje crte» svjedoči da je kanibalizam nova omiljena igrica na Donovom dvoru. Jedan od utemeljitelja mafijaške države u Republici Srpskoj, što Kopanja jeste, pregažen je i njegovo zazivanje «prijateljstva», «zajedničkih uspjeha», «mirotvorstva», labuđi je pjev šefa medijske terorističke grupacije, nepotrebnog bilo kome. «Dragom prijatelju» ponajmanje. Stoga nema potrebe da se dalje komentarišu Kopanjine ogavne izvedenice, ali je ovo odličan trenutak da se i ja obratim Dragom prijatelju.
Slobodan Vasković: Otvoreno pismo Miloradu Dodiku - Vrijeme je da se precrtate (osnova za ovo pismo je Otvoreno pismo koje je Željko Kopanja 20.10. 2010. uputio Miloradu Dodiku)
Dragi prijatelju,
Dobro znam da si nacionalista, da dijeliš ljude po tome što pripadaju jednom, drugom ili trećem narodu, ili po tome što su pripadnici ove ili one vjeroispovijesti. Ko god je s tobom proveo neko vrijeme u društvu, zna da si čovjek koji mrzi.
Tvoj temperament je povezan sa zloćom. I kad kažeš riječ odviše, to je zato što si u djelovanju, zapravo, neumjeren. Isto tako znam da veoma hladnokrvno doživljavaš izvještaje o kriminalu u kojem si lično, dio tvoje porodice, te najbolji prijatelji i najbliži saradnici.
Smiješno je gledati kako te svakog dana pokušavaju prikazati kao poštenog, slušati sve ono što se priprema u čaršijskoj kuhinji banjalučkih medija. Kampanja je sračunata na to da te pretvore u personifikaciju dobra u Bosni i Hercegovini, pa čak i u zaslužnog za pozitivne političke i ekonomske procese u regiji.
Znamo i ti i ja da si uprkos toj neviđenoj kampanji uspio ono što je bilo nezamislivo prije pet godina. Srbima u Bosni i Hercegovini uspio si uništiti građansku i nacionalnu samosvijest, pa je zaustavljena obnova srpskog nacionalnog identiteta, kojem je prijetilo postepeno vraćanje. Ali, kad si rušio prava i nadležnosti Republike Srpske garantovana Ustavom, bezočno su te hvalili, pa ti pripisali ono što nikad nisi bio - nenacionalista, umjereni internista. U stvari, i tada si bio kao i danas - Mile Dodik koji se otvoreno, hrabro bori za svoj lični interes i za interese kriminalnog miljea kojem pripadaš, pa te on zato na izborima demokratski uzdigao na funkciju predsjednika Republike Srpske. Ali, tvoj doprinos kriminalu je veći od jedne izborne pobjede, jer svi osjećamo koliko smo, zapravo, nazadovali, povoljnim prilikama uprkos. Važno je, a želim te i na to podsjetiti, da i prljajući obraz Srbima, nažao činiš i drugim ljudima.
Republika Srpska je politički destabilizovana i niko više ne osporava da se to uređenje ne može promijeniti osim našom voljom. Javni nered, nepoštovanje zakona i ekonomska situacija gori su nego bilo gdje u Bosni i Hercegovini. S takve pozicije naša vlada ne može ravnopravno pregovarati sa onima koji nude ekonomsku saradnju, bez ustupka na račun interesa stanovništva. Ljudi to još ne vide. Zbog toga imaš toliku podršku i povjerenje naroda i veliku šansu da uđeš u srpsku i ne samo srpsku istoriju kao veliki prevarant novog doba, ali, sa druge strane, možeš i da završiš u zatvoru... nalaziš se na raskršću. Zbog toga ti, dragi prijatelju, i pišem ovo otvoreno pismo.
Vrijeme je da se precrtate. Bez obzira na tvoj lični odnos prema pojedinim ljudima koji ide i do sadizma, znam da iz svog okruženja nećeš maknuti prvenstveno neke od novopečenih biznismena, koji upotrebljavaju i dobro naplaćuju čak i svoju sliku s tobom koju pokazuju češće od slike s familijom. Ne možeš se riješiti tih takozvanih budžetskih tajkuna koji znaju danima da sjede pred tvojim kabinetom čekajući da ih oslobodiš svih njihovih poslovnih problema, ali i da probleme uključiš na lični konto i to na stavku amoralnih i neetičkih rashoda. Ali ti najtoplije preporučujem da se riješiš Željka Kopanje, kojemu si dao milione, a on hoće još. Dao si mu džaba i “Glas Srspke”, pa mu je i to malo. Istina, za taj poslić dobio si petsto kvadrata poslovnog prostora u Gospodskoj (vrijednosti cca 5 miliona), ali slaba je to nagrada za poništenu privatizaciju i onu komadinu zemljišta koju je Kopanja implementirao. A danas ti piše pisanije. Ti svakako, ali i nepošteni i nevrijedni ljudi od kriminala, zaslužuju da ovom o kojem ti govorim zatvoriš vrata. Predugo vas je reketirao. Što se ostalih bandita, kojima si okružen, tiče, znam da ti na pamet ne pada da ih se riješiš. A i ne bih ti to Dragi prijatelju ni ja sugerisao, jer bi se mogli okrenuti protiv tebe i načiniti te Sanaderom. Još na to nisu spremni, ali kako vrijeme prolazi...
Vrijeme je da počneš otvorenu borbu protiv antikortupcionaša koji nagrizaju tvoje mafijaško društvo i koji će, sasvim sigurno, ako ih odlučno ne sasječeš, uništiti sve ono negativno što si uradio u posljednjih pet godina. Ima ih dovoljno da te apsolutno podrže u takvom nastojanju.
Moraš za dobro svih vas pribaviti još profesionalnih donosilaca samo dobrih vijesti, osim onih koji su te okružili, jer ih je premalo pa zbog toga i ne možeš da realno sagledaš stanje u kojem se trenutno nalaze Republika Srpska i Bosna i Hercegovina. Kopanja ti se ponovo nudi. Da bi se spasio od istraga zbog kriminala koji je počinio, Kopanja će gmizati ako treba da bi te izmirio s neistomišljenicima i s političkim predstavnicima drugih naroda. Činiće to uzalud, ali trud je trud. Možda mu se isplati. Možda se ti smiluješ, pa ga nanovo sjedneš na kanabe. Kao onomad kada te je izbacio iz Nezavisnih novina, a ti mu oprostio. Njemu nikada nije bilo stalo do prosperiteta Bosne i Hercegovine, još manje do uspjeha i napretka Republike Srpske, ali kad je vidio da si ga zgazio, odlučio je da mu ništa nije smetnja da ti se ponovo dodvori. Voliš ti takve.
Shvatljiv mi je užitak koji preživljava čovjek koji trpi besmislene pohvale, ali vjeruj mi da vidim da i dalje živiš u svijetu stvorenom od lažnih zaglušujućih aplauza licemjera i srboljubaca i srebroljubaca. Voliš ti to, pa neka ti.
Dijalog u koji moraš ući pokazaće da je tvoja pozicija nejaka, da se zasniva na neprincipijelnim stajalištima i da je bez argumenata. One koji su ti skloni to pogađa gore nego ako ih ignorišeš ili vrijeđaš. Boje se svega što ste zajedno počinili. Pa neka ta tvoja i njihova dostignuća onda rade protiv tebe i njih. Otvorenost je najuvjerljiviji znak političke superiornosti. S obzirom na situaciju, znam da to sebi ne možeš da priuštiš.
Znam da nisi vrijedan povjerenja koje ti je dato na izborima. A znam i to da je poslije takve pobjede teško vjerovati u sebe, ali baš je to ono što odlikuje male ljude. Ja mislim da si ti sigurno među takvima i to zato što te poznajem, a ne zato što bih morao pokazivati da u tebe ne vjerujem i kad bih ti, u kakvom ludilu, vjerovao. Zbog budućnosti Republike Srpske, zbog budućnosti svih nas koji živimo u Bosni i Hercegovini očekujem da konačno bar jednom doneseš ispravnu odluku: da odeš na neku od brojnih destinacija gdje imaš stanove, kućerine, vile i debele bankovne račune, pa da damo šanse životu, demokratiji i prosperitetu, umjesto širenju mržnje i sukobima koji vode jedino nazadovanju. Ako ostaneš, spremni smo za sljedeću utakmicu u kojoj ćeš biti u teškoj defanzivi. S obzirom na tvoje nekvalitete mislim da ne možeš biti naš visoki centar!
Istina možda korača polagano, sporije nego što i ti i ja želimo, ali ni život ni rad nemaju smisla ako u istinu ne vjerujemo.
Kako je moguće da političari i činovnici u političkim institucijama vide stvari drugačije nego tvoji “poslovni” ljudi, koji od njih sigurno nisu ni gluplji ni nesposobniji? Rekao bih da to ima veze s medijskom slikom koja se stvara, i da si ti to izazvao svojim postupcima. Nerijetko si pridonio neopreznim i primitivnim riječima, znam da ne možeš ništa učiniti da se ta slika promijeni. Džaba od tebe zahtijevaju ofanzivu simpatičnosti (kakva glupa floskula), džaba od tebe traže da pokažeš dobro lice, jer ono ne postoji.
Nije lako izboriti respekt prijatelja, što nisi ostvario, jer ti nemaš prijetelje, već “poslovne” saradnike. Znam da si prirodno nemarljiv, te da ćeš samo sjediti na lovorikama sadašnje pobjede, jer ti to nije dosadno, a laskavo divljenje zbog onog što si već ostvario, siguran sam, hrani tvoju inteligenciju, pa ne očekujem da se prihvatiš bilo kakvog posla, sem onih kriminalnih koje si i do sada marljivo delao.
Sjeti se, znam da su ti to drage uspomene, sela i imanja. I kad rodi žito, mora se otrijebiti kukolj. Ali ti si napredovao - otrijebio si žito, a ostavio kukolj. Sjeti se i da ti ne štediš i kad se ima i kad se nema. Tako je i sa ugledom. Nemaš ga, nisi ga stekao, pa nemaš šta ni rasuti. Kvaziintelektualci presvučeni u mesije koji znaju i božje i svjetske tajne, tvoje su prirodno i nepromjenjivo okruženje.
Prevuci, Milorade, crtu. Prevuci je sad u ime svih onih koji su glasali za tebe, jer su u pogrešnoj osobi vidjeli i nadu i spas. Golem je teret, jasno mi je, al' ja, jednostavno, znam da ne možeš. Ja sam svoje rekao i, vjeruj mi, svejedno mi je. Znam da je teret na tebi, znam da onaj koji predvodi prvi dolazi na raskršće, ali sam pesimističan jer si, mimo mnogih, znao kuda i devedesetih, a sad nemaš pojma ni kud ćeš ni šta ćeš. A ni Kopanja ti ne zna reći, ma šta pisao.
(zurnal.info)
Radnici preduzeća “Granit” iz Jablanice i dalje čekaju rasplet situacije u njihovom preduzeću koja traje već nekoliko meseci. Zbog toga je danas održana vanredna sednica Opštinskog veća. Jedina tačka dnevnog reda bila je “Granit”. Kako nam je izjavio predsednika Sindikata "Granita", Mensuda Ćosića, radnici nisu ni očekivali da se donese bilo kakva odluka na ovoj sednici, jer su im oni davno okrenuli leđa. - Znali smo da će tako biti. Nismo ni očekivali da će donjeti nekakvu odluku. Neki vijećnici su nakon sjednice htjeli da obiđu krug fabrike, ali im radnici nisu dozvolili – kazao je Ćosić.
Prema njegovim rečima, radnici trenutno najviše očekuju od Agencije za privatizaciju i Tužiteljstva, koji bi trebali da izvrše pritisak na Vrhovni Sud BiH, kako bi se što pre donela odluka o preregistraciji “Granita”.
Od dana kada su štrajkače žestoko isprebijali pripadnici Jedinica za posebne namenu, do danas se od političkih zvaničnika još uvek nije pojavio.
- Niko nam se nije obratio još uvek. Čekamo i dalje. Kolege koje su povređene pre neki dan su puštene iz bolnice i sada su na kućnom lečenju- kazao je Ćosić.
Da podsetimo. Radnike “Granita” su u ponedeljak 18. oktobra u četiri sata izjutra svim sredstvima napali pripadnici Jedinice za posebnu namenu. U napadu su korišćeni pendreci, topovski udari i suzavci...
Razlog ovog napada je bio ulazak stečajnog upravnika u preduzeće, Abdulaziza Mahmutovića, koji će inače biti na toj funkciji sve dok se ne donese konačna odluka o preregistraciji preduzeća “Granit”
(zurnal.info)
Elektroprivreda Bosne i Hercegovine i Federalno ministarstvo za energiju, rudarstvo i industriju ne smiju donositi nikakve strateške odluke niti birati strateške partnere za izgradnju novih elektrana u BiH do formiranja nove vlasti. To je zaključak usvojen na današnjoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH kojeg je predložio poslanik Mirza Kušljugić iz SDP-a. Ovo je ujedno bila i posljednja sjednica Parlamenta u starom sazivu a ovom je odlukom definitivno zaustavljena Stranka za BiH u svojim sumnjivim energetskim projektima. Ovaj prijedlog je usvojen sa 54 glasa za, šest protiv i pet suzdržanih. Tokom usvajanja ove odluke već se mogla primijetiti nezvanična koalicija SDP-a i SDA.
Kušljugić je novinarima objasnio da Elektroprivreda normalno nastavlja svoj rad te da je ova odluka neće u tome sprječavati. Namjera ovog zaključka jeste da se spriječe zloupotrebe vlasti Stranke za BiH do formiranja nove vlasti koja još uvijek ima svog ministra energije Vahida Heću čije energetske namjere je sud već ranije okarakterisao kao štetne za građane BiH. Energetski strateški partneri očito će morati sačekati formiranje nove federalne vlasti što bi moglo potrajati i do nekoliko mjeseci.
U odluci se također navodi da Hećino ministarstvo do formiranja nove vlasti ne smije imenovati nove članove društava u elektroenergetskom sektoru niti vršiti bilo kakve promjene u ovim društvima koja su u većinskom vlasništvu Federacije.
(zurnal.info)
Dodiku na mjestu predsjednika Vlade RS treba apsolutno poslušna osoba, koja će istrpiti prvi talas socijalnih udara i svih problema na ekonomskom planu sa kojima će se suočiti RS Republika Srpska (RS) najvjerovatnije će promjeniti nekoliko predsjednika Vlade za vrijeme predsjedničkog mandata Milorada Dodika, rekao je za “Žurnal” izvor iz vrha vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).
CRNA SLIKA STVARNOSTI
“Budući premijeri RS će, po svemu sudeći, biti potrošna roba, s ozbirom na tešku ekonomsku i socijalnu situaciju koja tek očekuje ovaj entitet, te evidentan nedostatak novca u budžetu”, rekao je isti izvor. Prema njegovim riječima, RS prijeti opasnost da se u dogledno vrijeme skoro izjednači broj radnika i penzionera, što je situacija koju teško mogu istrpiti i mnogo uređenija i bogatija društva. Zbog toga bi se RS uskoro mogla naći na ivici finansijskog kolapsa. Osim toga, dodaje naš sagovornik, Vlada RS je sa tzv. escro računa entitetskom Fondu penzijsko-invalidskog osiguranja i u septembru prebacila pet miliona maraka za isplatu penzija, čime je dug Fonda za samo četiri mjeseca narastao na 16 miliona KM.
“Sredstva Fondu PIO prebačena su mimo zakonskih propisa, a još gore je to što je ova institucija u teškoj finansijskoj dubiozi, pa do kraja godine neće moći da vrati pozajmljeni novac u budžet, što će dodatno otežati funkcionisanje RS. Uz to, Vlada RS Fondu prebacuje redovne mjesečne tranše od po 16 miliona KM, koje očigledno nisu dovoljne da bi se isplaćivale penzije”, pojasnio je isti izvor.
Crnu sliku stvarnosti u RS upotpunjuju i propale firme, za koje se svakodnevno otvaraju stečaji, štrajkovi radnika koji godinama ne primaju plate…
“Zbog svega ovoga, Dodiku na mjestu predsjednika Vlade RS treba apsolutno poslušna osoba, koja će istrpjeti prvi talas socijalnih udara i svih problema na ekonomskom planu sa kojima će se suočiti RS”, naveo je naš sagovornik.
Isti izvor kaže da se, bez obzira na sve teškoće koje očekuju novog predsjednika Vlade RS, u redovima SNSD-a vodi prava bitka za premijersku fotelju. Kao najozbiljniji kandidati pominju se aktuelni ministri finansija Aleksandar Džombić, unutrašnjih poslova Stanislav Čađo i zdravlja Ranko Škrbić, te Dodikov savjetnik Slavko Mitrović i sadašnji ministar civilnih BiH Sredoje Nović.
ČOVJEK OD POVJERENJA
“Džombić ima najmanje šansi, jer je apsolutno neomiljen u samom SNSD, gdje mu se spočitava prepotentnost i arogancija, čak i prema visokim funkcionerima ove stranke. Stanislav Čađo je oduvjek bio Dodikova marioneta, pa ima šansi da zasjedne u premijersku fotelju, dok Ranka Škrbića i Dodika vežu kumovske veze. Škrbić je, međutim, nesposoban za bilo kakvu vrstu vladavine, posebno za upravljanje čitavim ministarskim timom”, kazao je naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, velike šanse da zauzme premijerku poziciju ima Slavko Mitrović, čovjek od najvećeg povjerenja Milorada Dodika i jedan od njegovih najbližih saradnika tokom ukupne političke karijere.
“Ozbiljan kandidat za budućeg premijera je i Sredoje Nović, čovjek koji posjeduje veliko iskustvo i koji bi zbog realnog uticaja u strukturama RS i BiH mogao da bude najbolja izlazna strategija za Dodika, ali i najveća opasnost, jer njemu ne bi mogao da komanduje kao ostalima, nego bi s njim morao da se dogovara i pregovara”, ističe isti izvor.
On dodaje da Novićevu kandidaturu za premijera gura i njegov dugogodišnji blizak prijatelj, lider Demokratskog narodnog saveza (DNS) Marko Pavić.
“U SNSD se vodi pravi rat između potencijalnih kandidata za predsjednika Vlade, u kojem jedino ne učestvuje Sredoje Nović. Bitka je puna niskih udaraca i najprljavijih podmetanja. Neki od njih već sastavljaju svoje kabinete, vrbuju ljude i obećavaju im pozicije u novoj Vladi”, navodi naš sagovornik. Međutim, ističe on, najnovije informacije govore da bi Dodik na mjestu svog nasljednika u Vladi RS mogao ustoličiti Miladina Dragičevića, nekadašnjeg ministra izbjeglice i raseljena lica i jednog od svojih odanih savjetnika: “Dodiku na čelu Vlade treba ovdašnji Mirko Cvetković. Treba mu osoba bez karaktera, potpuno poslušna, koja će na svoja leđa primiti prvi talas socijalnih udara i koja bi posle osam do deset mjeseci bila zamjenjena na premijerskoj funkciji. Dragičević je prototip takve osobe”, naglašava izvor iz SNSD-a.
KAKO DODIK KAŽE
Istovremeno, borbu za premijersku fotelju prati sijanje straha iz Dodikovog najbližeg okruženja, najavljivanje čistke u institucijama vlasti, kako u Vladi RS, tako i u kabinetu predsjednika.
“Svi su u stanju latentne nervoze, čime se nastoje preduprijediti bilo kakve reakcije onih koji će biti nezadovoljni Dodikovim izborom novog predsjednika Vlade i ministara. Već se otvoreno govori da među sadašnjim ministrima ima onih koji nisu dobro radili i koji su svoj nerad skrivali iz Dodikovog autoriteta, zbog čega se može očekivati da novi sastav Vlade RS bude značajnije izmijenjen”, kaže naš izvor.
On ističe da će o novom premijeru RS na kraju odlučiti sam Milorad Dodik: “Kako on odluči, tako će i biti, a svi ostali morat će se pomiriri s njegovom odlukom.”
Koliko je astronomski mala šansa da dva puta za redom u nagradnom izvlačenju premiju izvuku solidno pozicionirani kadrovi SDA? Matematički gledano, zanemarljiva. Ipak to se desilo u nagradnim igrama koje organizira Dnevni avaz Fahrudina Radončića, poznatijeg kao predsjednika Saveza za bolju budućnost BiH.U samo nekoliko dana, tačnije njih pet, dva funkcionera SDA dobili su automobile na nagradnim igrama koje organizira Radončićeva medijska kuća. Naime, da li je slučajno da u Avazovoj nagradnoj igri od 150.000 SMS poruka koje su bile u trci za “fabiju”, bude izabrana ona koju je poslao Fuad Delić? Inače, Delić je sekretar kluba poslanika SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH i bliski je saradnik Bakira Izetbegovića, novog člana bh. Predsjedništva. Interesantno je da je Fuad Delić prije nekoliko godina bio povezan sa nestankom službenog “pasata” koji nikada nije vraćen. 
Nekoliko dana poslije Delića, tačnije njih pet, sreća je pogledala još jednog SDA kadrovika. Naime, ovih dana je Avaza sa novom škodom fabiom nagradio sretnog i presretnog Sejada Pokvića, predsjednika Općinske izborne komisije u Bugojnu. Čime je ovaj zaslužio toliku sreću zna samo Radončić ali je sada među kadrovima SDA pokrenuta interna istraga: Ko je i kako mogao učestvovati u Nagradnoj igri Avaza kada je Tiuhić zabranio svojim kadrovima da kupuju i čitaju Avaz.
Priznat ćete, previše pitanja za tako malo fabija.
(zurnal.info)
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine poziva sve žrtve i svjedoke ratnih zločina koje je počinio osumnjičeni Veselin Vlahović Batko, a koji do sada nisu davali izjave ili ih nisu saslušavali ovlašteni policijski i tužilački službenici, da se jave državnom tužilaštvu putem telefona 033 707 113 ili 033 707 400, ili Državnoj agenciji za istrage i zaštitu - SIPA ili putem broja „krimolovci“ (080 020 505). Tužilaštvo poziva i članove porodica žrtava i svjedoka koji su emigrirali u treće zemlje da mu dostave sadašnje kontakt podatke.
Radi se o vrlo teškim i brojnim ratnim zločinima, a Tužilaštvo BiH upućuje ove pozive nakon što je došlo do informacija da određeni broj svjedoka i žrtava nije davao iskaze pred policijskim i pravosudnim organima.
Posebni odjel za ratne zločine Tužilaštva BiH provodi istragu protiv osumnjičenog Veselina Vlahovića Batka zbog ratnih zločina počinjenih 1992. i 1993. godine na području sarajevskih naselja Grbavica i Vraca. Nakon izručenja osumnjičenog, rad na predmetu je intenziviran u pravcu podizanja optužnice te je u Tužilaštvu BiH u protekla dva mjeseca saslušan veći broj svjedoka.
Provodeći istragu koja je već dva puta proširena radi saznanja do kojih se došlo, Tužilaštvo BiH došlo je do informacija o postojanju većeg broja žrtava i svjedoka koji do sada policijskim i tužilačkim institucijama nisu davali iskaze u svojstvu svjedoka o krivičnim djelima ratnih zločina za koja se sumnjiči Veselin Vlahović, saopćeno je iz Odjela za odnose s javnošću Tužilaštva BiH.
(Fena)
U trećem dijelu feljtona o pljački mostarske fabrike, čitajte kako je i kome menadžment opraštao milionske dugove i kakva je uloga srajevskog duhanskog lobija
Koliko god su prve poslijeratne godine bile teške za ukupnu privredu u Bosni i Hercegovini, za mostarsku Fabriku duhana bi se taj period, s obzirom na događaje koji će tek uslijediti nakon 2000-te, mogao još nazvati zlatnim periodom. U to vrijeme se još proizvodilo i vjerovalo kako za FDM slijede bolja vremena.
POLITIKA ULAZI U FABRIKU
Početkom 1999. godine, međutim, prema tvrdnjama radnika FDM-a kola kreću nizbrdo kada se fabrikom počinje baviti politika. Najprije dolazi do smjene na čelu FDM-a. Tadašnji direktor Senad Milavić odlazi u penziju a na njegovo mjesto je u februaru imenovan Esad Pobrić. Crne slutnje o namjerama s kojima u Fabriku dolazi SDA-ov kadar dijelom se obistinjuju već naredne godine. Najprije propada pokušaj Agencije za privatizaciju HNK da 2000. godine proda državni dio kapitala FDM-a. Zainteresiranih je bilo, ali kao i u svakom narednom pokušaju prodaje, kupac bi odustajao čim bi se podrobnije informirao o finansijama FDM-a.
U međuvremenu ponovo dolazi do smjene na čelu Fabrike. Nakon Pobrića, u julu 2004. godine za direktora FDM-a imenovan je Bakir Pekušić. Navodno se ni kadar Stranke za BiH nije mnogo brinuo za sudbinu fabrike što je pokazao i izvještaj Finansijske policije FBiH iz 2005. godine. Poslovanje FDM-a je , upravo u periodu kada Pekušić preuzima dužnost od Pobrića bilo više nego katastrofalno.
Nakon formalne revizije finansija tadašnji specijalni revizor za FBiH i RS Dalle Ellen Ralpf u knjigama FDM-a pronalazi mnogo „nejasnoća“ i hitno nalaže zadatak federalnoj Finansijskoj policiji da istraže sumnje. Inspektori su utvrdili da su milioni maraka završili na krajnje sumnjiv način i na još sumnjivijim adresama. Takvim je poslovima vrijednost kapitala kompanije drastično smanjena za samo tri godine. U junu 2002. godine je, prema izvještaju Finansijske policije temeljna glavnica kapitala FDM-a iznosila 22, 1 milion KM a samo tri godine i pet mjeseci kasnije taj je iznos smanjen na 15,8 miliona maraka?! Uz taj su se gubitak već nagomilale obaveze prema drugima na 5,9 miliona maraka. Riječ je još o periodu kada se u FDM-u ponešto i proizvodilo. Međutim, gdje su završile mostarske cigarete? Izvještaj o kriminalu u FDM-u je Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona proslijeđen 2006. godine i do danas istraga nije okončana. Pisali smo već o sumnjivim fakturama ispostavljenim dvjema kompanijama s Kipra, Funrick trading LTD Limassol i kompaniji Dulwich enterprises LTD Cyprus, kojima su cigarete prodate „s popustom“ od oko 2,5 miliona maraka!
Ukoliko Tužilaštvo HNK napokon odluči istraživati kriminal u FDM-u, bit će vrlo zanimljivo saslušati i obrazloženje menadžmenta za odluku da otpišu potraživanja od 132 „manja“ kupca cigareta. Samo tim su potezom fabriku oštetili za više od 4 miliona maraka!? Među najvećim dužnicima koji su se tada obradovali suludoj poslovnoj politici u FDM-u bila je i Bancocom banka ( 917.000 KM). Da apsurd bude veći za tu je banku naknadno utvđeno da uopće ne postoji?! Na spisku dužnika kojima je dug „oprošten“ je i Ljubljanska banka (196.000 KM), Autokuća T. Iz Gračanice ( 148.000 KM) Monopur Tuzla ( 127.000 KM), Polietilenka Bihać (101.000 KM), Unionimpex Sarajevo (103.000 KM), Tabacocomerc 1 (972.000 KM), Bijela Band Sarajevo ( 134.000 KM). Iako su ostali dugovali mnogo manje iznose vrlo je zanimljiv popis dužnika: Kruško 1 ( 68.000 KM), Sule (5.600 KM), Nail ( 1.400 KM), Sabko ( 7.600 KM), Kaktus, Dada, Šuvalija....
SPECIJALNA ULOGA SARAJEVSKOG LOBIJA
Dok je trajala finansijska kontrola knjiga FDM-a 2005. godine, Agencija za privatizaciju HNK raspisuje ponovo javni poziv za prodaju dijela kapitala kompanije metodom neposredne pogodbe. I ovaj pokušaj, međutim, propada jer je već tada očigledno da malo ko želi investirati u kompaniju koja grca u dugovima. Nedugo nakon toga Vlada FBiH kao većinski vlasnik FDM-a odlučuje da nadležnost za prodaju Fabrike, od Agencije za privatizaciju HNK preuzme federalna Agencija. Uz to je, u godinama kada se događa najveća pljačka FDM-a, pažnja javnosti bila usmjerena na potpuno drugu priču. Podsjetimo na slučaj „mostarskih granata“ otkrivenih u proljeće 2002. godine u prostorima FDM-a ali i još dvije mostarske kompanije. Sve do kraja 2005. godine kada je okončan sudski proces u ovom slučaju, javnost je bila zaokupljena pričom o aferi a ne o razlozima zbog kojih FDM već tada bespovratno tone u finansijsku provaliju.
Kada je federalna Vlada 2005. konačno pokazala navodnu zabrinutost za sudbinu fabrike počinje se u javnosti sve glasnije govoriti i o ideji da mostarsku fabriku dokapitalizira Fabrika duhana Sarajevo. Navodno su postojala čvrsta obećanja tadašnjeg federalnog premijera Ahmeta Hadžipašića ali nikada nije razjašnjeno zašto se od te ideje odustalo. Dio radnika FDM-a vjeruje kako je upravo FDS-u zapravo najviše smetala mostarska konkurencija. Već 2007. godine je potpuno jasno da od „udruživanja“ mostarske fabrike sa sarajevskom nema ništa jer federalna Vlada nalaže Agenciji za privatizaciju FBiH da ponovo raspiše javni poziv za prodaju državnog dijela kapitala, ovaj put metodom neposredne pogodbe. Potpisan je tada kupoprodajni ugovor s firmom Pazardžik iz Bugarske. Kako, međutim, kupac do kraja 2008. godine nije izvršio potpisane obaveze, ugovor je raskinut 2009. godine. Bilo je u međuvremenu dosta zaintersiranih za kupovinu ali je njihovo interesovanje trajalo kratko. Sve do saznanja o stanju finansijskih knjiga FDM-a. Tako je bilo i pred posljednji javni poziv u septembru 2010. godine. Agenciji za privatizaciju FBiH nije pristigla ni jedna ponuda. Kako smo već pisali, zbog nelikvidnosti fabrike, Agencija više nema mogućnosti za njenu prodaju. O sudbini FDM-a odlučit će Vlada Federacije BiH , najvjerovatnije u novom sazivu i to kada FDM uopće dođe na dnevni red. Mada, samo zbog brojki iz poslovnih knjiga FDM-a nije teško pretpostaviti ishod priče a nije zanemarljiv ni podatak da već tri godine naše tržište, osim proizvoda sarajevske fabrike, ne prepoznaje druge domaće cigarete.
(zurnal.info)
Angelina Jolie našla se u središtu jednoga međunarodnog spora nakon što je vlada jednoga bh. entiteta povukla dozvolu datu ovoj holivudskoj zvijezdi i humanitarnoj veleposlanici UN-a da snimi scene svog redateljskog debija u Bosni zbog žalbi ratnih žrtava silovanja, piše u danas The Guardian.
Dio filma trebalo bi da bude snimljen u Bosni idućeg mjeseca, ali je ministar za kulturu Federacije BiH Gavrilo Grahovac povukao dozvolu nakon izvještaja da se u filmu radi o ljubavnoj priči između srpskog silovatelja i muslimanske žrtve.
Angelina Jolie je u petak zamolila svoje kritičare da se suzdrže od davanja sudova o ovom filmu, rekavši kako bi bila šteta da "nepravedan pritisak zasnovan na pogrešnim informacijama" spriječi filmsku ekipu da snima u Bosni.
"Izbor da se napravi film o ovoj oblasti u tome povijesnom trenutku treba, pored ostalog, poslužiti i kao podsjetnik na ono što se dogodilo ne tako davno i skrenuti pozornost na žrtve rata", rekla je Angelina Jolie.
Bakira Hasečić iz Udruženja "Žena žrtva rata", koje okuplja uglavnom bošnjačke žrtve silovanja, kaže međutim da se na temelju onog što je čula u filmu radi o žrtvi u jednom logoru za žene koja se zaljubila u svog silovatelja; ovo je, kako ona smatra, ne samo nemoguće, već i uvredljivo, i žrtve ne žele biti prikazane na takav način.
Producenti Angeline Jolie odbacili su ove glasine i navodno su poslali scenarij filma federalnom ministru kulture, koji je rekao da će dozvola biti data samo ako film ne vrijeđa Bošnjakinje, prenosi Guardian.
Jolie se neće pojavljivati u filmu u kojem će glavne uloge igrati bosanska glumica Zana Marjanović i glumački veteran Rade Šerbedžija.
(Fena)
Iako su revizori Agencije za državnu službu FBiH (ADS FBiH) još u februaru ove godine otkrili kako su tri javna službenika u kabinetima Vlade Federacije zaposlena bez javnog konkursa, znakovito je da tek u septembru odlučuju provesti zakonsku proceduru koja za "obične smrtnike" znači mjesece testiranja, polaganje javnog ispita ali i traženje "veze", bez koje se skoro nemoguće zaposliti u javnim institucijama.
U ADS-u FBiH navodno ne znaju kako je uopće bilo moguće da tri službenika bez konkursa budu angažirana i to u ključnim Vladinim kabinetima ali je još zanimljiviji podatak da konkurs za ta radna mjesta odlučuju raspisati tek sedam mjeseci kasnije i to u jeku predizborne kampanje. Kako namjera da se raniji "propust" zataška ne bi bila toliko očigledna, 7. septembra ove godine ADS raspisuje konkurs za ukupno pet uposlenika među kojima i za tri sporne pozicije u uredima federalnog premijera Mustafe Mujezinovića, sekretara Vlade Ismeta Trumića te u uredu federalnog dopremijera Gavrila Grahovca. Riječ je, između ostalog i o spornim angažmanima koje su otkrili revizori ADS-a , mjestima na kojima već rade Širaza Jahić, saradnica za ekonomska pitanja, Sanela Adžović, saradnica za pravna pitanja i informiranje te šefica računovodstva Alma Gašević- Muslić. Čemu zapravo služi Agencija za zapošljavanje FBiH za čiji se rad godišnje troše milioni ako pored prava da do mile volje šire svoju savjetničku svitu, ministri uzimaju u svoje ruke i nadležnost da zapošljavaju javne službenike. Nažalost, ovo nije prvi slučaj da "odlazeća" vlast "uhljebljava" svoje kadrove i to dok je javnost još zaokupljena rezultatima izbora. Eto posla i za federalnu inspekciju rada da ispita može li za posao služenika u Vladinim kabinetima "preporuka s vrha" biti jača od slova zakona.
(zurnal.info)
"Nadam se da ljudi neće suditi o filmu dok ga ne vide. Odabrala sam da ovaj film radim na ovim prostorima i da ga smjestim u ovaj historijski period da bih podsjetila ljude na ono što se desilo ne tako davno i ukazala na žrtve koje su preživjele rat", istakla je rediteljica Angelina Jolie putem UNHCR-a, povodom poništavanja odobrenja za snimanje njenog prvjenca u BiH. U saopćenju za javnost UNHCR-a, koji potpisuje predstavnik ove institucije Navid Husein, prenesena je poruka Angeline Jolie "zbog prašine" koja se podigla ovih dana oko scenarija njenog filma.
"Veoma poštujem sve što Udruženje "Žene-žrtve rata" radi i što su dosada uradili i željela bih da mi pruže priliku da razgovaram sa njima da bih razjasnila sve nesporazume o ovom projektu", navela je Jolie.
"Bila bi sramota za sve nas koji smo uključeni u ovaj projekt i za sarajevsku filmsku ekipu kada bi nas ovaj neopravdani pritisak, koji se zasniva na pogrešnoj informaciji, spriječio u nakani da film snimamo u Bosni", saopćeno je iz GK Filma.
(Fena)
Tek što je prošlo mjesec dana, od kada je UG „Tender“ jasno i nedvosmisleno putem Komentara koji se nalazi na web stranici www.tender.ba upozorio javnost u BiH ukazujući na neposrednu opasnost od nadolazeće korupcije, zacrtane u «Strategiji razvoja sistema javnih nabavki za period 2010-2015 godina», koju je 26.08.2010. godine usvojio Savjet ministara i u kojoj se faktički ukazuje na potrebu nužnosti smanjenja pravne zaštite i novčanog ne kažnjavanja onih koji iz koruptivnih razloga ne poštuju i zloupotrebljavaju odredbe Zakona o javnim nabavkama, a ovih dana pojavio se na web stranici Agencije za javne nabavke novi dokument „Prednacrt Zakona o javnim nabavkama BiH“ bez roka do kada se na isti mogu davati primjedbe i prijedlozi što u mnogome govori o zakulisanom ponašanju predlagača da u što većoj tajnosti obezbijedi bezbolniju proceduru ka konačnom usvajanju istog. Što je predlagač ovako netransparentno pristupio manje je opasno i štetno od samog sadržaja u istom koji prosto za nepovjerovati ne predviđa odgovarajuću pravnu zaštitu ni odgovornost za ugovorne organe i ponuđače i najodgovornije u istima za kršenje i nepoštivanje odredbi Zakona o javnim nabavkama za razliku od svih zemalja u tranziciji i našim susjedima Srbiji i Hrvatskoj.
Ovakvim pristupom, koji predstavlja nevjerovatan korak nazad po pitanju odgovornosti sadržane u sadašnjem Zakonu ali koja je zbog institucionalnog neprovođenja dovela BiH na vrh ljestvice najkorumpiranijih zemalja, širom se otvaraju vrata korupcije i dodatne pljačke javnih finansijskih sredstava u javnim nabavkama. BiH će apsolutno postati šampion u korupciji, ali će zbog apsurda nepostojanja bilo kakvih mjera odgovornosti u Zakonu, izvještaji revizora biti sve pozitivniji a rapidno će se smanjivati broj žalbi ponuđača. Praktično, po procjeni upućenih obezbijediće se uslovi da se putem korupcije u privatne džepove godišnje odlije i preko 700 miliona KM. Da bi se ponuđena neprimjerena i opasna rješenja kreatora dokumenta onemogućila, UG „Tender“ je predložio svoje krajnje realne i objektivne konkretne primjedbe i prijedloge, primjerene stvarnim potrebama društva i time stvaranje bitne osnove za mogućnost efikasne borbe protiv ove društvene pošasti, svođenjem iste na ekonomski prihvatljivu mjeru od 5% - 8%, odnosno ispod 200 miliona KM na godišnjem nivou.
UG „Tender“ očekuje i iskreno se nada da će razum i savjest najodgovornijih na svim nivoima zakonodavne i izvršne vlasti u BiH, podstaknuti teškim ekonomskim stanjem i daljnjim neminovnim padom životnog standarda, koji je inače najniži u Evropi, prevladati pojedinačne i grupne interese i da će se uspjeti obezbijediti donošenje antikoruptivnog Zakona o javnim nabavkama primjerenog stvarnim potrebama i interesima građana, što bi svesrdno podržala i pozdravila i Evropska unija.
(UG TENDER)
Glavni ideolog Nenad Kecmanović otvoreno priziva taj savez, pišući paskvile o SDS-ovoj državotvornosti i nacionalnoj odgovornosti. Fina duda varalica, koju SDS neće progutati
Postoji li išta gore od aktuelnog režima u Republici Srpskoj, koji čine SNSD, DNS i SP?! Postoji: Koalicija između SNSD-a i SDS-a, koja bi označila kraj svake nade u ovom entitetu i u ovoj zemlji. Bjelorusija bi u tom slučaju bila pojam demokratičnosti, poštovanja ljudskih i svakih drugih prava i civilizacijskih dostignuća. Ukratko, formiranjem crveno-crne koalicije obistinilo bi se majansko proročanstvo na ovim prostorima.
Sljedeće pitanje je da li je takva koalicija moguća? Jeste, ali, uprkos obostranim namigivanjima, nije realna iz mnogo razloga.
STRAH OD „KOTE 28“
Prije svega, lideru SNSD Miloradu Dodiku nisu potrebne SDS-ove izgladnjele ajkule u teško osiromašenom akvarijumu u kojem je odavno ponestalo ribica i za njegove čekićarke, a sve je manje i vazduha; škrge za preživljavanje više nisu dovoljne, svi njegovi tajkuni su na aparatima za disanje. (Željezna pluća su najtraženija roba u mafijaškoj eliti).
Dodiku je, u najboljem slučaju, SDS potreban da bi sa njima podijelio odgovornost, ali ne i vlast. I na tu koaliciju on računa samo ukoliko bude teško pritisnut od međunarodne zajednice u nekim budućim pregovorima o Ustavu. U šta je teško povjerovati. Zato on sada SDS-om maše kao sa prijetnjom; strašilom kojim pokušava onemogućiti formiranje crveno-zelene koalicije u Federaciji BiH (SDP BiH –SDA) i svoje paktiranje sa njom. Suština je da se Dodik jedino plaši „kote 28“, koliko bi iznosio, eventualno, vladajući paket poslanika u novom parlamentu BiH, a koji bi, bar prema preliminarnim i nezvaničnim rezultatima, mogli sačiniti SNSD, SDP BiH, SDA i HDZ. ( U najgorem slučaju do pomenute „kote“ ih mogu pogurati HDZ 1990 ili SBiH...). Pomenuti broj mandata je ustavotvoran, jer čini dvotrećinsku većinu u skupštini BiH (ukupno 42 mandata), što Dodika čini nervoznim, jer bi međunarodna zajednica učinila sve da tako koncipirana vladajuća struktura provede i izmjene Ustava BiH. Zato će lider SNSD učiniti sve da izbjegne tu brojku i posebno mogućnost da u njoj jedino partipicira SNSD, kao stranka iz RS. To ujedno znači da on (što je već nekoliko puta i javno istakao), neće sa SDP-om BiH ili (što nije nijednom rekao) sa SDA. Izbjegavanje crveno-zelene sprege za njega je prioritetno i učiniće sve da se taj savez ne dogodi.
IDEOLOG PRIZIVA SAVEZ
Dodik, naravno, može i u opoziciju, jer je na nivou BiH stvoren ambijent da se bez bilo koga, (SNSD, SDP BiH, SDA...), može napraviti većina, ali ni to mu „ne igra“, jer bi tada značajno izgubio na kalibritetu i bio bi satjeran u „svoju avliju“, gdje bi dočekivao udarce iz Sarajeva, bez mogućnosti da ih već tamo amortizuje. Takva situacija je velika opasnost za njega, jer bi izgubio nadzor nad državom, koji sada ima, i posebno nad SIPOM, koju kontroliše preko svojih ljudi, a samim tim i procese/istrage koji se vode o njegovom direktnom učešću u strašnom kriminalu koji je počinjen u ovom entitetu. I čiji je on bio inspirator, organizator i implementator najvećeg dijela plijena. Samo ukoliko SDP BiH i SDA istraju na zajedničkom nastupu, Dodik će, možda, posegnuti sa SDS-om, kako bi se vratio svojoj omiljenoj politici «ja bih sve proveo, ali mi oni ne daju». Upravo zbog toga njegov glavni ideolog Nenad Kecmanović otvoreno priziva taj savez, pišući paskvile o SDS-ovoj državotvornosti i nacionalnoj odgovornosti. Fina duda varalica, koju SDS neće progutati. Nisu ni oni baš od juče, bez obzira što su i žedni i gladni vlasti i ništa im ne ide od ruke, uprkos činjenici da je Mladen Bosić, lider te partije, „pobio“ sve „kočničare“ napretka. Istina, Bosić ne može biti nezadovoljan ni oktobarskim premršavim rezultatima, jer je eliminisao nadobudnog Ognjena Tadića, koji je počinio sve da dobije nominaciju za predsjednika RS i nakon toga ništa da je i realizuje i pretvori u pobjedu, te je u tridesetim završio na SDS-ovom smetljištu. Uz njega, Bosić se konačno riješio i neugodnog Dušana Stojičića, koji nije prošao u Narodnu skupštinu RS. Od stranačkih prvaka mu je na nišanu preostao još jedino Borislav Bojić, ali jedna lasta ne čini proljeće.
IGRANJE SA „STRAHOVIMA“
U SDS su svjesni da su alternativa Dodiku bar na političkoj bh. ravni, te su ih stoga već kontaktirali i iz SDP-a BiH i iz SDA o mogućem formiranju većine, koju bi uz njih, eventualno, činili i Narodna stranka radom za boljitak, te HDZ 1990, a iz opcije nije isključena ni SBiH. Ukoliko im Dodik ponudi koaliciju na bh. nivou, iz SDS će odgovoriti zahtjevom za komadinom vlasti u RS, kako bi se ajkule nahranile. U to nema sumnje, baš kao što nema sumnje ni da će to Dodik odbiti, vođen mišlju da je u prethodne četiri godine mnogo toga «preko glave preturio» i bez SDS-a.
Uz sve to, Dodik ima obavezu prema DNS-u i SP-u, (kojima spušta cijenu mašući SDS-om), jer su mu u protekloj deceniji manje više bili potpuno lojalni, a i zato što je njihove apetite, ma koliki bili, lakše zadovoljiti nego izgladnjele SDS-ovce. Sve u svemu, crveno-crna koalicija nije ni na horizontu, a igranje sa „strahovima“ mogućih partnera će se nastaviti do iznemoglosti, odnosno do trenutka kada će želja za funkcijama stranačkih funkcionera prevladati sve „programske“ i druge razlike i dovesti do stvaranja matematičke koalicije, koju će činiti apsolutno negadljivi.
(zurnal.info)
Transparency International Bosne i Hercegovine (TI BiH) sačinio je završni izvještaj monitoringa predizborne kampanje za odabranih 10 političkih stranaka, uzimajući u obzir oglašavanje u elektronskim i štampanim medijima. TI BiH je ovim monitoringom želio građanima pružiti informacije o tome na koji način i koliko stranke troše u svrhu predizborne kampanje, imajući u vidu da stranke ove podatke nisu željele objaviti, te da je cjelokupna kampanja sprovedena potpuno netransparentno.
Prema podacima dobijenim od agencije za praćenje medija Kliping BH, stranke su tokom predizborne kampanje na oglašavanje na televiziji i u štampi utrošile više od 3,5 miliona KM, gdje su ponovo u završnoj sedmici kampanje udvostručile troškove oglašavanja potrošivši gotovo dva miliona KM za samo sedam dana.
Sa prethodno procijenjenim troškovima za vanjsko oglašavanje od više od 2 miliona KM, ukupni troškovi iznose gotovo 6 miliona KM.
Podaci ukazuju na to da je na oglašavanje u štampi i na televiziji najviše utrošila Stranka demokratske akcije (SDA) sa gotovo 900 hiljada KM, zatim Savez za bolju budućnost BiH (SBB BiH) koji je utrošio blizu 800 hiljada, te Savez nezavisnih socijal-demokrata (SNSD) sa utrošenih blizu 500 hiljada KM.
Prema navedenim podacima stranke su tokom kampanje dnevno trošile gotovo 200 hiljada KM, a ukupno su potrošile oko 7200 prosječnih mjesečnih plata.
S obzirom na to da u istraživanje nisu uključeni troškovi predizbornih skupova, gdje se, podsjećanja radi, za nastupe estradnih zvijezda izdvajalo i preko 100.000 eura, te da su na prethodnim lokalnim izborima stranke utrošile preko 8 miliona KM, TI BiH procjenjuje da su ukupni troškovi protekle kampanje bili i dvostruko veći.
U istraživanje su uključene sljedeće stranke: Stranka demokratske akcije (SDA), Savez za bolju budućnosti BiH (SBB BiH), Stranka za BiH, Socijaldemokratska partija BiH, Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH), Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990), Savez nezavisnih socijal-demokrata (SNSD), Srpska demokratska stranka (SDS), Partija demokratskog progresa (PDP) i Demokratska partija Dragan Čavić.
Za procjenu utrošenog novca korištene su prosječne tržišne cijene zakupa medijskog prostora, kao i usluga pripreme promotivnih materijala. U ovo istraživanje uključeni su samo najzastupljeniji elektronski i štampani mediji u BiH, dok usljed nedostatka resursa i kapaciteta, nisu pokrivene radio stanice niti vanjsko oglašavanje, pa stoga gore navedeni podaci predstavljaju samo dio ukupno utrošenog novca.
Takođe, TI BiH nažalost nije bio u mogućnosti pratiti troškove oglašavanja stranaka na Internetu, kao ni organizacije predizbornih skupova, iz razloga što je praktično nemoguće doći do podataka koliko stranke izdvajaju za organizaciju ovih događaja.
(Transparency international BiH)
Otmica banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića Kolje planirana je šest mjeseci, a njen cilj bio je dokopati se svih nekretnina i imovine koju posjeduje. U organizaciji otmice učestvovali su biznismeni, bivši ministri, policajci, padobranci, bezbjednjaci
Otmica banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića Kolje planirana je šest mjeseci, a njen cilj bio je dokopati se svih nekretnina i imovine koju Koljančić posjeduje, rekao je “Žurnalu” izvor blizak istrazi ovog slučaja. Prema njegovim riječima, osobe koje su umješane u otmicu, iz katastarskih knjiga povadile su sve katastarske čestice zemljišta, čiji je vlasnik Koljančić, te napravile spisak njegove kompletne imovine, a onda krenule u realizaciju paklenog plana. “Uz pomoć notara Sauda Filipovića, bivšeg ministra pravde Republike Srpske, sačinili su četiri ugovora, prema kojima Koljančić prenosi svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu na Izeta Šahinovića iz Bihaća. Vrijednost te imovine procijenjena je na četiri miliona maraka”, kazao je isti izvor.
On navodi da je Koljančića za metu tipovao Boriša Pelević, biznismen iz Novog Sada, koji je sa Koljančićem ranije zajedno držao kafe “Kajak” u Banjaluci, te da su svi ostali učesnici u otmici imali precizna zaduženja. Tako je Žarko Milanović Žare iz Banjaluke pozvao Koljančića da se nađu u restoranu “Stari mlin” nadomak Banjaluke kako bi ga, navodno, povezao sa potencijalnim kupcima kamenoloma, koji se nalazi na atraktivnoj lokaciji na trasi koridora 5 C, a čiji je Koljančić vlasnik.
- Koljančić je ubrzo shvatio da se radi o zamci i pokušao je pobjeći, ali su ga savladali, strpali u automobil i odvezli ga prvo u banjalučko naselje Šeher, odakle je prebačen u drugi automobil i odvežen u kuću Dalibora Džombića u Piskavici kod Banjaluke. Pet otmiccara imalo je fantomke na glavama i lako su savladali Koljančića. U Džombićevoj kući u Piskavici bio i Saud Filipović, koji je donio pripremljene ugovore o prenosu vlasništva. Batinama su ga primorali da potpiše ugovore. U trenutku kada je potpisivao ugovore na rukama je imao lisice, a na glavi vreću, koju su mu povremeno skidali. U nekoliko navrata su ga i gušili, ispričao je sagovornik “Žurnala”.
On dodaje da nije tačna tvrdnja Filipovića da je prije nekoliko dana primoran da sačini sporne ugovore, zbog prijetnji njegovoj porodici, navodeći da je Filipović od samog početka znao zbog čega se planira i kako će se izvesti Koljančićeva otmica.
Naš sagovornik navodi da sve osobe umješane u Koljančićevu otmicu imaju propale firme i da su se na ovaj način željele dokopati novca, po nekoliko stitina hiljada maraka, kako bi izmirili postojeće dugove.
- Niko od njih ranije nije osuđivan, ali, sasvim sigurno, namjeravali su da ubiju Koljančića i zakopaju njegovo tijelo na nepoznatoj lokaciji. Smatrali su da bi se kasnije otvorila priča o tome zašto je potpisao ugovore o prenosu vlasništva nad svojom imovinom, ali su cijenili da bi vrijeme učinilo svoje i da ne bi bili razotrkiveni, naveo je isti izvor.
Prema njegovim riječima, plan otmičara je osujećen brzom reakcijom Specijalnog tužilaštva RS i banjalučke policije, koji su nakon prijave Koljančićeve supruge o njegovom nestanku u rekordno kratkom roku uspjeli da uđu u trag kidnaperima.
- Kada su shvatili da im je policija za petama, strpali su Koljančića u automobil i iz Džombićeve kuće u Piskavici odvezli se do jedne šume kod Novog Grada, gdje su ga izbacili iz automobil.
Po nalogu Specijalnog tužilastva RS uhapšeno je pet osoba, za koje se sumnja da su umiješane u otmicu Stanislava Koljančića. Žarko Milanović uhapšen je u subotu u stanu u sarajevskoj opštini Novi grad, a isti dan u Istočnom Sarajevu uhapšen je Boriša Delević, koji se smatra mozgom cijele operacije. U petak su uhapšeni Saud Filipoviću i Izet Šahinović, kojima je kao i prvom uhapšenom Daliboru Džombiću već određen jednomjesečni pritvor.
Ukratko o otmičarima
Dalibor Džombić prvi je rođak aktuelnog ministra finansija RS Aleksandra Džombića. Naši izvor, međutim, navodi da njih dvojica već pola godine nisu u dobrim odnosima. Dalibor Džombić na prošlim izborima bio je na kandidatskoj listi Nove socijalističke partije za parlament RS.
Žarko Milanović bio je u vojnoj bezbjednosti i ima čin majora, dok je Izet Šahinović, bivši policajac, koji je radio na krvnim deliktima. Šahinović je tokom rata bio pripadnik 505. bužimske brigade, a pred sami rat u BiH završio je obuku 63. padobranske jedinice u Nišu.
Saud Filipović bio je ministar pravde RS u vladi Dragana Mikerevića, a poslednjih godina bavi se advokaturom i ima notarsku kancelariju u Prijedoru, dok je Boriša Delević ranije bio Koljančićev poslovni partner. Njih dvojica zajedno su vodili banjalučki kafić “Kajak”, koji je Koljančić kupio od Delevića, a potom ga 2002. godine prodao i počeo se baviti drugim poslovima.
Đorđe Dozet, branitelj Ilije Jurišića, potvrdio je da nisu u potpunosti zadovoljni Odlukom Apelacionog suda u Beogradu. „Nismo u potpunosti zadovoljni današnjom odlukom. Stvar se može kretati u tri pravca. Prvi je da tužiteljstvo u potpunosti odustane od tužbe jer je, nakon današnje odluke jasno, da nema elemenata za procesuiranje Jurišića. Drugi scenarij je da se na osnovu sporazuma Srbija - Bosna i Hercegovina, slučaj prepusti pravosuđu BiH i na kraju, da se nastavi suđenje Jurišiću, ali s potpuno novim sazivom prvostepenog vijeća, što znači da bi sve krenulo od početka ali ovoga puta s pravim sazivom prvostepenog procesa“, kazao je branitelj Ilije Jurišića Dozet.
U svakom slučaju Ilija Jurišić se danas zajedno s porodicom vraća u Tuzlu. Očekuje se da svakog momenta bude pušten iz pritvora i da u kasnim poslijepodnevnim satima bude u Tuzli.
Najavljena je i vanredna pres-konferencija u Općini Tuzla, na kojoj će se novinarima obratiti načelnik Općine Tuzle Jasmin Imamović i njegovi saradnici.
(Fena)
Saud Filipović je bivši ministar pravde u Vladi RS Dragana Mikerevića. Sumnja se da je pripadao organizovanoj kriminalnoj grupi koja je prije tri dana otela banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića
Bivši ministar pravde u Vladi Republike Srpske (RS) Saud Filipović uhapšen je danas zbog sumnje da je dio organizovane kriminalne grupe koja je prije tri dana otela banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića. Saud Filipović bio je ministar pravde u Vladi Dragana Mikerevića, a trenutno je notar u Prijedoru. Šef Odjeljenja za istrage Specijalnog tužilaštva RS Darko Ilić saopštio je novinarima da je, osim Filipovića, danas uhapšen i Izet Šahinović iz Bihaća.
Ilić je večeras novinarima rekao da se intezivno traga za Žarkom Milanovićem iz Banjaluke i Borišom Delevićem iz Novog Sada, koji su takođe osumnjičeni da pripadaju organizovanoj kriminalnoj grupi koja je kidnapovala Koljančića. On je podsjetio da je prije dva dana u Banjaluci uhapšen Dalibor Džombić, koji je danas predat u nadležnost sudije Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal, koji treba da odluči o njegovom pritvoru.
- Dosadašnjom istragom, koju vodi Specijalno tužilaštvo i Centar javne bezbjednosti Banjaluka , došlo se do dokaza koji upućuju da se radi o organizovanoj kriminalnoj grupi, koja je duži vremenski period planirala izvršenje ovog krivičnog djela. Motiv tog krivičnog djela je sticanje protivpravne imovinske koristi u višemilionskom iznosu na štetu Stanislava Koljančića, naveo je Ilić.
On nije mogao da kaže da li je Delević vođa organizovane kriminalne grupe koja je kidnapovala Koljančića. Kako se saznaje, Delević i Koljančić nekada su bili poslovni partneri i zajedno su držali banjalučki kafić “Kajak”. Prema istom izvoru, Delević je prodao Koljančiću svoj dio, a ovaj je 2002. godine prodao “Kajak” i počeo se baviti drugim poslovima.
Banjalučki biznismen Stanislav Koljančić otet je prije tri dana, ali se uspio spasiti zahvaljujući brzoj reakciji Specijalnog tužilaštva RS i banjalučke policije. Otmičari su ga pretučenog i iscrpljanog izbacili u jednoj šumu blizu Novog Grada. Motiv za Koljančićevu otmicu, prema izvoru “Žurnala”, bila je namjera da on potpiše ugovor kojim bi drugim osobama prepustio vlasništvo nad kamenolomom, koji se nalazi na trasi putnog koridora 5C, koji treba da se gradi kroz BiH.
- Vrijednost tog kamenoloma, koji se nalazi na putu između Doboja i Broda, naglo je porasla nakon što je utvrđeno da će tu prolaziti trasa koridora 5C. Taj kamenolom sada vrijedi milione maraka i određene osobe namjeravale su da se dokopaju vlasništva nad kamenolomom, kazao je isti izvor.
(zurnal.info)
