U Sarajevu je zabranjeno da vozite ukoliko niste vezali pojas, da imate uključena svjetla za maglu i da pričate na mobitel dok vozite. Sve ostalo je dozvoljeno. Ako su vam u po dana uključena svjetla za maglu, bilo magle ili ne, ili niste vezali pojas, vrlo je velika šansa da će vas policija zaustaviti i napisati kaznu. Ukoliko u tom istom gradu vozite brže od dozvoljenog ili parkirate na mjestu gdje je to zabranjeno, pa makar se sve dešavalo pred očima policije, ne brinite, neće vam niko ništa.

Fotografija koju je naš novinar napravio 23.07. u 13,00 sati nedaleko od zgrade OHR-a najbolje to dokazuje. Na fotografiji se vide dvojica policajaca koji budno prate da li su svi vezani ili neko možda priča na mobitel dok vozi. Istovremeno, na deset metara od njih, u blizini cafea Steleks, na trotoaru je bio parkiran golf . Naravno, to nije smetalo policajacima iako je smetalo svima ostalima. To što ponosni vlasnik nepropisno parkiranog vozila sjedi u obližnjoj kafani i pije pivo, i što će lagano pripit sjesti za volan, nije nikakav problem. Bitno je da kad već sjedi za volanom da ne priča na mobitel.

(zurnal.info)

Suad Kadrić, svjedok Tužilaštva BiH na suđenju za zločin na Korićanskim stijenama, ispričao je danas pred vijećem Suda BiH da je u logoru Trnopolje svakodnevno razgovarao s optuženim Brankom Topolom, kojeg je prepoznao i u sudnici, te kazao da je on bio zamjenik upravnika logora.

Kadrić je kazao da mu je četvrtooptuženi Branko Topola donio 200 maraka i četkicu za zube koju mu je poslala supruga te da ga je nekoliko dana pred odlazak konvoja 21. augusta 1992. godine upozorio da njime ne napušta Trnopolje, ali ga on nije poslušao.

-Noć prije tog konvoja su upali vojnici i tukli logoraše. Ja to više nisam mogao da izdržim i, kada sam ujutro čuo da će biti konvoj, pokazao sam potvrdu da dobrovoljno napuštam Republiku Srpsku i ušao sam u autobus s dva bratića, kazao je svjedok.

Tužilaštvo BiH smatra da su Saša Zečević, Radoslav Knežević, Petar Čivčić, Branko Topola i Marinko Ljepoja 21. augusta 1992. godine na Korićanskim stijenama sudjelovali u osiguranju konvoja civila koji se kretao od Prijedora prema Travniku i selekciji oko 200 muškaraca, koji su potom strijeljani.

Zečević, Knežević, Čivčić i Ljepoja su u to vrijeme, kako stoji u optužnici, bili pripadnici Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, a Topola stražar u logoru Trnopolje.

Svjedok je ispričao kako je u logor Trnopolje došao dobrovoljno nakon što se dva dana skrivao u kukuruzima, jer su srpski vojnici 20. jula upali u selo Rizvanoviće (općina Prijedor) i ubili članove njegove porodice.

Kadrić je u Trnopolju proveo mjesec dana. Tokom svjedočenja prisjetio se da su konvoj osiguravali "vojnici u plavim uniformama".

Svjedok je rekao da se konvoj iz Trnopolja, u kojem se on nalazio, zaustavio u Kozarcu, gdje su se spojili s autobusima i kamionima iz Prijedora.

-U Kozarcu je jedan vojnik u plavim pantalonama i s crnim naočalama rekao da svi koji stoje mogu izaći i preći u kamione iz Prijedora. U autobusu su ostali samo sposobni ljudi, a ja sam izašao jer sam stajao, kazao je Kadrić i pojasnio da je potom ušao u kamion.

Svjedok je rekao kako im je u kamionu vojnik po imenu Željko dao kesu i pod prijetnjom tražio da u nju sakupe 5.000 tadašnjih njemačkih maraka.

-Rekao je da će pred nama zaklati dijete i sve nas pobiti ako ne sakupimo taj novac, kazao je Kadrić.

Na posljednjem stajanju prije razmjene na Vlašiću, kako je ispričao Kadrić, izašao je iz kamiona da bi nasuo vode, ali ga je jedan vojnik vratio nazad.

Svjedok je rekao da je tada vidio "vojnike u plavim uniformama".

-Brzo smo krenuli. Vozili smo se makadamom i htio sam samo malo da udahnem zraka zbog prašine i otvorio sam malo ceradu. Pored puta su bili autobusi iz Trnopolja i pored njih ljudi s rukama na glavi. Kratko sam to vidio i više nisam smio otvarati, kazao je svjedok.

Suđenje se nastavlja 23. augusta, javio je BIRN-Justice Report.

(Fena)

Dženana Šehanović, rođena u Brčkom, diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dobitnica mnogobrojnih internacionalnih nagrada, a povrh svega, najmlađa profesorica klavira u Bosni i Hercegovini. I pored navedenih priznanja i obrazovanja koje ima, Dženana se ne može zaposliti u Osnovnoj muzičkoj školi u Brčkom. Zašto? U namjeri da ostvari svoje osnovno pravo, pravo na rad, ona je uputila otvoreno pismo članovima Predsjedništva BiH, Ambasadoru SAD-a, Visokom predstavniku za BiH, zamjeniku Visokog predstavnika za BiH, te sredstvima informisanja.

Redakcija Žurnala svojim čitateljima i čitateljkama prenosi sadržaj otvorenog pisma Dženane Šehanović.

Poštovani,

Obraćam Vam se pismom u namjeri da još jednom ukažem na nezakonitosti, nepravilnosti i nedopustivo ponašanje nadležnih u vlasti Brčko distrikta i pojedinaca u kancelariji OHR-a Brčko.

Naime, diplomirala sam na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i tako sa 19 godina postala najmlađi profesor klavira u Bosni i Hercegovini. Pored toga, na 17 međunarodnih i domaćih takmičenja osvojila sam 15 prvih i 2 druge nagrade, dobila sam Rektorovu nagradu, diplomirala sa najvišom ocjenom, nastupala sa velikim orkestrima: Sarajevskom filharmonijom, orkestrom Hrvatskog glazbenog zavoda, ansamblom Zagrebačkih solista. Najmlađi sam ikad upisani student na zagrebačkoj akademiji, dobila sam i hrvatsko državljanstvo na preporuku bivšeg hrvatskog predsjednika gosp. Stjepana Mesića.

U mom pokušaju da se zaposlim u Osnovnoj muzičkoj školi u Brčkom (koja nema nijednog profesora klavira) sve to ne znači ništa ili je možda znanje i iskustvo koje sam sticala od svjetski uglednih pedagoga i profesora glavna prepreka da u svojoj domovini i rodnom gradu ostvarim osnovno pravo – pravo na rad.

Konkretno, u Osnovnoj muzičkoj školi u Brčkom je raspisan konkurs za upražnjeno radno mjesto - nastavnik klavira. U uslovima konkursa navedeno je da se za tu poziciju traži VSS nastavnik muzičke kulture. To praktično znači da nastavu klavira može izvoditi teoretičar, muzikolog, kompozitor, dirigent, etnomuzikolog. Osnov za ovakav nezakonit konkurs nadležni su pronašli u nastavnim planovima koje su pripremali i usvajali nadležni u Odjeljenju za obrazovanje, tj. šef Odjeljenja Rizo Ćivić, a na preporuku Osnovne muzičke škole, tj. direktorice Suzane Petrić, a sve s ciljem prikrivanja stanja na odsjeku klavira na kojem nema nijednog profesora klavira.

Pokušavala sam na ovo ukazati pismenim obraćanjem nadležnim u Odjeljenju za obrazovanje i Gradonačelniku Brčko distrikta. Odgovori su nažalost bili tvrdnje da je sve u skladu sa zakonom. Naposlijetku sam se obratila kancelariji OHR-a u Brčkom, tamo gdje sam do sada uvijek nailazila na razumijevanje i podršku. Ovaj puta sam naišla na gospodina Erica Stonecither-a koji je u pismenim obraćanjima potpuno izbjegao odgovoriti na suštinu moga zahtjeva – a to je zaštita zakonitosti. Umjesto toga mi je ponudio utješna obećanja i ohrabrenje za neke buduće konkurse. No, ono što mi je lično saopštio prilikom susreta u kancelariji OHR-a 20. jula zaslužuje poseban osvrt. Rekao mi je kako mu je jasno da se radi o nezakonitostima, ali da on nema namjeru rasčišćavati kriminal koji ovdje već dugo egzistira. Pri tome je ispoljio nedopustivu dozu neljubaznosti i nervoze, a da ne pominjem nediplomatski vokabular i geste.

Stoga Vam se obraćam ovim pismom i apelom očekujući Vašu akciju i konkretne poteze. Ovim obraćanjem se iscrpljuju moji pokušaji i nastojanja da ostvarim i zaštitim svoja prava, a time ukažem na pojavu nezakonitosti koja je prepreka zapošljavanju mnogih mladih stručnjaka u koje se često zaklinjemo.

Moje iskustvo nažalost vodi ka suprotnom zaključku, a to je da je posjedovati znanje i biti spreman prenositi ga na mlade generacije manje važno od partijske lojalnosti, rodbinskih i drugih veza.

(zurnal.info)

Bojan Škobo pronađen je danas, nakon četiri dana potrage, otkako je nestao na Treskavici.
Ovog dvadesetosmogodišnjaka pronašli su živog lovci koji su bili uključeni za potragu, javili su mediji u RS-u. Pripadnici Civilne zaštite sa Pala su tokom potrage za nestalim Bojanom Škobom na Treskavici pronašli su ranije dio potkošulje sa tragovima crvene boje koja asocira na krv.

Dio potkošulje pronađen je u rejonu prijevoja Rogoj, u općini Trnovo, desetak metara od magistralnog puta na Ćulinovića krivini, saopćeno je iz Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo.

Bojan Škobo nestao 18.jula, a u akciji traženja osim radnika policije bilo je uključeno oko 70 pripadnika Civilne zaštite, Planinarskog društva "Treskavica" iz Trnova, članovi Lovačkog društva "Trnovo" i pripadnici "Kluba spasilaca 2000" sa psima tragačima iz Sarajeva.

Škobo i Mladen Božić su 17.jula boravili u planinarskom domu “Sustavac” na planini Treskavici, da bi se oko 18 sati uputili prema naselju Trnovo, ali su skrenuli sa puta i zalutali u šumi, u kojoj su cijelu noć hodali.

Sutradan su se u jutarnjim satima razdvojili i od tada se Škobi gubio svaki trag.

(Fena)

Na prvenstvenoj utakmici čileanske druge lige između Rangersa i Deportes Concepciona, sudac Miranda je dopustio jednom fudbaleru Concepciona da četiri puta izvodi jedanaesterac, naravno tek četvri put je bio uspješan.

U nastavku je to razljutilo igrače Rangersa, pa su napravili nekoliko grubljih prekršaja. Za jedan takav start, sudac Miranda je dao drugi žuti karton igraču čileanskog drugoligaša Rangersa Joseu Pedrosu i poslao ga u svlačionicu. Umjesto da napusti teren Pedroso je nasrnuo na suca, te ga s leđa počeo daviti nekoliko sekundi.
Pobješnjelog igrača su redari jedva odvojili od Mirande, a on nije odustajao sve dok ga nisu oborili na teren.
Iako mu je zbog ovog poteza upitna fudbalska karijera, Pedrosu nimalo nije žao.
''Nije mi uopće žao zbogo onoga što sam učinio'', izjavio je odbrambeni igrač čileanskog Rangersa.
Pedrosu čeka rigorozna kazna o kojoj će se naknadno odlučivati.

(zurnal.info/sportsport.ba)

Predsjednik Vlade Republike Srbije Mirko Cvetković, koji predvodi srbijansku delegaciju u jednodnevnoj zvaničnoj posjeti BiH, izjavio je kako strateški gledano ne postoji nijedan ključni problem između Srbije i BiH, zbog čega je pozvao na intenziviranje saradnje između dvije zemlje.

Nakon susreta sa predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Nikolom Špirićem, Cvetković je ocijenio kako je u posljednjih dva mjeseca došlo do intenziviranja kontakata na najvišem političkom nivou.

-Moj dolazak predstavlja neku vrtsu nastavka naše želje da se ostvaruju odnosi na političkom nivou koji bi stvorili osnovu za daljnje jačanje i produbljivanje bilateralne saradnje i demonstrirali potrebu i želju Srbije da dođe do pomirenja u regionu, ustvrdio je Cvetković.

On je još jednom potvrdio da Srbija, kao garant Dejtonskog sporazuma, u punoj mjeri podržava teritorijalni integritet BiH, dok će po pitanju njenog unutrašnjeg uređenja podržati bilo koji dogovor koji budu postigla dva entiteta i tri konstitutivna naroda.

S druge strane, Cvetković navodi kako BiH priznaje teritorijalni integritet Srbije, te ističe da u vezi s tim "pojedinični stavovi ne predstavljavaju stavove BiH".

Predsjednik srbijanske vlade izrazio je podršku i evropskom putu BiH, navodeći kako će Srbija biti zadovoljna progresom bilo koje zemlje regiona na tom putu. Također, naglasio je, kako njegova zemlja želi da BiH što prije dobije liberalizaciju viznog režima.

-Gledajući sva osnovna sadašnja i buduća značajna pitanja za obje zemlje, imamo identične stavove i nema razloga da proces pomirenja u bilo čemu kasni, smatra Cvetković.

Komentirajući održavanje Poslovnog foruma BiH i Srbije u Sarajevu, on je kazao kako je cilj da se poslovnim ljudima poruči da su politički odnosi između dvije zemlje dobri i da takvi trebaju biti i ekonomski, te da su privrednici iz jedne zemlje dobrodošli da investiraju u drugu zemlju.

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić je ocijenio kako je Srbija značajan partner BiH sa stanovišta investiranja i trgovinske razmjene.

Srbija je drugi investitor u BiH, a među pet zemalja je sa kojima BiH ima najjaču trgovinsku razmjenu i najveći stepen pokrivenosti izvoza uvozom.

-Za prvi kvartal ove godine ta pokrivenost je oko 70 posto, rekao je Špirić, dodajući kako je nužno ukloniti sve administrativne barijere za ostvarivanje dinamičnije ekonomske saradnje.

Špirić i Cvetković su razgovorali i o otvorenim pitanjima, kao što su pitanja granice, stare devizne štednje, imovinskim pravima građana i sukcesiji. Zaključeno da je potrebno održavanje zajedničkih sjednica vlada dviju država radi rješavanja svih otvorenih pitanja.

Ukazano je na potrebu zaključivanja novih sporazuma, kao što su u oblastima zdravstva, plovnih puteva, pružanja usluga u vazdušnom saobraćaju.

Predsjedavajući Špirić je ocijenio kako je intenziviranje saradnje Beograda i Zagreba od interesa i za BiH, navodeći kako i "BiH želi biti dio te priče i da je osnovno da se poštuje suverenitet i teritorijalni integritet zemalja".

Komentirao je i nedavnu izjavu člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, kazavši kako BiH nije priznala "unilaterno proglašenje samostalnosti Kosova", te da se "pojedinim političkim tonovima koji se mogu čuti iz BiH ne treba posvećivati velika pažnja".

(Fena)

Centralna izborna komisija BiH obavila je danas u Sarajevu javno izvlačenje za određivanje redoslijeda političkih subjekata na glasačkom listiću za oktobarske opće izbore.

U "bubnju" su se našla 63 politička subjekta: 39 političkih stranaka, 11 koalicija i 13 nezavisnih kandidata.

One političke stranke koje se na izborima pojavljuju samo u okviru koalicija nisu danas izvlačene, kao i jedna politička stranka koja je ranije ovjerena za učešće na izborima, ali koja nije dostavila kandidatske liste - Stranka dijaspore BiH.

Pod rednim brojem jedan izvučena je Građanska demokratska stranka BiH, čiji je predstavnik na izvlačenju, šef izbornog štaba Nermin Butković izjavio da su brojevi veoma važni na izborima, ali oni koji će se dobiti 3. oktobra.

Kazao je kako ovaj broj znači da će predsjednik GDSBiH Ibrahim Spahić biti na prvom mjestu na listi kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, što u principu smatra dobrim, dok je koalicija "Preokret" u kojoj je i GDS izvučena pod rednim brojem 55.

Stranka za BiH izvučena je pod rednim brojem 40 i njen potpredsjednik Beriz Belkić kaže da izvlačenje rednih brojeva psihološki nije nevažno.

On je ocijenio da je za Stranku za BiH bitno što je izvukla broj koji se lako pamti, a u stranci vjeruju u dobar rezultat i izborni uspjeh.

Savez za bolju budućnost BiH - Fahrudin Radončić, koji se po prvi put pojavljuje na izborima, izvukao je broj 12. Glasnogovornica ove stranke Edina Latif u tom broju vidi određenu simboliku: "Fudbalskim žargonom govoreći, na teren će istrčati 11-člani tim SBBBiH, a naš 12 igrač su građani koji su već svojim učlanjivanjem, njih više od 100.000, iskazali podršku našem političkom projektu".

Od ostalih stranaka, HDZBiH izvučen je pod rednim brojem dva, SNSD-Milorad Dodik pod brojem pet, "nesretni" broj 13 dobio je HSS-NHI, SDPBiH 16, SDS 26, HDZ1990 27, PDP 28, Radom za boljitak 45, Demokratska partija - Dragan Čavić 48, Naša stranka 60, dok određenu konfuziju može stvoriti to što se Stranka demokratske aktivnosti - A-SDA nalazi na 53. a Stranka demokratske akcije - SDA na 54. mjestu.

Posljednji, 63. politički subjekt izvučen na današnjem javnom izvlačenju bio je neovisni kandidat Ferdo Galić.

(Fena)

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) zaprimila je prijavu koja se odnosi na poslovanje HT Mostar, potvrdila je glasnogovornica Agencije Željka Kujundžija.

U toku je analiziranje ove prijave i, ako se utvrdi da ima elemenata krivičnog djela iz nadležnosti SIPA-e, rad na tom predmetu bit će nastavljen, a ukoliko bude neophodno u ovaj slučaj će se uključiti i druge agencije za provođenje zakona.

Kako su mediji ranije izvjestili, neformalna skupina dioničara HT Eronet je, pozivajući se na revizorski i interne revizorske izvještaje poslovanja mostarskog HT-a za period 2006.- 2009., podnijela SIPA-i, hrvatskom USKOK-u i njemačkoj policiji krivičnu prijavu protiv 12 osoba zbog sumnje da su počinili više krivičnih djela i navodnu višemilionsku pronevjeru.

(Fena)

Više desetina bh. radnika koji su prevareni u Sloveniji, zajedno sa aktivistima pokreta Dosta! i slovenske nevladine organizacije "Nevidljivi radnici svijeta", okupili su se danas u Sarajevu na protestima kako bi tražili da im se omogući povratak u Sloveniju da bi naplatili velika potraživanja koja su im ostali dužni njihovi slovenski poslodavci.

Protesti su počeli ispred zgrade Ureda visokog predstavnika, budući da je visoki predstavnik ujedno i specijalni predstavnik Evropske unije, a aktivisti su isticali da Slovenija nije usamljen primjer odnosa prema stranim radnicima u EU.

Noseći transparente "Hoćemo naše plaće" i "Dosta ponižavanja radnika iz trećih zemalja", predstavnici radnika i nevladinih organizacija pročitali su pred OHR-om listu svojih zahtjeva i pritužbi.

Radnici prije svega traže da im se omogući odlazak u Sloveniju, za koju nisu mogli dobiti vizu nakon što im je istekla radna dozvola, kako bi mogli naplatiti potraživanja koja se kreću od 6.000 do 9.000 eura po radniku.

Osim toga, žalili su se na užasne uvjete rada, neuplaćivanje staža, socijalnog i zdravstvenog osiguranja, te na prekovremeni, a neplaćeni rad. Štaviše, ako bi se neko od radnika usudio da se vlasniku žali, automatski bi uslijedio otkaz. Zabilježeni su i slučajevi šovinističkog vrijeđanja bh. radnika na nacionalnoj osnovi.

Radnici koji su se danas okupili u Sarajevu većinom su Cazinske krajine i u najvećem broju radili su za građevinsku firmu "Prenova", čiji je vlasnik Zoran Perković.

Osim na slovenske poslodavce i vlasti, velike primjedbe iznesene su i na račun bh. vlasti, koje radnici optužuju da nisu učinili ništa za njih, te da su čak i zarađivali na njihovom odlasku u Sloveniju.

Nezadovoljstvo ponašanjem bh. vlasti iskazano je na drugoj tački današnjih protesta, pred sjedištem Ministarstva vanjskih poslova BiH.

Tu su predstavnici prevarenih radnika uzvikivali da su bh. vlasti odgovorne za slanje radnika u Sloveniju, gdje su "tretirani kao životinje". Vlasti BiH su optužene da su bile saučesnici u tome što su bh. radnici u Sloveniji bili više gladni nego siti, te da su za ovu situaciju odgovorne više od Slovenije.

Nakon protesta pred sjedištem MVPBiH, kolona demonstranata se uputila prema zgradi Ambasade Slovenije na Bentbaši, gdje bi delegaciju radnika trebalo da prime predstavnici Ambasade.

Nikakvi incidenti nisu zabilježeni, a demonstracije su osiguravali pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo.

(Fena)

Proteklog vikenda u Bosni i Hercegovini otvorene su četiri nove džamije. Islamska zajednica je svečanosti iskoristila za predizbornu kampanju: prozivani su muslimanski intelektualci, objašnjavalo se za koga ne treba glasati, opisivalo za koga treba a upućen je i apel za osnivanje bosanske televizije

 U nedelju 18. jula bosanskohercegovački muslimani su, bar prema podacima dnevne štampe, dobili četiri nove džamije, u Iijašu, Batovu kod Rogatice, Piljužićima kod Tešnja i Lastvi kod Trebinja.

Vrijedni uposlenici Islamske zajednice su i ova okupljanja vjernika iskoristili da im prenesu prigodne predizborne poruke.

MUFTIJIN KOD

Goraždanski muftija Hamed ef. Efendić u Batovu je rekao da su obnovljeni vjerski objekti danas ljepši nego što su bili (vjerovatno i stariji, kako kaže stara glupost) i otkrio do sada nepoznate saučesnike u rušenju džamija:

- Rušenju džamija, osim zločinaca, doprinijeli su i mnogi muslimani, posebno intelektualci, koji su džamiju srušili u svojim srcima. Stidjeli su se džamije i umrli kao takvi – otkrio nam je muftija.

Ako nekom nije najjasnije o kakvim muslimanima je riječ, potraga za rješenjem muftijinog koda vodi nas u Piljužiće gdje nas spremno očekuju zenički muftija Ejub ef. Dautović i naibu-reis hadži hafiz Ismet ef Spahić. Muftija je pripremio teren za elokventnog Spahića riječima:

- Oni bi htjeli da nas vrate u džamije i da mi govorimo o ahiretu i samo o onome što su hodže mogle govoriti u skoroj prošlost. Mi na to ne pristajemo...

Nakon ovakve pripreme, naibu-reis mogao je opušteno prisutne vjernike uputiti za koga ne treba da glasaju na narednim izborima:

- Nemojte glasati za one koji su rekli da je u Dobrovoljačkoj ulici bio zločin. Onaj ko nema čvrstu vjeru to može reći. Onaj ko nije bio tu može reći šta hoće. On naše borce naziva teroristima, jer nema vjere u sebe.

Nakon što su vjernici saznali za koga ne treba glasati, red je da im se precizira za koga onda trebaju. Za to ćemo se morati prebaciti u Ilijaš gdje nas očekuje uvijek raspoloženi reisu-l-ulema Mustafa ef.Cerić. Da bi održao predizbornu napetost i aktivnu pažnju slušalaca iskusni reis je posegnuo za didaktičkom igrom i prisjetio se priče o bizantijskom caru Herakliju. Prema toj zgodi, car je tražio od Ebu Sufijana da mu opiše svog rođaka Muhammeda a.s. pa ga je upitao da li su svi u njegovoj porodici bili plemeniti, da li je ikada nešto slagao, da li je neko iz njegove porodioce bio u vlasti, ko ga slijedi, da li je to elita ili običan svijet, da li se broj onih koji ga slijede povećava ili smanjuje...

- Znači, evo imate kriterije, pitajte da li je ovaj ovakav... Ako se to uklapa, to je taj, a ako se ne uklapa, pametnom je dovoljan išaret – objasnio je svoj metod reis Cerić.

BRIGA O NENAMA

Istu praktičnost reis nije pokazao u nastavku svog govora, gdje se prisjetio simpatične zgode sa nekog sijela. Naime, opušteno je posmatrao Dnevnik FTV-a, sve do momenta kada je neoprezna voditeljica izrekla: “U rujnu će posjetiti naša delegacija Tursku”. Izvjesna reisova prijateljica je u tom momentu upitala “Šta znači rujan?”. Nije to ništa novo, svi mi imamo takvih više ili manje neupućenih prijateljica, imam i ja jednu kojoj sam nedavno objašnjavao gdje se nalaze Brela. Ali, umjesto da reis to isto učini, da objasni znatiželjnoj prijateljici šta znači rujan, on je pozvao vjernike da zatraže otvaranje bosanske televizije, na kojoj će biti samo bosanski jezik:

- O tome neko treba da vodi brigu, a ne da ja sada moram prevoditi neni šta je rujan i ostale riječi.

Imamo sreću što reisa njegova prijateljica nije pitala gdje se nalaze Brela. Možda bi zatražio hitno prekrajanje državnih granica.

Rujan na stranu, očigledno je da je Islamska zajednica počela agresivnu predizbornu kampanju. Kampanja se nastavlja i narednog vikenda su najavljene svečanosti u Kotorskom kod Doboja i džematu Stinjak kod Teslića.

Suze Muhameda Šaćirbeja

Ako nekom nije sasvim jasno na koga je, između ostalih kandidata, mislio reis u svojoj didaktičkoj igrici, zagonetku nam otkriva vijest sa službenog sajta Rijaseta o dešavanjima u gradu Syracuse. (Za neupućene prijateljice to je u državi New York). Vjernicima tamošnjeg džemata predavanje je održao Muhamed Šaćirbej koji je sve prisutne ostavio bez teksta. Šaćirbej nije govorio o pravilima drevne gusarske igre barbut, niti o misterioznim putevima nestanka doniranih miliona, što su teme koje najbolje poznaje.

Svoju nepripremljenost ublažio je emotivnim pristupom:

- Pričajući o svojoj zemlji i svom napaćenom narodu mogle su se vidjeti suze u očima gospodina Šaćirbeja a često je morao i zastajati da bi smirio uzburkale emocije – piše Rijasetov američki dopisnik.

Budžetska rezerva za interventno korištenje iznosi 4 posto od 16.280.000 KM ukupnih sredstava - ravno 651.200 konvertibilnih maraka. Ova sredstva trebala bi se koristiti ukoliko se neki od budžetskih korisnika nađe u nepredviđenim teškoćama, kao i za vanredne situacije kao što su požari, poplave... Međutim, upravo u te svrhe se ne koristi, već služi predsjedavajućem Vijeća ministara Nikoli Špiriću i njegovom zamjeniku Draganu Vrankiću da se dokazuju u svojim rodnim mjestima.

BEZ SMETNJI

Posebno je interesantan način raspodjele ovih sredstava: prema Službenom glasniku BiH (broj 11, strana 7) pomenutih 651.200 KM raspoređeno je na tri dijela, i svako sa svojim komadom radi šta hoće.

«Iznos iz člana 1 ove Odluke dijeli se na tri dijela, tj. predsjedavajući i dva zamjenika predsjedavajućeg mogu raspolagati iznosom od po 217.066 KM na godišnjem nivou», navodi se u Odluci o prenosu ovlaštenja predsjedavajućuem i zamjenicima predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH za interventno korištenje budžestke rezerve. Samo u ovoj zemlji je moguće da se pojedincima na vlasti daju ovolike pare da sa njima rade šta hoće i to bez ikakve kontrole.

«Za upotrebu sredstava iz stava 1 ovog člana ovlaštena lica će donositi pojedinačne odluke», navodi se dalje u dokumentu, čime se potvrđuje da Špirić, Vrankić i Sadik Ahmetović (ranije Tarik Sadović) jedan drugom neće praviti smetnje pri raspodjeli ovih para. Uz sve to, za njihov utrošak nije im potrebna nikakva odluka niti odorenje bilo koje institucije. Majstorski, nema šta.

Upravo ovakva situacija omogućila je Špiriću da se isprsi u svom selu i tako potvrdi onu narodnu da nisi uspio dok te tvoji seljani ne priznaju. Stoga je Špirić promptno reagovao i donio odluku da potpomogne nabavku presa za nekoliko drvarskih sela, među kojima je i Gornja Prekaja iz koje je potekao.

«Odobravaju se sredstva (...) u iznosu od 19.422 KM u svrhu nabavke presa za baliranje sijena i prskalica za navodnjavanje radi pomoći stanovnicima u povratničkim naseljima Bunčevac, Gilijakovići, Gornja Prekaja i Brda», navodi se u Špirićevoj odluci (SL. glasnik BiH, broj 15, 05.07.2010. g.). Tako sada povratnici mogu da presuju i baliraju sijeno po Špririćevom rodnom selu i ljeti i zimi. Fabrike gdje bi se mogli zapositi otvorit će se u nekom paralelnom univerzumu. Jasno je da Špirić, dok je bosonog trčakarao po Prekaji, nije volio da sakuplja sijeno, još manje da kosi i vodu nosi, te je sada odlučio da modernizuje Gornje Prekaje i da ima da se balira i presuje.

U SLUČAJU NUŽDE

Uz sve to, dobro će proći i firma iz Laktaša «Agrokop», kod koje prese i prskalice, kako je to Odlukom izričito navedeno, moraju biti kupljene.

Špirić je rano pobjegao iz Prekaja i to u Bosnaski Petrovac, gdje je završio gimnaziju. Kako je to vrlo značajan istorijski podatak za ovu zemlju, Špirić je 1.500 KM prebacio Branku Despotu za štampanje monografije «50 godina gimnazije u Bosanskom Petrovcu». Nema sumnje da će Špirićeva slika u monografiji biti najveća i u koloru.

Pokazao se interventim i Dragan Vrankić, Špirićev zamjenik i Ministar finansija. On interventnim sredstvima iz budžetske rezerve finansira izgradnju mokrih čvorova.

«Odobravaju se sredstva za interventno korištenje tekuće budžetske rezerve Budžeta institucija BiH ... u iznosu od 5.000 KM Mjesnoj zajednici Trebižat za izgradnju mokrog čvora i renoviranje prostorija», navodi se u Odluci objavljenoj u Službenom glasniku BiH (26.01.2010. g.). Bitno je da ima mokri čvor u mjesnoj zajeednici u Trebižatu, za koju 99,999 posto građana BiH nikad nije čulo. Ali jeste Vrankić.

On podržava i Lađare i to one iz Čeljeva. Njima je uplatio 2.000 KM za nabavku sportske opreme, a po nekoliko hiljada dobile su brojne klape u čijoj pismi Vrankić uživa.

Merhametli Sadović

Za razliku od Špirića i Vrankića, Tarik Sadović je, u vrijeme dok je bio ministar, najviše novca iz budžetske rezerve davao za pomoć «Merhametu», dok je Sadik Ahmetović 5.000 KM izdvojio za realizaciju projekta «Srebrenica, mapa genocida».

Porodica Mihailović i Ravnogorski pokret odžali su danas u Sabornoj crkvi u Begradu parastos vođi Ravnogorskog pokreta i komandantu Jugoslovenske kraljevske vojske u otadžbini tokom Drugog svjetskog rata (1941-1945) Dragoljubu Draži Mihailoviću (1893-1946.) povodom godišnjice njegovog ubistva.

 "Iz pomena treba da se izvuče jedno sjećanje, jedna pouka, a to je da slavimo prave vrijednosti, srpsku tradiciju i časne ljude kakav je bio moj djed Draža Mihailović", rekao je Dražin unuk Vojislav Mihailović, prenio je Tanjug.

"Na dan 17. jula na dan pogubljenja mog djeda dajemo pomen u porodičnoj organizaciji. Tužno je, međutim, što se parastos ne služi na jednom mjestu već na više mjesta u Beogradu", rekao je Mihailović.

Prema Vojislavu Mihailoviću, mnogi ime (Draže Mihailovića) i svetu borbu vojske iz Drugog svjetskog rata upotrebljavaju i politički zloupotrebljavaju za neke svoje dnevne potrebe.

Mihailović, vođa vanparlamentanog Srpskog demokratskog pokreta obnove (SDPO) je dodao da se slika u javnosti o ulozi njegovog djeda u Drugom svjetskom ratu još nije promijenila.

"Ne možemo očekivati da će se slika promijeniti a i da će se naći grob gdje su ostaci moga djeda sahranjeni. Bili ste svjedoci da su tražili porodičnu DNK analizu i kao da smo nadomak da saznamo gdje su grob i posmrtni ostaci, ali je to sve imalo marketinšku i političku notu", mišljenja je Mihailović.

Članovi vanparlamentarnog Srpskog liberalnog pokreta položili su vijenac na Adi Ciganliji, za koju se pretpostavlja da je tu strijeljan i ukopan general Mihailović.

Ta stranka je u Vaznesenskoj crkvi u Beogradu održala i pomen generalu Mihailoviću na kome je bila i bivša predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić, navodi Tanjug.

(Fena)

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić najoštrije je danas osudio neistine koje je srbijanski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević iznio u intervjuu beogradskom listu "Danas", saopćeno je iz kabineta predsjedavajućeg.

Vukčević tvrdi da je "bosanska strana došla do jednog od zaštićenih svedoka, nudila mu novac i vršila pritisak na njega da promeni svedočenje pred sudom u Londonu".

-Vukčević dobro zna da je ova tvrdnja potpuno neistinita, jer je pred Sudom u Londonu dokazano da se tzv. zaštičeni svjedok A sam obratio ovom kabinetu još u martu ove godine, ustvrdio da su mu policajci Republike Srpske nudili posao u MUP-u RS ukoliko "pomogne" u slučaju Ganić, da je oslanjajući se na tu ponudu u septembru 2009. godine otputovao u Beograd, te da je s organima tamo razgovarao o događajima od 2. i 3. maja 1992., ali da nije imao puno za reći jer je tih dana bio na drugim lokacijama, kaže se u saopćenju.

Ova osoba je identičnu verziju događaja ponovila uposlenicima ovog Kabineta u julu ove godine. Dva savjetnika u ovom kabinetu su o ovom ponudili svjedočenje pod zakletvom pred sudom u Londonu i sud je ta svjedočenja u potpunosti prihvatio, što je vidljivo iz stengorama.

- Također je ponuđeno i svjedočenje pod zakletvom Philipa Alcocka, bivšeg međunarodnog tužioca u BiH, da nikada nije otkrio identitet ovog svjedoka mojim savjetnicima, što je srbijanska strana prvobitno tvrdila. Konačno, engleskom tužiocu i Milanu Petroviću, Vukčevićevom zamjeniku, su u sudu predočene kopije propusnica Predsjedništva BiH koje dokazuju da je ova osoba posjetila ovaj Kabinet još u martu ove godine kada niko nije znao, niti mogao znati, za postojanje tzv. zaštičenog svjedoka A, navodi se u saopćenju.

Vukčevićeva izjava, stoga, predstavlja najgrublji vid pravnog nasilja.

Upotreba neistina od strane Vukčevića, i pored činjenice da je potpuno suprotna verzija od one koju Vukčević plasira dokazana pred sudom u Londonu, pokazuje da u Srbiji ne postoji nezavisno pravosuđe.

Umjesto toga, pravosuđe u Srbiji djeluje za političke ciljeve i u službi političkog režima, koji ciljevi su i doveli do razaranja na ovim prostorima.

Predsjedavajući Silajdžić smatra neophodnim da pravosuđe Bosne i Hercegovine ispita sve detalje vezane za ovo pitanje, te da upotrijebi sve mjere u cilju zaštite građana Bosne i Hercegovine.

(Fena)

Apelaciono vijeće Suda BiH donijelo je pravomoćnu presudu kojom se Mladen Ivanić, bivši premijer RS-a i aktuelni predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP), oslobađa optužbi za nesavjestan rad u službi, odnosno inkriminacija iz 2001. godine. 

Ivanić je oslobođen optužbi da je u svojstvu premijera RS-a u julu 2001. potpisao odluku u vezi sa Sporazumom o vansudskom poravnanju između „Trgokomerca“ d.o.o. i općine Ribnik, a kojim je ovom preduzeću dozvoljena vanredna sječa šume kako bi namirilo vlastita potraživanja na ime izgradnje općinske zgrade, a čime su RS i općina Ribnik navodno oštećeni za 512.941.69 KM.

Stoga su oštećeni u ovom predmetu - RS i općina Ribnik upućeni na parnicu.

Sud smatra da Tužiteljstvo u ovom slučaju nije izvan razumne sumnje dokazalo spomenute inkriminacije, kao ni to da je Ivanić svjesno, odnosno s predumišljajem kršio važeće propise, čime bi nastala šteta viša od 50.000 KM.

Štaviše, Sud je utvrdio da je Ivanić postupio u skladu s ustaljenom procedurom, te da je nakon saznanja da su potraživanja/dugovanja u spomenutom poslovnom aranžmanu izmirena, odnosno da dugovanje spram spomenutog preduzeća ne postoje, inicirao donošenje Odluke Vlade RS-a o obustavi vanredne sječe.

Nadalje, utvrđeno je da je donošenje "sporne" odluke naslijeđeno iz prethodnog saziva Vlade RS-a.

Kako se u obrazloženju presude Apelacionog vijeća navodi, u predmetu "Srpske šume" Miro Jurišić je kao odgovorna osoba (direktor) u preduzeću „Trgokomerc“ d.o.o. za šumsku krađu osuđen na zatvorsku i novčanu kaznu.

U istom predmetu u prvostepenom postupku Sud je Mladena Ivanića oglasio krivim za nesavjestan rad u službi i u junu 2008. godine osudio ga nepravomoćno na 18 mjeseci zatvora.

Inače, Ivanić i Jurišić jedini su u prvostepenom postupku od trinaestorice optuženih u predmetu “Srpske šume” oglašeni krivim, dok su ostali optuženi u ovom predmetu oslobođeni po svim tačkama optužnice.

Prethodno je Vijeće Apelacionog odjeljenja potvrdilo prvostepenu presudu u dijelu u kojem se, u odnosu na optuženog Mladena Ivanića, optužba za krivično djelo "davanje dara i drugih oblika koristi" odbija.

Prvostepena presuda potvrđena je i u dijelu u kojem se optuženi Ivanić oslobađa optužbe za krivično djelo "zločinačko udruženje" i krivično djelo "zloupotreba službenog položaja ili ovlasti u podstrekavanju".

U vezi s osuđujućim dijelom prvostepene presude koji se odnosi na optuženog Mladena Ivanića za krivično djelo "nesavjestan rad u službi" žalba Tužilaštva BiH je odbijena kao neosnovana, dok je žalba branioca optuženog Mladena Ivanića uvažena i presuda Suda BiH od 24. juna 2008. godine je u tom dijelu ukinuta te je određeno održavanje pretresa pred Vijećem Apelacionog odjeljenja.

Ivanić je nakon izlaska iz sudnice izjavio je da mu je drago da je Sud potvrdio da je on bio u pravu, navodeći da je jasno da iza optužnice stoji dio međunarodnih činovnika, koji su, u međuvremenu, napustili BiH.

Ocjenio je neprihvatljivim da postoji "mehanizam za političko discipliniranje" te podržao potpunu neovisnost pravosuđa.

Na dodatni upit o tome da li su u "pakovanje" umiješani i politički konkurenti iz BiH, Ivanić je odgovorio indirektno, rekavši kako je dovoljno "pogledati partijsku pripadnost saslušanih svjedoka", pa da stvari u tom pogledu postanu jasne.

(Fena)

Pripadnici Odjela kriminalističke policije (OKP) PU Bugojno oglasili su se saopćenjem za javnost povodom priloga i informacija o terorističkom napadu u Bugojnu, koji su objavljeni u programu Federalne televizije.
Prema njihovom mišljenju, novinari FTV-a proizvoljno su i bez ikakvih dokaza naveli da je osumnjičenog izvršitelja terorističkog napada štitio bivši šef OKP-a a sada načelnik PU Bugojno Islam Čaušević. Bez ikakvog dokaza, naveli su da je Haris Čaušević zv. Oks u rodbinskoj vezi s Islamom Čauševićem, što nije tačno.
-Sumnjamo da su zlonamjerno informirani od stvarnog rođaka Harisa Čauševića, koji je visokopozicionirani službenik MUP-a SBK. Bugojanska javnost zna o kome se radi, ali se među građane uvukao strah, zbog čega nisu spremni pričati o tome, ističu pripadnici OKP-a PU Bugojno, dodajući da je Islam Čaušević jedan od rijetkih profesionalaca, koji je svojim radom doprinio rješavanju daleko većeg broja slučajeva, u odnosu na ranije.
Odgovorno tvrde da im Islam Čaušević nikada nije branio, niti ih spriječavao da primjene zakonske mjere i radnje u slučaju Harisa Čauševića-Oksa. Dosad je, navode pripadnici OKP-a, jednom izvršen pretres kuće i popratnih objekata i protiv njega je sačinjeno više izvještaja, koji su pravovremeno i uz znanje Islama Čauševića, dostavljeni službenicima MUP-a SBK i Federalnoj upravi policije. Zašto oni nisu poduzeli potrebne mjere i radnje iz svoje nadležnosti nije im poznato.
Pripadnici OKP-a PU Bugojno navode kako su svjesni da bi zbog saopćenja koje su potpisali mogli imati problema od nadređenih. To su, naglašavaju, morali uraditi jer žele da javnost sazna pravu istinu, koja je, po njima, izostala u emisijama FTV-a.

(Fena)

Možda nisu prvi ali nekoliko članova pokreta Oštra nula iz Banje Luke za sada jesu jedini spremni na ulicama izraziti nezadovoljstvo režimom u Republici Srpskoj. Nikada nisu uspjeli okupiti više od 30 ljudi na svojim protestima ali je važnije od toga da nisu odustali. Kažu da ih prije svega zanima promjena sistema. Nije im pretjerano bitno ko je na vlasti ali ipak imaju puno toga zamjeriti premijeru Miloradu Dodiku i sistemu kojeg je napravio. Svojim prvim protestom protiv poskupljenja struje, komunalija i osnovnih životnih namirnica iznenadili su i vlast i Banjalučane.
- Ljudi su se bojali da uzmu taj letak, ljudi se ovdje inače boje bilo čega. Ovdje nema protesta, samo štrajkovi glađu – kaže Dejan Cocić, dvadesetpetogodišnji student filozofije i sociologije iz Oštre nule.

I mi bismo sa vama ali znate imamo porodicu, kredite... govorili su im tada sugrađani.

Umjesto podrške tada su naišli na jednu potpuno neočekivanu reakciju. Iz nekoliko pitanja prolaznika su shvatili da ih ljudi doživljavaju kao gay aktiviste.
- Izgleda da je ovdje lakše organizovati gay pride nego demonstracije – kaže Davor Paponja, diplomirani akademski slikar.

Ispadamo budale

Blagonaklonost i sveopšte javno podržavanje osjetno su se smanjili kada su poslali jasnu poruku da su oni aktivisti željni promjene društvenih odnosa. Studentica filozofije i Friedrich Elbert političke akademije Đulija Aćimović kaže kako su dijelom i zbog toga odustali od nekih radikalnijih ideja koje su imali.
- Ovdje se i obični protesti smatraju radikalnim – objašnjava ona i dodaje da još uvijek nisu imali nikakvih problema zbog svog aktivizma niti kontakta od neke političke partije.

Tome bi razlog mogla biti njihova filozija da ne traže ničiju smjenu. Kažu da se ne radi o strahu već o odlučnosti Oštre nule da promijeni sistem a nje ljude.
- Mislim da ne trebamo prozivati, ne zanima me konkretno nikakav političar, samo institucija koja je plaćena da radi taj posao. Ako Centar za socijalni rad postoji i tamo 200 ljudi dobija platu onda me ne zanima koji je političar na vlasti, bitno je da ta institucija radi. Spominjanje imena je samo podizanje rejtinga tih političara – objašnjava Paponja dok se Aćimovićeva prisjeća jedne od akcije u kojoj su to ipak uradili: Problem je što bi došao drugi za nijansu bolji. Prozivanje imena je njima reklama, a mi bismo vjerovatno ispali budale. Na akciji “čekajući heroja” smo prozivali neka imena, Jovana Vidovića recimo. Sve se to svodi na isto, svi ljudi znaju ko je Vidović, da može bespravno da gradi, čitav grad zna ko je on. Upiranje prstom nema neke posebne rezultate, poslije njega će doći neko drugi, bitno je da se to iskorijeni.

Svi smo mi nule

Oštra nula želi da iskorijeni siromaštvo, nepotizam, nestručnost, neznanje i apatiju. Svaka njihova akcija sadrži performans ili umjetničko instalaciju. Galamu i parole često zamijene “crtanjem” svojih poruka.
- Prva instalacija je bila u crnoj kocki od vreća za smeće. Unutra su bila potrošačka prava izložena u mraku. Onda taj ko dođe treba da skloni kesu, uđe unutra i pročita ih. U suštini prava postoje, garantovana su ustavnom ali ih niko ne zna niti ih poštuje i mi smo ih namjerno izložili u mraku jer ljudi nisu upućeni – objašnjava Paponja i dodaje da su željeli građanima objasniti da poskupljeneje struje ne ide istovremeno sa dodatnom zaradom od njenog izvoza.

Na svojoj narednoj akciji, nakićeni transparentima sa brojkama najnižih penzija, plata i socijalnih primanja, željeli su pokazati drskost sistema u kome bahati političari zarađuju hiljade dok ostali imaju mizerna ili nikakva primanja odnosno nulu.
- Nula su nezaposleni. To smo otprilike svi mi – kaže Paponja i dodaje da je to možda bio njihov najradikalniji protest: Bilo je dvadesetak mladih ljudi. Bili smo preko puta Skupštine RS jer u krugu od 50 metara ne smijemo biti, u krugu bilo koje institucije, takav je zakon.

Banjalučani su ih tada čudno gledali i uglavnom su samo prolazili pored njih. Strah zaposlenih od gubitka posla im je jasan ali kažu da ne mogu razumjeti nezaposlene i njihov strah da se pobune.
- Straha sigurno ima. Ovdje sve vodi jedan čovjek. Ima i autocenzure ali ima i straha, straha od gubitka posla. Najgore je što ne izlaze oni koji nemaju posao, ljudi misle da neće ništa promijeniti – objašnjava Cocić.

Pridruži se ili šuti

Kada već ne mogu razumjeti apatiju svojih vršnjaka onda su ih barem pokušali razdrmati i smijati im se u lice. Jednu od svojih akcija posvetili su upravo mladim, obrazovanim i nezaposlenim ljudima. Crnom bojom su prefarbali na desetine fakultetskih diploma. Kažu da ih svakako ne mogu iskoristiti ako nemaju vezu za posao.
- Protekcija je ovdje najveći problem, ona ti treba da dobiješ ono čemu težiš – kaže Paponja i objašnjava da im je cilj izazvati bilo kakvu reakciju reakciju: Ako nekog iznerviramo onda super.

Sljedeća meta mogli bi biti mladi glasači. Žele u nekoliko bh. gradova na trgovima mlade nagovoriti da glasaju.
- Poenta je da mladi ljudi znaju da imaju izbora, da su oni vlast na jedan dan. Sutra ako ne glasaju onda nemaju pravo reći ja ne mogu u EU, ne mogu na faks... Mladi se ne trude da pročitaju program stranaka, možda ima neke koje im odgovaraju ali toliko su lijeni, znaju samo koje su stranke hrvatske, srpske i muslimanske a ostalo ne postoji. Da svako zna da je bitan samo on a ne grupa ili njegova etnička pripadnost – kaže Cocić.

Za razliku od Federacije gdje postoji nekoliko organizacije koje redovno organizuju demonstracije, u RS-u je Oštra nula za sada jedina organizacije spremna javno na ulici kritikovati sistem. Njeni malobrojni članovi svjesni su šta rade i šta žele postići uz sav podrazumijevajući rizik.
- Ovdje se godinama priča nema nikoga, niko neće ništa da kaže, ništa se ne radi. Ne kažem da smo mi bilo ko ali ako ima neko ko hoće da nešto kaže ne može reći da je sam pa odustati. Sada ima neko. Sad odluči buraz hoćeš li sjediti na klupi piti pivo, govoriti buraz vidiš ovo vidiš ono, sada barem ima neka opcija, kakva takva, pridruži se ili ostani šuti – kaže Paponja.

Dodika vole seljaci

Troje mladih aktivista iz Oštre nule kažu da u RS-u danas baš i ne vide nekog progresivnog političara, poput recimo Čede Jovanovića u Srbiji, koji bi bio alternativa Dodiku i već potrošenoj opoziciji ali da je ta šansa jednom ranije propuštena.
- Dodik je bio Čedo! Prije nekoliko godina moji roditelji nisu smjeli reći da će glasati za njega, on je bio ekstremna ljevica – kaže Paponja i objašnjava da oni često pričaju o nacionalizmu.
- To ne možeš izbjeći, to je prisutno, nacionalni ključ u bilo čemu – dodaje Cocić dok Aćimovićeva smatra da Dodik osim nacionalizma ima i drugih aduta: Dodika vole seljaci, to možda nema veze sa nacionalizmom.

(zurnal.info)