Istražitelji su završili posao. Saobraćajnu nesreću u kojoj je policijski komesar Nedim Mutapčić prije mjesec i po uništio Audia, posuđenog od narko-dilera Elvira Saletovića, prouzrokovao je tehnički kvar na vozilu. Mogućnost sabotaže nije isključena. Komesar Mutapčić, dakle, nikad neće krivično odgovarati. A ovo mu je bila druga saobraćajna nesreća u kojoj je tuđu, odnosno državnu stvar, oštetio za preko 5 hiljada maraka. Što je, prema krivičnom zakonu, krivično djelo. Zato ćemo se ukratko podsjetiti komesarove “nesreće”.

NESREĆA PRVA

Ovo je, dakle, priča o vrsnom vozaču Nedimu Mutapčiću, koji je, sudeći prema dosadašnjem angažmanu u priznatom auto-klubu “MUP TK”, svoju vozačku mogao steći samo u “Plavim očima”, kod kolege policajca Ćazima Mešića, velikog instruktora i trgovca dozvolama.

Maj je 2008. godine bio kada je Mutapčić Nedim u vidno alkoholiziranom stanju odlučio da učestvuje u reliju Čelić-Tuzla. Kao suvozača, angažovao je Seada Omerbegovića, ministra policije TK. Utrka je započela u popodnevnim časovima. Mutapčić je, naravno, odmah preuzeo vodstvo. Policijski radari su registrirali da se MUP-ovo vozilo sa motorom Renaulta kretalo brzinom od 100 kilometara na sat. A, onda, negdje sredinom utrke - peh. Pred vozilo je istrčala nepoznata divlja životinja, ali je Mutapčić i sa alkoholom u krvi, bio toliko pribran da je izbjegao divljač. Sletio je s ceste. Zračni jastuci su se aktivirali. Vozač i suvozač su izašli iz automobila. Nisu bili povrijeđeni. Vozilo je bilo uništeno. Pola sata kasnije, na mjesto nesreće pristigla je ekipa iz “boxa” predvođena Suadom Ganićem. Mehaničari su vozilo odvezli u garaže Grabovičkić, a Suad, Sead i Nedim otišli su komesarovoj kući, gdje je, dva sata kasnije, došla i anti-doping komisija. Testiranje je vršio Milenko Milić. Napravio je mali propust. Uzorke krvi, umjesto od vozača Mutapčića, uzeo je od Suada Ganića. Rezlutati su ubrzo došli. Netestirani vozač Mutapčić bio je negativan, pa zbog toga nije ni suspendovan. U isto vrijeme, u auto-klubu “MUP TK” započeli su internu istragu protiv svoga vozača, te zaključili da “pričinjena šteta na automobilu iznosi 4.900 KM”. Mutapčić se, dakle, provukao kroz iglene uši. “Falilo” je samo 100 maraka da bi bio krivično gonjen zbog žrtvovanja tuđe imovine za život nepoznate divlje životinje.

NESREĆA DRUGA

Nakon ove nesreće, Mutapčić se odlučio privremeno povući iz auto-kluba. Ali, na sreću brojnih obožavalaca, ponukan povratkom Michaela Schumachera, prvi pilot “MUP-a TK“ odlučio se vratiti na drumove Tuzlanskog kantona. Pošto njegov automobil još nije bio popravljen, auto-klub je, za potrebe Nedima Mutapčića, na krajnje sumnjiv način, pribavio vozilo marke Audi. Odmah je prijavljen za utrku Banovići – Tuzla. Ovoga puta je odlučio sa bude sam u vozilu, a da njegov bivši suvozač Sead Omerbegović, preuzme volan u atomobilu broj dva, te da zadržava vozila koja bi mogla preteći prvog pilota. I vozio je tako Nedim do naselja Miladije, kada se iz suprotnog pravca pojavilo “nepoznato vozilo s kojim je ostvario kontakt lijevom stranom svoga vozila”, zbog čega je, ponovo, bio primoran prednjim dijelom udariti u zaštitnu ogradu. Zahvaljujući korištenju nedozvoljene supstance C2H5OH, Mutapčić se uspio izvući iz automobila. Kako ne bi gubio bodove u izboru za prvog vozača MUP-a TK, odmah je sjeo u rezervni automobil kojim je upravljao Sead Omerbegović, koji ga je odvezao prema cilju. Čim su stigli na cilj, Sead i Nedim su ušli u službene prostorije auto-kluba “MUP TK”, gdje se pristupilo zbrajanju osvojenih bodova. U isto vrijeme, na mjesto Mutapčićeve nesreće upućena je ekipa iz “boxa” koju je predvodio Nedžad Džambić Brzi, koji je donio odluku da se vozilo što prije skine sa ograde i odveze u garaže, kako čelnici FIA-e ne bi poduzimali rigorozne mjere protiv njihovog pilota. Informacija o nesreći je, ipak, “procurila” u javnost, pa je anti-doping komisija, opet, morala na teren. Glavni vještak je bio Suad Ganić koji je za komesara dao svoju krv. Nalaz je, naravno, bio negativan, o čemu je odmah obaviještena i istražiteljka Disciplinske komisije Danica Kovačević. Upravo zbog toga, istražiteljka Danica nije izdala naredbu za vještačenju Mutapčićevog automobila. Istina, obećala je Danica da će takvu odluku donijeti nakon što joj bude dostavljen izvještaj o nesreći u kojem, piše da “nesreću izazvana usljed tehničkog kvara na vozilu”. Vozilu čiji je vlasnik osuđivani narko-diler Elvir Saletović. Vozilu kojim je upravljao policijski komesar Nedim Mutapčić.

(zurnal.info)

Otpravnik poslova Ambasade SAD-a u BiH Jonathan Moore i izvršni direktor Transparency Internationala Bosne i Hercegovine (TIBiH) Srđan Blagovčanin zaključili su tokom sastanka u Banjoj Luci da je neophodna što veća transparentnost u finansiranu političkih stranaka te strožije sankcije za one koji krše zakone iz te oblasti.

Moore je naveo da je osnovno da se provode zakoni i da se osigura da policija, tužioci, te Centralna izborna komisija BiH imaju resurse za provođenje zakona o finansiranju političkih kampanja.

“Da bi bili efikasni zakoni o finansiranju političkih kampanja zahtijevaju da se objave podaci o onima koji daju velike donacije. Izuzetno je važno da novinari, interesne grupe i građani prate situaciju kako bi se osiguralo da se tim doprinosima ne kupuju posebne usluge”, kazao je Moore nakon razgovora s predstavnicima TIBiH.

Moore je dodao da američka administracija podržava nastojanja ove nevladine organizacije da osigura transparentnost finansiranja političkih partija u BiH.

Lokalne nevladine organizacije, kao što je TI, imaju, naglasio je, ključnu ulogu u praćenju finansiranja političkih stranaka.

Izvršni direktor TIBiH Srđan Blagovčanin kazao je da su otpravnika poslova američke ambasade u BiH upoznali o aktivnostima TI u vezi s monitoringom predstojeće predizborne kampanje u smislu utroška sredstava političkih partija i zahvalili američkoj vladi na pomoći koju pruža njihovim projektima.

“Nadamo se da će ova kampanja osigurati dodatnu transparentnost u finansiranju političkih kampanja”, rekao je on.

Blagovčanin je iznio Mooru zabrinutost TI zbog nivoa korupcije u BiH, budući da je jedna od tema sastanka bilo i ispunjavanje uvjeta za viznu liberalizaciju u dijelu antikorupcionih reformi.

Izrazio je i osudu poteza kojima se uskraćuje sloboda govora, u smislu da su bilbordi s porukama nekih nevladinih organizacija, a koje se ne sviđaju vlastima, skinuti.

Na pitanje kako ocjenjuje sinoćnju izjavu premijera Republike Srpske Milorada Dodika o mogućem otcjepljenju Srpske, Moor je rekao da pojedinačne izjave ne može komentirati uz stav da "birači na izborima ne treba da traže retoriku već konkretne rezultate".

(Fena)

Pet stranaka na vlasti (SDA, SNSD, HDZBiH, Stranka za BiH i HDZ 1990) su ispunile pet posto ili tek 18 od 367 obećanja kojima su došle na vlast 2006., rečeno je danas na pres-konferenciji Udruženja građana „Zašto ne“ u Sarajevu na kojoj je prezentirana Analiza predizbornih obećanja iz 2006. stranaka na vlasti.

Voditeljica istraživanja Tijana Cvjetićanin je kazala da je iz predizbornih programa za 2006. izvađeno 367 obećanja pet partija koje su trenutno na vlasti na državnom nivou. Od toga je SDA imala 164, SNSD 75, HDZBiH 73, Stranka za BiH 16 i HDZ 1990 39 obećanja.

„Sedamnaest obećanja je potpuno neutemeljeno, bilo po osnovu toga da je obećano nešto što je već prethodno bilo ispunjeno, bilo po osnovu toga da su obećane stvari koje su nemoguće za ispuniti u obliku kako su formulirane. To je znači pet posto potpuno neutemeljenih obećanja koja dalje nisu ulazila u analizu“, kazala je Cvjetićanin.

Istaknula je da je od ukupno svih utemeljenih obećanja u potpunosti ispunjeno svega pet posto obećanja.

„Znači, svih pet vladajućih partija zajedno ispunile su tek pet posto obećanja koja su dale u predizbornim programima. Djelimično ispunjenih ima 27 posto obećanja, među njima je najviše nekonkretnih za koje nije ni moguće reći kada su potpuno ispunjena, s obzirom na to da su formulirana previše nejasno i uopćeno. Neispunjena obećanja su u većini i ima ih 64 posto od ukupnog programa svih partija zajedno“, kazala je Cvjetićanin.

U odnosu na konkretna obećanja, ispunjeno je svega devet posto, djelimično je ispunjeno 21 posto i neispunjeno 70 posto obećanja.

Govoreći o strankama pojedinačno, Cvjetićanin je kazala da Stranka demokratske akcije ima 64 posto neispunjenih, osam posto u potpunosti ispunjenih, 24 posto djelimično ispunjenih i četiri posto neutemeljenih obećanja.

SNSD ima 58 posto neispunjenih obećanja, tri posto ispunjenih, 31 posto djelimično ispunjenih i osam posto neutemeljenih obećanja.

Što se tiče HDZ-a BiH, ova stranka ima 74 posto neispunjenih obećanja, jedan posto ispunjenih, 22 posto djelimično ispunjenih i tri posto neutemeljenih obećanja.

Stranka za BiH ima neispunjenih obećanja 75 posto, ispunjenih nula posto, a djelimično ispunjenih 25 posto, dok je HDZ 1990, prema ovoj analizi, imao 51 posto neispunjenih obećanja, pet posto ispunjenih, 39 posto djelimično ispunjenih i pet posto neutemeljenih obećanja.

„Kad se sve sumira zaključci su da su vladajuće partije bile katastrofalno neuspješne u svom radu“, kazala je Cvjetićanin.

Što se tiče predizbornih programa, ona napominje da ima programa koji su esejskog tipa kao što je, kako je kazala, program SNSD-a gdje je jako teško bilo izvući šta su konkretna obećanja.

Kod SDA, po njenim riječima, postoji potpuno drugi način pisanja programa gdje je bilo puno više konkretnih obećanja, dok je kod Stranke za BiH čitav program više deskriptivnog tipa, ali se sav temeljio na jednoj jedinoj stvari koja nije ispunjena, a to su ustavne promjene koje se nisu desile.

Na novinarsko pitanje koja je stranka najviše obećavala, a najmanje ispunila Cvjetićanin je odgovorila da Stranka za BiH ima nula posto ispunjenih obećanja.

„Oni nisu najviše obećavali u smislu broja obećanja jer ih je malo, ali sva njihova obećanja zasnivaju se na ustavnim promjenama i na preuređenju BiH, što se nije dogodilo tako da konsekventno ništa od onoga što su oni obećavali nije ispunjen. To je jedina stranka koja ima nula posto ispunjenih obećanja“, kazala je ona.

Udruženje građana „Zašto ne" je danas pokrenulo internet platformu za nadgledanje odgovornosti političara u BiH pod nazivom „Istinomjer" koja se nalazi na web adresi www.istinomjer.ba.

U sklopu platforme naći će se i analiza ispunjenosti predizbornih obećanja vladajućih stranaka u BiH, koja je rađena na principu definiranja obećanja iz predizbornih programa te ocjenjivanja ispunjenosti istih.

Osim analize predizbornih programa, „Istinomjer" će se baviti i analizom izjava i djelovanja javnih zvaničnika u BiH te će prema tri kriterija: istinitost, dosljednost i ispunjenost obećanja, pratiti njihove izjave i efekte njihovog rada.

(Fena)

Danska novinarka Birte Weiss tokom rata u Bosni i Hercegovini bila je ministrica za unutrašnje poslove i izbjeglice u danskoj Vladi. Punih 25 godina bila je član Danskog parlamenta, a 2001. godine konačno se vratila novinarstvu. Zajedno sa istoričarom Karstenom Fledeliusom napisala je knjigu o ratu u BiH Svjedoci ludila, koja je 2002. godine dobila Mirovnu nagradu Udruženja pisaca Danske i Nagradu žena. Nasljednici rata je njena druga knjiga o Bosni i Hercegovini. U saradnji sa izdavačkom kućom Vrijeme objavićemo najzanimljivije dijelove ove knjige

Imam prijatelje među svim grupama stanovništva – muslimanima, Bošnjacima, pravoslavcima, Srbima, kao i katolicima, Hrvatima – i svi mi govore isto: ovo nije bio religijski rat, niko nije mario za etnicitet, nismo se mrzili.

NIJE NAM JASNO

Pa što je onda dovelo do dva miliona izbjeglica, sto hiljada mrtvih i skoro isto toliko logoraša? Jagma za vlašću raznih političara? Želja frustriranih intelektualaca da konačno izađu na političku scenu? Puka zavidnost? Želja za osvetom nakon Drugog svjetskog rata? I na to je odgovor mojih bosanskih prijatelja isti: „nije nam jasno”.

Jedan slučajan susret u sjeverozapadnoj Bosni godine 2004. bio je direktan povod za ovu knjigu. Našla sam se u Ključu, gdje sam trebala uručiti nagradu za mir danskog Udruženja pisaca i Carl Scharnberg nagradu jednoj grupi žena koje se jednostavno nisu mogle zadovoljiti time da se, nakon ovakvog strašnog rata, nastavlja živjeti sa tek površnim mirom, te su osnovale humanitarnu pomoćnu službu, o kojoj se pročulo i u Danskoj. Nagradu su primile uz veselu zabavu, ali i uz predavanje o depresiji, ratnim traumama, psihosomatskim bolestima, blackoutima i posljedicama torture. A svakodnevnica u Bosni, 15 godina nakon etničkog čišćenja, upravo je takva, jako često puna suprotnosti.

U svečanoj dvorani Doma kulture postavljeno je stotinjak stolica, ali to uopće nije bilo dovoljno. Ljudi su sjedili u kaputima i jaknama, jer grijanje je luksuz u ovom gradu na rubu propasti. Predavač Behzad Hadžić, psihijatar u bolnici koja radi samo sa pola kapaciteta, sam je, kao i ostatak bošnjačkog stanovništva sjeverozapadne Bosne, bio žrtva etničkog čišćenja tokom rata, ali uspio je izbjeći onaj užas u kojem su završili mnogi njegovi zemljaci – koncentracioni logor i smrt. Imao je više sreće od mnogih muškaraca ovdje u dvorani, koji su se tu nesigurno pogledavali, prepuštali svojim ženama da postavljaju pitanja o tome kako preživjeti, kako ići dalje nakon susreta sa najgorim užasom. Ili, kako je to našminkana gospođa sa frizurom a la Dolly Parton i zabrinutim očima izrazila: „Kako osloboditi čovjeka koji je preživio torture od njegovih noći?”. Pokazalo se da je ona medicinska sestra i da je svakodnevno u kontaktu sa ljudima koji i dalje žive sa noćnim morama.

U pauzi, obratio mi se jedan muškarac srednjih godina, na pjevajućem norveškom jeziku: „Ovdje u Bosni put do holocausta bila je jedna široka, brza Einbahnstrasse, a povratak je samo uska planinska stazica, koju gotovo nismo u stanju proširiti. Može li to uopće shvatiti neko ko dolazi iz zemlje kojoj je uspjelo prevariti naciste u lovu na Jevreje tokom rata protiv Hitlera i u kojoj se sporovi oko granica rješavaju tako da se ljudima prepusti da glasuju o svojoj pripadnosti? Znate li Vi uopće što je to brutalnost? Znate li što je to mržnja? Želja za osvetom? Znate li? Vi ste svi tako ispravni u toj Skandinaviji. Kupate se u toj vašoj čistoći!”

Prije no što sam uspjela odgovoriti, on ispruži ruku i predstavi se. Edo, prije rata student u Banja Luci, sada inženjer u Njemačkoj. Na papiru musliman, u praksi ateist, nikada mu noga nije kročila u džamiju. Običan, moderan Bosanac, sa ambicijama prema Zapadnoj Evropi: „I mi smo bili takvi, sekularni, miroljubivi, apolitični. A ipak sam jedva jedvice izbjegao da budem spaljen u roditeljskoj kući. Srbi su potpalili kuću i zaključali sva vrata. Uspjelo mi je popeti se na krov i spustiti se do prvog sprata odakle sam skočio. Oni su tu stajali i smijali se, no nisu pucali. Pustili su me da cijeli dan ležim, tu na zemlji, sa zdrobljenim koljenom, gotovo bez svijesti, u šoku i bolovima. Navečer su me odvezli u neki lazaret u selu, a onda u logor u Omarskoj, mjesto strave i užasa, torture i dnevnih likvidacija. Neke su doslovce klali, nožem. Godine 1992, u srcu Evrope, klali su se ljudi, a da civilizirane evropske zemlje nisu ništa efektivno poduzele. Jest doduše logor zatvoren krajem godine, ali to je bilo zato što je postao prevelik teret za srpskog predsjednika, ali onda su otvorili druge, ništa bolje.

Iz logora sam izašao fizički i psihički potpuno slomljen. Gotovo pola godine sam k'o budala hodao naokolo, prvo po Hrvatskoj, a onda po Njemačkoj. Odande sam ilegalno prešao u Norvešku, gdje mi je jedna ljekarska porodica dala smještaj u njihovoj sobi za goste, usprkos tome što je bilo strogo zabranjeno skrivati izbjeglice. Kada je, tri godine kasnije, rat završio, ja sam bez problema mogao čitati norveške novine. Ne samo naslove i kratke vijesti, nego sve. U tom sam razdoblju slušao o Švedskoj i Danskoj. Nema sumnje: Vi imate čovječne ljude oko sebe. Tačka. Mora da vam je lahko.”

Možda prelako? Edo je jako precizno dotakao hendikep međunarodne zajednice kao pomiritelja. Obim žalosti i gnjeva, koji poput kuge hara svakom zemljom nakon rata, stran je političkim pragmatičarima koji se tu nađu. Oni hoće vidjeti rezultate, pomirenje i demokratski razvoj, a ne ukorijenjenje ostataka mržnje. Nakon direktne i indirektne pomoći za obnovu, od oko 20-25 milijardi dolara, očekuju da svi gledaju samo naprijed – retrovizor je skinut. Za prošlost će se pobrinuti Haški tribunal i bosanski sudovi. Ona ne smije biti prepreka za novo vrijeme Bosne, kao ozbiljnog partnera u evropskoj zajednici.

Tako zvuči službena lekcija koju većina ljudi u Bosni zna napamet. Mnogi, posebno mladi ljudi, tako i sami misle.

TELEVIZIJSKA TUGA

Kako se moglo desiti da mi, evropski političari, koji smo znali naći prave riječi na komemoracijama povodom 50-e godišnjice holokausta nad Jevrejima, nismo znali reagirati dok je u isto vrijeme narod u Bosni protjerivan, odvođen u koncentracione logore i ubijan, samo zbog svoje etničke pripadnosti? A mi, u našem dijelu svijeta, bili smo tako sigurni da nam je Drugi svjetski rat bio efektivno cjepivo protiv širenja etničke mržnje i da bi tako nešto, da se u naše vrijeme pojavi, odmah bilo zaustavljeno, a njegovi demagozi otkriveni!

Umjesto toga, u naš smo rječnik unijeli pojam etničko čišćenje i počeli ga dnevno koristiti, pa i onda kada smo trebali reći genocid. Jer, sve je počelo 1992. srpskim planiranim, efektnim genocidom nad muslimanskim stanovništvom, a da se mi nismo umiješali. Slali smo humanitarnu pomoć, ne brinući se hoće li i kada stići na pravo mjesto, slali smo vojnike mirovnjake, sa mandatom da samo smiju pucati u samoodbrani, jer je njihova misija bila u sivoj zoni, između humanitarne pomoći i vojne zaštite. Slali smo pregovarače i izlagali prognoze za mir, koje bi ubrzo demantirala kiša metaka i granata, prije no što bi TV stigla objaviti veselu vijest o primirju.

Na danskoj televiziji smo, prvih godina rata, svaku večer mogli vidjeti duge kolone ispaćenih tijela i lica, i nismo činili ništa. Stav je bio da su etnički konflikti isprepleteni u tako zagonetne čvorove da ih samo ti problematični balkanski narodi sami mogu i trebaju riješiti. Šefovi vlada i ministri vanjskih poslova zemalja Zapadne Evrope bili su pristalice pregovora, a ne intervencije, nadajući se da će nemiri – kako se dugo vremena nazivalo etničko čišćenje – brzo stati. U praksi je to značilo da smo mi, borci za ljudska prava iz zapadnog svijeta, okretali glave, dok se glavni cilj rata ekspresno ostvarivao: čišćenje od Bošnjaka u velikim, povezanim područjima u Bosni, kako bi ona postala etnički čista područja, spremna da se priključe u Veliku Srbiju.

I sada se nalazimo pred problemom pomirenja. Kada se potpiše dogovor o miru i izbroje mrtvi, svi moraju ponovo živjeti zajedno. Trebaju se pomiriti sa zlom, gubicima i jedni sa drugima, a ako se to ne odvija dovoljno brzo, međunarodna zajednica gubi interes, a onda je otvoren put za novu katastrofu.

Knjiga Nasljednici rata govori o tome kako nacionalizam, malo po malo, dan za danom, ulazi u svakodnevnicu miroljubivih ljudi i utječe na njihovo prosuđivanje. Žrtve, počinitelji zločina i stručnjaci različitih profila ovdje govore o onome što se desilo, ali prvenstveno je to njihov prilog u formuliranju deset zapovijedi za pomirenje. Kockice, kao i prioritet u njihovom slaganju, su njihove. Moja uloga bila je uloga slušateljice i pružanja prve pomoći.

Očito? Ne svima, bar još ne. Za pomirenje treba vremena. Ovako to definira Petra iz Tuzle, aktivistkinja jedne nevladine organizacije: „Pomirenje? Čudan pojam, kad se treba napraviti kolektivno. Ja imam srpskih korijena, ali sam obična doktorica, grozim se na pomisao etničkog čišćenja i apsolutno nemam ništa loše na savjesti, nemam se sa čime miriti i lično ne osjećam krivicu u ime etničke grupe u kojoj sam slučajno rođena. Krivica je nešto konkretno, vezana uz individualnu osobu, onu koja je nešto zgriješila. Pomirenje je nešto puno obuhvatnije.

Nije li to prisiljavanje da živiš u društvu u kojem se kreću i krivci i žrtve, da živiš sa malim i velikim stvarima, koje ne samo što podsjećaju na odvratan rat, već te primoravaju da to potisneš iza sebe ako želiš imati kakav-takav život?”

Eto, to je taj proces koji je glavna tema knjige Nasljednici rata. Glasovi u ovoj knjizi samo su neki od mnogih koje sam slušala za vrijeme mojih putovanja po Bosni, među izbjeglicama u Danskoj i Engleskoj, te tokom jednogodišnjeg rada i života u Sarajevu, 2007 – 2008. godine. Mnogi se pribojavaju da otvaranje duše pred nekim može imati posljedice na njihov život u lokalnom društvu, da mogu izgubiti posao ili da bi to izazvalo probleme za rođake koji žive kao manjina u etnički očišćenim područjima. Poštujući tu njihovu zabrinutost, svi se u ovoj knjizi, osim predstavnika službenih organizacija, pominju samo imenom. Njihova svjedočanstva su potkrijepljena činjeničnim uvidom u današnju situaciju u Bosni, te izvještajima iz Tribunala u Haagu i Suda u BiH. Svi podaci su ažurirani u odnosu na dansko izdanje knjige iz jeseni 2008.*

Nasljednike rata napisala sam kako bih sama shvatila što se skriva u prostoru između nestrpljivosti međunarodne zajednice za brzim pomirenjem i teške stvarnosti nakon rata. Iako je polazna tačka Bosna, ovo se može odnositi i na Irak, Afganistan, Ruandu, ili neko drugo mjesto na svijetu, gdje nepovjerenje i političko puhanje u religiozne i kulturne razlike završava smrću, nacionalizmom i mržnjom.

Na svim mjestima gdje je harao etnički rat ponovo se moraju pronaći društvene i osobne vrijednosti. U najboljem slučaju, rezultat može biti pomirenje.

nastaviće se...

(zurnal.info)

Vlasti Bosne i Hercegovine izabrane na općim izborima u oktobru 2006. godine u mandatnom periodu od 2007. do 2010. imale su na raspolaganju 24 milijarde i 718 miliona KM koliko su iznosili usvojeni budžeti i rebalansi budžeta institucija BiH, Federacije BiH, Republike Srpske i svih 10 kantona u FBiH za period od 2007. do 2010. godine, saopćila je danas Agencija za lokalne razvojne inicijative (ALDI).

Prema ovoj analizi, od ovog iznosa za funkcioniranje osnovnih funkcija države, kao što su parlamenti, vlade, ministarstva, vladine agencije, pravosudni sistem, odbrana, policija i sigurnost u protekle četiri godine izdvojeno je 7,66 milijardi KM, od čega su čak 2,04 milijarde KM planirane u 2010. godini.

Tokom protekle četiri godine, troškovi odbrane i pravosudnih institucija nisu značajno promijenjeni u odnosu na troškove generalnih javnih službi i policije, koji su snažno povećani tokom 2007., 2008. i 2010. godine.

Na osnovu usvojenih budžeta u mandatnom periodu može se vidjeti da su izdvajanja za ključne socio-ekonomske politike kao što su zapošljavanje, poboljšanje položaja mladih, reforma javne uprave, evropske integracije i strana ulaganja i dalje na izuzetno niskom nivou i da pored dodatnih prihoda vlasti u protekle četiri godine nisu ostvarile značajniji iskorak o pitanju njihovog finansiranja u odnosu na stanje u 2006. godini.

(Fena)

Kako se približava početak zvanične kampanje, međustranački sukobi su sve češći i češći, ne manjka međusobnog optuživanja, uvreda, pozivanja na patriotizam, i svega onoga od čega birači ne mogu živjeti u naredne četiri godine nakon što odaberu.

Partija demokratskog progresa (PDP) i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) nastavili su i u nedjelju međusobne optužbe u kojima ne manjka ni uvreda.

Iz PDP-a je saopćeno da je lider SNSD-a Milorad Dodik potpisao Prudski sporazum kojim se formiraju četiri teritorijalne jedinice u BiH, te pozivaju SNSD da odgovori na pitanje u kojoj teritorijalnoj jedinici se nalaze Banja Luka, Trebinje i Zvornik.

“Svaki glas za SNSD je direktan glas za ukidanje RS-a“, navodi PDP i moli narod RS-a da se „probudi i realno sagleda stvarnost“.

Iz ove stranke zamjeraju aktulenoj vlasti koju vodi SNSD da nije ispunila obećanja, nema obećanih autoputeva, termoelektrana, aerodoroma, što je bombastično najavljivano u posljednje četiri godine.

U odgovoru iz SNSD-a generalni sekretar te stranke Rajko Vasić u pisanoj izjavi optužuje PDP da je na scenu RS-a i BiH „uveo političku ‘prostituciju”, jer se pokazao kao stranka koja će, radi vlastitih pozicija i za korist ilegalnih međunarodnih faktora učiniti sve da bude na vlasti sa bilo kim“.

To je, tvrdi Vasić, osnovna razlika između SNSD-a i PDP-a, te dodaje da je „oktobarski izborni glas za PDP glas za političko prostituisanje“.

Predsjednik PDP-a Mladen Ivanić bi, dodaje Vasić, umjesto što „optužuje SNSD za bombardovanje Srbije“, trebalo da svojoj stranci i javnosti RS-a objasni šta je, kako navodi, radio i za šta je pripreman šest mjeseci u Engleskoj, tokom 1998. godine i da javno kaže „da li mu je tamo nacrtana Partija demokratskog progresa“.

Žestoko je i među dvije najjače hrvatske stranke: HDZBiH i HDZ 1990. Ured za informiranje HDZ-a BiH oglasio se priopćenjem u kojemu optužuje HDZ 1990 za otvaranje prljave kampanje lijepljenjem jambo plakata na kojemu su u obliku stripa iskazani uvredljivi sadržaji prema vodstvu HDZ-a BiH.

U priopćenju stoji kako je HDZ 1990 plakatom u forrmi stripa koji nosi naziv „Dragi Hrvati“ na najbrutalniji način, u Mostaru, u subotu navečer, 21. kolovoza 2010. godine, otvorio prljavu kampanju.

“Budući je forma oglasa koji je postavljen na oglasnu povšinu (jambo) izrazito uvredljivog sadžaja prema vodstvu HDZBiH, temeljem činjenice da je plaćeno oglašavanje, prema Izbornom zakonu BiH, zabranjeno, HDZ BiH će podnijeti priziv Središnjem izbornom povjerenstvu BiH, a protiv vlasnika oglasnog postora kaznenu prijavu”, navodi se u priopćenju u kojemu se dodaje kako postavljanjem plakata uvrijedljivog sadržaja, HDZ1990 i njihov koalicijski patner HSP BiH još jedanput potvrđuju kako nemaju izbornog programa, te da se njihova izborna strategija isključivo temelji na prljavoj kampanji, što se očituje i u provođenju lažiranih anketa i “istraživanja javnog mnijenja”koje plasiraju kroz kupljene medije.

“HDZ BiH želi podsjetiti cjelokupnu javnost kao su HDZ 1990 i HSP BiH nositelji i predvodnici prljave kampanje za opće izbore 3. listopada. Njihov je cilj najbrutalnija manipuacija biračima. Stoga HDZ BiH poziva javnost da ne nasjeda na prljavu kampanju i predizborne trikove ove dvije stranke te da takvo ponašanje odučno kazni na izborima.

Dokaze o narudžbi, tiskanju i distibuciji plakata uvrdljivog sadržaja od strane HDZ 1990, HDZBiH će proslijediti Centralnoj izbornoj komisiji BiH”, navodi se u priopćenju.

(Razglasaj.ba/FENA)

Ako je suditi po tome koliko pažnje u predizbornim platformama stranaka u BiH zauzima obračun sa korupcijom – oni skloni davanju i uzimanju mita mogu odahnuti. Naime, tek mali procenat partija planira u okviru kampanje djelovati antikorupciono

Svaki drugi ispitanik od onih koji su bili u situaciji da daju novac, dao je mito ljekaru, uglavnom prilikom operacija ili porođaja  – poražavajući su podaci do kojih je nakon višemjesečnog istraživanja došla trebinjsko Udruženje građana Stop Mobbing. Ovi rezultati  stavljaju zdravstvo odmah iza carine, policije i pravosuđa kao oblasti društvenog života u kojima je korupcija najrasprostranjenija. Anketa je pokazala kako su građani veoma dobro svjesni okruženja u kojem žive i „uobičajenih načina ponašanja“, kaže Anica Ramić, menadžerica projekta:- Korupcija je postala uobičajeno ponašanje u BiH. Naši podaci govore da su građani svjesni štetnosti korupcije, ali da na nju pristaju u situacijama kada su na nju prinuđeni i nemaju drugog izbora, kao što je slučaj s podmićivanjem zdravstvenih radnika.

Ovo istraživanje pokazalo je da su građani itekako spremni da učestvuju u davanju mita iako su svjesni da je riječ o krivičnom djelu. Najviše se podmićivalo kada je riječ o operacijama i porođajima, a građani znaju da je korupcija itekako prisutna ali i štetna. Zašto je onda podržavaju?

- Osoba koja se nalazi u stanju potrebe za zdravstvenom uslugom katkad nije u situaciji da bira da li će platiti za operaciju kojoj treba da bude podvrgnuta, uput za liječenje u zdravstvnoj ustanovi višeg ranga ili kakvu sličnu uslugu od koje u krajnjem slučaju može zavisiti trajanje i kvalitet njenog života – kaže Anica Ramić.

Društvo je naviklo na korupciju

Zanimljivo je kako građani, iako svjesni da učestvuju u krivičnom djelu, ne smatraju to vlastitim problemom i odgovornošću. Imajući u vidu „malu“ korupciju u kojoj učestvuju i koja im donosi korist, oni su ipak svjesni postojanja „velike“ korupcije o kojoj imaju samo posredna znanja. Na korupciju u zdravstvu u BiH toliko smo navikli i toliko je ukorijenjena da je postala sasvim uobičajena, ali što je i gore – tolerisana:

- Relativizacija opasnosti koju korupcija predstavlja za društvo u cjelini predstavlja znak da se društvo barem djelimično naviklo na pojavu korupcije da je spremno da je, barem u izvjesnoj mjeri, toleriše. Ipak, većina ispitanika još uvijek je smatra zlom protiv kojeg se treba boriti.

Trebinjci, pokazuje anketa, što se može preslikati i na ostatak države, pod mitom ne smatraju činjenje protuusluga ili nenovčano darivanje . Dok se u javnosti  davanje mita uglavnom dovodi u vezu sa davanjem gotovine ili ostvarivanjem novčane dobiti, mnogi drugi postupci koji podrazumijevaju recipročne obaveze davanja usluga, poklona ili ustupaka, a koji predstavljaju sastavni dio tradicionalnog morala – izuzimaju se. U Udruženju kažu kako poistovjećivanje značajnog dijela korupcijske prakse s obavezama koje proističu iz normi tradicionalnog morala predstavlja psihološku podlogu ne samo za tolerisanje već i opravdanje ove pojave.

Kao vlastiti doprinos u pokušaju smanjenja korupcije, udruženje Stop Mobbing će u Trebinju uspostaviti telefon za prijavu slučajeva korupcije u Domu zdravlja, Opštoj bolnici Trebinje i provesti kampanju za informisanje građana. Sarađivat će i sa trebinjskom policijom, Transparency Internationalom i zdravstvenim institucijama. Provođenjem javne informativne kampanje „Građani  prevrnite list“, održavanjem radioemisija, javnim tribinama, distribucijom brošura i plakata informisalo bi se namjanje 100.000 građana:

-  A 25. avgusta organizujemo javnu tribinu u Trebinju „Zajedno protiv korupcije u zdravstvu“. Cilj je informisanje građana o nivou korumpiranosti iz podataka dobijenih anketom, mogućnost prijavljivanja korupcije putem telefona, te jačanje svijesti građana da je plaćanje zdravstvenih usluga mimo pravila kriminalan čin. Time želimo uticati na svijest građana da prijave ovakve slučajeve, što oni ne rade zbog straha.

Ljekari u politici

Na ovaj okrugli sto u Trebinju pozvani su i predstavnici političkih strana. U vrijeme nastanka ovog teksta u udruženju Stop Mobbing nisu imali povratnih informacija koliko će se stranaka pozivu odazvati. A zainteresovanih bi, barem u Trebinju ako ne i šire, trebali biti podosta, s obzirom da se na važnim stranačkim pozicijama nalazi i veliki broj ljekara. Upravo trebinjski psihijatar Dragan Sorajić i načelnik Trebinja, urolog Dobrosav Ćuk vode trebinjski SNSD. Poslanik SDS-a je i Slobodan Prtilo, hirurg iz Trebinja a ginekolog Slavko Boljanović vodi hercegovačke Radikale. 

Još je jedan trebinjski ljekar u visokoj politici - doktor Vasko Kovač na čelu je trebinjskog odbora  Stranke za demokratsku Srpsku. Ako je suditi po tome koliko pažnje u predizbornim platformama stranaka u BiH zauzima obračun sa korupcijom – oni skloni davanju i uzimanju mita mogu odahnuti. Naime, tek mali procenat partija planira u okviru kampanje uopšte govoriti, a kamoli djelovati antikorupciono, barem kada je riječ o zdravstvu.

U SDS-u se u vezi sa pitanjima u oblasti zdravstva akcenat namjerava staviti na rješavanje problema u vezi s listama čekanja, kontrolu i nadzor javnih nabavki i formiranje internih kontrola.

U Stranci za BiH se u vezi sa zdravstvom u izbornoj i ekonomskoj platform spominje tek “zdravstveni turizam”. O borbi protiv korupcije u zdravstvu nema ni riječi.

SDP u okviru zdravstvene politike ima izrađen program u kojem se detektuje pet najvažnijih oblasti u zdravstvu kojima treba reforma, ali i nude rješenja. Pet je segmenata – esencijalne liste, uspostavljanje osnovnog paketa zdravstvene zaštit, odabir ljekara, proširenje usluga porodične medicine, uspostavljanje tijela koje će voditi računa o kvalitetu usluga u zdravstvu. U Politici pravde SDP-a BiH za izbore 2010. navodi se kako je BiH najkorumpiranija zemlja regiona, te konstatuje da korupcija smanjuje učinke javnih službi, zdravstva i obrazovanja.

U SDA, opet, kada je riječ o sektoru zdravstva, iako su svjesni problema, akcenat namjeravaju staviti na “rješavanje problema s knjižicama”, kaže za Žurnal Salmir Kaplan, PR stranke:-          Korupcija u zdravstvu je problem svugdje u svijetu, pa i kod nas, problem koji treba riješiti. Ipak, mi ćemo akcenat staviti na rješavanju problema liječenja pacijenata iz jednog kantona u drugom.

U SNSD-u se generalno zalažu za iskorjenjivanje korupcije, navodeći kako to zahtijeva mnogo vremena i teških odluka. O kakvim se odlukama radi teško je reći jer većina ljekara, članova SNSD-a koje smo kontaktirali nisu bili raspoloženi za razgovor. Jedan od njih, fočanski  ljekar i dekan Medicinskog fakulteta u Foči, Veljko Marić, odbio je razgovor:

- Odakle ste? – pitala je sekretarica.

- Profesore, iz Sarajeva…  Halo, profesor ne dava izjave – saopšti sekretarica i spusti slušalicu.

Strankama čini se ne znače mnogo istraživanja prema kojima je polovina ispitanika imala doticaja s korupcijom u zdravstvu. Podaci CCI-a, još iz prošlogodišnjeg istraživanja govore kako većina ispitanika, njih 77 posto, smatra da je korupcija u zdravstvu najprisutnija u bolnicama, gdje se za obavljanje operacije u prosjeku daje 700 KM.

“Vladajuća koalicija ne samo da nije učinila nista da unaprijedi zakonski okvir kada je u pitanju finasiranje političkih partija, već je potpuno suprotno svim demokratskim standardima na potpuno netransparentan način izmjenila zakonski okvir poslije raspisivanja izbora. Ovako nesto karakteristično je za totalitarne režime, jer se praktično pravila igre mijenjaju za vrijeme utakmice”, kazao je u intervjuu za portal Razglasaj.ba izvršni direktor “Transparency Internationala” u BiH, Srđan Blagovčanin.

Blagovčanin za portal Razglasaj.ba govori o netransparentnom finansiranju političkih kampanja te činjenci da “striktnija pravila o finasijskom poslovanju važe za trafiku nego za političku partiju”.

“Sadržaj izmjena je takođe problematičan jer je praktično derogiran postojeći zakonski okvir, na način da se podigne minimum dozvoljenih donacija od strane fizičkih i pravnih lica sa dosadašnjih osam prosječnih plata tokom jedne godine na petneaest. Dok su donacije iz inostranstva potpuno zabranjene, iako je praksa u većini evropskih zemalja suprotna tome, kao i mišljenje Venecijanske komisije. Jasno je da se ovim izmjenama nastojala opozicija dovesti u neravnopravan položaj, jer je upravo ona bila najveći korisnik sredstava iz inostranstva”, kazao je Blagovčanin dodavši kako milijarde maraka svake godine nestaju iz budžeta na svim nivoima vlasti i slijevaju se u džepove političkih elita i njima bliskih tajkuna.

Blagovčanin u intervjuu govori i o tužbama koje je TI pokrenuo protiv Nezavisnih novina i Glasa srpske te prijetnjama i napadima na TI zbog kojih su bili prinuđeni zatvoriti ured u Banja Luci. On tvrdi kako se prema svim procjenama ni nakon ovih izbora neće desiti veće promjene, te predviđa da će ubrzavanjem integracija zemalja regiona pritisak na nosioce vlasti u BiH rasti, tako da će se stvari morati odvijati u pozitivnom pravcu, uz pitanje. koliko vremena kojeg smo već previše izgubili će nam za sve to trebati.

(zurnal.info/razglasaj.ba)

Skupina organizacija civilnog društva iz BiH, uz koordinaciju Udruženja građana "Zašto ne“, danas je uputila javni poziv političkim subjektima koji učestvuju na predstojećim općim izborima da obznane svoje kandidate za izvršnu vlast u predstojećem mandatu.

To se prije svega odnosi na premijere na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou, ali i na ministre u svim resorima za koje pojedine stranke misle da imaju kvalitetne kandidate.

Kako je saopćeno, strankama je dat rok do 10. septembra da dostave tražene podatke.

Rezultati javnog poziva će biti objavljeni putem sredstava javnog informiranja i putem direktnog kontakta organizacija potpisnica s potencijalnim glasačima.

Ova inicijativa organizacija civilnog društva, a koju je potpisalo 28 organizacija iz BiH i dijaspore, predstavlja jednu od zajedničkih inicijativa civilnog društva u okviru predstojećih izbora kojom se želi uticati na stvaranje ozbiljnijeg političkog ambijenta i natjerati buduće predstavnike vlasti da građanima omoguće više informacija nego što je to ranije bio slučaj.

Cilj kampanje pod nazivom "Otkrijte nam premijere!" jest da se potencijalni glasači upozore na važnost ovih informacija i upoznaju o tome koje partije ozbiljno planiraju obnašanje vlasti, a koje za cilj imaju samo podjelu fotelja i pozicioniranje na dobro plaćene funkcije.

Činjenica da je u ovu inicijativu uključen ovoliki broj organizacija govori da civilno društvo ima namjeru da ovome pristupi ozbiljno i dovede do toga da rezultati javnog poziva utiču na mišljenje velikog broja glasača na predstojećim izborima.

-Na ovaj način želimo jasno da stavimo do znanja svim strankama, a posebno budućim nosiocima vlasti, da civilno društvo u BiH neće više dozvoliti da građani/ke ove države na izbore idu bez imalo znanja o tome ko će upravljati njihovim životima poslije, kaže predsjednik UG "Zašto ne" iz Sarajeva Darko Brkan.

Pojašnjava da su se za ovu inicijativu odlučili vođeni primjerima iz prethodnog mandata vlasti u BiH, kada je bilo nekoliko smjena i ostavki nosilaca izvršne vlasti kako zbog lošeg funkcioniranja koalicija, tako i zbog velikog pritiska javnosti zbog lošeg rada nosilaca izvršnih funkcija.

-Dok u ozbiljnim zemljama premijeri vode kampanje za parlamentarne izbore, u BiH su do sada izgleda samo vodili društvo u propast nakon izbora. To više ne smije biti slučaj, upozorio je Brkan, saopćeno je.

(Fena)

Ibrahim je rudar iz Banovića. Nije baš upućen u ekonomiju. Zna kopati ugalj i slušati nadređene. Kad su mu nadređeni prošle godine rekli će dobiti otkaz ako tuži rudnik zbog nepoštivanja kolektivnog ugovora, Ibro je slegnuo ramenina. Neki drugi Ibrini komorati nisu postupili po naređenju. Tužili su rudnik i dobili po 30 hiljada maraka. Keša. Onda je Ibro postao nezadovoljan, pa mu je u posjetu, prije dva-tri mjeseca, došao ministar. I onda je ministar pred svim rudarima kazao da su oni rudari koji su za svoje pare tužili rudnike-državni izdajnici, da će dobiti otkaze i da im se ni deseto koljeno neće zaposliti u rudniku. Ibri je bilo malo lakše, ali mu je, opet, bilo žao njegovih zarađenih para.

Da bi smirio nezadovoljstvo, ministar je sa svojim saradnicima, Muneverom Čergićem, direktorom RMU Banovići, te Rešadom Husagićem, direktorom Rudnika Kreka, odlučio „pomoći“ Ibri i komoratima. Pozvali su ih jednog dana na razgovor i ponudili da im isplate po 10 hiljada duga po kolektivnom ugovoru. Rudari bi, zauzvrat, pismeno izjavili da se odriču svih svojih prava. E, sad, pošto rudnik nema para, svakom je rudaru predloženo da u nekoj komercijalnoj banci uzmu kredit u iznosu od 10 hiljada maraka. Svaki rudar bi od toga dobio 7.900 KM, dok bi ostatak pripao banci po osnovu kamata. Mjesečna rata kredita iznosila bi 119 maraka. Taj novac, rudarima bi, svaki mjesec, uz plaću, prebacivao rudnik. Pod uslovom da ima dovoljno novca.

Konsultovan je i sindikat koji nije pravio probleme i ubrzo su ministrovi ljudi dobili zeleno svjetlo da još jednom prevare rudare. Rudarima nije preostalo ništa drugo nego da stave svoj potpise.

Prema Sporazumu o poravnanju, Rudnik je radnicima trebao svaki mjesec doznačavati na njihove tekuće zaostale obaveze u 84, a najduže u 120 jednakih rata, da se iz tih sredstava plaća mjesečna rata banci. Međutim, prema mišljenju uglednog ekonomiste, profesora Kadrije Hodžića, ukoliko Rudnik padne u nelikvidnost, prema Sporazumu, biti će obustaviljeno plaćanje na najduže 6 mjeseci, a obaveza tada pada na zaposlenike, jer “Banka nije predvidjela mogućnost pauze u izmirivanju obaveza, nego se naprotiv obezbjedila se administrativnom zabranom i mjenicom dužnika.”

Pored toga, svaki zaposlenik je, dakle, klasično zadužen kod banke i prema ugovoru o kreditu obaveza je na njemu da izmiruje svoje obaveze, a banka ima instrumente obezbjeđenja, mjenicu i administrativnu zabranu. Prema Sporazumu Društvo se obavezalo da će mjesečni iznos rate uplaćivati na tekući račun svakog radnika. Ukoliko to ne uradi, uposlenik je dužan izmiriti svoju obavezu.

-Ovim klasičnim kreditnim odnosom između banke i zaposlenika je stvoren kreditni odnos kojim se svakako opterećuje kreditna sposobnost zaposlenika i u Centralnom registru se vodi kao obaveza-smatra profesor Hodžić.

Uspostavljanjem ovakvog kreditnog odnosa između banke i zaposlenika, RMU Banovići kao da ne postoji u lancu izmirenja obaveza prema zaposlenicima.

Hodžić smatra da kamatna stopa nije visoka, ali je ona tržišna zaposlenici su ponovo na gubitku za nekih 20 posto: Neobično je da je banka dekurzivno obračuna kamate, a naplatu vrši anticipativno. Ako se prostom računicom pomnoži mjesečna rata od 119,05 sa 84 mjeseca dobijamo 10 000, a svaki radnik je dobio 7. 950 KM.

Banka u ovom slučaju nije trebala praviti ustupak zaposlenima nego je poslodavac trebao podići kredit, pa tu mjesečnu ratu plaćati za radnike, odnosno isplaćivati im na račun u banci i dati svoje instrumente obezbjeđenja. Da je to urađeno zaposleni ne bi imali zaduženja i ne bi se u Centralni registra kredita vodili kao dužnici.

Slobodan prevod ove stručne analize bi glasio: rudari su ponovo namagarčeni.

(zurnal.info)

Projekat „Prvi nam je put“ – „Mladi posmatraju izbore 2010“ koji je podržan od strane CCI-a (Centar Civilnih Inicijativa), se sprovodi u 9 opština (Gradiška, Čelinac, Ključ, Sanski Most, Bužim, Bosanski Petrovac, Bihać, Banja Luka, Velika Kladuša) u kojima će se u narednom periodu takođe održati info štandovi sa ciljem uključivanja i animiranja što većeg broja mladih da učestvuju u društvenim, ekonomskim i političkim procesima u zajednici i društvu kroz građanski angažman, samoorganizovanje, umrežavanje i zagovaranje, te zalaganje za odgovornu i otvorenu vlast koja će raditi u njihovom interesu i interesu svih građana.

Da bi NAŠ GLAS vrijedio mnogo više pozivamo sve mlade da izađu na predstojeće izbore i daju svoj doprinos pozitivnim društvenim promjenama.

(zurnal.info/DON)

Prema podacima koje je prikupio monitoring tim nevladine organizacije ALDI BiH, na svakih 685,70 konvertibilnih maraka, koliko građani Bosne i Hercegovine izdvajaju za plate zaposlenih u opštinama, ministarstvima, parlamentima..., i kojekakvim javnim službama, za projekte mladih potroši se SAMO JEDNA KONVERTIBILNA MARKA! A, ako se nastavi trend ponižavanja mladih, kakav je primjećen u 2010. godini, onda će se budućnost ove zemlje morati zadovoljiti sa CIJELIH 42 FENINGA.

MASOVNI IZLAZ

Ili, da pojednostavimo do kraja: vlasti u BiH su ove godine izdvojile za mlade toliko para koliko najplaćeniji igrač Real Madrida Cristiano Ronaldo zaradi za dvadeset dana, igr'o ne igr'o. Znači, skoro milion mladih Bosanaca i Hercegovaca ovim vlastim vrijede koliko i lijeva kopačka potugalskog napadača.

Ako ovo nije podatak koji bi trebao natjerati mlade u Bosni i Hercegovini da masovno izađu na izbore i otjeraju sve one koji trenutno imaju vlast, onda vladajuća koalicija nema zbog čega da brine.

Ima tih poređenja koliko god treba. Naprimjer, Milorad Dodik, zaposlen kao premijer Republike Srpske na neodređeno, ove je godine dao poslušnim medijima deset miliona ili PET PUTA VIŠE PARA NEGO ŠTO ĆE (možda!) DOBITI SVI MLADI U BOSNI I HERCEGOVINI! Dodikov koalicioni partner, federalni ministar energije i rudarstva Vahid Hećo je preko svog ministarstva i poslušnika u elektroprivrdama (EP BiH i EP HB) podijelio odabranim medijima i vlasnicima billboarda skoro polovinu godišnjeg budžeta za projekte mladih. I sve to uz kretensku poruku: Nije kasno za bolji život... Koliko če tek potrošiti kada saznaju za grunfovski slogan: Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega. (Uf, sada su saznali!?)

MANJE NE MOŽE

Predstavnici ALDI-a, koji su radili na ovom istraživanju, izražavaju razočarenje i konstatuju da su domaće vlasti u protekle četiri godine potpuno zanemarile probleme mladih ljudi u BiH smanjujući izdvajanja za mlade sa 5,2 miliona KM u 2006. na svega 2,2 miliona KM u 2010. godini, što predstavlja smanjenje od 58 posto, dok su plate zaposlenih u državnoj administraciji za isti period porasle za 47 procenata.

Za politike koje su usmjerene na poboljšanje položaja mladih, vlasti u BiH su izdvojile minimalna sredstva u odnosu na ukupnu budžetsku potrošnju, pa tako su ta izdvajanja u planovima budžeta za 2010. godinu najmanja u posljednjih 5 godina.

SVE ZA PLATE

Posmatrajući četverogodišni rad trenutnih vlasti kroz budžete (2007 – 2010) predstavnici ALDI-a konstatuju su u ovom periodu vlasti izdvojile za mlade svega 14 miliona, dok su za isti ovaj period troškovi rada javne administracije iznosili 9,6 milijardi KM.

Kreiranjem Građanske platforme 2006. godine, imajući u vidu loš položaj mladih ljudi u BiH, organizacije civilnog društva su zahtijevale od parlamenata i vlada na nivou države i entiteta da do kraja 2010. godine osiguraju afirmativne politike u oblasti poboljšanja položaja mladih. Iako su se vlasti 2006. godine, svojim potpisivanjem Građanske platforme obavezale da će se zalagati za poboljšanje položaja mladih, tadašnja izdvajanja za mlade koja su iznosila 0,1 posto ukupnih budžetskih sredstava, četiri godine kasnije, su prepolovljena i iznose svega 0,05 posto ukupnih budžetskih sredstava za 2010. godinu.

Kada se malo bolje razmisli, mladima bi bolje bilo da ove vlasti nisu potpisale nikakvu deklaraciju. To zaključuju i u ALDI-u: Smanjenje izdvajanja za mlade u 2010. godini u odnosu na 2006. godinu jasno ukazuje da domaće vlasti nisu ozbiljno shvatile socijalne i ekonomske probleme sa kojima se suočavaju mladi ljudi u Bosni i Hercegovini, te su u protekle četiri godine njihove probleme stavili u drugi plan vodeći prvenstveno brigu kako zaposlenim u državnim institucijama povećati plate i naknade.

Ko zna, ukoliko i u narednih četiri godine ova garnitura ostane u svojim foteljama, mladi će morati izdvajati od džeparca kako bi popunili budžetske rupe, tako da vlasti koje imaju ovakvu omladinu za svoju budućnost ne treba da brinu!

(ZURNAL.INFO)

Laboratorijski nalazi uzoraka vode povodom incidentnog zagađenja rijeke Bosne na području Zenice koji je danas objavila Agencija za vodno područje Save potvrdili su sumnje stručnjaka i lokalnog stanovništva da su incidentno zagađenje rijeke Bosne izazvale ispuštene otpadne vode iz odlagališta šljake kompanije ArcelorMittal Zenica. “Primjetno je da su registrirane vrlo visoka vrijednosti pH, električne provodljivosti TDS (ukupne rastvorene supstance) i suspendovane materije. Utvrđene vrijednosti kontroliranih parametara kvalitete karakteristične su upravo za otpadne vode iz taložnih bazena sa šljakom”, navodi se u analizi. Rezultati obavljenih hemijskih analiza dokazali su da su otpadne vode iz pogona odlagališta šljake AMZ 15. i 16. augusta uzrokovali incidentno zagađenje rijeke Bosne na lokalitetu Banlozi, koje se nastavlja. “Preporučuje se vodnoj inspekciji da zabrani ispuštanje ovakvih otpadnih voda u vodotok, odnosno da naloži ArcelorMittal Zenica da izvrši potreban predtretman tih otpadnih voda prije njihovog ispuštanja u rijeku Bosnu”, stoji u dopisu Agencije za vodno područje sliva Save. Podsjećamo, iz AMZ Zenica sinoć su demantovali da je tehnološki proces koji se izvodi u ovoj kompaniji uzrok novog onečišćenja rijeke Bosne.
(Fena)

Prvi svjedok optužbe poslije tronedjeljne ljetnje pauze na suđenju Radovanu Karadžiću, britanski potpukovnik Richard Mol, viši vojni posmatrač UN-a u Sarajevu rekao je u utorak da je Vojska Republike Srpske u jesen 1992. nasumično granatirala Sarajevo.Tadašnji predsjednik RS-a Radovan Karadžić optužen je za "terorisanje" civila u Sarajevu tokom kampanje artiljerijskih i snajperskih napada 1992-95. Britanski potpukovnik Mol bio je viši vojni posmatrač UN-a u Sarajevu od septembra do kraja decembra 1992. Mol je posvedočio da "nijedan dan nije prošao bez granatiranja grada" i da je "nasumično grantiranje" s položaja VRS "učinilo cijelo Sarajevo opasnim mjestom za život".
Prema tadašnjim procjenama vojnih posmatrača UN-a, u Sarajevu je svakog dana ginulo petnaestak civila od artiljerijske i snajperske vatre, precizirao je svjedok.
- Zaključio sam da je politika okruženja Sarajeva koju su provodili Srbi da zapravo grad izlažu pritisku kako bi ostvarili svoje ciljeve na drugim mjestima, naznačio je svjedok.
Svjedok je potvrdio da je u samom Sarajevu bilo legitimnih vojnih ciljeva, ali je naglasio da VRS njih nije napadala koncentrisanom vatrom, što bi bio vojnički odgovor, već neselektivnim granatiranjem raspršenim po cijelom gradu.
- Kretanje po gradu, stoga, nije bilo slobodno, a stanovništvo je bilo izloženo "ogromnom strahu" dok je pokušavalo da živi svakodnevni život, kazao je Mol.
Predsjedavajući sudija O-Gon Kwon rekao je, na početku današnjeg zasedanja, da će pretresno vijeće do kraja nedjelje odlučiti o Karadžićevom zahtjevu za pauzu od tri nedjelje, kako bi mogao da presluša snimke razgovora komandanta VRS Ratka Mladića, zaplijenjene tokom pretresa Mladićevog stana u Beogradu, februara ove godine.
Bez obzira kakva će odluka sudija biti, vijeće će, prema riječima sudije Kwona, saslušati trojicu svjedoka koja će optužba izvesti do kraja augusta, zato što se Mladićeve trake ne odnose na teme njihovih svjedočenja, prenose agencije.
(Fena)

Izjava predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Nikole Špirića da će u slučaju da Opća skupština UN-a potvrdi nezavisnost Kosova i Republika Srpska po istom osnovu izvršiti secesiju je vrlo glupa, prokomentirao je u izjavi za Fenu Špirićeve stavove član Predsjedništva BiH Željko Komšić.
"To je jedna vrlo glupa izjava i opasna, ali po Republiku Srpsku u koju se toliko zaklinju", kazao je Komšić.
(Fena)

Nijedna politička stranka u svom programu nema nijednu konkretnu aktivnost, mjeru ili cilj koja bi se odnosila na rješavanje problema romske populacije. Ovo je rezultat analize koju je Udruženje „Budi moj prijatelj“, uz finansijsku podršku Centara civilnih inicijativa BiH, napravilo kako bi se istražili sadržaji političkih programa političkih subjekata u BiH s ciljem procjene usklađenosti programa sa segmentima iz državnih strateških dokumenata za rješavanje romske problematike u BiH. Nakon što su 27 udruženja Roma, na inicijativu organizacije „BOSPO“, te udruženja Roma „Euro Rom“ i „Romalen“, 30. juna uputila zajedničko Otvoreno pismo političkim partijama u BiH u kojem se tražilo da se partije jasno izjasne na koji način planiraju pristupiti romskoj problematici ukoliko dođu na vlast, danas se može konstatovati da se nakon 50 dana nijedna politička partija u BiH nije udostojila da odgovori predstavnicima romske populacije. Rezultati analize pokazuju da niti jedan politički subjekt nema u svom programu niti jednu konkretnu aktivnost, mjeru ili cilj koja bi se odnosila na rješavanje problema romske populacije. Imajući u vidu rezultate istraživanja ovaj zahtjev udruženja Roma bio je idealna prilika da politički subjekti u posljednjem momentu svoje programe ipak približe i romskoj populaciji. Nažalost, sada je jasno da politički subjekti ne namjeravaju posvetiti ni najmanju pažnju najbrojnijoj nacionalnoj manjini u BiH, kaže se u saopštenju ovih udruženja. U predstojećem periodu aktivisti organizacija „BOSPO“, „Euro Rom“, „Romalen“ i „Budi moj prijatelj“ će pokrenuti kampanju obilaska romskih zajednica tokom kojih će posjetiti najmanje 20 romskih zajednica širom BiH, a u svakoj romskoj zajednici će informisati Rome o odnosu političkih partija prema romskoj populaciji. Ukoliko bilo koja politička partija uskladi svoj program sa osnovnim zahtjevima romske populacije o tome će biti obavješteni stanovnici romskih zajednica sa preporukom da svoje glasove daju samo onim partijama koje u svojim programima imaju konkretna rješenja za Rome.

(zurnal.info)