Predsjednik Vlade Hercegovačko - neretvanske županije Srećko Boras, ministar gospodarstva Esad Humo, direktor i zamjenik direktora Agencije za privatizaciju Alija Tipura i Mihajlo Butigan razgovarali su danas s predstavnicima sindikata poduzeća 'Granit'.

Budući da je presuda suda, kojom je vlasništvo vraćeno Vladi, postala pravosnažna, Vlada će u narednom razdoblju, na prijedlog resornog ministarstva, imenovati vršitelje dužnosti direktora i članova upravnog odbora, koji će u skladu sa zakonom nastaviti aktivnosti vezane za 'Granit'. Predstavnici sindikata izrazili su zadovoljstvo odnosom Vlade prema problematici poduzeća 'Granit', kazavši da su uvjereni kako 'Granit' i njegove zaposlenike, nakon svih poteškoća, očekuju bolji dani, priopćeno je iz Vlade HNŽ.

Kako nam je izjavio predsednik Sindikata preduzeća Granit, Mensud Ćosić, s obzirom da je preduzeće sada uvlasništvu države 67 posto, Vlada Kantona se sada založila da se prvo odredi Upravni odbor preduzeća, a zatim i direktor.

- Sada je malo lakše i izgleda da dolaze bolji dani za Granit. Očekujemo da će se ovo rešiti do kraja ovog mjeseca i da ćemo tada krenuti sa radom. Kada se bude odredio direktor, on će moći da traži obustavu stečajnog postupka, a samim tim radnicima Granita će biti omogućeno da započnu sa poslom- kazao je Mensud.

Inače, Mensud je najavio i pokretanje grupne tužbe protiv nalogodavaca koji su izdali naređenje da se izvrši upad u preduzeće u noći osamnaestog oktobra.

Da podsetimo, tada je grupa od oko 200 pripadnika specijalnih jedinica policije, upala u preduzeće i uz upotrebu pendreka, šok bombi i oružja i pretukla radnike preduzeća Granit koji su štrajkovali. Tom priliko je bilo desetak teško povređenih ljudi.

- Tražićemo pravdu na Sudu i videćemo ko je stavio potpis na naredbu da se izvrši napad na nas - poručio je Ćosić.

(zurnal.info)

Uređivački kolegij bivšeg magazina "Dani" izdao jesaopćenje za javnost radi valjanog, istinitog i potpunoobjektivnog informiranja javnosti o prelasku magazinaDani" iz vlasništva izdavačke kuće Civitas u vlasništvoOslobođenja".

-Već drugi put zaredom "Oslobođenje", ovoga puta iz pera ne samo glavne urednice nego i čitave “redakcije”, neumjesno se služi imenom Ivana Lovrenovića, pokušavajući mu imputirati kršenje usmenog dogovora postignutog prilikom posjete glavne i odgovorne urednice "Oslobođenja" redakciji "Dana", s namjerom da se uposlenicima “poželi dobrodošlica u Oslobođenje”, navodi uređivački kolegij bivših "Dana". 

Smatraju kako "ova slikovita konstrukcija prikriva da je prilikom iskazivanja “dobrodošlice u Oslobođenje” uposlenicima "Dana" otkriveno da je prodan/kupljen "samo brend“, a ne i ljudi koji su taj brend godinama gradili, te da je Ivan Lovrenović prihvatio ulogu v.d. glavnog i odgovornog urednika "Dana", ali pod jednim striktnim uvjetom - da za to ima podršku postojećeg tima, s kojim će nastaviti praviti list". 

-To sve nije spriječilo glavnu urednicu "Oslobođenja" da to već sutra, bez konsultacije s bilo kim, objavi kao gotovu vijest, kao što joj ni nakon objavljivanja te informacije nije bio problem samovlasno naručivati priloge i angažirati suradnike za priloge u "Danima", dodaju u Uređivačkom kolegiju "Dana".

Ocjenjuju da je time uredniku i Kolegiju "Dana" jasno stavila do znanja koliko drži do autonomije buduće uređivačke politike "Dana", kao i do njihovih urednika, a sve to u trenutku dok je kompletan kolektiv "Dana" tražio pregovore s vlasnikom "Oslobođenja" o osnovnim uvjetima koje je bilo potrebno osigurati da bi se nastavio njihov angažman u pripremi i izdavanju "Dana" u okviru izdavačke kuće "Oslobođenje". 

(Fena)

Nakon što smo objavili tekst o korupciji i nepotizmu na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, redakciji Žurnala pristigle su brojne reakcije. Dekanat i dalje šuti na navode da su se pretvorili u vrlo profitabilnu visokoškolsku instituciju koja za milionske zarade preko studentskih džepova nikome ne polaže račune. Zato je, međutim, profesor Mehmed Jahić svojom gestom prema autorici teksta, kazao o sebi ali o ovoj instituciji, i više nego treba

Nakon objavljenog teksta o Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, na redakcijski e-mail Žurnala, između ostalog, stiglo je i pismo studenata koje potvrđuje naše pisanje o bahatom odnosu uprave fakulteta prema studentima koji se usude pobuniti što su njihovi džepovi postali glavni izvor milionske zarade fakulteta.

Riječ je o pismenoj korespodenciji studenata i dekana Ekonomskog fakulteta Veljka Trivuna, bolje rečeno njihovom pokušaju da sa dekanom razgovaraju o promjenama pravila studiranja i upisa u novoj 2010/11 školskoj godini.

"Mi Vas molimo i od Vas , kao i od odgovorne uprave očekujemo da ćete pozitivno odgovoriti na naš zahtjev i održati sastanak s nama u toku ove sedmice. Želimo da kroz partnerski i mentorski odnos (studenti-profesori) ostvarimo komunikaciju i smirimo strasti te dobijemo precizne odgovore i neka moguća rješenja za probleme s kojima se susrećemo", napisali su između ostalog studenti dekanu Trivunu 30. oktobra.

Na ovaj zahtjev dekan Trivun studentima piše: "Mogu vam slobodno reći da neću podleći Vašim kontinuiranim pritiscima i prijetnjama i zato upoznajem sve nastavnike oko Vaših zahtjeva..."

Nadalje dekan studentima sugerira "da se radi zaštite svojih prava obrate resornom ministru". "Što se mene tiče, završili smo svaki oblik komunikacije" poručuje dekan VeljkoTrivun svojim studentima.

IDITE U KISELJAK

Posljednji pasus u dekanovom pismu potvrđuje priču članova Vijeća studenata Ekonomskog fakulteta da svaki Trivunov odgovor završava ultimatumom. Tako i u ovom pismu Trivun sudentima na kraju pisma poručuje:

"Ako niste zadovoljni našom institucijom, iskreno vam sugerišem da se odmah prepišete na vrlo renomirane institucije u bližem okruženju, u Kiseljaku, Travniku, Istočnom Sarajevu". Dakle, poruka je jasna. Postoje dvije opcije: ili ništa ne pitaj, ili idi s fakulteta! Ne čudi onda što studenti tek na internetskim portalima i to anonimno progovaraju o svojim problemima. Dekanu je ionako svejedno šta pišu novinari, bar ako je suditi po dosadašnjim reakcijama. Studenti Ekonomskog fakulteta su još dobro prošli jer na Žurnalov zvaničan pismeni zahtjev za razgovor nikada nije stigao službeni odgovor. Na skoro pa ponizno insistiranje novinarke da se sastane s dekanom, stizali su odgovori ili da je dekan bio zauzet poslom, ili da je na putu...

Kada je kolega pokušao fotografisati unutrašnjost zgrade fakulteta, na ulazu ga je sačekala svita uposlenika. Otišao je i do dekana da pita može li fotografisati, da bi mu ovaj tek rekao: "Tako bi ti došao i mojoj kući da slikaš! Nije se dekan Trivun obazirao mnogo na opasku kako je fakultet javna institucije te da nije dekanovo privatno vlasništvo. Poslao je kolega naknadno i službeni zahtjev za dozvolu za fotografiranje. Ona službenica za odnose s medijima, što smo je danima zvali zbog obećanog razgovora s dekanom, saopćila je kako je novinarka Žurnala imala "veoma lošu komunikaciju" s fakultetom i na službeni zahtjev za fotografisanje nikada nije odgovorila.

ŠTA JE S REVIZORSKIM IZVJEŠTAJEM

Jedan od naših čitatelja nas podsjeća na revizorski izvještaj o finansijskom poslovanju Ekonomskog fakulteta u Sarajevu (posljednji ikada urađen) za 2004. godinu. Podsjetimo, revizori su tada utvrdili netransparentno trošenje milionskih iznosa koje fakultet zarađuje samofinansiranjem. Od 8, 2 miliona maraka, samo 1, 9 miliona fakultet je dobio iz kantonalnog budžeta. Sav preostali novac fakultet je zaradio od studenata.

Revizori su još tada upozorili upravu fakulteta na praksu da dodatni rad profesorima moraju plaćati kao prekovremeni rad a ne da im za taj posao isplaćuju visoke honorare. Upozorili su federalni revizori i na neuobičajenu praksu za javnu instituciju da neutrošeni novac deponuju u komercijalnim bankama i zarađuju na kamatama.

Taj je novac, podsjetimo, podijeljen uposlenicima u vidu beskamatnih kredita za stanove. Upozoreno je u revizorskom izvještaju i na enormno trošenje na službena putovanja, reprezentaciju...

Niko, naravno, nikada nije odgovarao za to a riječ je o milionskim iznosima na računu fakulteta. Zašto bi se onda sekirao profesor Mehmed Jahić zbog "prozivki" studenata o sumnjivim razlozima male prolaznosti na njegovom predmetu Finansijsko računovodstvo. Nije se nasekirao ni zbog pjesme koju su studenti o njemu napisali i postavili na Youtube a čiji refren kaže: Hoću da imam para kao Mehmed Jahić...

TRANSPARENTNI JAHIĆI

U tekstu o Ekonomskom fakultetu postavljeno je i pitanje da li je isključivo stručnost bila kriterij po kojem su se među nastavnim osobljem našla čak tri Jahića. Umjesto odgovora profesor Jahić je nakon objavljenog teksta telefonirao autorici i srdačno joj zahvalio?!

"Baš vam hvala za onaj naslov, neka se zna koliko nas Jahića ima po fakultetima, koliko smo pametni i obrazovani".

"Pa dobro, možda smo se malo poigrali s naslovom ali da li su vaše riječi krivo interpretirane, izvučene iz konteksta, zloupotrijebljene...", pitam profesora.

Nakon ironične zahvalnice, iako očekivana, nije uslijedila kritika.

"Ne, naprotiv! Vrlo korektno ste sve prenijeli. Samo ste trebali napisati i da sam vas ja jedini primio da razgovaramo", kaže profesor Jahić.

"Hajte, molim vas. Pa još trebamo da hvalimo nekog što razgovara s nama. Zar ne bi fakulteti, odnosno profesori trebali biti još transparentniji", pitam profesora Jahića.

"Ja sam uvijek bio transparentan, ja sam ponosan što nas Jahića ima toliko po fakultetima. Prvi Jahić koji se bude ženio daću mu vaš broj telefona".

"Šta želite da kažete", pitam jer nisam sigurna da sam uopće dobro čula.

"Pa, neka nas ima i više. A ko zna možda i vi budete kakva asistentica".

Donekle prihvatim šalu i kažem profesoru kako je to nemoguće, jer nemam veze s ekonomijom.

"Pa, možete biti asistentica na Fakultetu političkih nauka".

"Valja platiti 10.000 KM postdiplomski studij, profesore", pokušavam završiti razgovor i dalje oprezna jer čekam kritiku.

"Pa, Jahići su toliko bogati da bi vas oni mogli i školovati".

"Nema potrebe za tim", kažem profesoru uz molbu da okončamo razgovor jer pričam na mobitel i vozim.

Ako ništa sad bar vjerujem profesoru da se dobro osjeća kao Jahić.

(zurnal.info)

Prema informacijama iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, u dvoranu Zetra postavljena je bomba, zbog čega su svi posjetitelji evakuisani. Kako saznajemo, Prva policijska uprava MUP-a KS dobila je anonimnu dojavu o postavljenoj bombi u 12.20 sati.

Kako nam je kazao Irfan Nefić, glasnogovornik MUP-a KS, svi posjetitelji Zetre su evakuisani, a u toku je KDZ pregled prostorija.

- Nakon detaljne istrage o ovom slučaju, biće i detaljnijih informacija- kazao je Nefić

No, prema nekim špekulacijama pozadina cijele ujdurme je animozitet selefijskog pokreta u BiH prema Torabiju. Prije nekoliko dana trojica pripadnika selefijskog pokreta u Zetri su dijelili plakate čiji je sadržaj bio usmjeren protiv ovog marokanskog iscjeljitelja. Tada je Torabijevo privatno obezbjeđenje otjeralo selefije i oduzelo im letke na kojima je pisalo da je "Torabijevo učenje usmjereno protiv Islama", i još to da je marokanski čudotvorac pljunuo jednog selefiju.

(zurnal.info)

Transparency International Bosne i Hercegovine (TIBiH), uz podršku Centara civilnih inicijativa BiH (CCI), pokreće inicijativu za izmjene Zakona o finansiranju političkih partija BiH, prema kojima bi se, između ostalog, uvela obaveza objavljivanja imena donatora i iznosa donacija, kao i pooštrile sankcije za nepoštivanje ovog zakona.

Cilj ove inicijative je povećanje transparentnosti finansiranja stranaka, kao i njihove odgovornosti prema građanima koji ih biraju na izborima, saopćeno je u utorak iz ove nevladine organizacije.

U okviru ove incijative TIBiH će uputiti prijedlog izmjena Zakona članovima Parlamentarne skupštine BiH, Centralnoj izbornoj komisiji, koja je zadužena za provođenje Zakona, te Ministarstvu pravde BiH.

S ciljem uključivanja građana u incijativu i omogućavanja da i oni daju svoj stav o tome na koji način bi trebalo izmijeniti Zakon, i šta to građani očekuju od stranaka, TIBiH će organizirati ulične akcije u Sarajevu i Banjoj Luci, gdje će informirati građane o incijativi i putem anketa i letaka prikupiti stavove građana te im dati mogućnost da pitaju političke stranke sve što ih zanima o njihovom finansiranju.

TIBiH će stavove građana, kao i njihova pitanja, uputiti strankama i institucijama na koneferenciji koja će biti održana povodom rasprave o izmjenama Zakona o finansiranju političkih partija BiH.

S obzirom na to da sadašnji zakoni ne pružaju građanima pristup informacijama o finansiranju stranaka, TIBiH na ovaj način nastoji, barem posredno, pružiti građanima priliku da postave pitanja strankama i da dođu do informacija koje ih zanimaju.

Ulične akcije će se održati u srijedu, 3. novembra sa početkom u 13 sati u Sarajevu, kod Vječne vatre, i u Banjoj Luci na Trgu Krajine.

(Fena)

Policija je oko 11 sati završila pretres u etno-selu na Bukulji kod Aranđelovca i restoranu Bajka u Beogradu, u okviru akcije pronalaženja Ratka Mladića.

Jake policijske snage jutros oko 8 sati blokirale su etno-selo “Divljakovac” u Aranđelovcu, u potrazi za odbjeglim haškim optuženikom Ratkom Mladićem. Pretres u etno-selu na planini Bukulja trajao je nešto duže od tri sata.

Selo, u koje nije bilo moguće ući tokom trajanja pretresa, napustilo je četvoro automobila i jedno terensko vozilo, a putnici u automobilima su imali kapuljače na glavi.

Dvije žene zaposlene u tom objektu su rekle da u akciji pretresa niko nije odveden i da ništa nije odneto, ali i da im je zabranjeno da daju bilo kakve izjave.

U isto vreme u Beogradu na Košutnjaku, desetak pripadnika Žandarmerije pretresalo je i restoran “Bajka”.

Vlasnik pretresenih objekata u Beogradu i na Bukulji, je četrdesetogodišnji ugostitelj Goran Radivojević. Policija je pretresala i njegov stan u Beogradu.

Inače, Goran Radivojević pominjao se ranije u medijima kao osoba u čijem je vlasništvu kombi koji je preseljavao Legijinu ženu Aleksandru Ivanović kada im je sudskom presudom oduzet dio kuće na Košutnjaku.

Ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić izjavio je da je današnja akcija dio uobičajenih aktivnosti u saradnji s Haškim tribunalom.

- Izvršen je pretres na nekoliko lokacija, jedna osoba je privedena na razgovor, tako da ovo jesu uobičajene aktivnosti i nije reč ni o kakvim posebnim aktivnostima za koje neko može da pretpostavlja da su javljene na telefon koji je dat poslije objavljivanja ove novčane nagrade, rekao je Dačić.

Ministar je ponovio da je Vlada Srbije rešena da ostvari punu saradnju sa Haškim tribunalom.

Portparol Tužilaštva za ratne zločine Bruno Vekarić izjavio je agenciji Beta da je današnja potraga bila usmerena na informacijame koje bi mogle dovesti do hapšenja Mladića.

- Akcija je bila fokusirana na potragu za materijalnim dokazima, stvarima koje bi mogle dovesti do lociranja i hapšenja Mladića, kazao je on.

Vekarić nije mogao da odgovori na pitanje da li je današnja akcija rezultat povećanog broja dojava koje BIA i Akcioni tim za hapšenje Ratka Mladića dobijaju nakon udesetostručavanja nagrade za njegovo hapšenje.

- O tome ne mogu ništa da vam kažem, jer su to podaci koji bi mogli da ugroze istragu, rekao je Vekarić.

Zoran Dragišić s Međunarodnog instituta za bezbjednost, gostujući u Vestima TV B92, ocijenio je "zbog velike medijske prisutnosti“ da "sve ukazuje da niko ozbiljno nije vjerovao da će naći Mladića“.

- Poslije ovih 10 miliona, što je jako nepromišljeno urađeno po mom mišljenju, sada imamo i ovo, sve se svodi na to kakav će izvještaj Brammertz dati i mislim da je sve ovo više performans za medije nego što to zaista može dovesti do Mladića, ocijenio je Dragišić.

(Fena)

Najbolje svjedočanstvo pljačke je katastrofalno poslovanje „Agrokrajine“: prije privatizacije, 2005. godine, ova firma je imala pedesetak radnika i ostvarili su preko 100 hiljada maraka dobitka, sada imaju deset radnika i gubitak od milion maraka

Milorad Dodik je odmah po drugom dolasku na vlast, marta 2006. godine, poništio prodaju izdavačke kuće „Glas“ i preprodao je Željku Kopanji, odnosno konzorcijumu koji je on oformio, a čiji je jedan od nosilaca bio i Slobodan Stanković. Uz „Glas“, Kopanja je dobio i prodajnu mrežu, te je tako, suprotno zakonima, ostvario monopol u ovom segmentu. Međutim, nije mu to bio cilj, već da se kupovinom „Glasa“ dokopa zemljišta, koje je pripadalo ovoj firmi, na kojem je Dodikov medijski tajkun namjeravao da zajedno sa Stankovićem izgradi poslovno-stambene objekte. Kriza je učinila svoje, Kopanja ne zida, Dodik se razišao sa njim, jer nema više para da plaća Kopanjine propale firme, (a uz to mu i ne trebaju više usluge ovog mešetara); redakcija „Glasa Srpske“ pridružena je redakciji „Nezavisnih novina“...

MAFIJAŠKA SRPSKA

Zašto je ovo bitno? Zato što je to bila jedina poništena privatizacija, jer je ona koja joj je prethodila oglašena kriminalnom. Nakon što je „Glas“ prepustio na nemilost svom „ljubimcu“, Dodik je osnovao Komisiju za hartije od vrijednosti, sa ciljem, kako je tada tvrdio, vraćnja privatizacije u zakonske okvire i progon mešetara, koji su kupili desetine firmi. Komisija je potrošila milione, mahom neuspješno progoneći Mladena Ivanića zbog privatizacije „Kristal“ banke; progoni su pali u vodu, a Komisija je prije par nedelja, kroz usta svog čelnika, zatražila da bude ukinuta?! Potpun i promašaj! Na sve to, Dodik je lakonski izjavio da je Vlada RS učinila sve i optužio tužilaštva i sudove da su krivi za krah rada Komisije. Tu je tačka i to je znak da niko ništa neće uraditi da bi se privatizacvijsko pljačkanje bar u nekoj mjeri sankcionisalo, odnosno neće odgovarati niko od kriminalaca koji su počinili strašna nedjela, opljačkali milione i uništili živote hiljada i hiljada radnika i njihovih porodica, ostavljajući ih na ulici i bez sredstava za život. Koga briga?! Bitni su bili politički poeni u kampanjama, a Dodikova priča o grešnim sudovima i tužilaštvima je licemjerstvo, jer ih on i njegov režim u potpunosti kontrolišu. Republika Srpska je mafijaška tvorevina, tu dileme nema i takva će biti, kako stvari stoje, još decenijama. Ali, tražili ste, gledajte. Potvrđuje to i oslobađajuća presuda Vrhovnog suda RS ubici Rajku Saviću, koji je strijeljao Branislava Garića, a najteža sankcija mu je oduzimanje pištolja na šest mjeseci.

PORODIČNI POSAO

Čemu, onda, da se nadaju svi izvarani i opljačkani nakon ovog besramnog čina? Ničemu. Obijanje pragova entitetskih institucija u potrazi za pravdom je Sizifov posao i dobro dođe za „ubijanje“ vremena u opštoj besposlici i nemanju pametnijeg posla. Primjer koji slijedi pokazuje u kolikoj mjeri je sve korumpirano i kriminalizovano, jer niko ništa iz vlasti neće i ne želi da preduzme, člak i kada su situacije potpuno čiste i kada se zna da je riječ o notornmim kriminalcima. Slučaj privatizacije „Agrokrajine“ i svega onoga što se dešavalo pet godina nakon toga, ukazuje da je Dodikov potez o poništenju privatizacije „Glasa“ i njegovog poklanjanja Kopanji bio, u stvari, nasilnički akt, a formiranje Komisije tek poza, koja bi takvo i slična nasilnička djela trebalo da opravda. Što se i desilo.

„Agrokrajina“ je privatizovana 2005. godine, a od tada do danas je to nekada uspješno preduzeće postalo ruina, a oni koji su ga kupili bogataši. Naravno, radnici su na ulici, imovina se krčmi, a niko od entitetskih funkcionera i ne pomišlja da reaguje i spriječi brutalnu otimačinu. „Agrokrajinu“ je kupio Radivoje Karalić, pater familias, čiji su članovi ili u zatvoru ili na sudovima. Njegova supruga Mirjana izdržava višegodišnju kaznu zbog malverzacija sa firmom „Da Gor“ i višemilionske utaje poreza, u koje su bili uključeni i sinovi Danijel i Goran. Dok supruga guli robiju, Radivoje, sa ostatkom familije, guli „Agrokrajinu“, izvlačeći iz nje milionske dobitke, iako je vlasnik svega 20 posto kapitala, koje je kupio za bagatelu starom deviznom štednjiom. Saučesnici u ovim nečasnim radnjama su mu, osim sina Danijela, i rođaci Zrnići, koji su svi, odreda, članovi uprave, iako to po zakonu ne mogu biti. Šema pljačke je standardizovana i javnosti predstavljena en puta, ali nikom ništa, jer odgovornima u Komisiji za hartije od vrijednosti i Investiciono-razvojnoj banci RS, na pamet ne pada da prekinu lanac pljačke, premda postoje svi relevantni dokumenti, koji bi Radivoja trebalo da pošalju ženi.

SILA BOGA NE MOLI

Kriminalna firma „Da Gor“ preimenovana je u „Duvan promet“. Njen stopostotni vlasnik je Nada Zrnić, sestra zatvorene Mirjane Karalić, majka Bojana Zrnića, člana UO „Agrokrajine“, supruga Žarka Zrnića, akcionara ove firme, i svastika Radivoja Karalića, vlasnika 20 posto akcija i direktora preduzeća, koji je na to mjesto imenovan falsifikovanjem dokumenata. Kada su se stvari ovako lijepo poredale, lako je doći do milionske zarade. „Agrokrajina“ izdaje svoje poslovne prostore „Duvanu“ po bagatelnim cijenama, a oni im liferuju robu po višestruko naduvanim cijenama i od njih stvaraju svoje dužnike. Uz to, „Duvan“ podiže milionske kredite kod banaka (dva miliona maraka samo u jednom slučaju), a pod hipoteku stavlja nekretnine „Agrokrajine“. Krediti se ne vraćaju, a „Agrokrajina“ će platiti stečajem. Nakon toga će se pojaviti Karalići sa novcem izvučenim preko „Duvana“, a od onih kredita, za bagatelu otkupiti stopostotno vlasništvo u „Agrokrajini“. Tako će se dokopati i firme i miliona, a da nisu ni marke uložili. Karalići novac izvlače i preko kreditiranja samih sebe, tako što uzimaju stotine hiljada maraka iz blagajne, kojima se gubi svaki trag. Novac se vodi kao beskamatni kredit, a nikada se ne vraća, niti postoje osiguranja za njegov povratak. A i zašto bi, kada je sve njihovo, kako smatraju.

Najbolje svjedočanstvo pljačke je katastrofalno poslovanje „Agrokrajine“ u ovih pet godina. Prije privatizacije, 2005. godine, ova firma je poslovala sa preko 100 hiljada maraka dobitka i imala pedesetak radnika, da bi krajem prošle godine bila u gubitku od milion maraka (što se zna) i upošljavala desetak radnika. Uz to, svi potezi Karalićeve uprave su nezakoniti, a Skupštine akcionara se održavaju jednom u dvije - tri godine. I tada se siluje zakon, jer Karalići i Zrnići zakon i ne poznaju, niti im treba, jer su oni zakon. Iz firme su izbačeni svi - od privatizacionih fondova do malih akcionara, premda imaju više vlasništva u „Agrokrajini“ od Karalića. Ali, sila Boga ne moli. Komisija za reviziju privatizacije nije našla za shodno da zatraži njeno poništenje u ovom slučaju; Komisija za hartije od vrijednosti upoznata je sa svim ovim malverzacijama, ali nije ništa preduzela, a zainteresovane da se kriminalu stane u kraj uputila je na Sud. Isti onaj za koji Dodik zna da neće ništa učiniti.

(zurnal.info)

Jedan neuračunljivi ubica, obavezno dobrostojeći, jedan korumpirani tužilac, jedan vještak bez trunke morala i trulo pravosuđe, dovoljni su da građani budu upozoreni kako nije pametno stati na put lokalnim moćnicima

Vrhovni sud Republike Srpske u petak je potvrdio presudu dobojskog Okružnog suda kojom je Rajko Savić, ubica potpredsjednika Srpske demokratske stranke (SDS) Branislava Garića, oslobođen krivice, jer je “ubistvo počinio u neuračunljivom stanju”.

“Sudsko vijeće Vrhovnog suda odbacilo je žalbu tužilaštva i potvrdilo je prvostepenu presudu Okružnog suda u Doboju. Presuda je konačna i nijedna strana u postupku na ovu odluku nema pravo žalbe”, izjavila je portparolka Vrhovnog suda RS Jelena Despotović. Svaki normalan čovjek duboko je ponižen i posrmaljen zbog ovakve sudske odluke. Uz to, od ovakve skandalozne odluke Vrhovnog suda ledi se krv u žilama, jer je poruka najviše entitetske sudske instance lako čitljiva- u Republici Srpskoj možete nekažnjeno ubijati ako imate milione i veze u vlasti i medijima, koji će vam omogućiti da prljavim parama kupite slobodu.

UBISTVO BEZ RAČUNA

Dobojski preduzetnik i milioner Rajko Savić je 26. aprila prošle godine usmrtio Branislava Garića, potpredsjednika SDS-a i predsjednika SO Doboj, ispalivši mu pet hitaca u grudi u njegovoj kancelariji u prostorijama stranke. Dobojski Okružni sud je 4. marta ove godine Savića oslobodio krivice, tvrdeći da je u trenutku ubistva bio neuračunjiv. Sud je Savića oslobodio i svih sudskih trškova, a pištolj, kojim je počinio ubistvo, oduzet mu je na šest mjeseci. Kako je famoznih šest mjeseci isteklo, Savić, čija je neuračunjivost, po svemu sudeći, vremenski temprirana, sada ponovo ima svoj pištolj i može krenuti u nove krvave pohode, siguran da neće završiti u zatvoru. Slučaj Savić još je jedna od potvrda da ovdašnji sistem počiva na mračnim i neraskidivim vezama novca, moći i vlasti. Notorno je da je Savić oslobođen zahvaljujući milionima koje posjeduje, ali i odličnim vezama sa vlastima i pravosudnim organima. Očito je i da je na dan ubistva uveliko računao sa tim, jer je u Garićevu kancelariju došao naoružan, istresao šanžer u njega, a onda pobjegao u Sarajevo gdje se predao policiji. Usput je iz svog BMW-a, navodno neuračunljivi Savić, telefonom pozvao brata i ispričao mu je da je likvidirao Garića, te ga obavjestio da će se predati u Sarajevu kako bi izbjegao moguću osvetu. Previše racionalnih poteza za neuračunjivu osobu.

KO JE RAJKO SAVIĆ?

Rajko Savić prije rata je bio magacioner, a 1996. godine njegov mecena postaje dobojski mračnjak i jedan od tadašnjih prvaka SDS-a Milan Ninković, koji Savićevoj firmi „Građ promet“ daje ekskluzivno pravo na gotovo sve građevinske poslove u Doboju. Savić preko noći dolazi do mnogo novca, a godinama postaje sve bogatiji i moćniji. Sve to vrijeme Savić finansira dobojski SDS, ali i SNSD, kao i druge manje partije, prateći uhodani hodogram tajkuna u ovoj zemlji. Savićeva firma gradila je po Doboju, ali i po opštinama u kojima je na vlasti bio SNSD. Da ironija bude još veća, Savić je Garića ubio u zgradi koju je izgradio za SDS. Zrno razdora između ubice i ubijenog pojavilo se kada Garić odbija da pristane na promjenu regulacionog plana, koja bi omogućila Saviću da dio zemljišta, na kojem je trebalo da gradi stambeno poslovni objekat Dragulji, prenamjeni i proda jednom velikom trgovačkom lancu za milionsku svotu. Savić je na taj način namjeravao da premosti finansijsku dubiozu u koju je upala njegova firma, ali je naišao na odbijanje Garića. Potom je odlučio da povuče obarač. To jeste bila njegova lična odluka, a sve što je uslijedilo, oslobađajuća presuda, prvo na dobojskom Okružnom sudu, a potom na Vrhovnom sudu RS, zajedničko je djelovanje vlasti, tužilaštva i suda. Uz svesrdno zalaganje režimskih medija da ubici daju alibi, tvrdnjama da je ubijeni Garić bio okorjeli kriminalac, a Savić žrtva političke urote.

KORUMPIRANI VJEŠTAK

Nekoliko mjeseci prije ubistva Garić je u nekoliko navrata obavijestio MUP RS, SIPU, OSU da mu se prijeti ubistvom, ali nijedna od ovih institucija nije preduzela ništa. Garić se krajem 2008. godine obraćao i Okružnom tužilaštvu u Doboju, tvrdeći da tužilac Goran Rubil radi za SNSD i prima naloge iz te stranke. Nikome u ovoj instituciji, kao ni u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu nije palo na pamet da provjeri ove navode, kao ni tvrdnje da je visoki funkcioner SNSD-a Vojkan Rađa tužiocu poklonio stan u svojoj bespravno izgrađenoj zgradi. Posle Garićevog ubistva, upravo tužilac Rubil dobija predmet protiv ubice Rajka Savića. Tokom procesa Rubil, slučajno ili ne, čini niz grešaka, koje dovode do oslobađajuće presude za Savića. On prvo angažuje vještaka Šefika Hedžića koji je ustvrdio da je Savić bio neuračunljiv, nakon čega Rubil traži mišljenje stručnjaka iz Psihijatrijske bolnice na Sokocu, koji tvrde da je ubica u trenutku ubistva bio uračunljiv. Umjesto da zatraži supervještačenje, Rubil sa dva potpuno suprotna nalaza ulazi u sudnicu. Odbrana je to iskoristila i uzela mišljenje od korumpiranog Alije Sutovića iz UKC Tuzla, protiv kojeg je federalna uprava policije podnijela krivičnu prijavu zbog falsifikovanja. Sutović je, naravno, potvrdio da je ubica bio neuračunljiv. Vrhunac Rubilovog licemjesrtva je netraženje da se Savić smjesti u specijalizovanu ustanovu na liječenje u slučaju da sud prihvati neuračunljivost. Iako je morao djelovati po službenoj dužnosti, sud propušta priliku da zatraži supervještačenje i donosi oslobađajuću presudu. Konačno, na samom kraju lanca korumpiranog pravosuđa je Vrhovni sud RS, koji potvrđuje oslobađajuću presudu za Savića, ali i činjenicu da živimo u društvu u kojem sve vrijednosti pravne države tonu u živo blato.

SDS: U RS je dozvoljeno nekažnjeno ubijati

Srpska demokratska stranka saopštila je u subotu da je zaprepašćena skandaloznom odlukom Vrhovnog suda RS da potvrdi oslobađajuću presudu Rajku Saviću: “Skandalozna oslobađajuća presuda ubici Branislava Garića sahranila je pravnu državu Republiku Srpsku. To je poruka svim građanima RS da se sklanjaju s puta moćnicima, jer je prljavim novcem moguće kupiti i slobodu za ubistvo s umišljajem i proći sa kaznom oduzimanja pištolja na šest mjeseci”. SDS je ocijenio da odluka Vrhovnog suda potvrđuje kako u RS “vlada sprega tajkuna i sistema, u kojoj je bez posljedica dozvoljeno nekažnjeno ubijati sve one koji se beskrupuloznim moćnicima i njihovom kriminalu nađu na putu”.

“Tako je i u ovom slučaju, uz pomoć medija pod vlašću tajkuna i uticajem određenih političkih krugova, prvo medijski linčovan potpredsednik SDS Branislav Garić, da bi potom od ubice pravili žrtvu kako bi oslobađajuća presuda bila što mirnije prihvaćena”, naglašava se u saopštenju.

(zurnal.info)

Ma, ko kaže da su policajci glupi? Evo, tuzlanski komesar Nedim Mutapčić u stanju je pobiti čak i Isaaca Newtona i njegov zakon gravitacije.

Naime, pred pravosudnim organima Republike Srspke, u predmetu Milenko Lakić, Mutapčić je izjavio da je Lakićeva žrtva (policajac) hodala po plafonu. Pritisnut Mutapčićevim dokazima sud je oslobodio Lakića, kojeg su, nekoliko godina kasnije uhapsili pripadnici SIPA-e. Osumnjičen je da je član zločinačke organizacije Zijada Turkovića. Trenutno je u pritvoru, pa nije mogao vidjeti da je njegov spasilac, vještak opće prakse Nedim Mutapčić, ponovno imenovan za policijskog komesara MUP-a Tuzlanskog kantona.

-Tuzlanski kanton zaslužuje komesara poput Nedima Mutapčića - ustvrdio je jučer Sead Omerbegović, ministar.

I ovo je, možda, jedina istinita rečenica koju je, za mandata, izgovorio Omerbegović.

Dakle, kanton u kojem predsjednika Nezavisnog odbora za izbor policijskog komesara predlaže osuđenik Mirsad Kukić, zaslužuje komesara koji ima toliko hrabrosti da svjedoči u korist kriminalaca koje njegova policija prijavljuje. (Predmet: Sakić Senad Sendi; krivično djelo: pokušaj ubistva).

Samo kanton u kojem funkciju ministra unutrašnjih poslova obavlja optuženik Sead Omerbegović, zaslužuje da ima policijskog komesara koji se ne libi pocijepati krivičnu prijavu svojih inspektora. (Predmet: Đug; krivično djelo: neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga.)

Nijedan drugi kanton osim onog u kojem funkciju premijera obavlja optuženik Enes Mujić, ne zaslužuje da ima komesara koji uhapsi svoje inspektore zato što su nesmotreno zaplijenili 10 kilograma heroina. (Predmet: Fazlić i Janković; krivično djelo: zloupotreba položaja i ovlasti.)

Zar ijedan drugi kanton u kojem na čelu tužilaštva nije Šesenam Ćosić zaslužuje da na mjestu prvog čovjeka policije ima čovjeka koji je u stanju staviti u ladicu dokaze protiv najopasnijih narko-dilera? (Predmet: Emir Kodžaga; krivično djelo: međunarodna trgovina opojnih droga.)

Ima li pravo ijedan kanton, koji nema tužiteljicu Danicu Kovačević, da ima komesara koji u alkoholiziranom stanju može nekažnjeno slupati dva službena automobila?(Predmeti: Nedim Mutapčić 1 i Nedim Mutapčić 2; krivično djelo: ugrožavanje sigurnosti saobraćaja i oštećenje tuđe stvari.)

Kako ijedan drugi kanton, koji nema tužiteljicu poput Dijane Milić, može uopće razmišljati da na mjesto komesara dovede čovjeka koji je tako milostiv i koji svojim inspektorima oprašta to što omogućavaju ubicama da pobjegnu sa mjesta zločina? (Predmeti: Davor Blagojević i Mersed Hadžić Švicarac; krivična djela: ubistvo, ubistvo u pokušaju, izazivanje opće opasnosti, nanošenje lakih tjelesnih povreda, zloupotreba službenog položaja i ovlasti.)

Pošto Tuzlanski kanton ispunjava sve navedene uslove, Nezavisni odbor je odlučio da na mjesto komesara imenuje Nedima Mutapčića. Stoga, pješaci i vozači – oprez.

(zurnal.info)

- U stanju sam nervnog rastrojstva, neću više da vodim svoje dijete u Zetru dok je onaj čovjek gore. Jučer smo pokušali ući u salu jer moja kćerka dva puta sedmično ima sportske aktivnosti ali je prosto nemoguće doći do vježbaonice. Jučer smo odustali – kaže ogorčeni roditelj koji se obratio našoj redakciji. Naime, njegova sedmogodišnja kćerka dva puta sedmično u Zetri pohađa sportske aktivnosti, zajedno sa velikim brojem malih Sarajlija. Od dolaska i okupacije sale u Zetri samoproglašenog iscjelitelja Mekkija Torabija, odlazak na sportske aktivnosti postao je nemoguća misija. Jučerašnja vijest da mu je boravak produžen do 27. novembra izazvala je pravu buru negodovanja na posebno organizovanom roditeljskom sastanku u Zetri. Roditelji mahom odustaju od odvođenja djece na rekreaciju. Problem je nastao i zbog nepoštivanja dogovora Mekkija Torabija sa upravom ZOI 84. Naime, na početku je dogovoreno kako će Torabi seanse održavati samo do 16 časova poslijepodne, ali je očigledno da gužve u Zetri traju i do kasnih večernjih sati. Zbog toga je bilo kakva druga aktivnost u nekadašnjoj olimpijskoj dvorani itekako otežana:

- Svi roditelji su ljuti, jedan broj kaže da više neće ni dovoditi djecu ovo više stvarno nema nikakvog smisla. Još kad sam jučer čuo da su mu produžili boravak do 27. novembra, praktično sam poludio. Voditelji njenih sportskih aktivnosti su rekli kako ćemo pokušati još jednu sedmicu ne bi li se stanje smirilo, gužve se smanjile, a ako se to ne desi, prekinut će dok gužve ne prođu. Neću je više uopšte voditi dok je on tu, ne mogu! - kategoričan je ovaj otac.

Za subotu je zakazan sastanak Torabija i uprave kako bi se pokušao iznaći dogovor u vezi sa problemom ostanka u sali duže nego što je na početku dogovoreno. S obzirom na novac koji se svakodnevno sa hiljadama ljudi sljeva u Zetru, nije teško pretpostaviti ko će u ovom slučaju imati prednost – Torabi ili mali gimnastičari.

(zurnal.info)

Priče o korupciji na fakultetima do sada su zaobilazile Ekonomski fakultet u Sarajevu jer je dekan Veljko Trivun dosta uspješno "novinare držao podalje" a i studenti su držali jezik za zubima i tek anonimno, na internetskim forumima pričali o korupciji. Međutim, zbog nezajažljivih apetita uprave, i sve praznijih studentskih džepova, i to bi se moglo promijeniti. Studentima je dosta prakse da za engleski jezik, iako im je to redovan predmet, dodatno fakultetu plaćaju 600 maraka!

Na većem broju fakulteta sarajevskog Univerziteta već je ustaljena praksa da za ocjenu iz engleskog jezika studenti prilažu certifikate o završenom kursu u školi stranih jezika, i to u školi s kojom fakultet potpiše ugovor. Kada su se studenti Ekonomskog fakulteta u Sarajevu pobunili što uz školarinu, za redovni predmet na fakultetu naknadno moraju plaćati ispit u Interlingui, uprava fakulteta je uvela novu praksu. Angažirali su svog predavača engleskog jezika, Milicu Babić, asistenticu sa Katedre za marketing.

ZNANJE JE IMANJE

 Ispostavilo se, međutim, da je novom praksom studentski džep bio neznatno rasterećen, jer za svaki izlazak na ispit kod Babićke studenti moraju najprije uplatiti 90 KM. Samo što sad novac ne uplaćuju Interlingui nego na račun fakulteta. Kako za tri godine školovanja moraju položiti ukupno šest ispita, studente to košta 540 KM te još 60 maraka za certifikat. Sad pomnožite tu cifru sa oko 7.000, brojem studenata na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i prostom računicom jasno je da je fakultet samo na ispitu iz engleskog jezika inkasirao više od četiri miliona maraka.

Kada je u septembru 2008. godine, odmah nakon preuzimanja funkcije dekana, Veljko Trivun obznanio pronevjeru oko 150.000 maraka u finansijskoj službi njihovog fakulteta spekuliralo se i kako je bombastičnim otkrićem želio skrenuti pažnju javnosti sa mnogo krupnijih problema na fakultetu. Prije svega, od priče o korupciji u obrazovanju o čemu su u to vrijeme brujali svi domaći mediji. Bilo je potrebno preusmjeriti pažnju medija daleko od priče o novcu koji Ekonomski fakultet zarađuje na studentima a posebno od pitanja u čijim džepovima taj novac završava. Odakle novac kojim su kreditirani profesori? Otkud izdašni honorari kojima se nagrađuju i profesori koje studenti sretnu jednom godišnje, samo kada im potpisuju ocjenu?

Navodno se od "drveta tada nije vidjela šuma", na koju je svojevremeno upozoravao i rahmetli profesor Meho Bašić. Kada je odlučio progovoriti o korupciji pa čak i spomenuti neke od svojih kolega, uprava se sjetila primjetiti da je profesor Bašić znao ponekad izostati sa predavanja. Bilo je to obrazloženje za njegov otkaz i za krajnje sramotan odnos koji će kasnije dekan Trivun imati prema dugogodišnjem profesoru. Bašića je na vratima fakulteta čak čekala i pismena naredba o zabrani ulaska u zgradu. Za njegovu priču o korupciji, iz dekanata nikada nije ponuđen kontraargument. Otkazom profesoru koji ne dolazi na nastavu, dekan Trivun je navodno želio kazati kako će njegovim dolaskom za dekana, sada sve biti u savršenom skladu. Reakcija na utaju 150.000 maraka je trebala također odaslati istu poruku. Nije, međutim, Trivun nikada praktično dokazao i da želi na čistac izvesti nekoliko prethodnih velikih priča.

Ensar Šehić i danas predaje na Katedri za kvantitativnu ekonomiju, uprkos tome što je na legalnost njegovog izbora javno stavljen upitnik. Jedan od kandidata na tom konkursu od prije četiri godine bio je i Adem Abdić, jedan od najboljih studenata koje je Ekonomski fakultet ikada imao. Abdić je i ranije bio angažiran kao demonstrant na predmetu Kvantitativne metode u ekonomiji i menadžmentu. Međutim, ni to ali ni njegove "desetke" nisu tada zadovoljile vrlo čudne kriterije po kojima je za asistenta ipak angažiran Šehić, svršenik Prirodno-matematičkog fakulteta, s prosjekom ocjena na granici potrebnog za izbor u zvanje asistenta. Međutim, Ensar Šehić sin je profesora Dževada Šehića, koji je u vrijeme spornog izbora bio prodekan za nastavu. Podsjetimo samo da je otac Šehić bio svojevremeno "prozvan" i za stan koji je dobio od fakulteta nakon samo godinu dana angažmana.

PJESME O PROFESORU JAHIĆU

 "Što to sad ponovo ispitujete kad je sve bilo čisto. Sve je bilo čisto!", vrištao nam je u telefonsku slušalicu Šehić mlađi. Nije pristao na razgovor o temi koja je za njega očito završena priča. Uputio nas je na odjel za odnose s medijima, čija su nam vrata već bila zatvorena. Službenica za odnose s medijima već nam je bila saopćila da nam je "dekan negativno odgovorio" na molbu za razgovor.

Doduše, ništa manje neprijatan razgovor nije bio ni s Ademom Abdićem, koji je uprkos svemu danas angažiran kao asistent. Zanimalo nas je šta se ve događalo u međuvremenu? Nije li se Abdićevim kasnijim angažmanom, pa i angažmanom njegovog brata blizanca koji također radi na fakultetu, uprava nastojala iskupiti za "nepravdu" ali i za sva vremena okončati priču o privilegiranim profesorskim sinovima. Jer, po teoriji prozvanih, Ensar Šehić je završena priča i sličnih više nema. Navodno je samo slučajnost što u profesorskim kabinetima na Ekonomskom fakultetu sjede ljudi s istim prezimenima.

Supružnici Azra i Tarik Zaimović, te Snježana i Nenad Brkić, braća Velid i Adnan Efendić, rođaci Šabanovići, Bašići, Jahići...

Profesor Mehmed Jahić, međutim, kaže kako asistenticu Hatidžu koja nosi isto prezime kao i on uopće ne poznaje?!

Za još jednog Jahića na fakultetu, profesora Harisa Jahića kaže kako je riječ o "daljnjoj" rodbini . "Znate li vi koliko ima Jahića u Bosni. Znate li da je samo u Tuzli, po posljednjem popisu bilo 8.000 Jahića! Šta je onda čudno ako nas na Ekonomskom fakultetu ima troje", bilo je pojašnjenje profesora Jahića.

"Ne znam mnogo o tom Harisu Jahiću, kažem vam, jesmo rođaci ali tamo neko četvrto koljeno. Zaista nemam veze s njegovim angažmanom na našem fakultetu", kaže Jahić.

Istina je, međutim, malo drugačija od profesorove. Veoma se dobro poznaju a uz to obojica predaju na Katedri za računovodstvo i reviziju. Navodno je upravo uticaj Jahića na fakultetu, mlađem kolegi pomogao transfer sa Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu na Ekonomski fakultet. Haris Jahić se, navodno, ubrzo našao u središtu afere kada je otkriveno da su ispitna pitanja nekako završila u rukama odabranih studenata. Kako je od školske 2006/2007. godine otvoren odjel Ekonomskog fakulteta u Goraždu, Jahića je uprava poslala tamo da predaje. Vratio se nakon godinu dana i mada to nikada nije ozvaničeno, njegov je privremeni premještaj u Goražde zapravo bio kazna za "propust" s testovima.

Profesor Jahić kaže da na fakultetu uopće nema nepotizma te da je sasvim prirodan slijed da se dijete nekog profesora jednoga dana nađe u njegovom kabinetu. I ovaj profesor zastupa "teoriju o genetskim predispozicijama djece" koju od početka Žurnalovog istraživanja o korupciji i nepotizmu u obrazovanju slušamo od asistenata i njihovih roditelja. "Ako dijete živi s profesorima ekonomije i svaki dan sluša o čemu razgovaraju, velika je vjerovatnoća da zavoli matematiku", pojasnio nam je prof. Jahić. Na opasku da bi po toj teoriji dijete rudara trebalo da zavoli samo rudarski posao, profesor je autorici teksta skrenuo pažnju da je ta teorija već isuviše isključiva ???

Profesor Mehmed Jahić, čiju stručnost niko ne spori, zna da važi za "najstrožijeg" profesora na fakultetu te da je na njegovom predmetu Finansijsko računovodstvo najmanja prolaznost studenata. Teško je, međutim, precizirno utvrditi šta je razlog. Visoki kriteriji profesora ili pak razlozi o kojima studenti pjevaju u satiričnoj pjesmi o profesoru Jahiću, svima dostupnoj na Youtube ( refren: "Hoću da imam para kao Mehmed Jahić...")?

Dok smo razgovarali u njegovom kabinetu, kafu nam je donio simpatični Kiko iz fakultetske kantine. Vjerovatno bi ludost bila pitati profesora Jahića da li dobro poznaje i Kikinu dvojicu sinova, obojicu sada već diplomante Ekonomskog fakulteta. Ludost bi bila i Kiku pitati da li je kao što je bio srdačan s profesorom Jahićem, srdačan i s drugim profesorima te kako to da kolege iz studentskih klupa njegove sinove baš i nisu uvijek viđali na ispitima.

ČIME JE UCIJENJEN TRIVUN

Mada je navodna afera uspješno zataškana, i danas se kroje razne teorije o neuspjelom pokušaju jednog studenta da ucjeni profesora Trivuna. Mada bi takav slučaj u najmanju ruku trebao biti tretiran kao klasični kriminal a ne kao kakva studentska psina, bahati ucjenjivač je "sklonjen" s Ekonomskog fakulteta a svaki razgovor o slučaju je prestao. Navodno je, tek tada kolege ali i Trivunove studente počelo zanimati, a čime je to zapravo student pokušao ucijeniti Trivuna?

STUDENTIMA JE BOLJE DA ŠUTE

Vijeće studenata, kaže njihov presjednik Ahmed Nurković s dekanom ima veoma lošu komunikaciju. Svaki pokušaj da razgovaraju o nekom problemu, Nurković kaže, završava dekanovim, već standardnim odgovorom za sve; "Kome se ne sviđa ovdje nek' ide studirati u Kiseljak!!!"

(zurnal.info)

Mikerević i Kondić su razvili savršen sistem legalnog otimanja para: napravili su zakon po kojem su firme u Republici Srpskoj dužne da urade godišnje revizorske izvještaje. Po firmi je to najmanje 4.000 KM, a revizije će raditi Mikerevićeva i Kondićeva firma

Interesna grupacija okupljena u Savezu računovođa i revizora Republike Srpske (RS), koristeći se godinama polugama vlasti, toliko je postala moćna da čak kreira i provodi zakon, koji joj omogućuju enormno bogaćenje. Glavni likovi ove gramzive družine su Dragan Mikerević, bivši premijer RS i Novak Kondić, nekadašnji entitetski ministar finansija, trenutno dekan Ekonomskog fakulteta u Banjaluci. Oni su ključne osobe u privatnoj asocijaciji - Savez računovođa i revizora RS, ali i u Savjetu za računovodstvo i reviziju RS, koji je formirala Vlada RS. Savjet propisuje propise za Savez računovođa i revizora, odnosno Mikerević i Kondić sami sebi pišu pravila i namještaju poslove, što je klasičan primjer sukoba interesa.

MRAČNA KOMORA REVIZORA

Poslednji od izuma Mikerevića i Kondića, pod radnim nazivom “kako lako doći do para”, je nalog da zakonski obavezne revizije poslovanja preduzeća koštaju najmanje 12.000 maraka. Država od svega toga nema puno vajde, posrnula privreda je izložena novom udaru nameta, a jedini dobitnici su mešetari iz Saveza računovođa i revizora RS. Prema novim propisima, koje je nedavno donio Savjet za računovodstvo i reviziju RS, sva preduzeća će do kraja godine morati da potpišu ugovore sa revizorskim kućama i plate usluge revizora, čija je propisana minimalna satnica 50 KM. Pravila dalje kažu da revizor mora da provede određen broj sati u pregledanju poslovnih knjiga određenog preduzeća, recimo 80 sati u u firmi najnižeg platnog reda, nakon čega će istom preduzeću ispostaviti fakturu na oko 4.000 maraka. Što je preduzeće veće, revizor u njemu mora duže da se zadrži, pa bi neke firme za reviziju trebalo da izdvoje i po nekoliko stotina hiljada maraka. Uz to, pravila revizorske službe dalje kažu da je preduzeće u kojem se vrši revizija dužno revizoru da plati smještaj, hranu i putne troškove. Još jedan od bosanskohercegovačkih apsurda!? Bosna i Hercegovina, međutim, sama po sebi nije zemlja apsurda, nego se takvima čine dobro osmišljene pljačke, garnirane najcrnjim nepotizmom, čiji su direktni izvršiocu ljudi u i oko vlasti. Poput ovog slučaja.

U poslednjem nacrtu Zakona o računovodstvu i reviziji (koji je kroz niz godina pretrpio nekoliko manjih izmjena i dopuna) bilo je predviđeno osnivanje Komore revizora, koja bi bila nezavisna organizacija sa zadatkom da nadzire rad revizorskih kuća, kako je to praksa i u zemljama u okruženju. Osim toga, Komora revizora trebalo je da edukuje revizora i izdaje certifikate revizorskim kućama. U tom slučaju, Savez računovođa i revizora RS izgubio bi monopolski položaj, zbog čega na scenu stupa Mikerević i lobira kod predsjednika Vlade Milorada Dodika da se odustane od osnivanje Komore. Vječiti trgovac Dodik sklapa nagodbu sa Mikerevićem i iz zakona izbacuje Komoru, a umjesto nje uvodi Odjeljenje pri Ministarstvu finansija, koje preuzima nadležnosti Komore. Zauzvrat, Dodik od Mikerevića traži da napusti Partiju demokratskog progresa (PDP), što ovaj i čini. Izbacivanjem Komore revizora iz zakona stvoreni su preduslovi da Ministarstvo finansija može direktno uticati na rad revizorskih kuća, pa i na same revizije. Novoformirano Odjeljenje formira Savjet za reviziju i računovodstvo, na čije čelo se imenuje Duško Šnjegota. On na tu funkciju dolazi direktno iz Saveza računovođa i revizora RS, po nalogu Dragana Mikerevića, dok član Savjeta postaje i Novak Kondić, koji je gensek Saveza računovođa i revizora RS.

Skandal je još veći s ozbirom na činjenicu da Kondić posjeduje vlastitu, “BL” revizorsku kuću, uz to u ime Saveza računovođa i revizora RS odobrava licence računovođama, a na Ekonomskom fakultetu, čije je dekan, predaje predmet reviziju. U kolu nepotizma je i Kondićev zet Stanko Stanić, koji je rektor banjalučkog Univerziteta, a njihova sestra/supruga Nevenka takođe je vlasnica revizorske kuće “EF”. Svoju revizorsku kuću ima i Mikerević, ali on je bio nešto mudriji, pa je registrovao u Brčkom, gđe Zakon o računovodstvu i reviziji RS nije na snazi. Kondić i Mikerević u branšu su ubacili i sinove, pa je Kondićev sin zaposlen u Agenciji za bankarstvo, a Mikerevićev sin predaje na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci.

MONOPOL SA KOZMETIČKIM PROMJENAMA

Savez računovođa i revizora RS je osnovan 1996. godine kao „profesionalna, neprofitna, nevladina organizacija", koja je trebalo da doprinese uzdizanju ovih profesija na viši nivo. Međutim, “neprofitna” organizacija veoma brzo se preobratila u profitnu, donoseći svojim čelnicima milionske zarade. Za vrijeme prvog premijerskog mandata Milorada Dodika, 1999. godine, tadašnji ministar finansija Novak Kondić parlamentu je predložio Zakona o računovodstvu RS, kojim se entitetske institucije bukvalno odriču nadležnosti u toj oblast i prenose ih na jednu nevladinu organizaciju. Nikome od poslanika tada nije zasmetalo što je ministar Kondić istovremeno i predsjednik skupštine Saveza računovođa i revizora RS niti je ko postavio pitanje sukoba interesa. Pomenutim Zakonom je između ostalog, bilo propisano da pravilnike o dodjeli licenci i certifikata licima koja se žele baviti računovodstvom ili revizijom donosi Savez računovođa i revizora RS. Tako je na jednu interesnu grupaciju prenesen dio zakonodavstva RS. U skladu sa ovim zakonom, Savez računovođa i revizora je, nedugo zatim, usvojio pravilnik kojim je propisan način sticanja certifikata za bavljenje ovom profesijom. Ustavni sud RS je 2000. godine donio rješenje kojim je prenošenje nadležnosti Narodne skupštine na Savez praktično proglašeno neustavnim, a dvije godine kasnije neustavnim je proglasio i više odluka i pravilnika koje je usvojio Savez. Vlast se mijenjala, Zakon o računovodstvu i reviziji RS doživljavao je kozmetičke promjene, ali njegova suština ostala je ista- Kondić i Mikerevići i dalje su imali monopol u tim oblastima, koji su masno naplaćivali, donoseći nove, još gore i rigoroznije propise za računovođe i revizore. Mikerević- Kondićev pravilnik tako propisuje da za svaku obnovu licence, onaj ko želi da se bavi računovodstvom mora da plati 250 maraka. Onaj ko želi licencu, domislili su Kondić i Mikerević, mora imati i 39 famoznih bodova propisanih njihovim pravilnikom. Bodovi se stiču obaveznim prisustvovanjem kongresima i simpozijumima koje organizuje Savez, mahom u banji Kardijal u Tesliću. Učešćem na simpozijumu dobije se osam, na seminarima od četiri do 14, dok se pretplatom na časopis Saveza, “Finrar”, osvaja čak devet bodova. Tiraž ovog časopisa je 3.500 primjeraka, a godišnja pretplata 292,50 maraka. Glavni i odgovorni urednik ovog najprofitabilnijeg lista na Balkanu je Dragan Mikerević, kome godišnje od prodaje časopisa ostaje gotovo milion maraka. Mikerević i Kondić su svoje nečasne poslove doveli do savršenstva. Njihov Savez izdaje licence za rad revizorskih kuća i revizora, a njihov Savjet za računovodstvo i reviziju vrši kontrolu revizorskih kuća.

(zurnal.info)

Po svemu sudeći dva federalna ministarstva više neće postojati nakon odluke Ustavnog suda Federacije o njihovoj neustavnosti. Osim toga, ova odluka bi u Parlamentu mogla pokrenuti ustavne promjene u Federacije i krizu oko raspodjele manjeg broja ministarskih fotelja

Federalna ministarstva kulture i sporta i obrazovanja i nauke morat će se ukinuti najkasnije za šest mjeseci jer su ove oblasti u isključivoj nadležnosti kantona. Tako glasi odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine donesena po zahtjevu Borjane Krišto, predsjednice Federacije. Ovim je broj federalnih ministarstava smanjen sa 16 na 14 pa će prije manji broj ministarskih mjesta nego briga za obrazovanjem i kulturom izazvati moguću krizu prije nego što vlast uopšte bude formirana. Federalnom parlamentu je ostavljen rok od šest mjeseci da pokuša pronaći drugo rješenje odnosno da pokuša nagovoriti kantone da svoje nadležnosti koje su imala ova ministarstva prenese na federalni nivo.

Odmah nakon donošenja ove odluke u javnosti su se pojavile špekulacije da bi odluka mogla značiti i poništavanje svih dosadašnjih odluka dva ministarstva. Predsjednica Ustavnog suda Kata Senjak objašnjava o čemu se zapravo radi.
- Odluke koje su donesene od strane ovih ministarstava ostaju na snazi, a sporne odredbe ovog zakona mogu se primjenjivati šest mjeseci poslije objavljivanja presude u Službenim novinama Federacije BiH – kaže Senjak.

Nejasni motivi

Krišto navodno nije imala vremena da razgovara o ovoj temi iako smo nekoliko puta pokušavali dobiti njen komentar. Zanimali su nas njeni razlozi za ovakav zahtjev, s obzirom da ova dva ministarstva postoje već godinama. Zanimljivo je da ni dosadašnji ministri Gavrilo Grahovac i Meliha Alić nisu imali pravo da narede kantonima kako da provode svoje kulturne i obrazovne politike. Kako nam je objasnila Alić, sve što su oni radili bila je koordinacija i uvezivanje kantonalnih ministarstva, i zbog toga joj, kako kaže, nije do kraja jasno zašto se pojavio zahtjev za ukidanjem ministarstava.
- Kantoni su uvijek imali nadležnost nad osnovnim, srednjim i visokim obrazovanjem i mi smo tu samo koordinirali – objašnjava Alić ali dodaje šta bi se izgubilo ukidanjem ministarstva: Prije svega bi se izgubilo na fondovima za nauku, na istraživanjima i strategijama za sve.

Iz Federalnog ministarstva za kulturu i sport kažu da još uvijek ne žele komentirati presudu jer je nisu zvanično dobili ali je njihov nezvanični stav da ova odluka suda ne mora značiti i ukidanje ministarstva već samo onih dijelova koji su sporni a ostavljanje ministarstvima nespornih nadležnosti. Takvi su recimo Fond za kienematografiju i zaštita kulturnog naslijeđa.

Manja bara, još više krokodila

Ni pobjednici na izborima SDP još uvijek nema zvaničan stav a njihov Savjet za ustavno-pravna pitanja će u narednih nekoliko dana analizirati ovu odluku. Damir Mašić, federalni poslanik i član SDP-a, smatra da bi ukidanje ministrstava bio korak nazad. On objašnjava da se SDP zalaže za obrazovanje, kulturu, sport i nauku na državnom nivou ali da bi sada bolje bilo prebaciti ove nadležnosti na federalni a ne spuštati ih na kantonalni nivo.
- Nije idealno ali bi bilo bolje – kaže Mašić čiji je zaključke da se promjenama Ustava nadležnosti nad obrazovanjem i kulturom dadnu Federaciji te ukidanje prakse dvije škole pod jednim krovom Parlament već ranije usvojio ali se ništa nije uradilo: Obrazovni sistem je jedan od najlošijih segmenata društva.

On nije želio “nagađati” šta bi mogli biti razlozi Borjane Krišto ili interesi HDZ-a u ovom slučaju, ali pretpostavlja da bi tome mogla biti kriva klima među federalnim poslanicima.
- Jedan od razloga bi mogao biti razvijanje klime u Parlamentu Federacije da se o ovim temama diskutuje i da se napokon uhvati u koštac sa ovim problemima – objašnjava Mašić.

Međutim, reklo bi se da je razlog prije novi način raspodjele ministarskih mjesta. Do sada je u Vladi Federacije osam mjesta pripadalo Bošnjacima, pet Hrvatima i tri predstavnicima srpskog naroda. Sa dva ministarska mjesta manje, HDZ se vjerovatno nada većem broju fotelja za hrvatske predstavnike ali nema sumnje da se rasprava u Parlamentu neće završiti samo na ustavnosti dva ministarstva. Prije nego što je i formirana, čini se da federalna Vlada već može predvidjeti svoju prvu krizu, i to onu ustavnu.

Ustavni sud do dana pisanja ovog teksta nije primio niti jedan drugi zahtjev za provjerom ustavnosti postojanja drugih federalnih ministarstava.

(zurnal.info)

“Kopanja je Dodika učinio moćnim, Dodik Kopanju bogatim”, sažetak je odnosa donedavno najmoćnijeg para u Bosni i Hercegovini, izrečen od onih koji ih poznaju. Potpuno tačan i apsolutno precizan. Kopanja je više od deceniju koristio svoj ogromni uticaj u međunarodnim krugovima da bi Dodika učinio nezaobilaznim faktorom. Uspio je u tome i naplatio to strašnim parama. U tom računu, Krčmar Kopanja nije imao nikakve ideologije, želje za multietničnošću, suživotom... Interesovao ga je isključivo novac: kada je priča o BiH bila isplativa, on je nosio vrećama; nakon što su strane pare otišle sa ovih prostora, okrenuo se domaćim nacionalističkim resursima. Bitno je da su vreće pune; novac nema boju, narodnost, vjeru, miris... Isti motiv imao je i Dodik: postati faktor i dokopati se stotina miliona. Isti mu je i hodogram, kao i Krčmarev. Ali svemu dođe kraj, te i ljubavi Vlasuljarke i Raka Samca, koji bi nastavio dalje bez svog omiljenog parazita. Nezaobilazni Faktor Dodik, najradije bi da zauvijek zaobiđe Faktora Kopanju, koji jeste postao zaobilazan, pošto “Dragom prijatelju” više nije potreban. Kopanjine veze sa strancima su oslabile, koriste ga tek kao kanal preko kojeg tu i tamo prenesu Raku poneku poruku. Ništa bitno.

RAK I VLASULJARKA

Rak je jak, prejak, da bi sebi dozvolio da mu Željko Kopanja zvani Zver i dalje bude Poštar, koji uz to ima lošu naviku da pola svake pošiljke zadrži za sebe. SDS-u je slomljena kičma, za Kopanjom više nema potrebe. Ali ni Vlasuljarka se ne da: otud i ono pismo od prije desetak dana, nakon kojeg se na Dvoru ćuti. I to toliko, da bubnjići pucaju. Zver hoće svoj dio vlasti, kakav je i dosad imao: nekoliko ministara u Vladi RS, ljude u Savjetu ministara (Ana Trišić Babić&co.) i novac, novac, novac... On u aktuelnoj vlasti kontroliše Džerarda Selmana, Zorana Lipovca i Antona Kasipovića, dok je Nedeljko Čubrilović pola/pola. Sve su to njegovi ministri, a od Javnih preduzeća, Kopanja je šef u “Šumama Srpske”; u struji ima odlične akcije, a nije slab ni u ostalim paranosnim firmama, iz kojih je u proteklih pet godina izvukao teške milione. Dodik je zaključio da je Kopanja već odavno isplaćen i dobrano preplaćen za svoje usluge. Zato mu je i stavio rampu. Nerijetko, već godinama u uskom krugu prijatelja, ističe da je Kopanja “najobičniji reketaš” i da će sa njim završiti. Međutim, kidanje Kopanje za Dodika je kao kidanje sopstvenog mesa, jer su njihovi nečasni, kriminalni poslovi u tolikoj mjeri isprepleteni, da ne postoji mogućnost mirnog razlaza. Tu neko mora biti zgažen. I biće. Kopanja je mnogo bliži podu.

Otud i pismo, kao podsjećanje na dane “zajedničke slave” i napad na one koji su za Kopanju “kvaziintelektualci presvučeni u mesije koji znaju i božje i svjetske tajne”, ili Rajko Vasić, ako više volite. Dodik je odgovorio kroz Vasićevo “pero” poručujući da “Kao što vojsku prate tri K, kiša, kurve i kerovi, tako i politiku prate tri P, paroljupci, polutani i prostituti”. (Kopanja u ovoj sintagmi jedino nije kiša, osim ako Vasić/Dodik nije mislio na radioaktivne padavine).

HVATANJA ZA VRATOVE

A onda pljuvanje u oko: “U novinare može da se ubroji svako, i sa tri hiljade prodanog tiraža”. Upravo te tri hiljade tiraža i jesu Kopanjin kamen oko vrata. Firme ogromne, a neisplative. Niko ozbiljan i ne čita te biltene. Ne ide mu ni stanogradnja, narod nema para, uzalud je uništio “Glas”, i prihodi od reketa su totalno pali. Ostaje mu još jedno oruđe - Javni servis RTRS, koji bez ostatka kontroliše. Ali i to će mu Dodik oteti do proljeća. Za šta ima ogromnu podršku unutar SNSD-a, jer Kopanju “očima ne mogu”, budući da su mnogi osjetili njegove kandže na koži i na džepu.

Prije pljuvanja bilo je i fizičkih obračuna: Kada je saznao za pismo, Dodik je našao Kopanju i uhvatio ga za vrat. Nježno, da su ga jedva oteli. Nije mu pomoglo ni što pismo nije svojeručno napisao, jer je za takvo što nedovoljno pismen. Učinio je to njegov “Drug zagrebački”, ekspozitura presuđenog kriminalca Miroslava Kutle u Banjaluci. Koautor je Nebojša Radmanović, prezreni funkcioner SNSD-a, koji je do fotelje došao izbornom krađom. Sada sa strancima pokušava trgovati, nudeći im Dodikovu glavu, bilo na pladnju ili u vreći. Kako je riječ o mračnjaku, draža mu je vreća. Radmanović je za Kopanju oduvijek bio rezervni položaj. Vlasuljarka ne može opstati bez Raka samca, pa makar i potrošen bio. Suštinski, Radmanović i Kopanja pokušali su puč, čega je Dodik itekako svjestan. Kao i činjenice da na puč ne može odgovoriti javnim strijeljanjem “revolucionara”, jer bi sebi nanio ogromnu štetu. Otud i njegov zaokret i prividno zakopavanje ratnih sjekira sa SDP-om BiH. Mogi to pogrešno tumače kao uticaj Zveri. Ništa od toga, Dodik traži predah da bi u sljedećoj rundi zbrisao pučiste, nemilosrdno ih daveći svilenim gajtanom, istim onim koji su oni njemu pokušali staviti na vrat. Sve će se odigrati u grobnoj tišini, jer najveće perverzije su strogo čuvane porodične tajne. Čak i kada su zvijeri u pitanju.

(zurnal.info)

Predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH Amor Mašović je danas u Sarajevu, na pres-konferenciji povodom okončanja ekshumacije-asanacije posmrtnih ostataka iz jezera Perućac, kazao da je ova operacija, nakon dva i po mjeseca, donijela kompletne ili nekompletne skeletne ostatke 396 slučajeva.

“Naglašavam, slučajeva. Ne radi se o 396 žrtava. Dobro bi bilo da je to tako, to bi bila gotovo polovica svih onih za kojima još tragamo s područja općine Višegrad, ali nije tako, nažalost”, kazao je Mašović. 
 
Istaknuo je da neki od tih slučajeva sadrže isključivo po jednu jedinu kost. Nekad je to jedan pršljen ili jedno rebro, ili jedna noga, jedna ruka, donja vilica i slično.
 
“Prema procjenama forenzičara, tih 396 slučajeva u sebi krije minimalno 97 osoba. Sigurno je da je to više od 97 osoba, ali se oni izjašnjavaju o minimalnom. Ono što očekujem nakon izvršene DNK analize jeste da ćemo raspolagati s minimalno 100 do 120 imena žrtava Višegrada”, kazao je Mašović.
 
Napomenuo je da su u okviru ove operacije, locirani i posmrtni ostaci žrtava Prvog svjetskog rata, šest oficira Austrougarske vojske sahranjenih u periodu, vjerovatno, između 1914. i 1918. možda i nešto kasnije u blizini lokaliteta koji se zove Mušićka stijena.
 
Također je kazao da se u jednom slučaju radi o četiri osobe koje su ukopane prije formiranja Hidroelektrane Bajna Bašta, jer su pronađeni duboko u jezeru, ali zakopani u jezeru. Dakle, kazao je Mašović, nije ih donijela voda, nego su oni tu nekad davno zakopani i teško je procijeniti o čemu se tu radi.
 
“Dakle, možemo od broja 396 najvjerovatnije odmah odbiti 10 slučajeva za koje smo uvjereni da nećemo dobiti ni vjerovatno DNK profile jer su davno sahranjeni. Ali u svakom slučaju, nećemo dobiti podudaranje s bilo kojom od donirane krvi koja se nalazi u bazi podataka Međunarodne komisije za nestale osobe.  
 
Predsjednik Komisije za nestala lica Vlade Republike Srbije Veljko Odalović je istaknuo da je ovo prvenstveno civilizacijsko i humanitarno pitanje bio prioritet i time su se rukovodili svi u Republici Srbiji.  
 
Kazao je da je duboko uvjeren da je razrješenje sudbine nestalih osoba jedno od najvažniji pitanja koja sasvim sigurno u čitavom regionu mogu biti dobar osnov za stabilizaciju ukupnih odnosa.
 
“Kada je poslije 40-ak dana stiglo još jedno pismo od Mašovića, fotografije, lokacija, da su u gornjem dijelu koji mi tada nismo pregledali i na obali koja pripada Republici Srbiji uočene kosti, odnosno koštani ostaci, odmah smo angažavali ekipe i od tada se više teren lokacije nije napuštao. Pretražili smo dio obale koji pripada Republici Srbiji i na tom prostoru je pronađeno 11 tijela i u toku današnjeg dana na našem institutu se preuzimaju uzorci za DNK”, kazao je Odalović. 
 
Istaknuo je da je ovaj vid saradnje, onako kako su to uradili zajednički na ovom slučaju, jeste jedan od boljih primjera kako bi to trebalo raditi i uopće, ne samo s ovom problematikom nego generalno i o pitanjima koja najdirektnije dodiruju ljude, ljudske sudbine i imaju slične zahtjeve.
 
“U svakoj situaciji, ovakvoj ili bilo kakvoj sličnoj, postupat ćemo identično”, kazao je Odalović.
 
Predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH Amor Mašović je napomenuo da su oni na neki način ušli, kao institucija, nepripremljeni u ovu veliku operaciju iz jednostavnog razloga jer nije bilo nikakvih najava o tome da će doći do ispuštanja hidroakumulacije Bajna Bašta. Praktično su, kako je kazao, desetak dana prije ispuštanja hidroakumulacije saznali za tu činjenicu i u tom vremenskom tjesnacu su morali brzo reagirati.        
 
„Ono što smo mi tražili na obalama jezera Perućac ili u jezeru Perućac, na obalama rijeke Drine,  bilo je negdje otprilike oko 1.000 osoba koje su nestale na području općine Višegrad, uglavnom u gradu Višegradu, ali i nizvodno od Hidroelektrane u Višegradu, po selima na lijevoj obali rogatičke općine, na desnoj obali srebreničke općine te oni koji su nestali u donjem toku hidroelektrane, odnosno jezera Perućac na području srebreničke općine. Dakle, oko 1.000 osoba. Imali smo zabilježeno imenom i prezimenom 824 osobe za kojema se traga u tom kritičnom periodu '92. godine“, kazao je Mašović.
 
Dodao je da su već tada znali da je period od 10 dana i suviše kratak da bi tu operaciju uspješno završili. Nasreću, remont turbina u Hidroelektrani je potrajao značajno duže, ali i u času kad je taj remont okončan, dobili su još jedno dodatno vrijeme usaglašeno na nivou Instituta za nestale osobe i Komsije Vlade Republike Srbije, uz pomoć nekih institucija na nivou obiju država.
 
Mašović je istaknuo i pomoć koju su dobili, najprije od nekih javnih komunalnih preduzeća iz Kantona Sarajevo, uz pomoć Vlade Kantona Sarajevo, koje je osiguralo oko 100 ljudi u prvom periodu.
 
Kasnije se pokazalo, dodao je on, da tih 100 ljudi nije dovoljno i onda je došlo do angažmana, na jedan spontani poziv udruženja porodica nestalih iz Višegrada „Višegrad 92“, koje je sve vrijeme pružalo podršku i pomoć Institutu.
 
„Ova operacija je jedinstvena i po tome što su se prvi put u okviru Instituta na jednom prostoru u BiH našli naši istražitelji iz različitih dijelova BiH, pa reći ću, jer to je izglada u našoj zemlji jako bitno, ljudi koji su različitih etničkih pripadnosti“, kazao je Mašović, te istaknuo da je ovaj zadatak uz pomoć oko 2.400 volontera koji su učestvovali u ovoj akciji uspješno okončan.
 
Ne želeći tome pridavati posebnu pažnju, ipak je spomenuo incident na početku ekshumacije jer tri mjeseca nakon pucnjave, nakon ispaljena dva metka nema nijedne zvanične informacije.    
 
„I dalje ne znamo ko je pucao na nas u onom prvom periodu kada smo izašli na teren“, kazao je Mašović.
 
(Fena)

Iako je trend slabog punjenja općinskih budžeta nastavljen i u 2010. godini, ni jedna od 14 lokalnih zajednica, obuhvaćenih projektom „Lokalna uprava za kvalitet života građana“ u proteklih godinu dana nije učinila skoro ništa na smanjenju javne administracije, upozorili su danas predstavnici Centra civilnih inicijativa (CCI).

Broj činovnika u poređenju sa brojem stanovnika lokalnih zajednica u odnosu na 2009. godinu u većini općina je ostao isti, ili je pogoršan, a po glomaznosti administrativnog aparata i dalje prednjače Mostar i Trebinje, gdje već na 200 stanovnika dolazi jedan činovnik.

Većina općina je, zbog značajnog smanjenja budžeta, smanjila primanja zaposlenih u lokalnoj administraciji, ali gledajući procentualno, izdvajanja za plate administracije su mahom porasla, precizirali su predstavnici CCI-a na današnjoj pres-konferenciji u Banjoj Luci.

Najdrastičniji primjeri su Doboj i Tuzla, gdje su izdvajanja za plaće administracije porasla sa 18 posto na 30 posto, odnosno sa 19 posto na 26 posto općinskog bužeta.

Najveću uštedu u ovoj oblasti napravila je Zenica, koja je izdvajanja za plaće smanjila sa 20 posto na 14 posto, te procentualno gledano, zajedno sa Banjom Lukom najmanje troši za plaće administracije.

„Vrlo malo je učinjeno i na smanjenju odborničkih paušala, pa su oni uglavnom ostali na nivou iz 2009. godine, izuzev općina Pale, Foča, Tuzla i Doboj, koje su vršile smanjenja na nivou 10 posto -30 posto“, navode iz CCI-a.

I pored smanjenja od 30 posto, općina Doboj i dalje prednjači u odborničkim naknadama koje trenutno iznose 890 KM mjesečno.

Općine, obuhvaćene projektom, do polovine 2010. godine nisu pristupile rebalansiranju planiranih budžeta, trenutno stanje govori da će većina morati izvršiti rebalanse do kraja ove godine.

"Iako su socijalna davanja pretrpjela najmanje udare u smislu smanjenja izdvajanja u budžetima u 2010. godini, zbog udvostručenog broja zahtjeva za socijalnu pomoć, realno neće biti dovoljno sredstava da se do kraja godine pokriju sva socijalna davanja prema planovima budžeta kreiranim početkom ove godine. Uzme li se u obzir povećano trošenje sredstava za infrastrukturne projekte tokom predizborne kampanje, pitanje je da li će se rebalansima moći riješiti problem povećanih socijalnih traženja“, upozoravaju iz ove nevladine organizacije.

U sklopu ovog projekta provedena je i anketa u svih 14 gradova o percepciji kvaliteta života od strane samih građana. U prosjeku, građani su najviše zadovoljni pruženim komunalnim uslugama, zatim slijede primarna zdravstvena zaštita, javni prevoz, kultura, sport i turizam.

Na posljednjem mjestu su putna infrastruktura i podsticaji za zapošljavanje.

Kada je riječ o zaposlenosti, najteža situacija i dalje je na području opština Foča i Livnu, gdje na osama, odnosno 6,5 stanovnika dolazi jedna zaposlena osoba. Situacija u Foči drastično se pogoršala, obzirom na to da je u ovoj općini broj stanovnika na jednog zaposlenog samo prije godinu dana bio 4,6. Povećanje nezaposlenosti u velikoj mjeri primjetno je i na području općine Doboj, gdje je na 5,5 stanovnika zaposlena jedna osoba, što je za 20 posto lošije u poređenju sa istim periodom prošle godine. I dalje je najmanje loša situacija u općinama Novo Sarajevo, Trebinje i Banja Luka, gdje u prosjeku na 3,5 stanovnika dolazi jedna zaposlena osoba.

U oblasti obrazovanja, bez obzira na različitu nadležnost u RS i FBiH zbog postojanja kantonalnog nivoa vlasti, ne primjećuje se različito izdvajanje iz lokalnih budžeta gledano po entitetima.

Izuzetak predstavlja trend da veći gradovi u FBiH (Novo Sarajevo, Zenica, Tuzla) izdvajaju manje od tri posto za obrazovanje, dok su općine Široki Brijeg, Doboj, Banja Luka i Travnik izdvojile više od 10 posto iz svojih budžeta za ovu oblast.

(Fena)