Danas su u prostorijama ACIPS-a predstavljeni preliminarni rezultati monitoringa predizbornih kampanja za Opće izbore 2010. godine. Cilj ACIPS-ove inicijative jeste anazila koliko se zapravo političari tokom predizborne kampanje bave stvarnim probelmima i potrebama građana. Ili bolje rečeno koliko se bave retorikom i ispraznom pričom. Predsjednik ACIPS-a Sanel Huskić ovu predizbornu kampanju okarakterisaso je kao “izrazito prljavom”.Teme analize su bila goruća pitanja za građane Bosne i Hercegovine, od nezaposlenosti, obrazovanja, solijalno-zdravstvene politike, korupcije..Cijela analiza je bazirana na nadgledanju nekoliko elektronskih i štampanih medija ( BHT, FTV, RTRS, NTV Hayat, BN, KISS TV, Dnevni avaz, Oslobođenje, Dnevni list, Večernji list, Nezavisne novine, Glas Srpske, kao i tri informativna portala sarajevo-x, bljesak, i bl-live).
-Sve stranke koje su nadgledane, s izuzetkom SDP-a i Narodne stranke radom za boljitak, imale su izuzetno napradačke i agresivne kampanje prema svojim oponentima- kazao je Huskić.
Najrelevantniju kampanju ima Narodna stranka radom za boljitak, dok SNSD ima najnerelevantniju i najnekonkretniju kampanju, dok je najkonkretniji SDP.
-Kada je u pitanju SNSD, njihova kampanja se bazira na tome da četiri čovjeka putuju Republikom Srpskom i uglavnom se bave temama tipa ne međunarodnoj zajednici i zaštitom vitalnih nacionalnih interesa- objašnjava Huskić.
Monitoringom su također obuhvaćeni i predsjednički kandidati, od kojih je najrelevantniju kampanju imao Mladen Ivanić sa 50 posto relevantnih izjava, dok je najgoru kampanju imao Nebojša Radmanović sa 1 posto relevantnih izjava, iako je imao najviše medijskih nastupa, više od 230 izjava u različitim medijima. Tijekom nadgledanja uočeni su trendovi da se u RS-u vrlo malo ili nimalo priča o EU integracijama. U medijskim istupima vodeći je SNSD kao i SDS i PDP nisu posvetili pažnju EU intregracijama. Zanimljivo je i to da stranke u RS-u uopšte ne pričaju o korupciji, jer izgleda korupcije u tom entitetu ne postoji. Što se tiče stranaka u Federaciji BiH najviše su pažnje posvetile Ustavnim reformama, a prednjače SDA i HDZ.
Kada je u pitanju mediji tu prednjači SNSD koji je i najzastupljeniji u medijima kako u Republici Srpskoj tako i u Federaciji BiH.
- Mediji iz RS, sa izuzetkom televizije BN najviše su prostora dali SNSD-u u odnosu na ostale stranke u tom entitetu. Treba dodati i to da je primjećena pojačana aktivnost stranaka na internetu- za kraja je kazala Ena Omeragić, koordinatorica ACIPS-a.
(zurnal.info)
Transparency International Bosne i Hercegovine izvršio je praćenje i analizu i treće sedmice predizborne kampanje za odabranih 10 političkih stranaka, uzimajući u obzir oglašavanje u elektronskim i štampanim medijima.Rezultati monitoringa pokazali su, kako je saopćeno, da su stranke uključene u istraživanje do sada ukupno utrošile oko 1,7 miliona KM, što je duplo više nego u prve dvije sedmice kampanje. S prethodno procijenjenim troškovima za vanjsko oglašavanje od oko dva miliona KM, ovo ukupno iznosi oko 3,7 miliona.
“Ovaj put podaci govore da je Stranka demokratske akcije (SDA) utrošila najviše sredstava, dok su u prve dvije sedmice to bili Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Stranka za BiH. Naime, SDA je samo za sedam dana utrošila više od 250 hiljada KM, i tako ukupnim troškovima kampanje od gotovo 350 hiljada KM „prestigla“ SNSD, koji je utrošio oko 270 hiljada, SBiH i Stranku za bolju budućnost, koje su obje utrošile po oko 250 hiljada KM”, navodi TIBiH.
Naglim porastom oglašavanja podignuta je, navode, i dnevna potrošnja stranaka za oglašavanje u elektronskim i štampanim medijima, koja sada ukupno iznosi gotovo 80.000 KM, ili dnevno oko 100 prosječnih mjesečnih plaća u BiH.
S obzirom na to da je primjetan nagli porast broja oglasa kako se kampanja bliži kraju, TIBiH očekuje da će naročito u zadnjoj sedmici kampanje ovi iznosi biti višestruko veći.
Za procjenu utrošenog novca korištene su prosječne tržišne cijene zakupa medijskog prostora i usluga pripreme promotivnih materijala.
U ovo istraživanje uključeni su samo najzastupljeniji elektronski i štampani mediji u BiH, dok usljed nedostatka resursa i kapaciteta, nisu pokrivene radiostanice niti vanjsko oglašavanje, pa stoga ovi podaci predstavljaju samo mali dio ukupno utrošenog novca.
Također, TIBiH navodi da nije bio u mogućnosti pratiti troškove oglašavanja stranaka na Internetu, odnosno na sve popularnijim portalima, gdje je primjetno sve agresivnije oglašavanje stranaka.
U posljednjoj sedmici kampanje očekuje se i veliki broj stranačkih skupova, gdje za nastupe estradnih zvijezda stranke izdvajaju i više od 100.000 eura, a iz razloga što je praktično nemoguće doći do podataka koliko stranke izdvajaju za organizaciju ovih događaja, ovo također nije uključeno u procijenjene troškove.
Zbog svega ovoga TIBiH smatra da će ukupni troškovi kampanje biti nekoliko puta veći od procijenjenih troškova oglašavanja u medjima.
TIBiH će i nakon završetka kampanje izvijestiti javnost o troškovima oglašavanja stranaka te nastaviti pratiti sve eventualne nepravilnosti u finansiranju kampanja.
Također, ponovo apeliraju na političke stranke da građanima daju uvid u količinu utrošenih sredstava, a što je još važnije izvore od kojih ta sredstva dolaze.
(Fena)
Korupcija u Bosni i Hercegovini je na zavidnom nivou i po tom pitanju u državi nije potrebno ništa mijenjati, smatra 136 nosilaca izbornih lista političkih stranaka u Bosni i Hercegovini. Tek njih 21 smatraju kako je vrlo važno da se obezbijedi adekvatnije normativno regulisanje provođenja postupaka javnih nabavki, kao i potpunije i jasnije definisanje mjesta i uloge Agencije za javne nabavke, te Kancelarije/Ureda za razmatranje žalbi i Suda BiH.Preciznije, tek svaki osmi nosilac kandidatskih listi na predstojećim izborima smatra kako sistem javnih nabavki nije dobar i da ga treba mijenjati jer on ovakav kakav jeste generiše korupciju. Samo je jedan od njih osam odlučan da treba popravljati stanje po tom pitanju i potpisali su Izjavu koju im je ponudilo Udruženje Tender. U toj izjavi se nosioci lista obavezuju da kako će se "u svom ukupnom radu i djelovanju, a naročito ukoliko budu izabrani kao predstavnici građana u Predstavnički dom, odlučno založiti da se prioritetno u radu Parlamentarne skupštine BiH obezbijedi adekvatnije normativno regulisanje provođenja postupaka javnih nabavki, kao i potpunije i jasnije definisanje mjesta i uloge Agencije za javne nabavke, Kancelarije/Ureda za razmatranje žalbi i Suda BiH, kako bi se obezbijedio njihov nužno efikasniji i odgovorniji odnos prema svim prekršiocima odredbi Zakona o javnim nabavkama BiH, doprinoseći tako presudno uspješnoj borbi protiv korupcije u javnim nabavkama".
Kampanja koju provodi UG Tender, uz podršku 26 nevladinih organizacija, u kojoj se od nosilaca Kandidatskih lista za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH traži da putem potpisanih Izjava obećaju kako će se, ukoliko budu izabrani u najviše zakonodavno tijelo, odlučno založiti za prioritetno rješavanje pitanja smanjenja korupcije u javnim nabavkama, nije dala očekivane rezultate. To je očit primjer da se najodgovorniji u vlasti i u narednom mandatu nemaju namjeru obračunavati sa nosiocem korupcije i da će se sredstva poreskih obveznika i dalje nesmetano odlijevati u privatne džepove.
Sam podatak da od 157 nosilaca lista iz 31 političke partije, samo njih 21, iz 11 političkih partija, podržalo inicijativu, najjasnije ukazuje da je pompezno najavljivana odlučnost borbe protiv korupcije, bila tek bacanje prašine u oči sve sluđenijem narodu i samim biračima.
Ono što bi trebalo sviju nas da posebno zabrine jeste činjenica da najodgovorniji u vlasti nastoje, ne da pooštre sistem javnih nabavki, nego nastoje usvojiti znatno blaže i neefikasnije kriterije i mehanizme odgovornosti za neodgovorne pojedince u ugovornim organima. Dokazi za to bili su sadržani u neusvojenom Zakonu o javnim nabavkama, koji na sreću, svih čestitih i odgovornih u društvu, jula mjeseca prošle godine nije izglasan u Parlamentu, pa i ovom prilikom Udruženje se zahvaljuje svima koji su tome doprinijeli, kao i u „Strategiji razvoja sistema javnih nabavki za period 2010.-2015.godina“, dokumentu koji je Vijeće/Savjet ministara BiH usvojilo 26.08.2010.godine, u kome se prosto, za nepovjerovati, zagovara izbjegavanje novčanog kažnjavanja onih koji nepoštuju odredbe Zakona o javnim nabavkama BiH (više u Komentaru na web stranici www.tennder.ba, kao i podaci o odnosu nosilaca Kandidatskih lista).
(UG Tender/zurnal.info)
Tek nakon što se ispostavilo da je kapital kompanije od 2002. do 2005. godine sumnjivim transakcijama smanjen sa 22, 1 na 15 miliona maraka, zainteresirala se Finansijska policija. Istraga je potvrdila dugogodišnje sumnje radnika da su pojedinci iz uprave za račun određenih lobija svjesno uništavali fabriku
Propao je i posljednji pokušaj da se novcem od prodaje državnog dijela kapitala u Fabrici duhana Mostar konačno ožive proizvodni pogoni ove kompanije. Agencija za privatizaciju (APF) FBiH zatvorila je 13. septembra javni poziv za prodaju 67 posto državnog kapitala FDM-a a da nije pristigla ni jedna jedina ponuda. Zbog dugovanja koja su već premašila vrijednost kapitala kompanije, jedini zainteresirani kupci pobjegli su glavom bez obzira a zbog nelikvidnosti FDM-a ni Agencija za privatizaciju više nema opcija za oglašavanje prodaje. U konačnici će Vlada Federacije BiH odlučiti da li je stečaj i u ovom slučaju neminovan.
Ko je „otjerao“ kupce
Pomoćnik direktora Agencije za privatizaciju FBiH, Hamdija Kulović, kazao je za Žurnal da teoretski postoji mogućnost da se izbjegne stečaj za FDM ali samo u „najoptimističnijoj verziji“ Vladine odluke. „Vlada može odlučiti da pomogne FDM ali bi prethodno trebalo uraditi iscrpnu analizu o krajnjim finansijskim efektima takvog poteza. Dakle, trebalo bi procijeniti koliko je u ovom trenutku uopće moguće pokrenuti proizvodnju u FDM-u, koliko je to isplativo, da li je u ovom tenutku moguće vratiti FDM u tržišnu utakmicu, ima li kompanija kadrove koji bi to uspjeli realizirati, dakle koliko bi eventualna Vladina finansijska pomoć u konačnici imala pozitivne rezultate. Nažalost, mislim da su šanse za takvu Vladinu odluku veoma male“. Nimalo ohrabrujući izvještaj o FDM-u, Agencija za privatizaciju će do kraja sedmice dostaviti federalnom ministru poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Malo ko vjeruje da će nakon sadržaja pisma iz APF-a, resorni ministar signalizirati Vladi da za FDM još ima spasa.
Prema posljednjem finansijskom izvještaju urađenom za 2008. godinu, dugovanja Fabrike duhana Mostar iznosila su 8 miliona KM. U tom se periodu gasi i ono malo proizvodnih mašina, uprava već otvoreno diže ruke od kompanije a pri pokušaju telefonskog poziva u FDM telekom operater vam već tada saopćava da ste birali nepostojeći broj. Privatizacijski pokušaj sa firmom Pazardžik BT iz Bugarske ubrzo je propao.
U APF-u procjenjuju da su trenutna dugovanja FDM-a već viša od 12 miliona maraka i da su već premašila vrijednost ukupnog kapitala kompanije. Zbog toga su se „povukli“ i ranije jedini zainteresirani kupci, turski May Group, German tobacco iz Njemačke i ukrajinski Luckyexim. Više ni onih preostalih 80 uposlenika FDM-a koji su godinama strpljivo čuvali svoju fabriku ne vjeruju da bi se bilo ko, ponajmanje Vlada Federacije, nakon svega upustila u finansijsku vratolomiju spašavanja mostarske fabrike.
Jedno od kratkoročnih rješenja koje bi ubrzo moglo uslijediti za FDM je prodaja dijelova fabrike kako bi se riješila dugovanja radnicima. Odluku o tome donosi isključivo Nadzorni odbor kompanije, ako uopće još postoji, a APF bi samo proveo postupak prodaje. U tom slučaju kupac ne bi bio uslovljavan vrstom djelatnosti koju bi obavljao u pogonima.
„Da li će se još razmatrati opcija da mostarsku fabriku pripoji Fabrika duhana Sarajevo, vidjet ćemo. Za vrijeme mandata bivše federalne Vlade, dok je Hadžipašić bio premijer, imali smo čvrstva obećanja da će taj proces početi, međutim, to se do danas nije dogodilo“, kaže Kulović. U ovim je trenucima, tvrdi Kulović, još manje vjerovatan takav poslovni aranžman za FDM. Fabrika je osiromašena, preopterećena dugovima a veliki broj radnika FDM-a još jedino vjeruje da će im biti namirena dugovanja za doprinose kako bi mogli ostvariti pravo na penziju.
Milioni završili na računima fiktivnih firmi
Sudeći po tome kako se gazdovalo Fabrikom duhana Mostar, njena je sudbina bila zapečaćena još prije deceniju. Još tada je bilo jasno da je FDM nekome „smetnja“ na tržištu. Nažalost, tek nakon što se ispostavilo da je kapital kompanije samo u periodu od 2002. do 2005. godine sumnjivim transakcijama drastično smanjen sa 22, 1 na 15 miliona maraka, poslovanjem kompanije se po nalogu Tužilaštva BiH počinje baviti Finansijska policija Federacije. Istraga je potvrdila dugogodišnje sumnje radnika da su pojedinci iz uprave za račun određenih lobija svjesno uništavali fabriku. Šta drugo može biti zaključak nakon nalaza finansijske policije da fakture za tone cigareta jednostavno nikada nisu naplaćivane. Istraga je finansijsku policiju odvela do adresa dužnika za koje se ispostavilo da su većinom nelikvidni a da neke adrese čak uopće nisu postojale. Ispostavilo se tada da FDM samo 910.650 KM FDM potražuje od izvjesne banke BANCOCOM iz Sarajeva za koju nikada nije utvrđeno da je registrirana. Za skoro 3 miliona maraka je FDM oštećena i prodajom cigareta „ispod cijene“ dvjema kompanijama sa Kipra, Dulwich Enteriperez i Funrick Trading. U ovim sumnjivim prodajama posredovale su i neke firme iz Srbije, Crne Gore i sa Kosova. Radnici su godinama nijemo posmatrali šta se radi a progovorili su tek kada je tadašnji direktor Nikola Prce registrirao odmaralište ovog preduzeća u Gradacu u Hrvatskoj ali pod imenom „Tvornica duhana“ iz Mostara a potom ga prodao izvjesnom Krešimiru Ćoriću iz Podaca. Počela je pobuna radnika ali je njen ishod bio jasan još u trenutku kada se uprava prestaje čak i truditi da kriminal u FDM-u bar prikrije.
U NASTAVKU: Gdje je „nestao“ bivši direktor FDM-a Nikola Prce; za čije je interese uništavana FDM...
(zurnal.info)
UG „Zašto ne“ je uradilo analizu programa pet partija na vlasti za mandatni period 2010-2014 s ciljem utvrđivanja stepena ponavljanja obećanja u odnosu na period 2006-2010 i došli smo do zaključka da su vladajuće partije u svojim novim programima ponovile 247 od 367 obećanja koliko su dale u 2006. godini.Dakle, preko dvije trećine ili 67,3 procenata svih obećanja koja su namjeravali ispuniti u periodu 2006-2010 godina i dalje stoje u predizbornim programima Saveza nezavisnih socijaldemokrata, Hrvatske demokratske zajednice BiH, Hrvatske demokratske zajednice 1990, Stranke demokratske akcije i Stranke za BiH.
Ako govorimo o strankama posebno, imamo isto tako zanimljivu situaciju. Stranka demokratske akcije je ponovila 101 od 164 obećanja iz prethodnog programa ili 61,59 posto, pri čemu su u novom programu dali skoro 300 novih obećanja koja nisu bila u programu iz 2006. godine. Tako će u naredne četiri godine, ako dobije podršku glasača, SDA opet voditi BiH ka kandidatskom statusu u EU, opet nas uvoditi u NATO, još jednom osigurati jednakost građana u pristupu socijalnoj zaštiti, ponovno administrativno objediniti „dvije škole pod jednim krovom“, ponovno uvesti specijalni status za Srebrenicu i Žepu i još mnogo toga što smo očekivali da vidimo u prethodne četiri godine.
SNSD je ponovio 38 od 75 obećanja datih u 2006, čime su predstavnici ove stranke priznali da nisu ispunili bar preko 50 posto programa, iako smo mogli čuti više puta sa predizbornih skupova kako su ispunili sve obećano. Da ponovimo, analiza koju je uradio UG „Zašto ne“ je došla do zaključka da je SNSD ispunio tek 2 obećanja ili 3 posto od ukupnog broja datih obećanja. SNSD će tako ponovno izgraditi klinički centar, mrežu autoputeva, opet graditi hidro- i vjetro-elektrane, opet reformirati penzioni sistem, napraviti ponovno reviziju privatizacije, kao i ponovno ući u realizaciju druge faze elektrana Ugljevik i Gacko, te mnogo toga što su trebali uraditi u prethodnom mandatu.
HDZ BiH i HDZ 1990 su ponovili veliku većinu obećanja, čak i dijelova programa iz 2006. godine. Tako je HDZ 1990 ponovio sva obećanja iz 2006. godine, dok je HDZ BiH ponovio 66 od 73 obećanja ili 90 posto svih obećanja koje su trebali realizirati u periodu 2006-2010. Tako mladi mogu očekivati da ih HDZ BiH ponovno zapošljava, a građani uopšte da HDZ ponovno smanji javnu potrošnju ili reformira zdravstvo, dok će HDZ 1990 ponovno izvršiti reviziju privatizacije i dokapitalizacije, stvoriti demokratsku i jaku policiju, te ponovno završiti proces povratka. Osim ovoga, HDZ BiH nam nudi 14, a HDZ 1990 11 novih obećanja koja nismo mogli vidjeti u programima iz 2006. godine.
Stranka za BiH je jedina od pet vladajućih partija skoro u potpunosti odustala od programa iz 2006. godine, od kojeg nije, podsjećamo, ispunila niti jedno obećanje od 16 datih. Tako nam sada Stranka za BiH ponovno nudi samo 3 od 16 neispunjenih obećanja, te svoj program pojačava sa preko 130 novih. Ono što nam ponovno nude su teritorijalna reogranizacija države na kojoj su i bazirali većinu programa iz 2006. godine, te stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH.
„Porazno je da stranke na vlasti ponavljaju čak dvije trećine svojih programa i time žele da ponovno osvoje mandat od građana/ki. Mislimo da su trebale bolje iskorisiti svoje mandate, kao i svoje predizborne kampanje, da urade to što su obećali 2006. godine, kao i da objasne građanima/kama zašto nisu ispunili većinu onoga što su obećali. Poručujemo predstavnicima partija na vlasti da ne treba da pokušavaju dobiti novi mandat ponavljanjem neispunjenih obećanja, a građanima/kama da ne nasjednu na ovo, te da o njihovom eventualnom novom mandatu na izborima odluče isključivo na osnovu onoga što su radili u prethodne četiri godine“, poručuju iz UG „Zašto ne“.
(UG "Zašto ne"/zurnal.info)
U sklopu predizborne kampanje Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine je predstavila pamflet, u kojem pokušavaju objasniti biračima zašto vrijedi dati glas za stranku koja nije postigla ništa u posljedne četiri godine koliko učestvuje u foteljaškoj raspodjeli vlasti, što zalutali u našu realnost stignu još nazvati i velika koalicija.
Osvrt na postavljeno kroz 10 tačaka, svakako je tek dašak svega onoga što nije postignuto, što je obećano pa se sada 'naobećava', ali je sjajan pregled vlastitog priznanja HDZ BiH da nije učinio ništa u posljednje četiri godine.
Provodimo ustavnu reformu u Bosni i Hercegovini – U objašnjenju ove zanimljive tvrdnje stoje stavovi HDZ BiH prema ovom pitanju, bez nekih jasnih pokazatelja šta su na ovom pitanju isti uradili u posljednje četiri godine. Naravno, kako bi objašnjenje imalo svoju širinu i smisao, jasno je umetnuta floskula od tri reda koja se poziva na evropska iskustva i zaštitu ljudskih prava. Pored toga u ovom pitanju je dat osvrt i na reformu javne uprave, gdje stoji da će stolna stranka raditi na tome da ona bude jeftina i učinkovita, kao da HDZ BiH nema nikakve veze sa birokratskim haosom u Bosni i Hercegovini.
Smanjujemo nezaposlenost – Tu sada već počinje haos sa tezama o podsticanju države da investira, kroz obećanja za okončanje privatizacije, koje je staro koliko i naš suživot sa HDZ-om, preko potpore izvoznicima, do povećanja zaposlenosti od 2% na godišnjoj razini. Svekupno, ovaj razlog 'zašto glasati za HDZ BiH' se pretvara u nabrajanje svih neostvarenih obećanja iz 2006. godine, koji svoj vrhunac licemjerja i gluposti dostižu zaključkom da će raditi na povećanju stope zaposlenosti žena od 2,5%, pokušavajući u svoj ideološki pravac borjaniziranog feminizma uvesti i frtalj brige za ravnopravnost spolova.
Borimo se protiv korupcije i kriminala – Ovaj sjajni ideal, koji će naravno biti ispunjen sa Draganom Čovićem na čelu i svim njegovim kaznenim prijavima u džepu, planira se ostvariti jačanjem Agencije za borbu protiv korupcije. Uzimajući u obzir da je autor ovog velikog obrazloženja već utvrđeno imao u ranije dvije stavke problema sa koncentracijom, tu pronalazimo i objašnjenje zašto je pola teksta na ovu temu potrošeno na priču o tome kako će mladim bračnim parovima kroz fondove dati podršku, a iz oduzete imovine za koju se utvrdi da je stečena mitom i korupcijom.
Stvaramo uvjete za razvoj malog i srednjeg preduzeća – Pobrojana obećanja u ovom segmentu opet se vraćaju na sve one izbore ranije, od fantomskih poticaja do smanjenja fiskalnog opterećenja, zaboravljajući da je većina onoga što je vlast učinila u posljednje četiri godine, ako je bilo i u čiju korist, onda je to u održanje velikih korporacija i nosilaca političke moći iz sjene.
Osiguravamo veću zastupljenost žena u društvu – Naravno da će HDZ BiH zaštiti majku u porodiljskom statusu, ali kroz taj svoj poduhvat neće objasniti gdje se porodični status, trudnoća i materinstvo izgubila na putu od nacrta do usvojenog Zakona o zabrani diskriminacije.
Poboljšavamo položaj mladih u društvu – HDZ BiH ponosno ističe da će osigurati rad mladih u volonterskom statusu, a zatim nabraja sve mogućnosti koje istina postoje poput pripravničkog staža, stimulacije zapošljavanja mladih i stambenog zbrinjavanja mladih porodica, ali nigdje ne razmatra koliko je statistički zanemariv broj mladih obuhvaćenih ovakvim beneficijama.
Reformiramo mirovinski i zdravstveni sustav – Jasno, nikakav napredak nije postignut, ne postoji nikakav napredak u ove dvije oblasti, a obećanja o većoj dostupnosti zdravstvene zaštite su ponavljanje stavova HDZ BiH od svih ranijih izbora, ali ostaje nejasno šta su zaista tim 'stavovom' postigli, odnosno zašto da građani i građanke opet glasaju za branitelje časnog ideala jednakosti, koji pritome nisu ništa učinili da ga ostvare u društveno-političkoj realnosti Bosne i Hercegovine.
Sa Europskom pučkom strankom idemo u euroatlantske integracije – Nema potrebe posebno se baviti ovim pitanjem, uzimajući u obzir da HDZ BiH i vladajuće strukture snose punu odgovornost zbog kraha u procesu liberalizacije viznog režima, nerješavanja pitanja koja bi otvorila put u NATO, te minimalan napredak na putu u članstvo Evropske unije.
Pokrećemo razvoj poljoprivrede, ruralnih područja i razvoj turizma – Uzimajući u obzir da se ovo pitanje nalazi poslije EU i NATO-a, koji obično idu kao generalni cilj koji se nalazi na kraju određenog opisa programa, duboko sam uvjeren da su ovaj i naredni 'razlog' dopisani, kanda ih je neko smetnuo sa uma, u onoj silnoj provedbi ustavnih reformi i čvrstoj zaštiti materinstva. Omogućavanje bolje zaštite domaćeg tržišta kao jedan od ključnih dijelova ove tačke osvrta predstavlja svakako obećanje koje je već jednom palo na Ustavnom sudu, a što se tiče svih drugih uvjeravanja o davanju potpore, modernizacije i napretka, jedino što možemo reći jeste: pogledajte obećanja 2006. i ispunjeno u posljednje četiri godine.
Obrazovanje – mogućnost i šansa, informacijsko društvo i nove tehnologije – Obrazovanje donosi sve veće troškove za studente/učenike i njihove porodice, država i cijeli sistem kasne u punoj implementaciji Bolonjske deklaracije, vlast je promašila više vozova za programe evropskih institucija koji se tiču poticaja za inovativnosti i nove tehnologije, ne jenjava broj mladih koji napuštaju zemlju, a napadi na autonomiju univerziteta su naravna stvar poremećenih odnosa u društvu.
Čekajući izbore, mi živimo reprize. Na programu su opet Zablude.
(razglasaj.ba/zurnal.info)
Iako je iz budžeta u BiH u posljednjih šest godina izdvojeno nešto više od 111 miliona KM za troškove političkih stranaka, one su sebi omogućile da besplatno ili uz minimalnu kiriju koriste najmanje 246 poslovnih prostora u vlasništvu općina
Opštine u Bosni i Hercegovini (BiH) godinama besplatno ili uz minimalnu kiriju daju poslovne prostore strankama na štetu lokalnih budžeta iz kojih se finansiraju projekti od interesa građana.
Prihvatajući poslovne prostore bez naknade, stranke krše Zakon o finansiranju političkih stranaka BiH koji im zabranjuje da, osim novca iz budžeta, primaju druge priloge od institucija vlasti, javnih preduzeća i ustanova.
Od 2004. do 2009. godine različiti nivoi vlasti su iz budžeta izdvojili nešto više od 111 miliona KM za plaćanje troškova stranaka, uključujući i kiriju. Međutim, Centralna izborna komisija (CIK) nema podatke da je bilo koji nivo vlasti u BiH umanjio budžetska davanja strankama za iznos neplaćene rente.
Iako su sankcije za uzimanje nedozvoljenih priloga propisane Zakonom, zvaničnici CIK-a kažu da još nemaju mehanizam za kažnjavanje stranaka koje te prostorije koriste bez naknade.
Stranke su uglavnom dobijale na korištenje poslovne prostore, a u pojedinim općinama su im dodjeljivane i zgrade predškolskih ustanova. Općinski odbor Stranke demokratske akcije (SDA) Novi Travnik dobio je na besplatno korištenje u 2008. godini prostor u obdaništu Rijad Dizdarević. Iste godine općina Modriča je lokalnom odboru Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) ustupila prostorije starog obdaništa.
Prikrivali obavezu plaćanja rente
Prema izvještajima CIK-a, općine i druge institucije vlasti su od 2004. do 2009. godine strankama ustupile na besplatno korištenje najmanje 246 poslovnih prostora. Revizori CIK-a su uspjeli izračunati da je nedozvoljeni prilog za 121 poslovni prostor iznosio 1.079.437 KM. Za preostalih 125 poslovnih prostora nisu dobili podatke o kvadraturi i cijeni zakupa, zbog čega nisu mogli izračunati nenaplaćeni iznos rente.
Predsjednica CIK-a, Irena Hadžiabdić objašnjava da 19 općina nije donijelo čak ni odluke o cijenama zakupa.
U tom periodu SDA je besplatno koristila 50 javnih prostorija, Stranka za BiH 34, Socijaldemokratska partija (SDP) 25, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) 24, Srpska demokratska stranka (SDS) 22, SNSD i Partija demokratskog progresa (PDP) po 19, a Socijalistička Partija RS (SPRS) 17. Ostala 53 ustupljena prostora koristile su druge stranke.
Revizori CIK-a su u izvještajima o reviziji za 2008. godinu uspjeli dokumentovati 237.933 KM zabranjenih prihoda stranaka od općina, a u manjem dijelu i Vlade FBiH. Stranke koje su sklopile ugovore o zakupu bile su dužne plaćati najamninu, no kako navode revizori, neke u svojim finansijskim izvještajima nisu prikazale troškove zakupa.
Koristeći besplatne prostore ili plaćajući najamninu ispod stvarne cijene u osam općina, SDA je u 2008. godini ostvarila prihod u ukupnom iznosu od 87.351 KM.
Još jedna od stranaka na vlasti, Stranka za BiH je na ime ustupljenih prostora u 2008. godini zaradila najmanje 36.430 KM. Korist na ovaj način ostvarile su i SDP i SNSD. SDP je iste godine besplatno koristila najmanje 20 prostora, a revizori su imali podatke o kvadraturi i cijeni za pet. Na osnovu toga su izračunali nedozvoljeni prihod od ukupno 23.236 KM. Iako je SNSD koristila 10 prostora, revizori su uspjeli izračunati zabranjen prihod samo za dva, u ukupnom iznosu od 1.150 KM.
I novac i prostor
Općina Novo Sarajevo je ove godine izdvojila 360.000 KM za rad političkih stranaka koje učestvuju u radu Općinskog vijeća. I pored toga, općina je SDP-u i SDA, Našoj stranci i Bosanskohercegovačkoj patriotskoj stranci (BPS) omogućila besplatno stanovanje.
"Tako je odlučilo Općinsko vijeće", izjavio je za CIN načelnik ove općine i član SDA Nedžad Koldžo. Kaže da samo radi ono što Vijeće od njega traži.
Predsjedavajući Općinskog vijeća Novo Sarajevo i član SDP-a, Nebojša Simić kaže da stranke same dogovaraju besplatno korištenje poslovnih prostorija.
"Jednostavno, to se tako radi kako bi se došlo do nekog balansiranja i mira i to ide tako godinama", kaže Simić.
Revizori CIK-a su utvrdili da SDA, na osnovu Ugovora o zakupu poslovnih prostorija, zaključenog u martu 2008. godine sa Općinom Centar Sarajevo, koristi poslovni prostor površine 105 metara kvadratnih po ugovorenoj cijeni od 1 KM po metru kvadratnom, iako najniža cijena zakupnine u toj zoni iznosi 15 KM po metru kvadratnom.
Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN) je izračunao da je SDA, koristeći taj prostor u periodu od aprila 2008. do augusta 2010. godine, ostvarila dobit od 42.630 KM.
"Kod nas je to utvrdilo Općinsko vijeće i trenutno takve ugovore imaju SDA, SBiH, Naša stranka i BPS", kaže Fahrudin Kurtović, pomoćnik načelnika za privredu i financije Općine Centar Sarajevo.
Slične ugovore ima i SDS sa općinom Srbac (1KM po metru kvadratnom) i sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom), HDZ BiH sa općinom Tuzla (1KM po metru kvadratnom) i sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom) te SNSD, SDP BiH, PDP i SPRS sa općinom Brod (2KM po metru kvadratnom).
U ulici Maršala Tita br. 9 u Sarajevu svoje urede je smjestilo nekoliko političkih stranaka. Jedna od njih, Stranka za BiH, koja, prema riječima Harisa Ihtijarevića, direktora Službe za zajedničke poslove FBiH sa njima godinama odbija da potpiše ugovor o zakupu. Ihtijarević kaže da SBiH odbija ugovor sa obrazloženjem da je zgrada u kojoj je smješten njihov ured državna imovina i da ga zbog toga ne mogu potpisivati sa FBiH.
Iako su potpisale ugovor, rentu u ovoj zgradi ne plaćaju ni SDA, Liberalno demokratska stranka (LDS), Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990), Hrvatska seljačka stranka-Nova hrvatska inicijativa (HSS-NHI), Socijaldemokratska unija (SDU) i Evropska ekološka stranka (E-5).
CIK od 2004. godine upozorava na problem besplatnog korištenja prostora u Titovoj. Ipak, Ihtijarević je tek u januaru ove godine podnio Pravobranitelju FBiH zahtjev za pokretanje postupka za iseljenje svih stranaka koje ne plaćaju kiriju.
Ilegalni podstanari
Svetozar Pudarić, predsjednik Glavnog odbora SDP-a, kaže da se besplatnim davanjem poslovnih prostorija želi dati jednaki uvjeti za rad svim političkim subjektima, te da su izvještaji CIK-a nerealni.
"CIK svašta nešta posmatra na svoj način i članovi CIK-a takvim tumačenjima pokušavaju da osiguraju svoj položaj što duže", kaže Pudarić.
CIK je prije četiri godine poslala cirkularno uputstvo svim općinskim vlastima u BiH od kojih je tražila da prekinu sa praksom besplatnog izdavanja javne imovine političkim subjektima. Unatoč upozorenjima, općine su nastavile po starom, a stranke i dalje nisu prijavljivale obavezu plaćanja rente.
Hadžiabdić kaže da nisu mogli kažnjavati stranke jer bi time diskriminirali one za koje su prikupili dokaze, u odnosu na stranke kojima nisu uspjeli izračunati nedozvoljen prihod zbog nepostojanja podataka o kvadraturi i visini rente.
Rješenje problema Hadžiabdić vidi u donošenju Zakona o političkom organizovanju. Ona kaže da CIK godinama pokušava animirati Parlament BiH da donese taj zakon, ali da stvari idu teško. Hadžiabdić stoga sumnja da će taj zakon biti donijet uskoro.
U europskim zemljama zakonima je propisano da političke stranke mogu računati na novac ili besplatne prostore. To znači da, ako stranke besplatno ili po nižoj cijeni koriste javnu imovinu, država će im razliku oduzeti od ukupnog novca koji imaju pravo da dobiju iz budžeta.
(zurnal.info)
Kako Žurnal saznaje, maturanti srednje škole u Banovićima koju su nedavno bili žrtve prevare njihovog direktora, jutros su opkolili školu i gotovo da je drže pod opsadom.
Prema informacijama koje smo dobili, sa maturantima su se solidarisali i ostali učenici, tako da je nastava obustavljena. Škola je zaključana, a ulaz u školu čuvaju policajci. Pored učenika, ispred škole je i grupa roditelja. Jednom rečju kojom se može opisati trenutno stanje ispred Mešovite srednje škole u Banovićima je haos.
Da podsetimo. Žurnal je tokom vikenda pisao o tome kako je direktor škole od maturanata ukrao gotovo 36 hiljada maraka. Novac je trebao da bude uplaćen agenciji koja je vodila maturante na ekskurziju. Taj novac nije bio uplaćen, a učenici su morali da se vrate kućama o svom trošku.
(zurnal.info)
Scenario pljačke u Fabrici duvana Banja Luka je općepoznat: formira se «treće lice» koje iz fabrike matice izvlači krv poput vampira, sve dok krava muzara ne skapa
Koliko puta smo čuli krilaticu «pljačkaška privatizacija», čije zazivanje nije dovelo ni do kakvih pomaka, već daljeg i dubljeg potvrđivanja notorne činjenice da su građani ove zemlje oderani kao zečevi. Međutim, tu problem ne prestaje, jer vaskoliko neznanje istih tih građana, potaknuto licemjernom politikom države što štiti pljačkaše, onemogućava da vidimo kako nas i dalje pljačkaju. Odnosno, onemogućava da spoznamo kako pljačkaška privatizacija jeste uveliko odmakla, ali da su oni, uprkos tome, još uvijek vlasnici najmanje desetak milijardi maraka vrijednog kapitala. Jednostavnije rečeno, država jeste prodala svoj udio u frmama, ali ostale su akcije koje su u vlasništvu radnika (građana), popularno nazvanih «mali akcionari». Ukupan zbir kapitala «malih akcionara» daje narečenu enormnu vrijednost, koju im pokušavaju oteti kupci državnog kapitala uz prećutnu saglasnost i podršku države, koja štiti mešetare i čini sve da svojim podanicima otme iz ruku akcije koje imaju. Primjera je užasno mnogo i u svakom od njih pljačka narodnih dobara je osovina koja pokreće novu pljačku-pljačku malih akcionara. Tek nedavno, ovi višestruko prevareni i oguljeni ljudi počeli su da se udružuju i manje više neuspješno potražuju svoje. Tragično je da upravo oni od države i njenih kriminalaca spasavaju ono što bi država trebalo da štiti. Eklatantan primjer je privatizacija Fabrike duvana Banjaluka, na kojem se vidi kako kupac državnog kapitala nemilosrdno uništava jednu, donedavno, respektabilnu firmu, po receptu veđ viđenom u Bosni i Hercegovini (posebno u Republici Srpskoj) najmanje hiljadu puta.
VELIKI PLJAČKAJU MALE
Državni kapital (55 posto) u Fabrici duvana Banjaluka (FDBL) kupila je firma «Antonić trade» d.o.o. Laktaši, 27.09.2006. godine. Sama po sebi ova prodaja je nelegalna jer je Vrhovni sud Republike Srpske presudom iz 2001. godine utvrdio da je kapital u FDBL smanjen na vještački način. To praktično znači da je udio malih akcionara veći od 45 posto, odnosno da državni kapital u FDBL nije prelazio natpolovičnu vrijednost, te samim tim u tom obimu nije ni mogao biti prodan. Ovu odluku Vrhovnog suda u potpunosti je ignorisala tadašnja Direkcija za privatizaciju RS (sada utopljena u Investiciono – razvojnu banku), kao i ostale entitetske institucije, pa je država prodala i ono što nije njeno. To je tek početak kriminalnog kola, jer se nezakonite radnje, koje sve odreda imaju status teškog krivičnog djela, nastavljaju da redaju u godinama koje dolaze. Kupac se ugovorom obavezao da će u roku od tri godine u FDBL investirati ukupno 4.770.000 konvertibilnih maraka, od čega, naravno, nije bilo ništa. Umjesto milionske investicije iz Zagrebačke fabrike duvana dovučene su stare mašine, koje nikada nisu instalisane u ovdašnjim pogonima, već skupljaju prašinu po kojekakvim skladištima u okolini Banje Luke. Nebojša Antonić, vlasnik «Antonić trade», tvrdi da te mašine vrijede desetak miliona maraka, što je smiješno, jer samo bi idiot dopustio da mu tako vrijedna oprema hrđa u memljivim skladištima. Suština je da se ovdje radi o fiktivnom ulaganju, čiji je cilj prevara države i izvlačenje ekstra profita iz FDBL, a zatim njeno potpuno uništenje kroz stečaj, da bi krešendo ove mafijaške priče bila prodaja atraktivnog zemljišta u centru Banjaluke, gdje se FDBL i nalazi.
DOBITAK PRIKAZAN KAO GUBITAK
Upravo ovaj scenario je na djelu, a hodogram je opštepoznat: formira se «treće lice» koje iz fabrike matice izvlači krv poput vampira, sve dok krava muzara ne skapa. A FDBL je trenutno u fazi skapavanja, jer je parazit «Antonić trade» iz nje izvukao desetine miliona, što se zna. Kada se tome doda i enormni šverc cigareta i alkohola koji se obavlja ispod svodova FDBL, štete po budžet su višestruko veće. Komparacija poslovanja FDBL i «Antonić trade», koji prodaje njene proizvode, najbolje potvrđuje izrečenu konstataciju: FDBL je trenutno zadužena za cijelih cca 1,3 miliona maraka preko vrijednosti ukupnog kapitala firme. Suštinski, FDBL ne vrijedi apsolutno ništa i uz to duguje milionsku svotu. Istovremeno, za ove tri godine koliko je vlasik većinskog paketa akcija (ali ne i cijele FDBL), firma «Antonić trade» bilježi nevjerovatnu ekspanziju, koja se ogleda u dobitku cijelih cca 12 miliona KM i to neto (dobit za 2007. je 8.628.681, za 2008. ona iznosi 2.236.776., dok je u 2009. godini neto zarada 1.886.699 KM).Uz sve ovo, FDBL je firmi «Antonić trade» do početka ove godine bila dužna cijelih 7,6 miliona KM, što znači da je sa današnjim danom ta cifra uveliko premašila deset miliona KM. Na ovaj način stvoren je ambijent u kojem «Antonić trade» može da pokrene stečajni postupak i zahtijeva naplatu svojih potraživanja. Takav potez je neminovnost i on će, bez sumnje, značiti i kraj FDBL, odnosno njenu likvidaciju. Mali akcionari će ostati bez ičega, Antonić će fabriku srušiti, a na zemljištu zaraditi novu desetinu miliona. I to sve uz nesebičnu pomoć izvršne vlasti na čelu sa Miloradom Dodikom.
SUKOB INTERESA
Nebojša Antonić je vlasnik 55 posto državnog kapitala u FDBL, a njegova supruga Vesna je predsjednik Nadzornog odbora FDBL, dok mu je otac Ilija predsjednik Upravnog odbora. Na posljednjoj Skupštini akcionara, Antonić je upitan da li se tu radi o sukobu interesa, na šta je on odrečno odgovorio.
ALFA
Antonić je jedan od najvećih finansijera zaštirarske agencije «Alfa», koja čini jedan od stubova pretorijanske garde Milorada Dodika. Suštinski, «Alfa» je paravojna jedinica, formirana da u slučaju potrebe zaštiti Dodika. Njen generalisimus je Miloš Čubrilović Čubri, Dodikova senka, dok je glavni operativac Čubrijev kum Velibor Šotra, sitni hohštapler i kriminalac, koji je prije dvije godine nudio svoje usluge SIPI, tražeći da bude oslobođen postupaka koji se vode protiv njega.
ŠVERCER
Nebojša Antonić enormno se obogatio švercujući cigarete u ratnom i posebno u poratnom periodu. Na ovim poslovima zaradio je milionske iznose, koje pokušava legalizovati učestvujući u privatizaciji. Zbog toga je i kupio FDBL, ali se nalazi pod strogom prismotrom Dodikovih ljudi, kako on tako i njegovo poslovanje. Glavni «revizor» Antonićevog poslovanja je Šotra, koji kontroliše sve nabavke i novčane transfere, a u FDBL se vodi kao šef obezbjeđenja.
PRODAJA CIGARETA ISPOD VRIJEDNOSTI
Vrlo je interesantna poslovna logika Nebojše Antonića: on je tokom prošle godine prodao u Srbiji čak 260 tona cigareta po upola manjoj cijeni. Kako se ne radi o robi kojoj je pri kraju rok trajanja, nema sumnje da je riječ o švercu u koji su umiješane strukture RS, ali i Srbije. Tako je Antonić kilogram cigareta u Srbiji prodavao po cijeni od 2,9-3 evra, iako je njegova cijena nešto veća od 6 evra (12 KM). Samo na ovom poslu iskazan je gubirtak FDBL od cca 900 hiljada KM, a za nevjerovati je da notorni švercer i kriminalac radi na svoju štetu. Uz sve to, on i njegove gorile prijete svakom onom ko se usudi da upita za njegove poslove.
Radnici Polihema traže svoje, policija ih hapsi dok “novi” vlasnici krčme imovinu koju im je država prepustila na milost i nemilost
E, kako bih volio biti Džafer Selimović. Imao bih stan u Neumu, plaću dvije milje i suprugu Zlatu sa uplaćenim doprinosima. I sve bih to imao zahvaljujući Peri Konjevodu. Samoimenovanom direktoru neumskog hotela Stela. Hotela otetog od tuzlanske Poliuretanske hemije i Federacije BiH.
STAN, AUTO, POZAJMICA...
Naime, u junu 2005. godine, direktor i kuhar potpisali su ugovor kojim su odredili da Džaferova plata bude 2.000 KM. I još su se dogovorili da se Džaferu obezbijedi privremena garsonjera, što je obaveza direktora, nakon čega će kuhar i direktor tražiti konačno rješenje. A prijedlog konačnog rješenja je naveden u članu 6. potpisanog ugovora: “Stan Džafer kupuje na kredit, a otplata rata vršit će Džafer s tim ako je to poslovno moguće da stan bude 50:50 Stellin ili Džaferov stan”
I to nije sve. U članu sedam, ugovorne strane su se usaglasile da će “Džaferova žena Zlata 3 mjeseca biti na bolovanju, a potom će Stella uplaćivati za gospođu Zlatu doprinose koji iznose cca 250-300 KM mjesečno”.
I ko sada ne bi poželio biti Džafer S.? Onaj ko ne zna kako živi Luka Konjevod, brat direktora Pere Konjevoda.
U oktobru 2001. godine, „Salus hotel Sella“ d.o.o. Neum, zastupan po direktoru Peri Konjevodu, sa firmom Alfa Vils, zastupanom po Luki Konjevodu, potpisao je ugovor o izvođenju građevinskih poslova u Hotelu. Braća Konjevod su se, naime, pismeno dogovorila da „nepoznati građevinski radovi“ koštaju 58.900,00 KM. Ugovor je sačinjen u dva istovjetna primjerka od kojih je jedan otišao Luki, a drugu Peri. Iskopirani treći primjerak, devet godina kasnije, proslijeđen je medijima.
Ali nije to bilo jedino bratsko poslovanje. Hotel Stela, zastupana po Peri, u avgustu 2000. godine, posudila je 10 hiljada njemačkih maraka Aluplastu, zastupanom po Luki. Pozajmljeni iznos brat Luka je bio dužan vratiti kad bude imao para. Odnosno, kada njemu jedna hrvatska firma koja poslije s Perom isplati poslove koje je Luka radio na Perinom objektu. Nije vam jasno? Nije ni nama!
ZAŠTO DRŽAVNO VIŠE NIJE DRŽAVNO?
A sad spektakl. Pero Konjevod je, zastupajući hotel Stela, 20. januara 2003. godine odobrio „interni kredit“ Tatjani Konjevod. Visina kredita koji je tata odobrio kćerki – nije poznata. No, u dokumentu piše da će Tatjana iskoristiti novac za nabavku osobnog automobila, koji će koristiti i u službene svrhe.
„Početak otplate je 1.6.2003. godine. Mjesečna rata je 100 KM“, piše u ugovoru.
Ipak, vrhunac je dostignut u narednoj tački ugovora: “Počevši od 1.6.2003. godine KORISNIKU kredita se za svaki mjesec proveden u radnom odnosu u hotelu, otpisuje 100 KM“, pišu i potpisuju tata Pero i kćerka mu Tatjana.
Tatjana je, naravno, još uposlenica Hotela Stella. Uredno nije vratila kredit. A i što bi vraćala kada bi tata Pero taj novac, opet, uzeo sebi? Naime, u izvodu iz blagajne Hotela, piše da je 15. oktobra 2008. godine, Pero Konjevod naplatio “drugi dio plaće za listopad” iste godine. Iznos je 6.000 KM. Ili slovima ŠEST TISUĆA KM.
Ali osim Pere, dobro zarađuje i Božo. Božo Šutalo. Član nepostojećeg Nadzornog odbora hotela Salus vila Stella Neum. Boži je, recimo, prije tačno dvije godine, iz blagajne Hotela isplaćeno 1.200 KM. Za članstvo u nepostojećem NO.
A zašto Nadzorni odbor ne postoji? E, to treba pitati premijera Mustafu Mujezinovića i ministra turizma Nevenka Hercega. Oni i njihovi prethodnici pojačani Rešadom Žutićem i Zlatanom Dedićem odrekli su se većinskog državnog kapitala u hotelu vrijednom 20 miliona maraka. Radnici tuzlanske Poliuretanske hemije svog se dijela nisu odrekli. Zato ih i privode ispred zgrade Vlade.
FOTO GALERIJA: Faksimili ugovora
{slimbox images/Galerije/neum/1.jpg,images/Galerije/neum/1.jpg;images/Galerije/neum/2.jpg,images/Galerije/neum/2.jpg;images/Galerije/neum/3.jpg,images/Galerije/neum/3.jpg;images/Galerije/neum/4.jpg,images/Galerije/neum/4.jpg;images/Galerije/neum/5.jpg,images/Galerije/neum/5.jpg;images/Galerije/neum/6.jpg,images/Galerije/neum/6.jpg;images/Galerije/neum/7.jpg,images/Galerije/neum/7.jpg}
(zurnal.info)
Uskotračna pruga koju su pompezno otvorili Dodik i Tadić bila je postavljena na asfalt, a šine su uklonjene čim su otišle televizijske ekipe
Nije prošlo ni mjesec dana otkako su premijer Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednik Srbije Boris Tadić, pompezno, u stopu praćeni režimskom medijskom bolumentom, otvorili uskotračnu prugu od Mokre Gore do Višegrada i oživjeli “ćiru”, da bi pruga preko noći nestala.
Ispostavilo se da je vraćanje “ćire” i pruge uskih tračnica, koja je trebalo da poveže Mokru Goru u Srbiji sa Višegradom u RS i doprinese oživljavanju turizma i otvaranju novih radnih mjesta u tom kraju, bila velika prevara i predizborna medijska predstava. Građani Višegrada ostali su šokirani kada su radnici počeli da dižu prugu od stare željezničke stanice, u dužini od 200 metara, koja je postavljena netom prije ceremonije navodnog otvaranja pruge, upriličene 28. avgusta.
- Sa jednom od ovdašnjih firmi sklopljen je ugovor da se pruga završi do 31. decembra ove godine. Šest dana prije dolaska Dodika i Tadića u Višegrad stigla je direktiva da se pruga po svaku cijenu mora postaviti do 28. avgusta. Nije bilo druge, nego improvizovati- šine su postavljene po asfaltu, samo da bi televizijske kamere snimile kako ‘ćiro’ stiže u Višegrad, ispričao nam je jedan od stanovnika tog mjesta, upućen u cijeli slučaj.
Prema njegovim riječima, sada se diže cijela dionica pruge postavljena preko asfalta, u dužini od oko 200 metara.
- Sve je urađeno samo da se Dodik i Tadić uslikaju i proslave još jedan, navodni, zajednički projekat RS i Srbije. Činjenica je da oni na željezničku stanicu u Višegradu uopšte nisu stigli ‘ćirom’, već je stara kompozicija tu dovučena, krećući se tri kilometra na sat, samo da bi bila uslikana, kazao je sagovornik “Žurnala”.
Iako su režimski mediji objavili da su građani Višegrada ovacijama dočekali Tadića i Dodika, istina je da u cijeloj ceremoniji mnogo stvari nije štimalo.
- Bina je bila tako postavljena da su Dodik i Tadić gledali u ‘ćiru’, a sav narod, koji se tu okupio, bio je iza bine i iza Dodikovih i Tadićevih leđa. Možda je riječ o simbolici - da ćemo posle 3. oktobra Dodiku vidjeti leđa, kazao je naš sagovornik.
“Ćiro” u Višegrad neće stići u skorije vrijeme, bez obzira što su ga na dan tamo doveli Dodik i Tadić. Zato simbolike ima i u onome što je 28. avgusta u Višegradu rekao Dodik - političari se mjere po tome šta ostave iza sebe. U Višegradu nije ostavio ništa, osim velike blamaže i štete nanesene postavljanjem pruge za jedan dan. Sve ostalo je nebitno, od Dodikovih priča da je u obnovu uske pruge uloženo 12 miliona konvertibilnih maraka, do pustih obećanja da će za pet do 10 godina biti otvoren zajednički projekat sa Srbijom- autoput od Užica do Višegrada, koji će se kasnije razdvajati u dva kraka prema Romaniji i Trebinju.
S ozbirom na sve, groteskno zvuči i Tadićeva izjava da ima mnogo zajedničkih projekata sa njegovim "drugom Miletom Dodikom", koji povezuju ljude sa ove i one strane Drine.
(zurnal.info)
Centri civilnih inicijativa (CCI) predstavili su danas mandatni izvještaj o monitoringu rada Parlamenta i Vlade Federacije BiH od 2006. do 2010. godine.
Prethodne četiri godine rada Parlamenta i Vlade FBiH protekle su u vidu nefunkcionalnosti i loše koordinacije te nedostatka vidljivih i dugoročnih poboljšanja kvaliteta života, predstavljeno je izvještajem CCI-a.
Na današnjoj prezentaciji izvještaja glasnogovornica CCI-a Majda Behrem-Stojanov je navela da će četverogodišnji mandat Vlade i Parlamenta FBiH uglavnom biti upamćen po ostavci premijera Nedžada Brankovića, imenovanju Mustafe Mujezinovića, rastućim socijalnim nemirima, otimanju od ugroženih kategorija društva, povećanju vlastitih plaća u kriznom vremenu i sveukupno lošem radu.
Vlada FBiH je realizirala tek 40 posto planiranih zakona. Svi dosad utvrđeni zakoni iz planova rada Vlade FBiH, njih 146, zbirno predstavljaju rezultat koji je trebalo ostvariti u julu 2008., a ne 25 mjeseci kasnije.
Konsultant za monitoring CCI-a Denis Telić navodi da je prethodni saziv Vlade (2002-2006) u mnogim segmentima bio efikasniji od sadašnjeg saziva.
"Prijašnji saziv je održao više sjednica, donio više zakona, a sve to je radio za mnogo manje novca, a građani FBiH su rad ministara i premijera za ovaj mandat platili više od 3.500.000 KM'', objasnio je on.
Od 362 zakona koji su planirani programima Vlade u protekle četiri godine, Vlada je utvrdila 146 (uz prijedloge i nacrte), da bi Parlament Federacije taj broj prepolovio, što je rezultiralo s poražavajućih 21 posto usvojenih zakona, odnosno 71 od 362.
Izvještaj pokazuje da bi Parlamentu FBiH, ovakvim tempom rada, trebalo pet mandata odnosno 20 godina da usvoji zakone propisane jednim četverogodišnjim mandatom.
Monitoring konsultant CCI-a Mersad Avdić je rekao da je Parlament FBiH, prema stepenu realizacije svojih programskih obaveza, bio jedna od najneefikasnijih institucija vlasti u BiH.
''Parlament je u toku svog mandata od planiranog 421 zakonskog akta uspio ostvariti samo 70. To znači da nije realizovao čak 83 posto četverogodišnjih obaveza'', istakao je Avdić.
Dodao je da su parlamentarcima i pored takvog rada, u dobi najtežeg udara finansijske krize i žestokog otpora javnosti, plaće enormno povećane.
Tokom četiri godine mandata Parlament je usvojio 160 zakona, a poražavajući podatak je da se i pored takvog rada od 116 poslanika Federalnog parlamenta nisu ponovo
kandidovala samo 22.
CCI poziva građane da se informišu o dosadašnjem radu ponovo kandidovanih poslanika na stranicama www.vlastibih.com i www.cistparlament.com, te da dobro razmisle i sagledaju moguće alternative za davanje glasa.
(Fena)
Preliminarni rezultati petnaestodnevnog monitoringa medija i njihovog praćenja predizborne kampanje u BiH, koje provodi Udruženje BH novinari, pokazuju da tokom ovog perioda nisu ostvareni ciljevi fer i pravičnog izveštavanja te da su evidentirani slučajevi zloupotrebe medijskog prostora, favoriziranja određenih kandidata, kao i parcijalnog a ne sveobuhvatnog i uravnoteženog izveštavanja.
Borka Rudić, koja je govorila ispred udruženja BH Novinari otvorila je konferenciju sa informacijom o još jednom u nizu napada na novinare u BiH.
-Pres konferenciju ću početi time da smo danas imali jedan slučaj prijavljen na liniji “pomoć novinarima” kolege iz Stoca. Dopisnik Dnevnog lista je napadnut i pretučen dok je snimao policijsku akciju. On se trenutno nalazi u Hitnoj pomoći-kazala je Borka.
Kako je kazala Rudić, istraživanje je bilo fokusirano na dva problema. Koliko se primenju standardi VE u predizbornoj kampanji u BiH i primenu profesionalnih etičkih standarda koji su usvojeni od strane medijske zajednice u BiH.
-Mi već dugi niz godina govorimo o izveštavanju koje je bazirano na potrebama građana, međutim prethodni izborni procesi su pokazali da naša predizborna kampanja jeste politička kampanja političkih kandidata. Mediji su zarobljeni u političkim ciljevima stranaka i kandidata i postaju sredstvo u rukama stranaka-rekla je Rudić.
Ovim monitoringom je obuhvaćeno tridest medija u BiH. Dnevne novine, magazini, agencije, tv kuće, uključujući tri javna servisa, privatne televizije i tri portala.
Monitorisano 1460 tv sadržaja. Više od polovine ovih sadržaja su bili dirktni izborni programi. U njima je bilo naglašeno izveštavanje o događajima u kojima su akteri sadašnji dužnosnici, odnosno budući kandidati.
U RS se isključivo pozitivno izveštavalo o učincima sadašnje vlasti, dok se u Federaciji BiH izveštavalo kritički o pojedincima, a pozitivno o favoritima.
Ono što je uočeno, jeste da je između 80 i 90 posto sadržaja nastalo korišćenjem jednog izvora.
Predmet monitoringa takođe su bile 4.422 vijesti iz generalnog servisa, 5.805 tekstova objavljenih u dnevnim novinama, te 429 tekstova iz različitih magazina i 1.362 sadržaja objavljena na portalima.
-Bilo je slučajeva da je po nekoliko kandidata iz jedne partije bilo u jednom medijskom sadržaju. Nema sučeljavanja stavova ili mogućnosti za dobijanje konkretnih informacija-govori Rudić.
Ustrojstvo BiH je prema ovom monitoringu i dalje jako bitna predizborna tema. Nacionalno pitanje
takođe. Kriminal i korupcija je takođe zastupljena u medijskim sadržajima, ali ne onoliko koliko se priča da su ove teme aktuelne. Socijalni problemi su malo zastupljeni i ono što je interesantno, u svega dva slučaja bilo je zastupljeno pitanje spoljene politike.
Jezik mržnje nije bio zastupljen u medijima, ali je bilo izjava koje su bile na granici nacionalizma, verbalnog nasilja nad drugim političkim kandidatima i noivinarima.
Ono što je bilo posebno zanimljivo, a što nije bilo u prethonim medijskim kampanjama jeste uočljivo praćenje rada civilnog društva i konsultovanje eksperata.
Generalna ocena je da se mediji pojavljuju kao puka transmisija, bez ozbiljnih komentara, te bez dovoljno prilika za sučeljavanje stavova, odnosno mogućnosti za dobijanje konkretnih informacija.
Metodologija koja je korištena prilikom vršenja spomenutog monitoringa fokusirana je na preporuke Vijeća Evrope, profesionalne i etičke standarde, te prava i obaveze medija tokom predizborne kampanje, definirane članom 16. Izbornog zakona BiH.
(zurnal.info)
„Centralna izborna komisija postupila je nezakonito, kada je produžila rok za dostavljanje izjave o imovinskom stanju 359 kandidata na ovogodišnjim izborima“, smatraju u dobojskom Centru za humanu politiku.
„U ovom slučaju, sasvim je očigledno da nije izvršena zakonska dužnost dostavljanja izjave o imovinskom stanju i da je Centralna izborna komisija bila obavezna izreći propisane novčane sankcije, a ne praviti neprincipijelne kompromise i moliti kandidate na izborima da izvrše svoju zakonsku obavezu“, kaže Momir Dejanović, predsjednik CHP-a i dodaje da CIK nije reagovao „u više slučajeva kada su kandidati na ovogodišnjim izborima dostavljali prazne ili nepotpune izjave o imovinskom stanju.“
U CHP-u smatraju da su ovi postupci CIK-a oštetili budžet za najmenje milion maraka te da su „ohrabreni kandidati i politički subjekti na izborima da se nezakonito ponašaju i pojačana sumnja u nezavisnost i profesionalnost organa za sprovođenje izbora.“
(zurnal.info)
Predstavnici Centara civilnih inicijativa (CCI) saopćili su danas da Narodna skupština i Vlada Republike Srpske završavaju četverogodišnje mandate bez značajnih rezultata, osim u dijelu primanja poslanika i ministara, gdje su ovi drugi za protekli mandatni period “inkasirali” pojedinačno minimalno po 150.000 KM, bez raznih dodataka i povlastica.
Uime CCI-a Željko Ninković je na pres-konferenciji u Banjoj Luci iznio podatke da Vlada RS-a od 2008. kontinuirano smanjuje obim planiranih aktivnosti, te da je taj obim u odnosu na prije dvije godine manji za bukvalno četvrtinu.
“Porazno je da smanjenje obima planiranih aktivnosti nije dovelo do povećanja nego čak do izvjesnog smanjenja procenta njihove realizacije. Vlada RS-a je, naime, nakon 64-postotne realizacije u 2007. godini, u 2008. imala realizaciju planiranog od čak 88 posto (što je bio izuzetan rezultat u okvirima sveopće neefikasnosti institucija u BiH), da bi nakon 85 posto u 2009. godini (u kojoj je tako visok procent ostvaren samo zahvaljujući 20-postotnom smanjenju obima plana, u odnosu na prethodnu godinu), u zadnjoj godini mandata, nakon osmomjesečnog presjeka stanja ova realizacija bila na nivou od 63 posto”, saopćio je Ninković.
Ukupno, za četiri godine mandata, Vlada RS-a je planirala 448 zakona, a uspješno je realizirala 306, što znači da joj je, po godišnjim planovima, ostalo nerealizirano više od četvrtine planiranog – ili 142 zakona.
Kabinet Milorada Dodika nije ispunio ciljeve iz Građanske platforme, koji predstavljaju spisak problema koji su građani pred prošle izbore označili kao svoje najznačajnije.
Tek pet posto mjera kojima se bavila Vlada ima značajnije veze sa zahtjevima iz Platforme.
“Logična posljedica toga je stanje u kome živimo. Najniža penzija u RS-u je i dalje 160 KM. Nezaposlenost je alarmantna. Siromaštvo sveprisutno. Javna potrošnja kontinuirano raste. Strana ulaganja su i dalje uglavnom na nivou obećanja. Pomoć mladima neadekvatna. Korupcija razjeda društvo. Zaostatak za zemljama okruženja sve veći, a EU sve dalja”, upozorio je Ninković.
Iznio je i podatak da Ministarstvo zdravlja RS-a ni nakon četiri godine rada i planiranja nije usvojilo zakon o socijalnoj zaštiti i zakon o zdravstvenom osiguranju, te da Ministarstvo za ekonomske odnose i koordinaciju RS-a nije spremilo nijedan zakon, a Ministarstvo za izbjeglice je imalo jedan zakon u proteklom mandatu.
Pored svega toga, ministri su za svoj rad u prethodne četiri godine inkasirali minimalno po 150.000 KM (bez raznih dodataka i povlastica).
“To su cifre o kojim obični građani, radnici i penzioneri (a o nezaposlenima da i ne govorimo) mogu samo sanjati. A kad ih uporedimo s minimanom penzijom ili sa davanjima za tuđu njegu i pomoć licima u stanju potrebe, koja iznosi 41 KM, postaju ogledalo bahatosti i socijalne neosjetljivosti vlasti. Jedna mjesečna ministarska plaća iznosi koliko davanja za 7 i po godina za tuđu njegu i pomoć licu u stanju potrebe”, uakzali su predstavnici CCI-a.
I četiri godine mandata još aktuelnog saziva Narodne skupštine RS-a, navode u ovoj nevladinoj organizaciji, protekle su u potpunoj podređenosti Vladi i njenom tempu rada, što je presudno utjecalo na slabo ispunjavanje planiranih obaveza parlamenta, tokom kompletnog ovog perioda.
Ispunjenost planiranih obaveza, u zakonodavnoj sferi, tako se kretala od 44 posto u 2007., preko 58 posto u 2008. i 51 posto u 2009., do 61 posto u 2010. godini.
“Porast procenta realizacije, međutim, nije rezultat povećanja opće efikasnosti, nego kontinuiranog smanjivanja obima planiranih obaveza, koje su u 2010. godini gotovo prepolovljene u odnosu na 2007.”, naveo je Ninković i dodao da je Narodna skupština RS-a, naime, sa 147 u 2007., preko 135 u 2008., 102 u 2009. godini, broj planiranih zakona u 2010. godini svela na svega 85.
Pri tome je svaki naredni plan bio velikim dijelom baziran na prethodnim propustima u radu, odnosno neispunjenim planiranim obavezama iz prethodnog perioda.
O odnosu parlamentarne većine i manjine u NSRS najbolje govori podatak o procentu prihvaćenih amandmana. Naime, u proteklom četverogodišnjem mandatu entitetska skupština je usvojila 89 posto amandmana pozicije ili 448 od 502, dok je opoziciji uvaženo tek 17 posto - 129 amandmana od 747 podnesenih.
Registrovan je i drastičan pad u aktivnosti poslanika u sferi postavljanja poslaničkih pitanja – u odnosu na prethodnu godinu broj je gotovo prepolovljen.
U 2010. godini zabilježeno je da čak 14 poslanika nije postavilo nijedno pitanje prema predstavnicima izvršne vlasti.
Ponašanje neprimjereno predstavnicima Skupštine i Vlade, koje uz to predstavlja i kršenje poslovnika o radu, sve četiri godine je prisutno na skupštinskim zasjedanjima: od dobacivanja, preko najprimitivnijih uvreda, do prijetnji.
I na kraju mandata aktuelnog saziva, stoji podatak, da do kršenja Poslovnika o radu NSRS nikako nije dolazilo od strane poslanika DNS-a, PDP-a, SDA, SDP, S BiH i SP.
(Fena)
Političke partije za oglase u elektronskim i štampanim medijima do sada utrošile oko 700.000 KM, a procjenjuje se da će za bilborde biti potrošeno oko 2 miliona KM
Političke partije u Bosni i Hercegovini dnevno potroše oko 65 prosječnih plata na predizbornu kampanju, rezultati su posljednjeg istraživanja Transparency International BiH za prvu sedmicu predizborne kampanja. Transparency je pratio troškove deset političkih partija i došli do rezultata da su SNSD i SBiH do sada potrošile najviše novca.
“U prve dvije sedmice kampanje SNSD je za oglašavanje u elektronskim i štampanim medijima, te pripremu spotova i oglasa, utrošio oko 180.000 KM, a SBiH oko 165.000 KM. Stranka za bolju budućnost BiH (SBB BiH) utrošila je oko 140.000 KM u istu svrhu, dok je u slučaju Socijaldemokratske partije (SDP) taj iznos oko 120.000. Procijenjeno je da su stranake koje su učestvovale u istraživanju u prvoj polovini kampanje zajedno potrošile oko 700.000 KM. Iz ovoga se zaključuje da su stranke dnevno trošile oko 50.000 KM, što je u stvari oko 65 prosječnih mjesečnih plata u BiH”, rezultati su monitoringa.
Za procjenu utrošenog novca korištene su prosječne tržišne cijene zakupa medijskog prostora, kao i usluga pripreme promotivnih materijala. U ovo istraživanje uključeni su samo najzastupljeniji elektronski i štampani mediji u BiH, dok usljed nedostatka resursa i kapaciteta, nisu pokrivene radio stanice niti vanjsko oglašavanje, pa stoga ovi podaci predstavljaju samo mali dio ukupno utrošenog novca.
Najzastupljeniji oblik oglašavanja političkih partija je vanjsko oglašavanje, odnosno plakati i bilbordi, pa se na osnovu broja oglasnih površina i njihove cijene procjenjuje da će za ovaj vid oglašavanja stranke tokom kampanje ukupno utrošiti oko dva miliona maraka.
“Poredeći situaciju u FBiH i RS, zanimljivo je da su u FBiH stranke približno izjednačene u pogledu troškova, dok je u RS SNSD ubjedljivo najviše utrošio, pa se čak u medjima ne oglašava niti jedan drugi kandidat za predjsednika ovog entiteta osim Milorada Dodika. Ponovo prisutna praksa po kojoj stranke na vlasti troše najviše sredstava za predizbornu kampanju i samim tim imaju najagresivnije kampanje. Takođe, TI BiH da će pomenuti iznosi biti mnogo veći u ostatku kampanje, s obzirom na to da najvažniji dio kampanje tek slijedi. ”, kažu iz TI.
Iz TI BiH kažu da će i u ostatku kampanje nastaviti izvještavati javnost o troškovima oglašavanja stranaka, te pratiti sve eventualne nepravilnosti u finansiranju kampanja.
“S tim u vezi je važno spomenuti da je TI BiH, povodom sporne kampanje Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH, podnio prijavu Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo protiv gospodina Vahida Heće za zloupotrebu položaja, kao i prigovor Centralnoj izbornoj komisiji radi kršenja Zakona o finansiranju partija. Pored toga, TI BiH će nastaviti sa traženjem informacija o spornoj kampanji, jer iako je gospodin Hećo na kraju saopštio da je kampanja finansirana od strane pojedinih kompanija, još uvijek nije poznato po kojem osnovu su te kompanije učestvovale u finansiranju kampanje, na koji način i koja agencija je odabrana za sprovođenje kampanje, te koliko je novca utrošeno na samu kampanju”, kažu iz Transparencyja.
(zurnal.info)
Opunomoćeni predstavnik predsjednika Rusije došao je u Banju Luku da najavi silne ivesticije u RS. Tačnije, došao je da podrži Dodika i SNSD. Samo mu oni mogu osigurati da, kao i ovaj put, dođe sa praznom torbom a da ode sa punom Opunomoćeni predstavnik predsjednika Rusije Georgij Poltavčenko izjavio je u Banjoj Luci da u dvodnevnu posjetu Republici Srpskoj (RS) nije došao da bi podržao vladajući Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) pred oktobarske izbore, nego da bi se dodatno unaprijedili politički i ekonomski odnosi koje njegova zemlja ima sa entitetskim vlastima. “Ja, naravno, ne želim da neko posumnja kako hoću da utičem na tok izbora“, rekao je Poltavčenko, uvjeren da će narod “znati da prepozna i izabere svoje predstavnike”.
BIĆE SVEGA, SAMO VI GLASAJTE
Bez obzira na ovakav diplomatski odgovor ruskog zvaničnika, više je nego jasno da je dvodnevni boravak političko-privredne delegacije iz Moske u RS bio u službi predzborne kampanje SNSD-a. Priče o milionima evra novih ruskih investicija, izgradnji kraka gasovoda kroz RS u okviru projekta “Južni tok”, o istraživanjima nalazišta sirove nafte, koju će Rusi okriti u Posavini, Semberiji, na Majevici i u okolini Banje Luke, tek su politički pamfleti u cilju glorifikovanja vladajućeg SNSD-a, koji je, eto, jedini sposoban da narodu obezbijedi svjetliju budućnost. I to ne bilo kakvu, već uz pomoć ruskih miliona, a uz to i zaštitu Rusije od bonskih ovlaštenja i nametnutih odluka visokog predstavnika koje, kako je poručio Milorad Dodik, zvaničnici RS ni u budućnosti neće primjenjivati. “Mi smo naše prijatelje upoznali o ranijim zloupotrebama bonskih ovlašenja i tražili razumjevanje u pogledu naših nepoštivanja tih ovlaštenja“, rekao je Dodik posle sastanka sa Poltavčenkom. Nejasno je zašto je to Dodik rekao Poltavčenku, koji je opunomoćenik ruskog predsjednika za regije u Rusiji i nema veze sa spoljnom politkom. Osim ako u međuvremenu, RS nije postala jedna od ruskih regija.
Čuli su se i hvalospjevi o Rafineriji nafte u Brodu, čije je većinski vlasnik prije par godina postala ruska kompanija “Njeftegazinkor”, u kojoj državna kompanija “Zarubežnjeft” ima udio vlasništva. „Investicije u Rafineriju nafte se nastavljaju u obimu koji je ranije najavio ‘Zarubežnjeft’ i to bi u idućoj godini trebalo bitno da poboljša obim proivodnje naftnih derivata u Rafineriji, poveća kapacitete do 4,2 miliona tona i zaposli dodatnih 500 radnika. Ruski partner u rehabilitacij i usavršavanje tehnologije u Rafineriji nafe u ovoj godini ulaže preko 100 miliona evra, a u idućoj godini isto toliko kako bi se taj proces završio“, rekao je Dodik.
INVESTICIJE RUSKE, PARE NARODNE
Sve priče o tome kako su Rusi spasili brodsku Rafineriju i od nje napravili uspješnu kompaniju pale su u vodu nakon što je revizorska kuća “Deloitte” utvrdila da je ovo preduzeće prošlu poslovnu godinu završilo sa oko stotinu miliona maraka gubitka. “Preduzeće je za godinu koja se završava 31. decembra 2009. godine iskazalo neto gubitak u iznosu od 99,480,604 konvertibilnih maraka, dok su na navedeni dan kratoročne obaveze preduzeća veće od njegove obrtne imovine za iznos od 153,804,120 KM”, navedeno je u revizorskom izvještaju “Deloitta”. U izvještaju još stoji da dugoročne obaveze Rafinerije iznose 354 miliona KM, među kojima je i dug prema budžetu RS od 133,5 miliona KM. Radi se o neplaćenim dažbinama koje su reprogramirane beskamatno, što je krivično djelo i koje na naplatu dolaze 1. jula iduće godine, a trebalo bi da budu otplaćene u narednih pet godina. Kuriozitet je i to što, prema revizorskom izvještaju, Rafinerija svojim kupcima, firmi “Njeftegazinkor” i njenim ruskim partnerima, duguje oko 220 miliona maraka. Zapravo, Vlada RS je očistila sve dugove nekadašnje Naftne industrije i Rusima je predala bez ikakvih dugova. A onda su je Rusi zadužili stotinama miliona maraka. Vlastrodršci su prvo tvrdili da je «Njeftegazinkor», sem para za državni kapital, platio i 72 i po miliona evra na ime refundiranja dijela od 218 miliona maraka isplaćenih iz budžeta RS za komercijalne i ostale dugove rafinerije. Ispostavilo se da to nije istina, nego da je pomenute pare Vladi uplatila Rafinerija, koja se za istu sumu zadužila kod svog kupca «Njeftegazinkora». Budu li ruske kompanije na sličan način investirale, novac će i dalje biti izvlačen sa ovih prostora, a domaća preduzeća bit će vječiti gubitnici.
(zurnal.info)
Sredinom maja 2003. Carla del Ponte, tadašnja glavna tužiteljica Haškog tribunala, zakoračila je u kabinet novoimenovanog srbijanskog premijera Zorana Živkovića (na toj funkciji Živković je naslijedio ubijenog Zorana Đinđića) i ponudila politički deal čija se šteta, kada govorimo o strateškim interesima BiH od tog perioda pa sve do danas – ne može ničim izmjeriti. Za ilustraciju ne treba ići dalje od gubitka tužbe koju je naša zemlja podnijela protiv Srbije i Crne Gore za počinjeni genocid. Pri tome, prije svega, treba uzeti u obzir brojne zaštićene dokumente Vrhovnog savjeta odbrane (VSO) Jugoslavije koji zahvaljujući angažmanu Carle del Ponte i njenom dogovoru sa Beogradom nikada nisu ugledali svjetlo dana. Cijenimo kako je o pravnom guruu koji je zastupao bh. tužbu u Hagu, Sakibu Softiću, do sada napisano i rečeno previše.
“LOV” U MUTNOM
Dakle, tog majskog dana, prije sedam i pol godina, Del Ponte je postala saučesnik zvaničnog Beograda, u prikrivanju odgovornosti tamošnjeg režima u događajima na prostoru BiH u periodu od 1992. do 1995. godine. Ponuda je bila čvrsta, a garancije trajne - zaključak je koji se nameće nakon brojnih analiza i učinka haškog tužiteljstva bez obzira radilo se o mandatu Del Ponte, ili njenog nasljednika na toj poziciciji Serza Bramertza.
„Isporučite nam Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, činite sve da izgleda kao da tražite Ratka Mladića, a zauzvrat imate odriješene ruke u selekciji svih dokumenata Vrhovnog savjeta odbrane, posebno onih koji na bilo koji način mogu potvrditi direktnu umiješanost Miloševićevog režima u agresiji na BiH“. Ovo je najvjerovatniji mogući tok i scenarij sastanka na kojem je Carla del Ponte uživala u društvu Živkovića, i Gorana Svilanovića, tadašnjeg ministra vanjskih poslova državne zajednice Srbije i Crne Gore, odnosno predsjednika Nacionalnog vijeća za suradnju sa tribunalom. Jednom iznesena na stol, velikodušna ponuda glavne tužiteljice objeručke je prihvaćena. Postignuti usmeni dogovor po njenom povratku u Hag dobila je i svoju pismenu formu:
„ ..... spremna sam potvrditi svoje obećanje da će Ured tužitelja općenito podržati zahtjev SiCG za zaštitnim mjerama u vezi sa onim dokumentima ili dijelovima dokumenata zapisnika VSO iz vremena kada je predsjednik bio Zoran Lilić ( 1993. – 1997.), za koje Vlada smatra da su takve mjere potrebne“
Opravdanje, bolje reći izvrtanje činjenica koje je Del Ponte ponudila u svojoj knjizi „Lov“( 2008.), koja je izašla nakon što je ona otišla sa pozicije glavne tužiteljice tribunala, dodatno potvrđuje nečistu savjest Švicarkinje.
"Svilanović je odgovorio navodeći opet problem odbrane Srbije u tužbi pred Međunarodnim sudom pravde. Zatim me je opomenuo da ne podnosim ponovo zahtjev za obavezujući nalog za pristup arhivama, upozoravajući da Tužilaštvo nema mnogo izgleda za pobjedu i da podnošenje takvog zahtjeva ne bi 'pomoglo', želeći da kaže da bi Beograd mogao da sarađuje još manje” –pisala je Del Ponte.
MEMOARI JEDNOG ZLOČINCA
Sve što je kasnije stalo u „zaštićene dijelove dokumenata “ koje je Beograd u dogovoru sa Carlom Del Ponte držao daleko od Međunarodnog suda pravde (ICJ) u sebi krije i personificira, pokroviteljski, idiličan, odan i u svojoj srži potpuno koordiniran odnos Pala i Beograda zasnovan na konačnom uništenju BiH.
Ovdje dolazimo do suštine onoga što, prema dirigiranim izjavama iz Haga, dopire do nas u posljednjih nekoliko mjeseci, a slovi, navodno, kao „najvažniji dokazni materijal ikad pristigao u Tribunal“.
Riječ je o dnevnicima, ratnim bilješkama, meomoarima... Ratka Mladića. Odnosno, radi se o dijelu audio dokumentaciji čiji je autor i kolekcionar, opet, ovaj ratni zločinac. Kako bismo odmah razjasnili vezu između beogradskog dogovora Del Ponteove iz maja 2003. sa tamošnjim vlastima i Mladićevih audio-pisanih uradaka, treba naglasiti da je među „zaštićenim dijelovima dokumenata Vrhovnog savjeta odbrane“ i jedno rješenje iz juna 1994., preciznije, ukaz tadašnjeg predsjednika Jugoslavije, Zorana Lilića, kojim se potvrđuje da je Ratko Mladić u tom momentu na dužnosti komandanta Glavnog štaba 30. kadrovskog centra GŠ VJ. Pored toga, ovim Lilićevim ukazom Mladić je vanredno promoviran u čin general - pukovnika jugoslovenske vojske. Kao što ovaj konkretan dokaz (odmah treba reći da postoji još na stotine sličnih, vjerovatno i puno važnijih dokumenata od ovog) o umiješanosti vojno-političkog vrha tadašnje Jugoslavije sa događajima u BiH – prije nekoliko godina nije mogao biti korišten kao dio dokaznog materijala u sudskom sporu, tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid, tako ni Mladićevi dnevnici i audio zapisi koje Tužilastvo ocjenjuje „najvažnijim dokazima ikada pristiglim u tribuinal“ ne nude ništa više osim dobro osmišljene podvale Beograda servirane na stol glavnog tužitelja Serza Bramertza.
OSTAVŠTINA IZA ORMARA
Petnaest godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, petnaest godina i nešto više mjeseci od podizanja prve optužnice u Hagu protiv Ratka Mladića ( 25.07.1995) i isto toliko vremena uspješnog skrivanja Mladića - vlasti u Beogradu „uspjele“ su tokom jednog od svojih, rekli bismo stotinjak pretresa Mladićevog stana na Banovom Brdu u Beogradu, doći do „dragocjenog“ audio-pisanog arhiva. Štaviše, u „najdetaljnijem“ od svih pretresa, srbijanski istražitelji pronašli su sate razgovora i snimljnih sastanaka, nekoliko VHS kaseta, stotine ispisanih stranica ratnih bilješki... Ovaj put, i to treba posebno potcrtati, staračkim godinama pristisnuta Bosa Mladić, supruga glavnog junaka ove priče, nije imala dovoljno vremena, lucidnosti i brzine da „dragocjeni“ materijal na vrijeme sakrije od nepoželjnih gostiju. Prema nekom nepisanom pravilu, sve do posljednje akcije srbijanskog MUP-a, Bosi Mladić „skrivanje dokumentacije“ polazilo je za rukom! Mladićeva ratna i poratna ostavština pronađeno je iza ormara, istog onog u kojem je nekoliko mjeseci ranije pronađen arsenal naoružanja i municije dovoljan da opremi manju vojnu formaciju. Nismo daleko od istine ako na ovom mjestu pretpostavimo kako bi u jednom od narednih pretresa objekta na Banovom Brdu, Dačićeva policija (Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova Srbije) u istom ormaru mogla pronaći i samog Mladića.
Naravno, do ovakvog scenarija neće doći. Vjerovatnoća za takvo nešto jednaka je onoj da iz 18 sati snimljenih razgovora i sastanaka ovog krvnika, koje smo preslušali, ne možete saznati ili čuti kako je planirano etničko čiščenje, zločin ili genocid u BiH.
Kao što u svojoj audio kolekciji, niti jednu jedinu sekundu nije posvetio padu zaštićene UN-ove enklave Srebrenice i genocidu koji je potom uslijedio, Mladić isto radi i u svojim pisanim dokumentima. Ni jedne jedine riječi, ni jednog jedinog slova o streljanjima, ubistvima i pljački u periodu od 10.-17 jula 1995. Isti je „rukopis“ zločinca prije i nakon pada Žepe. Ovakva saznanja koja se sama po sebi nameću nakon preslušanog i pročitanog materijala ipak nisu zasmetala Haškom tribunalu da izađe sa paušalnom ocjenom kako se u dostavljenoj zbirci, cjelokupno gledano, radi o iznimno važnim dokazima. Ako Mladić o genocidu nije pisao, niti govorio kada je trebalo, činio je to „biranim“ riječima kasnije, tokom svoji šetnji sa balkanskim kasapinom Slobodanom Miloševićem.
KUPOVANJE VREMENA
Deset mjeseci nakon srebreničkog genocida, u razgovoru sa Slobodanom Miloševićem, vođenim 11. maja 1996. u Dobanovicma iznio „svoju istinu“ o Srebrenici.
Kao što se iz tog razgovora (koji možete pročitati u dodatku) ne vidi i ne nazire „nikakva“ Mladićeva odgovornost u vezi sa počinjenim genocidom u Srebrenici, tako se ni u jednom do dostupnih razgovora ne naslućuje njegova ili nečija druga upletenost u bilo kakvu vezu sa zločinima i etničkim čiščenjem pojedinih opština u BiH. I ne samo to. Glavni akteri čiji su razgovori objedinjeni u ovoj kolekciji, a spisak je podugačak od: Jovice Stanišića, Slobodana Miloševića, Momčila Perišića, Zdravka Tolimira, Radovana Karadžića, mahom svi do jednog zločinci od formata, nakon preslušanih snimaka djeluju, najblaže rečeno, kao mirotvorci koji su zalutali u jedan krvlju i zločinom ispisan istorijski period (vidjeti dodatke). Kroz te razgovore koji su, dakako, frizirani i pažljivo selektirani provlače se švalerski uspjesi srpskih oficira, vojnička disciplina i hijerahija, vlastita veličina, dogovori sa hrvatskom stranom i političko-vojnim vrhom bh. Hrvata o zajedničkom ratovanju protiv ARBiH...(dodatak). Ove nepobitne činjenice nisu smetale haškom tužiteljstvu da bez ikakve ozbiljnije procjene i analize izađe sa preliminirnom ocjenom kako je dostavljeni materijal iz Beograda među najvažnijim dokazima ikada pristiglim u tribunal. Dokazima za šta, pitanje je na koje odgovor treba ponuditi Serge Bramertz. Nije teško shvatiti da u ovim razgovorima osim plejade likova čija je životna priča završena (Slobodan Milošević), ili onih koji sjede po ćelijama tribunala i čekaju višegodišnje zatvorske kazne (Stanišić, Tolimir, Simatović, Perišić...), te obilja nezanimljivih tema, Haški tribunal nije dobio ništa. Jedini dobitnik i ovaj put jeste zvanični Beograd. Opet, cijena za ovu, uvjetno kazano vrstu suradnje koju pokazuju srbijanske vlasti spram Haga biće širom otvorena vrata zavničnog Bruxelessa ili Washingtona. Zauzvrat, Mladić je dobio još koju godinu da neometano uživa u svojoj starosti.
MILOŠEVIĆ-MLADIĆ, DOBANOVCI 11. 05. 1996.: Streljanja u Srebrenici Mladić: Prvo da vam kažem... prvo da vam kažem. Ma ja imam snimke, i ja trebam ... doduše ja nemam pristupa medijima ni na Pale, ni Beograd ni u Podgoricu. I bolje da je tako.
Milošević: I bolje. Sad je bolje.Poslije neće biti problema.
Mladić: Da vam kažem. Ja sam, bre, one civile spašavo. O kakvoj Vi deci i ženama govorite. Svako je došo, i muško, a kamoli žensko i malo i veliko tamo gde je bilo dogovoreno. To je prebačeno u Kladanj.
Milošević: Ovo do čega smo mi došli bilo je velikog streljanja civila u Srebrenici. Ne u Srebrenici…
Mladić: Koga?
Milošević: Velikog streljanja civila u Srebrenici.
Mladić: Ne,ne!
Milošević: Ne u Srebrenici, na nekoj farmi tamo.
Mladić: Ne, ne, ne, ne nikakvi civili. Ako je bilo…
Milošević: Verujem da je to Ratko moro rešiti.
Mladić: Ne samo da Vam kažem. Jeste gledali šta govore ovi što su prebegli ovamo poslije 3 meseca, četiri. Poslije godinu prebegli Turci. Vi meni niste verovali da su se tukli između sebe - Turci. Jel verujete sad nakon što ono dete govori? Dvadeset mu godina, on kaže ubijao otac sina, sin oca. Između sebe se ubijali, to je pucao svak na svakog. To trag ima predsedniče od Srebrenice do prelaza do Tuzle, tačno se zna gde je ko pado. Imate gomile gde je dvesto pobijeno, gde je deset ubijeno izmedju sebe. Ko uletali u minska polja, on se probio tuda preko vojske. Ja sam potpiso ugovor sa njima gde da dođu. I ko je došao na check point bio je spašen.
MANOJLO MILOVANOVIĆ – RATKO MLADIĆ: Ponuda od Miloševića - Grčka ili Rusija Milovanović: I razgovarali smo dugo o vama, vi još se niste izjasnili šta hoćete, ja znam vaše namere, ovaj za ostanak, ovde, ali u vašem interesu vam garantuje bezbednost u Jugoslaviji, gde hoćete, hoćete li svojoj kući, hoćete li da ostanete u bilo kojem mestu u Jugoslaviji.
I on sada ide nekim sistemom dok sam ja živ Mladić neće biti isporučen, neće mu se ništa desiti, obezbeđenje, čija će to policija biti, kad već ne verujem u tvoju vojnu policiju.
Uglavnom da se general Mladić javi. I da dok sam ja u Srbiji Mladić će biti siguran. Međutim o tome bi bilo najbolje da s vama porazgovaram. I o tome kako vi odlučite ne smemo telefonom, nego moram otići kod njega da mu prenesemo.
Perišić kaže imaju dva mesta u Rusiji i jedno mesto u Grčkoj. Rekoh čoveče i znaš da ja, da ne bih otišo da general Mladić sada živi negdje gdje... e to je što ja mogu.
Međutim Milošević je imao jasnu predstavu... to je negdje u Jugoslaviji. E onda ne dolazi u obzir tamo vamo. Međutim Milošević je imao sasvim drugu koncepciju.
E to je šefe tako. Imat ćete sve što hoćete ako ne možete da izdržite s tim budalama ako vas proteraju, onda smo se dogovorili da ja zato moram danas pisati Biljani ona je pobegla u BL, svi koji su penzionisani generali i pukovnici i staviti na raspolaganje da se... tako da se izmaknemo ispod kandži.
MILOŠEVIĆ – MLADIĆ: Izbori u RS Milošević: Pozitivan rezultat je za mene kada kaže ovaj Frovik koji vodi KEBS, ovaj Amerikanac provedeni su fer i demokratski izbori, njemu je toliko stalo... Ja sam sa njim razgovarao 20 puta do sada.On je čovek dobar. To je mat u dva poteza. Treba da bude jedna predstava koja će da nam pokaže demokratičnost, zato ovo hvaljenje što sve kontraproduktivno što Karadžić meće svoje i tvoje slike zajedno, ja sam rekao Gveri.
Mladić: To je zloupotreba mene. Jeste, ja sam mu rekao...
Milošević: Idi bre u p.... materinu. I onda ovi kažu, jeste Karadžić i Mladić su kočnica Dejtona.
Mladić: Hoće li on ići na izbore?
Milošević: Neće , rekao mi je da neće, ali mu nemoj reći da sam ti reko. Zato sam ti reko. Nemoj molim te, ovo što je očigledno je u njegovu korist, ali nemoj mu reći da je u njegovu korist.
Mladić: A, ko će mu biti iz SDS?
Milošević: On predlaže dubl što bi se reklo - predsednika i potpredsednika. Plavšićku i Koljevića da budu kao tandem.
Mladić: Koga ćete vi? Hoćete li Krajišnika ili dubl?
Milošević: Ma koji bre Krajišnik, jesi ti lud.
Mladić: Koga ćete da ja znam ako nije tajna?
Milošević: Ja ne bih prihvatio dubl Plavšić - Koljević jer je Biljana glupača obična, jer će stalno da nam tura prst u nos, te Karadžić, ovo, ono... Drugo, ona
je SDS i dosta se je kompromitovala u tim teškim ratnim izjavama.
Mladić: Šta vi mislite o ovome Buhi?
Milošević: Mislim da je kreten. On je rigidan u p.... materinu.
Mladić: Što?
Milošević: Tako bre, on je isti ko i Krajišnik.
Mladić: Možda je više pod njegovim uticajem, nije on loš čovjek.
Milošević: Nije on loš, nego oni su svi ograničeni. Zaista su ograničeni.
Mladić: Ne bi bilo loše da vi nasamo sa njim popričate.
Milošević: On je otrovani nacionalista.
Mladić: Nije, nije, Aco je..
Milošević: Ne može to. Vidite da vam kažem, nema etnički čiste države na svetu.
Mladić: Nema, sad smo takvi kakvi jesmo. Karadžić je idiot, on je ceo život radio sa ludacima i on uopšte ne zna raditi sa normalnim ljudima. On laže kad na kašiku zine. Ja to nikada nisam otvoreno ovako pred vama reko.
Milošević: Znam da laže.
Mladić: Prema tome, to je jedan monstrum čovek. Mene je muka naterala pa sam rekao jednom javno u Skupštini: „Ja sam čitav život radio sa normalnim, pregledanim ljudima“. On je radio samo sa ludacima. On bi mene ispeko na ražnju prije nego Alija
Izetbegović.
Milošević: Naravno. Meni neki dan kaže Karadzić: “Znate g. predsedniče mi smo uvek govorili jedino ste vi političar, a mi smo ostali amateri”. Reko: “Niste vi amateri, vi ste obični džukci koji nikada ništa nisu verovali. To je suština stvari.”
MLADIĆ–PERIŠIĆ (03.12. 1996.): Pero Čolić - rušenje
Mladić: Pozdrav.
Perišić: E, zdravo. Kako si ljudino?
Mladić: Pa, dobro sam. Uhvatili onog Čolića sa Buturovićem i ostalim šoferima.
Perišić: Je li ga voza?
Mladić: Vodaju se, j... ga. E, moj...
Perišić: Zabluda ima mnogo moj prijatelju. Ovako, ako možeš uradi nešto, hrabri ako možeš.
Mladić: Ama on, /Čolić/ ide sa šoferima, sa šoferima treba ići u autopark, a ne u…
Perišić: Ma znam ali šta ćeš, siromah sad je upao u nezgodnu situaciju…
Mladić: U auto-transportno preduzeće treba da rade šoferi, a ne...
Perišić: Ti si ga gurnuo u to.
Mladić: Nisam.
Perišić: Ma k.... nisi.
Mladić: U auto-transportno preduzeće...
Perišić: Pa što si predao da on to radi?
Mladić: Pa ko će drugi, kontinuitet Baćo.
Perišić: E pa, je li ti mogao reći neću?
Mladić: Ja ne mogu na slabim da ostanem, već na najjačim.
Perišić: Jebi ga znaš da je tako, makar ga moralno podrži.
Mladić: Pa ja sam ga moralno podržo. I reko da uradi šta treba, on radi obrnuto. J... ga, neka radi onda, ako ne znaju uzbrdo onda neka idu nizbrdo!
Perišić: Ma znam prijatelju, ali onda mu trebaš uticati.
Mladić: Molim?
Perišić: Pa utiči onda, j... ga.
Mladić: Pa ja sam običan čovek šta ću ja sada, jebi ga.
Perišić: Ajde onda obični čovječe, halo... želim ti prijatno. Budi što je moguće bolje.
MLADIĆ – MANOJLO MILOVANOVIĆ, (novembar 1996.): Planske aktivnosti
Mladić: Zdravo.
Milovanović: Zdravo šefe, kako si?
Mladić: Pa, evo gura se... ide. Izdržava se, tako. Šta ima?
Milovanović: Pa evo ja radim planske aktivnosti, na dvije pozicije informisati se, okupiti sve, pojasniti sve i baviti se obukom.
Mladić: Tako, tako, obukom i profesijom. Reci mi ovaj, kako je bilo kod predsednice?
Milovanović: Pa, uglavnom ste načuli. Ja nisam zadovoljan ali ja sam samo još jednom potvrdio moje procene još i ranije i tako...
Mladić: Isti scenario?
Milovanović: Da.
Mladić: Ovo, ovaj informiši ljude, ne trebamo mi da se upuštamo u njihove tračeve i medijske budalaštine.
Milovanović: Odlično.
Mladić: Nek oni lupaju sta hoće, narod zna i vojska zna šta je ko uradio.
Milovanović: Jasno.
DRUGI RAZGOVOR
MLADIĆ - NEIDENTIFIKOVANI OFICIR VRS
Mladić: Ej, đe si junače sta ima?
NN: Nema ništa, evo radimo po planu.
Mladić: Radite samo po planu, je li sve u redu?
NN: Hoće li ovo da se razreši i to?
Mladić: Pa razrešiće se, ovaj bila je jedna grupa sa predsednicom, 4 generala. Ja očekujem da ona dođe, pa ako dođe, dođe - to je njen problem, predsednik može i da dođe i da ne dođe. Ovaj, trebalo bi da dođe među svoju vojsku. Ona je razumno biće, samo njome manipuliše onaj čupavac i ostali. Nije ona, onaj čupavi radi verovatno po nalogu svojih mentora.
TREĆI RAZGOVOR
MLADIĆ – NN OFICIR VRS
NN: Halo?
Mladić: Ej, Dragi
NN: Ej!
Mladić: Šta ima novo?
NN: Ma ništa ovi majmuni još nisu uspostavili ovaj sistem veza…
Mladić: Da, da, dobro. Ne treba praviti nikakve varijante. Sinoć smo razgovarali, ti prenesi Radovanu, sinoć smo razgovarali sa predsednicom kod mene i kod grupe starešina generala. Ona je naučila dobro pesmicu u svom bunkeru, glede bilo kakvih rešenja za status i vojske i naroda! Pa očekujem da dođe načelnik štaba, general Milovanović, koji je bio na kolegiju sa njom prethodni dan, pa ćemo videti kako da rešimo ovaj problem što je moguće mirnije i bolje. Drugo, prenesi Radovanu – sutra ovi naši iz MUP-a imaju krsnu slavu, neka oni slave mada su je pogazili i ne treba da ide Radovan i ostali, a vaše kolege neki mogu da idu da vide tamo jer su to ista naša deca. E tako.
RATKO MLADIĆ - RADMILA MILENTIJEVIĆ, ministrica za informisanje u Vladi Srbije: Koga će narod na rukama nositi
Mladić: I ovo isto što je ovaj došao Mitropolit, svi oni hoće sada da im ja dam ovlašćenja kao i onaj neki što mi se javio, izigrava nekog velikog advokata u Americi. Svi oni trebaju moj potpis. Kao on bi mene branio. Rekoh:” Jesi ti advokat?” Kaže: “Jesam”. Došao je sa onim predsednikom advokatske komore iz Beograda i kaže: “Generale znate mi hoćemo da vas zastupamo na Haškom tribunalu”. Rekoh: “Zastupajte”. Ama, kaže:” Treba nam potpis”. Rekoh: ”Vama treba moje ovlašćenje da bi skupljali pare po Americi i Vas ne nteresuje Ratko Mladić. Ni moja ni Karadžićeva sudbina. Ako si ti toliki advokat, što ste dozvolili da se pokrene Haški tribunal protiv nas. Vaša nauka i diplome možete spaliti. Jer ja taj sud niti ću priznati”.
I sad ovi majmuni ovde rade tako, dogovaraju se sa Miloševićem i on sa njima. Ovamo i jedni i drugi preda mnom glume da su onaj protiv onoga, ovaj protiv ovoga, faktički da izvinete, prde u istu tikvu, jer samo su bitni oni, a ne narod. Ja to znam i rekao sam otvoreno neka se razračunaju ili slože, jer kad bude trebalo pomest će ih metla neće se znati im trag. A neka on samo, on meni ne može ništa on može samo sebi nešto. Oni znaju, i on i Amerika, da im ne odgovara moja orijentacija na narodnu kartu. Ja sam mogao da se dogovorim u Americi više nego oni svi jer Amerika je meni nudila, Holbruk je meni nudio: ”Generale šta ti hoćeš to će biti realizovano!” Ali da se prihvatim političke uloge. Neću ja to da prihvatim taj tron, da čistim jer su oni to zaprljali ovim obrazom. Shvatate li?
Ja sam razgovarao sa generalom Klarkom prvi, i otvorio taj američki kanal i meni je Klark
došao kao specijalni izaslanik predsednika Klintona i rekao mi: ”Predsednik Klinton će uraditi generale šta vi želite. Ali samo pod uslovom da se vi prihvatite da budete srpski lider”. Ne, neću ja to, srpski narod bira svoga lidera neću da se namećem pod dikatatom Amerike. Jer neću da sebe podredim nikome. A ovi su to pružali na sebe i sada prvo ide pravilo da mene oblate, i sada će mene se rešiti i faktički će se rešiti svog obraza. Obojica i Karadžić…
Milentijević: Njegova numera je odsvirana.
Mladić: E tako je. Milošević je na to igro i ako uspe da sroza Karadžića i kroz to i Mladića
Milentijević: Ja vam kažem…
Mladić: Zato što su beda što su prodali taj narod ja sam rekao i Miloševiću: ”Dođi!” Ne smiju da dođu. Bili smo kod njega u uredu. Ja sam rekao: ”Idemo na Kalemegdan. Ti izaberi ulicu koju hoćeš uz pratnju. A ja ću bez pratnje drugom ulicom pa ćemo videti ko će da dođe bezbedno!” Kažem: ”Mene će narod na rukama doneti, a tebe će sabiti u prvu kanalizacionu cev i tako sve vas, vi ste marginalci. Samo što si se ti oslonio na 100.000. milicionera i pustio si ih da pljačkaju tamo i mislite da ćete preko pljačke zauzdati narod kao konja i upravljati njime. Ne!” Narod je došao sebi, i budite uvereni da narod, jer nije on osnovao vlast i državu da bi ga ona pljačkala maltretirala. U Americi je nesto drugo, Amerika pljačka svet...
EKSKLUZIVNO: Mladićeva dobrodošlica Jadranku Prliću i delegaciji HVO – a i političkog rukovodstva HR HB
Ja želim ovde da kažem nekoliko reči, čini mi se da mi moramo da znamo ko smo, moramo da znamo gdje smo i kako ćemo. Mislim da je dobro prvo ovako sastanak vidim i drago mi je što su sve strane. Prava je šteta što je bilo toliko uzroka, krvi. Šta je bilo bilo je. Prošlost ne možemo izbrisati. Možemo to zanemariti. Zbog ovoga što je pred nama. Ja se slažem da se pokušao definirati neprijatelj. Ja se slažem da su nam zajednički neprijatelji bitni da nešto ovdje odlučimo na ovom nivou ili na nekom drugom susretu. Mi možemo ratovati kao što samo i danas ali trebamo se zapitati kad će... na ovaj dan. Ja ne bih želio da budem neiskren, ne vidim da su još uvijek prošle opasnosti. Ja polazim kao vojnik od objektivnih okolnosti, ja imam određene ili naša politika, ovaj... za broj naših vojnika, stanovnika i zarobljenika na prostorima sjeverne od linije koju...
Mi nemamo ni jednu jedinicu našu koja radi na vašoj ili našoj strani ili koja je ovakva ili onakva, u ovom trenutku smo svi tu. Moramo odmah imati u vidu da je bilo veliki broj zemalaja u svijetu makar na strani... naročito islamski partneri... i ne samo na području bivše Jugoslavije.
Mi moramo da vidimo kako i na koji način da izgradimo povjerenje.
Mi se moramo odmah imati u vidu da je veliki dio, makar....i mislim da vi osjećate da ....Mi moramo danas da radimo, da razgovaramo...? A kako i na kojoj kad ga nema. Meni je teško ovako da pozitivno razgovaram i dogovaram sa generalom i gospodom, jer ja ovo prvi put vidim....ovaj mi ne možemo da prihvatimo ovakvu neozbiljnost.....jer to unosi zabunu, mogu da shvatim i razumem šta se desilo,ali ....
Prema tome mislim da se sada hrvatska politika jasno definisati i odrediti prema onome sto je vama jasno i gospodine Predsedniče. Ja se slažem i prihvatam vašu tezu da je... ne moramo se danas dogovoriti, mi moramo da kažemo stop, to danas nije išlo da im stavimo prijedlog i da vidimo šta je sporno i kako mislimo da se može rješavati. Ako mislimo da nam nije bilo do rata ili da možemo ratom, onda ćemo ratovati. Imate jedan od dva kolosijeka kojim možemo da idemo. Jedan je neki od programa a drugi je rat. Ono što me ispunjava da je po deklaraciji je da se i hrvatska strane, dakle gospodinu Tuđmanu ovaj skup, da možemo... raditi zajedno. Ne možemo mi pomagati hrvatsku vojsku u Varešu, Kiseljaku i Žepču da ginu moji i vaši ljudi zajedno, svaki dan, dok ja u Trebinju trpim udare po Trebinju i po ljudima od hrvatske vojske. Mi moramo ići odmah, ako ne onda mi nemamo šta. Onda ja mogu ići odmah. Nemam šta da razgovaram sa generalom Norcem.
Tukli smo se, ja znam šta je bilo, znam ja njegove aktivnosti, jer nisam htio sve visoke komandante, bilo je ajde pusti sve visoke komandante da prođu... prema tome bilo je tako kako je, ja neću, mislim. U policiji je možda moguće tako razgovarati, ali u vojsci nije moguće. Jer ne može ni on ...oni su izgubljeni ukoliko im mi ne pružimo odgovarajuću pomoć. Ima drugi prostor, zato mislim pitanje hrvatske vojske i njenog angažovanja, odnosa prema našem narodu i to treba da se eliminiše. Ako treba ja predlažem da se napravi sasatanak jedan kvalitetan gdje će biti i predstavnici BiH i Hrvatske, i Tuđman i ostali i da definišemo kako... jer krajnja je situacija da vidimo ko je neprijatelj stvarni, kako sa njim i ono što kaže predsednik Prlić, pa ćemo onda videti. Ja imam zahteva od vaših komandanta, i predstavnika, potužilo se, ljudi se žale, a ja ne mogu da dozvolim da još neko strada. Nije on kriv sto se zaneo nekom politikom koja mu je obećavala. Pa bih ja predložio ovaj te dve osnovne stavri pored onoga sto sam rekao ko smo, sta smo, kud ćemo kako ćemo sta možemo. Ne možemo nas dvojica da govorimo o nekim budućim odnosima iz ....sabora Hrvatske...i ja sam po tim događajima ponajstariji ovdje pa da kažem. Ne možemo mi imati od Knina saradničke odnose a da se ide na neko selo ili sta ja znam da se planira ovi ili ono. Zato ja mislim da treba više općih okvira tih hrvatsko-srpskih odnosa, slažem se s vama, prvi put, da bez kompleksnog rješenja hrvatsko-srpskog pitanja nema mira na kompletnom Balkanu i ne samo to. I štaviše mislim da se trebaju uključiti i muslimaske vlasti ne vlasti BiH, ali ja mislim da ti trterba da se otvore mogućnosti za konstruktivne prijedloge nekih evropskih zemalja u prvom redu ove četiri koje ste procijenili i stavise ...veoma je bitno da evropske zemlje shvate da kršćanska Evrope shvati da ne možemo da dozvolimo ono što su nam i prreci prije nekoliko vjekova nisu dozvoljavali, smo vodili kršćanske ratove, ko to nije shvatio u Evropi, a mislim da je i hrvatska strana shvatila kolika je bila opsanost od one turske enklave zapadno. Sta nas još može koštati, ja mislim da nam neće ići na ruku ako budemo jedni na druge udarali, jer će to pogodovati muslimanima. Oni nisu za podcjenjivnaje. Ne iz razloga sto ih malo ima, sto se ogu naoružati ne iz razloga sto ih mogu podrzati već po meni iz razloga što oni su takav kalibar da je njima draže poginuti sa tom idejom nego živjeti bez. Ja bih zato da se udare prvo političke dimenzije i okviri. Znači treba prvo gledati političke dimenzije iza onog sto je bilo, znači ako smo i neprijatelji bili može tu neki i mali mirovni ugovor da se napravi, ne mora danas moze i kasnije na nekom političkom nivou i to da bude mislim ne možemo mi tako, znam ne možemo da idemo van politike, jer niko ne govori o sebi. Meni interesuje strategija, na taj način rešimo stvari. Mi ne možemo da budemo uvijek neki privjesak Evrope uvijek , ni mi ni vi. I ne može Evrpa da zanemaruje nas i naše zelje, da uvazava muslimanima zelje a nama da ne uvažava. Mi moramo neke stvari promijeniti u evropskim i svjetskim okvirima, u političkim razmišljanjima našim, da imamo mi osnove, da ne bude sad Roso izdajnik u hrvatskom narodu zato što je sjeo sa Mladićem da razgovara ili Karadžić i Mladić izdajnici u srpskom narodu zato što razgovaraju sa Bobanom . Moramo se prijeteljski odrediti, da se ide mirnim putem da razriješi uz uvazavnaj i jedne i druge pa i treće strane, A isto tako moram da kažem što se tiče te muslimanske države. Ona će biti jedan balon koji će se naduvavati i nema svrhe ono što ne završimo sad nećemo nikad. A ne možemo da se ispravimo ovdje sad , jer inače smo pokazali ono sto smo ljudima za tri godine....eto tako ja zelim da budem iskren, sto se tiče odgovornosti mi ćemo stati na to za rješevaanje mirnim putem. Isto tako moramo da vidimo da znam, sta i kako dokle jer vi znate sta su...Hvala vam
(zurnal.info)
