Akcija grčke policije radi lociranja glavnog uporišta terorističke grupe "Revolucionarna borba" u kojoj se, kako se sumnja, nalazi najveći dio oružja te organizacije, nastavljena je u ponedjeljak, javila je agencija ANA.

Protivterorističke jedinice pretražuju kuće u zapadnom predgrađu Atine, Nea Filadelfiji, ali do sada nije pronađeno oružje, ni eksploziv.

U pretresu je pronađena oprema za prerušavanje, kao i uređaji za izobličavanje glasa i oni se trenutno nalaze u laboratorijama na ispitivanju, navela je grčka agencija.

Policija je u nedjelju uhapsila šest osoba za koje se sumnja da pripadaju ultra ljevoj grupaciji "Revolucionarna borba" i da su umiješani u bombaške napade.

Hapšenja su usljedila u velikom udaru na gradsku gerilu, koja je od nereda u Atini u decembru 2008. pojačala napade na policijske, javne i poslovne zgrade.

"Revolucionarna borba", oformljena u septembru 2003., izvela je neusjpešni napad na grčkog ministra kulture Mihailis Liakis 2006., a 2007. je preuzela odgovornost za raketni napad na američku ambasadu u Atini.

(Fena)

U avionu su pored predsjednika Poljske i njegove supruge bili i komandant poljske vojske, guverner Centralne banke, poslanici i vodeći poljski istoričari.

Premijer Poljske Donald Tusk izjavio je kako je pad aviona u kojem se nalazila najviša državna delegacija Poljske, najtragičniji događaj u istoriji njegove zemlje nakon Drugog svjetskog rata.

Poljska delegacija je letila iz Varšave na obelježavanje 70 godišnjice masakra kod Katinjske šume gdje su sovjetske snage počinile masakr nad hiljadama Poljaka tokom Drugog svetskog rata.

Šef poljske diplomatije Radoslaw Sikorski izjavio je, u intervjuu listu "Gazeta Wyborcza", da je prvi saznao za tragediju i da je o tome obavjestio Tuska, Komorowskog i Jaroslava Kaczynskog, bivšeg premijera i brata blizanca predsjednika Kaczynskog. 
-Premijer je, kada je saznao za razmjere tragedije, zaplakao, dodao je Sikorski. 
Ministar Sikorski je kazao i da bi na popodnevnoj vanrednoj sjednici vlade trebalo da bude potvrđeno da Komorowski preuzima dužnost šefa države. 
-Takođe, ostali smo bez komande oružanih snaga jer su u ovoj tragediji poginuli komandanti svih rodova oružanih snaga, pa će i tu morati da se donesu odluke - konstatovao je poljski ministar. 
Poljski predsjednik je bio glavnokomandujući oružanih snaga, ali je njegova uloga, kako su primjetile agencije, uglavnom simbolična. 
Prema pisanju poljske štampe, obaveze guvernera Centralne banke Poljske trebalo bi da preuzme Skripeskyjev zamjenik. U crkvama širom Poljske se održavaju opela, a u 19 sati će varšavski nadbiskup služiti zaupokojenu misu u katedrali u Varšavi. 
Pred Predsjedničkom palatom su se okupile hiljade ljudi da polože cvijeće i zapale svijeće. Pred okupljene su izašli funkcioneri predsjedničkog kabineta i zajedno se pomolili za pokoj duša žrtava nesreće.

Odluka Besima Mehmedića, premijera Kantona Sarajevo, da donira tri miliona maraka gradskom prevozniku GRAS-u za jeftiniji studentski prevoz čisti je predizborni trik i taj bi novac mogao završiti u predizbornoj kampanji Stranke za BiH. Ko ne vjeruje – evo dokaza

Vlada Kantona Sarajevo, odnosno njen premijer Besim Mehmedić, odlučili su dati tri miliona maraka sarajevskom javnom prevozniku GRAS kako bi studenti imali jeftiniji prevoz. Tako su odlučili da će i ove godine izdvojiti nula maraka za popravljanje studentskih domova. Još su odlučili da će Sarajevo biti vjerovatno jedini grad na svijetu koji za prevoz studenata izdvaja duplo više nego za razvoj nauke.

Do sada su studenti plaćali 33 marke mjesečnu prevoznu kartu a sada će za godišnju izdvajati samo 50 maraka a važit će im i dok budu na jednomjesečnom zimskom ili tromjesečnom ljetnom odmoru.

Jeftinije samo u izbornoj godini

Cifra od tri miliona maraka, čini se, izabrana je proizvoljno ili je to maksimum kojeg je iz kantonalnog budžeta mogao izvući Mehmedić. On je još prošle godine studentima obećao skoro 15 miliona maraka za besplatan prevoz a onda mjesecima studentima, nakon redovnih protesta, obećavao sve manje, sve do tri miliona maraka. Da ova cifra nema nikakve veze sa studentima nego sa GRAS-om pokazuje sljedeća računica: ako niko od studenata ne kupi godišnju kartu GRAS će opet dobiti svoja tri miliona. Ali ako svi studenti odluče kupiti ove karte tada će GRAS biti u minusu jer je premijerova ranija računica bila da za besplatne karte treba više od 12 miliona maraka. Ovako će na njegova tri studenti sa svojih 50 maraka dodati još dva miliona, što je ukupno pet, ili oko sedam manje od potrebnog!

Da je bilo imalo namjere da se pomogne studentima novac za karte ne bi bio na listi prioriteta. Samo Studentski centar u Sarajevu odnosno dva studentska doma duguju više od milion maraka: 80 hiljada za struju, 150 hiljada za plin i 30 hiljada za vodu a dug dobavljačima hrane je nedavno premašio milion. Vjerujemo da ste primijetili da su svi ovi troškovi upola manji od novca izdvojenog za karte.

Znamo već odgovor premijera koji danima izbjegava razgovarati sa novinarima Žurnala: to su studenti iz drugih kantona i neka im plate njihove Vlade. Ali zašto to onda nije problem sa kartama jer je upravo njima najpotrebniji jeftiniji prevoz!?

Mehmedić je danas ponosno izjavio kako mu je drago da je i ovaj studentski problem riješen!? Koliko zaista brine o studentima i drugim građanima svog kantona najbolje pokazuje ovogodišnji budžet, jedva usvojen: za rješavanje problema maloljetničke delinkvencije ide 100.000 maraka; smještaj i ishranu studenata 60 hiljada; studentskom centru 800 hiljada; informatizaciji osnovnih i srednjih škola 40 hiljada...

Ni ove godine nije bilo novca za obnovu Mašinskog, Stomatološkog, Filozofskog i Fakulteta političkih nauka.

Sa druge strane, studenti su zadovoljni, sami su to priznali, bilo kakvim podsticajem od kantona. Sada će se jeftinije prevoziti a uradili su nešto i za buduće generacije studenta. Samo što je premijer nekako zaboravio reći da naredne godine neće biti podsticaja. Jednostavno, u projekcijama budžeta za 2011. i 2012. godinu nema stavke sufinansiranje javnog prevoza za studente. Doduše, ne piše da se takvi poticaji daju samo u izbornim godinama. Provjerili smo da se možda ne radi o zabuni u zvaničnom ovogodišnjem budžetu ali 1,3 miliona za javni prevoz ratnih vojnih invalida i šest i po za penzionere uredno stoje i u stavkama za sljedeće dvije godine. Na mjestu gdje trebaju biti tri miliona za studente - tek dvije crtice.

U želji da se što više dodvori studentima Vlada u svom saopštenju posebno naglašava da karte važe jednu kalendarsku a ne školsku godinu. Studenti je mogu kupiti bilo kada i važit će im i kada budu kući na odmoru. Time se, valjda, htjelo preduhitriti pitanje zašto se ovakva odluka donosi na kraju ljetnog semestra kada je studentima korisna još samo dva mjeseca. Očito je za premijera ovo bio zadnji rok da donese ovakvu odluku jer je prva sljedeća prilika za to u oktobru, kada počinju predavanja ali prođu opći izbori.

U budžetu još možemo vidjeti da će dug GRAS-a u naredne dvije godine porasti za skoro milion maraka. Ova javna firma je pogodna, osim za skupljanje glasova, i za namicanje novca za predizbornu kampanju. Revizorski izvještaji pokazuju da su prikazani prihodi i rashodi nejasni, netransparentni i nemarno urađeni pa tako novac u ovu firmu može ući i izaći poput studenta koji se šverca za prevoz u tramvaju.

Kome to premijer daje novac?

Posljednji dostupan revizorski izvještaj o poslovanju GRAS-a više liči na indeks takozvanih vječitih studenata nego izvještaj o radu kompanije sa prihodima većim od 50 miliona maraka – na ispitima poslovanja uglavnom se padalo.

Po našem mišljenju, zbog efekata koje na finansijske izvještaje imaju stavke navedene u prethodnom pasusu, finansijski izvještaji ne prikazuju istinito i objektivno, po svim bitnim pitanjima, finansijski položaj  Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća „Gras“ d.o.o. (...) u skladu sa Međunarodnim standardima finansijskog izvještavanja, piše u izvještaju Ureda za reviziju institucija u Federaciji. Zaposlenici GRAS-a jedini u Sarajevu imaju pravo na potpuno besplatan prevoz. Uz akreditaciju se mogu voziti bez ograničenja. Vjerovatno su i jedini koji uz to još svaki mjesec dobiju 75 KM za prevoz!? Isplata ove naknade vršena je i za vrijeme godišnjeg odmora uposlenika. Po navedenom osnovu u 2008. godini isplaćeno je 1.633.425 KM, od čega je 1.154.851 KM iskazano kao troškovi prevoza.

Da stvar bude još paradoksalnija ove isplate nastavljene su i kada je, zbog finansijske krize, prestalo izdavanje akreditacija za prevoz zaposlenima. Navodno su mogli zadržati te akreditacije zbog ulaska u firmu ali kako objasniti da nema novca za štampanje kartica a ima milion i po za karte koje navodno plaćaju zaposleni.

Revizijom nabavki utvrdili smo propuste i nepravilnosti u provedenim postupcima i procedurama. U 2008. godini provedeno je 1.024 postupaka, a zaključeno 994 ugovora, u vrijednosti od 18.028.342 KM. Veći broj nabavki nije proveden u skladu sa procedurama propisanim Zakonom o javnim nabavkama BiH, njegovim provedbenim i vlastitim aktima. Sredstva nisu korištena transparentno i na efikasan način. Uprava GRAS-a uglavnom voli dogovarati poslove direktnim dogovorima bez objavljivanja tendera. Kada su ga već morali raspisivati uglavnom su tenderi bili neregularni, zaključak je revizorskog izvještaja.

Ugovor sa zemunskim Ikarbusom od pet miliona maraka kao da se morao sklopiti bez obzira na sve. Uslovi tendera su mijenjani i nakon njegove zvanične objave, Ikarbus nije davao popust što je bio jedan od uslova a rokovi isporuke su ostali nejasni. Ipak, GRAS odbija žalbe dva druga ponuđača i bira Ikarbus iako nije ispunio sve tražene uslove.

Slično je i sa kupovinom minibusa od Daustrucka iz Splita plaćenih skoro milion maraka. GRAS je u tenderu tražio da njihov proizvođač ili prodavac ima servis u Sarajevu kako bi mogao ispoštovati garanciju ali kako to Daustruck nije imao, GRAS je na kraju pristao servisirati minibuse u svojim servisima.

Prevozom onih famoznih 18 tramvaja iz Holandije napravljen je nezapamčen presedan.

Iako se radilo o uslugama transporta tramvaja iz Amsterdama do Sarajeva, jedan od objavljenih kriterija bio je garantni rok, piše u revizorskom izvještaju.

A da nije problem prošvercati ni milionske iznose pokazuje primjer nabavljanja goriva za autobuse. Svake godine GRAS od kompanije Green Oil kupuje naftu u vrijednosti od pet miliona maraka. Mada se radi o basnoslovnoj cifri ne postoji način kontrole potrošenog goriva.

Dostavljena dokumentacija iz koje se vidi samo zaduženje po svakom vozilu na bazi brojčanika iz pištolja za punjenje goriva, ne predstavlja praćenje potrošnje goriva. Priloženi spisak – pregled izdatog pogonskog goriva od pumpne stanice nije dokaz o potrošnji, već o izdavanju goriva, a ni priloženi Prijedlog normativa potrošnje goriva iz januara 2009. godine nije dokaz o praćenju potrošnje goriva, navodi se u izvještaju Ureda za reviziju.

Također, revizori su utvrdili da zbog zastarjelog sistema prodaje karata ne postoji transparentan način kontrole stvarno prodanih jednokratnih ili mjesečnih karata. Studenti se mogu jedino nadati da će drugačije biti sa novcem navodno izdvojenim za njihovo kvalitenije studiranje kroz jeftiniji prevoz. Za 50 maraka godišnje moći će se voziti u vozilima u prosjeku starim 18 godina: starost tramvaja je 29 godina, trolejbusa 21 godina, autobusa 15 godina i minibusa 8 godina.

(zurnal.info)

Odluku je donio tročlani žiri u sastavu Ivan Kordić (predsjednik) te Nihad Agić i Amir Brka. Najbolje književno djelo biralo se iz oblasti poezije, proze, esejistike te književno-historijskih i esejističko-filozofskih studija.

Kako je na današnjoj konferenciji za medije Društva pisaca BiH u Sarajevu naveo Ivan Kordić, u uži izbor ušlo je pet djela - esej Esada Durakovića "Stil kao argument", novela Miljenka Jergovića "Volga, Volga", roman Zilhada Ključanina "Švedsko srce moje majke", te poezije Kemala Mahmutefendića "Bestijarijum" i Mile Stojića "Među zavađenim narodima".

Navodeći obrazloženje odluke, član žirija Nihad Agić istaknuo je da je Mile Stojić u najnovijoj zbirci pjesama uveo opću promjenu i izrazitu tendenciju ka odbacivanju i odustajanju od vlastite poetike prakse. To se najčešće manifestira na razini diskursa, zatim forme, kompozicije i stila pjesama.

Prezentirajući način na koji Stojićeva poezija komunicira sa savremenim kulturnim trenutkom, Agić smatra da se to najbolje može iščitati iz pjesme "Eksponati iz muzeja književnosti".

"U njoj, on tradicionalno ili klasično poetsko pismo smješta u muzej književnosti i svodi ga na muzeološki eksponat, što posredno sugerira ideju o zastarjelosti ili prevaziđenosti ovakvog načina pisanja, "onog što odiše formalinom i raspadanjem", te okretanje savremenom iskustvu pisanja u novim medijima", kazao je on.

Godišnja nagrada Društva pisaca BiH za najbolju knjigu iz oblasti književnosti za djecu i mlade u 2009. godini pripala je Ismetu Bekriću za knjigu bajki "Drveni konjić".

O ovoj je nagradi odlučivao je žiri u sastavu Nenad Radanović (predsjednik) te članovi Atif Kujundžić i Ljubica Ostojić.

U najuži izbor žiri je uvrstio i slikovnice Fadile Nure Haver "Zlatna trzalica" te Alije H. Dubočanina "Srećine igračke".

Radanović je, prezentirajući obrazloženje žirija, naveo da se Bekrić smatra najglasovitijim pjesnikom za mlade u cjelokupnoj bh. savremenoj literaturi. Istaknuo je da se djelo "Drveni konjić", uz ranija sjajna dostignuća, nametnulo samo od sebe po posvemašnjoj izuzetnosti.

"Bekrić je naprosto takav stvaralac čiji svaki novi prilog dominira okruženjem vlastitim smislom, bez snažnih i direktno ukazanih didaktičkih poruka, nego autentično isposredovanih signala-putovođa kojim se djeluje na svijest i savjest djeteta, na plemenitost i dobrotu zbog kojih jedino i vrijedi živjeti", kazao je on.

Nagrade će dobitnicima biti uručene u maju, uz prateću izložbu svih djela članova Društva pisaca BiH objavljenih u prošloj godini.

(Fena)

Dubioza kolektiv u subotu preuzima MTV – od 20 sati i 30 minuta će prikazati video snimak cijelog albuma 5 do 12 koji zvanično izlazi u ponedjeljak.

Svi zainteresovani za premijerno slušanje još jedne nove pjesme (nakon singla "Vidi vidi vidi"), prije samog izlaska albuma, mogu to učiniti već u subotu u 20:30 na regionalnim MTV kanalima, kada će biti emitovan MTV Live "Dubioza kolektiv iz Skirlibaba studija" u sklopu Dubioza weekend-a na MTV-u, kažu iz Dubioze.

Za one koji ne mogu pratiti program MTV-a osiguran je video-stream na stranicama www.mtv.rs, www.mtv.com.hr i www.mtv.si. Repriza je u nedjelju 11. aprila od 20 sati.

Večeras će u emisiji Takeover Dubioza, prošlogodišnji kandidati za MTV Best Regional Act nagradu, predstavit će svoje omiljene spotove.
Što su članovi grupe Dubioza kolektiv izabrali za vas, pogledajte u emisiji MTV Takeover u petak, 9. aprila od 20 sati i 30 minuta, na regionalnom MTV-ju, piše na stranici MTV-ja.

Album 5 do 12 je najnoviji studijski album Dubioza kolektiva i snimljen je u Sarajevu u studiju Skirlibaba, a producent je Brano Jakubović. Na albumu se kao gosti pojavljuju frontmen Plavog orkestra Saša Lošić – Loša i makedonski bend Superhiks.

Izdavačka kuća Menart će 12. maja objaviti posebno multimedijalno izdanje albuma 5 do 12, na kojem će se, pored pjesama sa albuma, naći i remixi koje potpisuju Elemental, Vuneny, E-base, Hain Teny Diskobajagi i ostali te video zapis Dubioza kolektiv iz Skirlibaba studija.

(zurnal.info)

Ministri bez zakona, poslanici bez pitanja, to je najkraći zaključak novog izvještaja Centara civilnih inicijativa o radu federalnih vlasti u prošloj i protekle tri godine. Federalni poslanici i ministri redom su odani komunisti, ako je suditi po fiksnim platama bez obzira na učinak

Sadašnji sastav Vlade Federacije najgori je još od nastanka ovog entiteta Washingtonskim sporazumom 1994. godine i teško da će neki naredni uspjeti da obori taj neslavni rekord.

Najnoviji izvještaj Centara civilnih inicijativa o radu federalne Vlade i Parlamenta u prošloj i posljednje tri godine stavio je građane i novinare u nezgodan položaj: kako izabrati najgoreg od najgorih ministara? Da li je to Meliha Alić federalna ministrica obrazovanja i nauke bez zakonodavnih aktivnosti odnosno ijednog predloženog ili usvojenog zakona u posljednje tri godine; ili je to Edin Musić koji malo planira a ništa ne radi i nema niti jedan pripremljen zakon u tri godine; u užem izboru je i Gavrilo Grahovac, federalni ministar kulture i sporta, bez ijednog izglasanog zakona; i posljednji kandidat je ambiciozni ministar pravde Feliks Vidović koji svake godine obeća da će raditi kao svi ostali ministri zajedno a na kraju godine se vidi da je njegov nerad jednak neradu svih ostalih zajedno. Računica da ovoj vlasti trebaju 24 godine samo da završe posao predviđen za jedan mandat sasvim je dovoljna kritika za njenu smjenu. Umjesto toga, u neviđeno kratkom roku je pripremljen i stavljen na usvajanje zakon koji im povećava plate i obezbjeđuje penzije po njemačkim standardima. Bez imalo ustručavanja se može zaključiti da većina njih ne računa na novi mandat pa grabe što se ugrabiti da.

Sve ću ti obećati

Gavrilo Grahovac je nedavno podnio ostavku ali je tim činom samo pokazao svoju bahatost. Ostavku je podnio zbog problema sa stranačkim kolegama a u stvari ju je odavno trebao podnijeti zbog svog nerada bez premca. On je za tri godine htio da pripremi tek šest zakona ali je na sastancima Vlade usvojen tek jedan! U Parlamentu Federacije mu je pao i taj jedan zakon pa se čini da Grahovca, osim stranačkih kolega, ne vole ni parlamentarci.

Ne znamo šta o Vidoviću misle kriminalci ali ga svakako ne bi trebali mrziti jer se baš i nije potrudio da im svojim radom stane u kraj. On je ministar sa najvećim broj obećanih a neurađenih zakona u protekle tri godine. Samo u prošloj je njegov nerad skoro jednak neradu svih ostalih ministara zajedno! Htio je Vidović da u prošloj godini pripremi čak 23 zakona, duplo više od onoga što su planirale sve njegove kolege zajedno ali je godinu završio sa tek četiri pripremljena zakona.

Meliha Alić je, čini se, odlučila poštovati tradiciju pa se ni u prošloj godini nije zamarala zakonima. Jedini je ministar bez ocjene uspješnosti jer apsolutno ne postoje kriteriji po kojima bi mogla dobiti ocjenu. Istina, ministrica prosvjete dolazila je na časove ali nit se od nje nešto tražilo niti je ona pokazala interes pa je školsku godinu ostala neocjenjena. Ako bi se primijenili isti kriteriji, za njenog kolegu Edina Musića bi se jedino moglo reći: na mjesto, jedan. Neprolaznu ocjenu, odnosno nula posto urađenog u protekle tri godine, Musić je zaradio upornim izbjegavanjem da predloži jedan jedini zakon. Da se samo malo potrudio i iskoristio rupe u načinu ocjenjivanja poput ministra trgovine Desnice Radivojevića, mogao je zaraditi najbolju ocjenu. Desnica je sračunato godišnje obećavao po jedan zakon što i nije bilo teško ispoštovati.

Jedino Vjekoslav Bevanda, ministar finansija, svojim radom podsjeća na pristojnog ministra. Svake je godine planirao raditi na više od deset zakona i uspio završiti ukupno 23 njih od čega su samo dva pala na glasanju u Parlamentu. To, međutim, i dalje ne znači da je opravdao svoju platu veću od četiri hiljade maraka jer i dalje svake godine ima trećinu neurađenog posla.

Mandat ili penzija?

Kada se sve sabere i oduzme ministri su planirali ukupno 285 zakona, uradili tek 122 a Parlament usvojio 62! Kako se parlamentarci uvijek žale na plate i do hiljadu maraka manje od ministarskih čini se da su tako i odlučili raditi - kada ministri sa svojim platama mogu raditi malo mi sa svojima možemo još manje! Tako smo dobili najgoru instituciju vlasti u cijeloj državi.

Parlament Federacije BiH u kontinuitetu je najneefikasnija institucija vlasti u BiH (posmatrajući entitetsko-državni nivo). I kao što smo ranije isticali, katastofalni rezultati njegovog i rada Vlade, jedan su od glavnih uzročnika i generatora krize u ovom entitetu. U 2009. godini, ovaj je parlament realizovao tek 21% zakona planiranih Programom rada. 26 od 121 planiranog, piše u izvještaju CCI-ja i dodaje kako je za tri godine usvojeno onoliko zakona koliko su trebali usvojiti za šest mjeseci.

Samo federalni poslanici vraćaju ovu zemelju, ili entitet da budemo precizniji, 20 godina unazad svakim svojim mandatom. Ovim tempom svoj posao završili bi tek 2030. godine. Umjesto toga, većina njih će vjerovatno na kraju ovog mandata u beneficirane penzije dok će ostali građani narednih 20 godina raditi da nadoknade vrijeme koje su oni potrošili. Čini se da su neki početak mandata shvatili kao prijevremenu penziju, ili bolje reći mirovinu.

Tri godine od početka mandata i nepunu godinu dana pred Opšte izbore u BiH, u Parlamentu Federacije je i dalje jedna poslanica koja tokom mandata nije niti jednom uzela učešće u raspravi, postavila poslaničko/delegatsko pitanje, pokrenuli inicijativu ili slično. Riječ je o Šagolj Magdaleni iz Hrvatske kršćanske demokratske unije (HKDU), piše u izvještaju o Šagoljevoj koja se pojavila tek na nekoliko sjednica: Niti jednom do sada predstavnici političke stranke iz koje dolazi (HKDU) nisu našli za shodno obrazložiti ovakav nezapamćeno indolentan odnos prema mandatu povjerenom od strane građana.

Ipak, svakome treba pružiti priliku da se popravi. To najbolje pokazuje Fadil Hamzić, jedan od neaktivnih poslanika, koji je u trećoj godini svog mandata postavio prvo poslaničko pitanje. Čestitamo.

Podsjetimo da smo krajem prve godine mandata (2007.) imali gotovo anarhično stanje. Sjednicama je znalo neprisustvovati i po 30 poslanika, ne snoseći za to nikakve sankcije. Čak 15 poslanika i deset delegata za čitavu godinu dana nije uzelo učešće u bilo kojoj od Poslovnikom definisanih aktivnosti, osim prihvatanja prava (na različite nakande), koja su im po osnovu preuzimanja mandata pripala, navodi CCI.

Devet od 25 evidentiranih poslanika i delegata su iz Stranke za BIH, sedam iz SDA, po tri HDZ-a i Narodne stranke radom za boljitak, po jedan iz HDZ-a 1990, HKDU-a i SDP-a.

Bez obzira na nerad i izostanke parlamentarci su umjesto sistema plata po zaslugama, izabrali onaj iz komunističkog sistema koga na sjednicama i pauzama tako često kritikuju.

Tako su primanja poslanika/delegata na profesionalnom radu u prvih šest mjeseci 2009. godini u prosjeku iznosila između 4.500 do 5.000 KM mjesečno, a ista su sadržavala sljedeće: plata od 2.550 do 3.120 KM, topli obrok 300 KM, paušal nešto manje od 800 KM (u visini prosječne plate u FBiH), naknada za rad u radnim tijelima 37 KM (za profesionalno angažovane) i 75 (za poslanike koji nisu u radnom odnosu u PD), naknada za gradski prevoz 53 KM, naknada za odvojeni život 550 KM, naknada za troškove posjete porodici od 130 do 1.000 KM, ako ne primaju naknadu za odvojeni život koriste naknadu za korištenje ličnog vozila u iznosu od 100– 200 KM (za profesionalno angažovane), te od 50 – 700 KM (za poslanike koji nisu u radnom odnosu u PD).

Ovo bi ujedno bio i posljednji izvještaj o radu federalne vlasti pred oktobarske izbore. Za kraj odjavna špica poslanice Amile Alikadić Husović za koju je BiH “država za poželit'”.

(zurnal.info)

U Srbiji čak 9,2 posto stanovništva odnosno 670 tisuća građana živi ispod granice siromaštva i s mjesečnim primanjima manjim od 8.300 dinara (oko 85 eura) doslovce gladuje, izjavio je za beogradski dnevnik "Press" od srijede srbijanski ministar rada i socijalne politike Rasim Ljajić.

Ljajić je rekao da je, po podacima Republičkog zavoda za statistiku, u 2009. godini bilo 9,2 posto građana koji žive ispod granice siromaštva, s prihodom manjim od 8.300 dinara mjesečno, a da je kod starijih iznad 65 godina taj postotak iznosio 10,1 posto, a kod nezaposlenih čak 19,3 posto.

Među najugroženijima su i djeca do 13 godina i samohrane majke, a na selu je postotak siromaštva za tri posto veći nego u gradu, ističe Ljajić.

Navodeći kako mnogi ljudi u unutrašnjosti žive u katastrofalnim uvjetima, ministar upozorava da postoje i brojne obitelji koje su u takozvanoj sivoj zoni siromaštva, jer imaju prihod samo tisuću dinara veći od graničnog, a problematično je i s mnogim siromašnim domaćinstvima na selu.

"Također, ima i starih siromašnih seoskih domaćinstava koja imaju po pola hektara zemlje koju ne mogu obrađivati, ali zbog toga ne mogu primati socijalnu pomoć. Tu se zakonska regulativa mora mijenjati", smatra Ljajić.

(Fena) 

U saopćenju iz kabineta resornog ministra Safeta Halilovića navodi se da se s usvajanjem Strategije za rješavanje problema Roma 2005. godine i Akcionog plana o obrazovnim potrebama Roma i ostalih nacionalnih manjina 2004. godine BiH opredijelila da unaprijedi položaj romske populacije i pomogne njihovo brže uključivanje u društvo.

Vijeće ministara BiH je 2008. godine usvojilo Akcioni plan za rješavanje problema Roma iz oblasti zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite, u čiju izradi je bio uključen veliki broj predstavnika Roma i predstavnika nadležnih entitetskih, kantonalnih i općinskih institucija.

Usvajanjem ovih dokumenata BiH je ispunila uvjet za priključenje "Dekadi uključenja Roma 2005.-2015.“ i 4. septembra 2008. zvanično potpisala Deklaraciju o priključenju Dekadi.

Na inicijativu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, prvi put su prošle godine u državnom budžetu izdvojena tri miliona KM za rješavanje problema Roma u oblasti stanovanja, zapošljavanja i zdravstvene zaštite. Isti iznos planiran je u budžetu za 2010. godinu.

Također, Ministarstvo je finansijski pomoglo entitetska i udruženje Roma iz Brčko distrikta BiH za obilježavanje 8. aprila.

U toku je implementacija budžetskih sredstava iz 2009. godine, iz kojih će biti izgrađeno ili sanirano oko 210 kuća u 17 općina na teritoriji cijele BiH.

Prema odobrenim programima za zapošljavanje Roma, a koji provode zavodi za zapošljavanje Republike srpske, Federacije BiH i Brčko distrikta BiH, dosad je zaposlen 151 pripadnik romske manjinske zajednice u našoj zemlji.

U toku je i imunizacija romske djece na teritorije cijele zemlje. U cijelosti je krajem prošle godine proveden proces evidentiranja romskih potreba.

Evidentirano je 4.318 porodica kojima je potrebna pomoć u rješavanju problema stanovanja, zapošljavanja, obrazovanja ili zdravstvene zaštite.

Švedska agencija SIDA je na temelju trasparentnosti procesa i metodologije koju je sačinilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH izdvojila dodatna dva miliona KM za stambeno zbrinjavanje Roma.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH poziva sve lokalne vlasti, romske i međunarodne organizacije da zajedno, kao i do sada, rade na ostvarivanju ovih ciljeva, saopćeno je.

(Fena)

The Times piše da "počinje utrka" i već u podnaslovu ističe da su se i nastavnici u školama pridružili sindikatu zaposlenih u državnoj službi prijeteći štrajkom zbog planiranih otkaza višku zaposlenih.

Timesov uvodnik, posvećen istoj temi, razmatra kako će Britanija izgledati 2015. i ocjenjuje da "pravo pitanje" nije šta birači misle o strankama, već - šta žele Britaniji tokom sljedećih pet godina.

Daily Telegraph ističe u prvi plan da su obje vodeće stranke definirale način na koji će voditi predstojeću izbornu kampanju.

List citira poruku laburističkog lidera i premijera Browna da će konzervativci vratiti zemlju na put recesije - kao i obećanje lidera konzervativaca Davida Camerona da će se boriti za glas "velikoga ignoriranog" birača.

Uvodničar ovog lista smatra da je sasvim pogrešna stara izborna fraza kako su "obje stranke iste" i da postoji velika razlika između laburističke "velike vlade" i torijevskoga "velikog društva" - zbog čega su ovi izbori najvažniji izbori generacije, smatra Daily Telegraph.

Financial Times naglašava kako laburisti imaju četiri sedmice da prestigne konzervativce koji vode u istraživanjima javnog mnijenja.

Dnevnik The Guardian smatra da je premijer Brown potegao izbore u trenutku kada su se njegovi laburisti približili konzervativcima na samo četiri procentna poena u istraživanjima raspoloženja birača.

(Fena)

Nakon trosatne rasprave u kojoj su učestvovali gotovo svi zastupnici u Skupštini prijedlog nije usvojen. Za nepovjerenje Vladi glasalo je 12 poslanika, dva su bila uzdržana, dok je 18 bilo protiv.

Prijedlog za održavanje sjednice s ovom tematikom iniciran je od jedne trećine zastupnika Skupštine Kantona i to zastupnika iz opozicije - SDP-a, SDU BiH i BPS Sefer Halilović.

Na početku sjednice Dženana Zlatar, uime Kluba SDA u Skupštini KS-a, predložila je odlaganje sjednice za četvrtak, kada je planirana i svečana sjednica povodom Dana Kantona Sarajevo.

Uslijedila je 15-ominutna pauza nakon koje se nije ni glasalo o ovom prijedlogu te je sjednica s jedinom tačkom dnevnog reda počela.Prema poslovniku o radu SKS-a Vlada je trebala dostaviti izjašnjavanje o ovoj sjednici 48 sati prije njenog početka, što se nije desilo te se premijer KS-a Besim Mehmedić usmeno obratio zastupnicima.

U svom govoru potcrtao je da je opoziciju uvijek smatrao partnerom u Vladi te da je kritike uvažavao. Također je podsjetio da je u posljednjih godinu dana koliko je on na čelu Vlade KS-a došlo je do mnogih problema na koje je bilo potrebno brzo i efikasno reagirati.

Istaknuo je da činjenica da na svim sjednicama Vlade KS-a prisustvuju predstavnici nevladinog sektora čini ovu vladu transparentnom i javnom iako je ove godine izostala standardna procedura donošenja budžeta koja je zahtijevala javnu raspravu.

Zastupnici i opozicionih stranaka ukazivali su na razne propuste aktuelne vlade te na obećanja koja nisu ispunjena, ali i na nejedinstvenost Vlade KS-a.

"Sve je više nezaposlenih, građani su sve nesigurniju u gradu, sve je manje profesionalnih kadrova u obrazovanju; ali svi ti problemi nisu samo uzorkovani sveopćom finansijskom i ekonomskom krizom", kazala je danas predsjednica Kluba SDU BiH, Mirjana Deak.

Rifat Škrijelj, zastupnik SDA u SKS-u otvoreno je kazao da neće glasali za nepovjerenje Vladi jer bi to značilo da "poništavam svoj glas koji sam dao kada smo usvajali budžet".

"Glasao bih za smjenu Vlade da nije usvojen budžet. Vlada je shvatila da samo dogovorom možemo izaći iz krize, da to nije bio slučaj danas bismo imali drugačiju situaciju. Budućnost ove Vlade i zastupnika traje još šest mjeseci ona nije beskonačna", dodao je Škrijelj.

Zastupnici SDP-a hronološki su poredali sve neuspjehe vlade te upozoravali da nedonošenje budžeta nije bio jedini problem.

Besima Borić, zastupnica SDP-a, podsjetila je da su prijedlozi ove stranke uredno bili odbijani samo zato što su dolazili od SDP-a, a ne zato što su bili nekonstruktivni.

Hamza Ražnatović, zastupnik BPS-Sefer Halilović, kazao je da jedinstvo vlade postoji samo dok se ne podjele ministarske pozicije i ne usvoji budžet.

"Sjedite na tim mjestima već 20 godina i građani ne treba da vam daju više povjerenje", dodao je on.

Nakon rasprave na sve izjave zastupnika niko od predstavnika Vlade KS-a nije izlazio pred govornicu, ali je premijer KS-a Mehmedić kazao novinarima da je održavanje ovakve sjednice demokratski čin.

(Fena)

Nakon što su smanjili naknade ratnim i civilnim invalidima, nezaposlenim borcima, zbog manjka novca u federalnom budžetu, ministri u Vladi FBiH i poslanici u Parlamentu FBiH odlučili su sebi podići plate.Pa šta košta da se plati.

Veliko stezanje kaiša u FBiH, kako bi se izbjegao bankrot budžeta, prošlo je gotovo bezbolno po aktuelnu vlast. Skresane su invalidnine ratnim i civilnim invalidima, naknade demobilisanim borcima i dobitnicima najviših ratnih priznanja, zapelo je samo na platama funkcionera i državne administracije.

Delegati Doma naroda Parlamenta FBiH , iskoristili su gužvu i na brzinu usvojili zakon o platama državnih službenika i funkcionera. Prijedlog zakona koji je pripremila Vlada FBiH u Domu naroda su “poboljšali” odredbom koja bi omogućila poslanicima u Parlamentu FBiH, da nakon što mukotrpno odrade svoj mandat, mogu otići u penziju ako imaju 50 godina starosti i barem 20 godina radnog staža.

Uz veće plate hoće i penzije

Kako su troškovi života sve veći a penzionerski život težak, delegati u Domu naroda za svaki slučaj odlučili su da njihove buduće mjesečne penzije ne budu ispod 2.100 maraka, odnosno 1.000 eura, onako, za svaki slučaj.

Zakon je ipak pao u vodu jer ga nije usvojio Predstavnički dom Parlamenta FBiH, ne zato što u ovom domu sjede odgovorniji i moralniji predstavnici građana, već zbog činjenice da je eksploziju nezadovoljstva u javnosti izazvala upravo odredba o “specijalnim” penzijama.

A sve je išlo tako dobro, jer je usvajanje ovog zakona po svaku cijenu do 31. marta, bilo od strane Vlade FBiH predstavljeno poslanicima i javnosti kao sudbinsko pitanje i ultimativni zahtjev MMF-a od kojeg zavisi nastavak korištenja 1,2 milijarde eura kredita koji je pod firmom “stand by“ aranžmana MMF odobrio BiH.

Jedini problem je što MMF nikada nije ultimativno postavio kraj marta kao rok a još manje prije usvajanja imao priliku vidjeti šta su to u zakonu za sebe i ostale funkcionere predvidjeli ministri u Vladi FBiH.

Za plate para mora biti

Da paradoks bude veći, niko pojma nema koliko bi po novom zakonu iznosile plate državnih funkcionera i ostalih zaposlenih u državnoj upravi, jer se u zakonu pominju samo koeficijenti.

Tako je bilo predviđeno da najveći koeficijent bude 10 po kome bi se plata obračunavala predsjedniku FBiH. Premijer FBiH bi se morao zadovoljiti sa koeficijentom 9,8 .

Zaa državne službenike, odnosno za zaposlene u javnoj administraciji, koji imaju diplomu fakulteta, koeficijenti bi se kretali u rasponu od 3,1 do 6,5 a za one sa srednjom stručnom spremom od 1,5 do 2,6 posto.

Konkretan iznos plate dobijao bi se tako što bi se koeficijent množio sa osnovicom za obračun plate, a kolika je ta osnovica u zakonu nigdje ne piše.

Upravo ova “nejasnoća” oko iznosa osnovice je i najveći problem ovog zakona, a ne pojedinačni iznosi plata.

Bez iznosa osnovice nemoguće je utvrditi koliko bi iznosile pojedinačne plate, odnosno koliko bi ukupno trebalo novca uzeti iz budžeta za plate funkcionera i prekobrojne administracije.

Nezvanično, u razgovorima sa predstavnicima sindikata zaposlenih u javnoj upravi federalni premijer Mustafa Muhezinović, kao iznos osnovice pominjao je sumu od 380 maraka, ali ostaje nejasno kako se došlo baš do ove sume a ne neke druge.

Trenutno, kao osnovica se uzima iznos od 340 maraka a postojeći raspon koeficijenata niži je od predloženih.

Za parlamentarce i ministre zakoni ne važe

Još je nevjerovatnije da je Vlada FBiH uopšte uputila parlamentu zakon a da nema pojma, barem zvanično, koliko će primjena ovog zakona koštati porezne obveznike, i to odmah nakon što je dala “časnu pionirsku riječ” MMF-u da ubuduće niti jedan zakon u FBiH neće biti usvojen ukoliko u budžetu ne postoji novac za njegovo izvršenje.

Iznos od 380 maraka, koji se nezvanično pominje kao moguća osnovica približno je jednak iznosu polovice trenutne prosječne plate u FBiH, što znači da bi se Vlada FBiH i u budućnosti mogla ravnati prema prosječnoj plati kod utvrđivanja nove osnovice.

Uzme li se u obzir da se po novom zakonom predviđa i povećanje osnovice i koeficijenti, jasno je da bi u ukupnom zbiru trošak za plate administracije i funkcionera, koji je već abnormalno veliki u odnosu na budžet, bio još veći nego što je do sada. I to u situaciji kada se je jedini način da se pokriju postojeći proškovi zaduživanje kod MMF-a.

I sada su prosječne plate zaposlenih u administraciji znatno veće od plata njihovih kolega sa istom stručnom spremom koji rade u “običnim” preduzećima a po prijedlogu novog zakona bile bi još i veće.

Činovnike niko ne smije da dira

Zbog ove činjenice podjednako je nemoralna i prijetnja predstavnika sindikata zaposlenih u javnim službama da će ukoliko im se smanje plate tužiti FBiH i da bi sudski mogli naplatiti od države, kako tvrde, pola milijarde maraka.

Samo povečanje plata državnih službenika, pogotovu onih najmanje plaćenih, i ne bi bilo sporno da je Vlada FBiH prije toga napravila čistku i riješila se onih prekobrojnih činovnika bez kojih bi se očigledno moglo. Time bi na kraju oni koji ostanu imali veće plate a ukupna suma za plate koja se izdvaja iz federalnog budžeta bila bi manja nego do sada.

Naravno, u sve se može dirati, kompanije sa desetinama zaposlenih mogu propadati i radnici završavati na ulici, čak i bez uplaćenih doprinosa, ali i sama pomisao na smanjenje broja zaposlenih u javnoj administraciji je nezamislivo svetogrđe, naročito u izbornoj godini.

Poslanici i funkcioneri su posebna priča jer njihove plate i sada su višestruko veće od plata onih koji ih i plaćaju, običnih građana, poreznih obveznika koji i pune federalni budžet. Pri tome, zaboravljau još jednu “sitnicu”, na funkcije su se sami prijavili, niko ih na to nije natjerao.

Ako su im postojeće plate male, onda je rješenje jednostavno, neka daju ostavke i prihvate se poslova na kojima će biti puno bolje plaćeni, jer nema nikakve sumnje da za takvim stručnjacima i talentima vlada neviđena potražnja na tržištu rada.

Zanimljivo je da je većina poslanika u federalnom parlamentu odmah nakon što su zasjeli u poslaničke klupe požurili da postanu prefesionalni poslanici, što zanči da im prethodne plate tamo gdje su radili i nisu bile nešto naročito velike da bi sada mogli da se žale kako su na gubitku.

Ministar Grahovac neće platu manju od poslaničke

Neusvojeni zakon o platama uzeo je već i prvu “žrtvu”. Gavrilo Grahovac, zamjenik federalnog premijera i ministar kulture u Vladi FBiH u znak protesta podnio je ostavku navodeći kao glavni razlog sporni zakon o platama državnih službenika i funkcionera.

Zamjeniku federalnog premijera nije zasmetalo što Vlada u kojoj sjedi predlaže zakon za koji se uopšte ne zna koliko će koštati njegova provedba niti što u doba ekonomske krize i kresanja svih budžetskih stavki funkcioneri sebi traže još veće plate nakon što su smanjili primanja ratnim i civilnim invalidima, nezaposlenim nekadašnjim vojnicima, dobitnicima najviših ratnih odlikovanja.

Ministar Grahovac našao se duboko povrijeđen činjenicom da bi po novom zakonu parlamentarni poslanici mogli mjesečno iz državne blagajne naplatiti više od ministra, pri čemu je ministru izgleda sasvim nebitno kolika je njegova plata u odnosu na “obične” plate u ovoj zemlji, ali mu je bitno samo da bude veća od poslaničkih primanja. Trenutnih 2.550 maraka plate zamjenika federalnog premijera Gavrila Grahovca, očigledno su mu malo.

Spasonosno rješenje koje bi zadovoljilo i nezadovoljnog ministra i građane koji svojim novcem pune budžet, bilo bi da se ministrima i svim ostalim funkcionerima umjesto povećanja plate smanje za 20 posto a poslanicima u federalnom parlamentu za 30 posto.

Na dobitku bi bio budžet i porezni obveznici, ministar bi konačno bio zadovoljan jer bi mu plata bila veće od poslaničke a poslanicima bi i ta plata bila previše, s obzirom na rezultate njihovog rada.

Jedini je problem što su šanse da se ovako nešto dogodi podjednake kao i da BiH 1. januara 2014. postane punopravna članica EU, dakle nikakve.

Plate važnije i od stand by aranžmana

Sapunica sa platama federalnih funkcionera, poslanika i činovnika tako će se nastaviti i narednih nekoliko sedmica sa neizvjesnim ishodom. Kako su federalni funkcioneri i poslanici riješili da po svaku cijenu sebi podignu plate njihovu odlučnost ne treba potcjenjivati.

Kada se radi o njihovim platama oni su uporni, čvrsti, beskompromisni i spremni da svoje stavove brane do poslednjeg feninga u federalnom budžetu i da se hrabro suprotstave svim ultimatumima MMF-a i Svjetske banke, pa šta košta da košta.Porezne obveznike, naravno.

(zurnal.info).

Dylanova planirana turneja po istočnoj Aziji otkazana je jer je kinesko ministarstvo kulture odbilo da mu izda dozvolu za održavanje koncerata u Pekingu i Shangaiju.

Zato što ga neće slušati uživo, Dylanovi obožavatelji mogli bi dijelom okriviti islandsku pjevačicu Bjork, koja je prije dvije godine prenerazila kineske dužnosnike uzvikujući protibetanske parole na koncertu u Shangaiju.

Kako su mu Kinezi otkazali gostoprimstvo, Dylan je odustao od planiranih koncerata u Hong Kongu, Južnoj Koreji i na Tajvanu, jer mu nisu važni, rekao je njegov predstavnik.

Dylanova je najveća želja bila da nastupi u Kini, navodi Guardian.

(Fena)

U porodici Ferhata Nožinovića vlada harmonija. Zbog čega su godinama svi članovi porodice stalno na okupu. Čak i kada su na poslu, na Fakultetu za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli. Glava porodice, Ferhat Nožinović, dugogodišnji je dekan. Doglavnica, mama Zumreta, predaje Metodiku nastave tjelesnog odgoja. Kćerka Amra predaje moderne plesove, dok njen bivši dečko, a sada muž, Edin Mujanović na istom fakultetu drži nastavu iz alpskog skijanja. Kćerka i zet su, naravno, diplomirali, magistrirali i doktorirali dok je Fakultetom upravljao tata Ferhat. U međuvremenu, Tata je otišao u penziju. I mama Zumreta će uskoro postati penzionerka. Pred Amrom i Edinom svijetla je budućnost. Smiješi im se funkcija dekana na Tatinom, odnosno Punčevom fakultetu. Koji se finansira iz Budžeta Tuzlanskog kantona.

POSAO I ZA ZETA

Slična je situacija i u porodici Čišić. Samo, oni su malo bolje raspoređeni. Rahmetli Faruk Čišić bio je dekan Defektološkog fakulteta. Njegova supruga Behija bila je šefica Odsjeka za socijalni rad odnovanog samo za nju. Kćerka Alma je prije sedam godina uplovila na Univerzitet. Profesor Faruk Čišić, na sjednici Senata Univerziteta u Tuzli, održanoj 29. oktobra 2003. godine, glasao je da profesorica bosanskog jezika Alma Čišić, inače njegova kćerka, bude izabrana na mjesto asistenta za predmet „Bosanski jezik“ na Filozofskom fakultetu u Tuzli. E, sada, pošto je kćerka bila neudata, red je bio da joj se pronađe i muž. Tako je, ubrzo, na Filozofskom fakultetu zaposlen i Milosav Čarkić. Isto prezime danas nosi i Alma Čišić, kći Faruka i Behije. I ona je danas doktor nauka.

TITULA U MIRAZ

I Mandžići dobro kotiraju na Univerzitetu u Tuzli. Akademik Enver Mandžić ima sina Kenana. Kenanov tata je ugledni profesor na Rudarsko geološkom fakultetu, pa je sasma logično da se i sin zaposli u istoj ustanovi. A pošto se Mandžić junior u avgustu 2005. godine vjenčao sa Ernom Kapidžić, i snahi se morao naći posao na Fakultetu. Zato je Senat u julu 2008. godine, kao poklon za tri godine uspješnog braka, poklonio Erni Mandžić Kapidžić zvanje asistenta za užu naučnu oblast „Inženjersko-geološke discipline“. I to na Fakultetu kojim je suvereno vladao svekar i akademik Enver Mandžić. I na kojem sada docentuje muž, sin i profesor Kenan Mandžić. Erni se baš posrećilo.

NA DEKANOVOM PUTU

Isto bi se tako moglo posrećiti i zetovima Mirsada i Nusrete Đonlagić. Mirsad je prorektor, a supruga mu Nusreta redovna profesorica na Prirodno-matematičkom fakultetu. Kćerka Sabina magistar je ekonomije i asistira na predmetima koji imaju veze sa finansijama na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Druga kćerka, Jasmina se zove, asistira na Odsjeku za njemački jezik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, kojim prorektuje Mirsad Đonlagić.

I, da, umalo da zaboravimo čuvenu dinastiju Latifagić. Gospođa Nihada bila je ministarka obrazovanja. U isto vrijeme prvi čovjek Univerziteta u Tuzli bio je njen muž Sadik Latifagić. Danas su oboje u penziji. Prije penzionisanja uspjeli su na pravi put izvesti kćerku Amru. Ona je danas profesorica na Tehnološkom fakultetu Javne ustanove Univerzitet u Tuzli. Pardon, Privatne ustanove Univerzitet u Tuzli.

Prema poslovniku Skupština Kantona Sarajevo, na sjednici održanoj 12. marta povodom razmatranja datuma održavanja sjednice SKS u vezi s prijedlogom za glasanje o nepovjerenju Vladi Kantona Sarajevo, donijela je zaključak kojim je sjednica planirana za sutra.

Prijedlog su prihvatila 32 prisutna zastupnika.

Potpisnici inicijative za održavanje ovakve sjednice su zastupnici opozicije u SKS-u iz SDP-a, SDU-a i BPS-a, koji čine jednu trećinu zastupnika.

O održavanju ove skupštine KS-a, prema poslovniku, Vlada može, ali i ne mora da se izjasni.

Iako je sjednica s ovom tematikom planirana za sutra, SKS je na prethodnoj sjednici usvojio budžet za 2010. godinu u iznosu od 704.900.000 KM koji je predložila Vlada KS.

(Fena)

Pjesnik i Mostarac Marko Tomaš promovirao je u Sarajevu svoju novu zbirku pjesama Zbogom fašisti u Balkan cafeu.

Umjesto promotora knjige Emira Imamovića Pirketa u posljednji tren ga je zamijenio Eldin Hadžović, novinar magazina Dani. On je pričao kako je upoznao Marka i nazvao ga buntovnikom s razlogom. Tomaš je rekao da nova zbirka govori o malim fašizmima u svima nama te da je nastala uglavnom tokom njegovog života u Splitu.
- To su mali privatni koncentracioni logori – rekao je Tomaš u svom kratkom govoru o knjizi nakon čega su on i Hadžović pročitali desetak pjesama iz zbirke Zbogom fašisti.
- Volim čitati svoje pjesme pa Mara nekada počne koncert u 12 sati – rekao je Tomaš kao najavu koncerta Sanela Marića Mare koji je uslijedio nakon promocije knjige.

Mara, kada god je u mogućnosti, prati Tomaša na njegovim promocijama. Pjesmama sa stihovima Maka Dizdara, Alekse Šantića i Antuna Branka Šimića uz gitaru produžio je ono što se već iz promocije pretvorilo u pjesničko veče. Tomaš je ironično dodao kako mu je žao što na promociji nije bilo pet-šest akademika i nekoliko puta simpatično i neambiciozno ponovio da se knjiga može kupiti po promotivnoj cijeni od deset maraka. Ko se dvoumio na promociji, knjigu može pronaći u knjižarama Buybooka.

(zurnal.info)

Svakog mjeseca svaki zaposleni građanin Bosne i Hercegovine izdvoji petinu zarade za zdravstveno osiguranje ali i dalje ne može da bira gdje će se liječiti. Osuđen je na doktore iz svog kantona i isključivo javne zdravstvene institucije. Zbog toga polovina stanovnika plaća i usluge privatnicima pa uz milijardu i po obaveznih izdavanja dajemo još toliko privatnim ljekarima

Prema podacima relevantnih međunarodnih institucija, Bosanci i Hercegovci godišnje potroše milijardu i po konvertibilnih maraka na plaćanje zdravstvenih usluga u privatnim ljekarskim ordinacijama. Na osnovu tih pokazatelja, četvoročlana porodica u Bosni i Hercegovini, sa dvije prosječne plate, godišnje izdvoji oko tri i po hiljade maraka za obavezno zdravstveno osiguranje. Istovremeno potroše još toliko novaca u privatnim poliklinikama, jer ne žele čekati na red ili su nezadovoljni uslugom. Istraživanja pokazuju da je skoro 70 posto građana BiH nezadovoljno uslugama u javnim zdravstvenim institucijama ili misle da bi one mogle biti bolje.

Svjetska zdravstvena organizacija došla je do podataka da polovina građana BiH koristi usluge privatnih zdravstvenih ustanova iako redovno plaćaju zdravstveno osiguranje i imaju pravo na besplatno liječenje. To znači da uz milijardu i po koliko godišnje izdvojimo za osiguranje plaćamo približno isto toliko za privatno liječenje jer su cijene kod privatnika znatno veće nego u bolnicama.

Momir Dejanović, direktor Centra za humanu politiku, već godinu dana istražuje i kroz javne kampanje postavlja pitanje zašto se ne možemo liječiti i kod privatnika, ako plaćamo zdravstveno osiguranje? Kaže da su se ljudi tokom istraživanja najčešće žalili na predugo čekanje u bolnicama, nekvalitetnu uslugu i neljubazno osoblje, te su zbog toga odlazili privatnim ljekarima.
- Polovina građana koristi i privatne usluge a neki idu samo kod privatnika iako imaju pravo na besplatno liječenje jer plaćaju osiguranje – kaže Dejanović, On smatra da bi idealan sistem bio da građani imaju mogućnost slobodnog izbora ljekara: Riješilo bi se pitanje ravnopravnosti, konkurentnosti, čekanja, kvaliteta usluga, smanjio problem neljubaznosti osoblja pa i korupcije u zdravstvu.

OGRANIČEN IZBOR

Magazin Žurnal prošle je godine pisao o slučaju Sarajke Nadire Hujić koja je u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu na CT pregled mozga čekala godinu dana. Takav je pregled u roku od sedam dana mogla uraditi kod privatnika. Nije htjela plaćati pregled. Obzirom da Fond zdravstvenog osiguranja ne priznaje troškove pregleda u privatnim ustanovama, morala je čekati na svoj red uz jake i svakodnevne glavobolje. U Federaciji se situacija nije značajnije promijenila ali je u Republici Srpskoj sve više ugovora sa privatnicima. Gordana Šukalo, predsjednica Udruženja doktora medicine privatne prakse RS-a, kaže da u dogovoru sa entitetskim fondom žele usluge porodične medicine prebaciti u privatni sektor.
- Tako bi se bolnice mogle rasteretiti i baviti uslugama tercijalnog sektora, za što su na kraju i namijenjene – kaže Šukalo.

Ona objašnjava da ovaj proces “otvaranja” ide sporo i oprezno te da strahovi da će ovakvi ugovori oslabiti javni sektor ne stoje.
- Mi ni u kom slučaju nismo jedni drugima konkurencija. Mislim da će kvalitet usluga biti bolji. Probudit će se privatni sektor – smatra Šukalo i dodaje da su se privatnici do sada bojali velikih investicija da će ih ovaj proces potaknuti na to.

Njima se za preglede inače plaća ista cijena kao i državnim bolnicama. Te su cijene, istina, znatno niže od onih koje oni redovno naplaćuju ali sa druge strane osiguravaju bolju iskoristivost resursa. Primjer privatne ordinacije porodične medicine iz Kotor Varoši pokazao je da liječenje kod privatnika finansirano novcem iz osiguranja poboljšava uslugu i štedi novac građana. U ovoj ordinaciji oni sa zdravstvenom knjižicom još od prije tri godine ne plaćaju preglede. Isprva je bilo kašnjenja sa naplatom usluga ali danas, barem prividno, javni i privatni sektor stoje ravnopravno u RS-u.

Šukalo kaže da ne postoji sistem u svijetu koji daje apsolutnu slobodu izbora ljekara osiguranim pacijentima ali tvrdi da se izbor u BiH mora povećati.
- Na taj način bi se smanjili i troškovi pacijenata jer ne bi morali plaćati usluge kod privatnika – smatra Šukalo.

POHLEPNI I ZAŠTIĆENI

Sadašnji sistem zdravstva u Federaciji radi na principu solidarnosti, objašnjava Novka Agić, direktorica Federalnog fonda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja.
- Zdravi plaćaju za bolesne, mladi za starije – kaže Agić.

U ciframa to izgleda ovako: zaposlenik sa prosječnom platom mjesečno izdvaja oko 150 maraka za zdravstveno osiguranje a penzioner oko dvije i po marke. To znači da trenutno manje od polovine stanovništva plaća troškove liječenja za sve.
- Nemoguće je da 42 posto ljudi plati za sve – kaže Agić i dodaje da je poseban teret PDV kojeg i oni moraju plaćati pa se samo na to bespotrebno potroši oko 14 miliona maraka koji bi se mogli iskorititi za liječenje.

Bez obzira koliko bolesnih imamo, svake godine smo zbog nedostatka novca osuđeni na unaprijed određen broj zdravstvenih usluga. U tuzlanskom Centru za srce operacije plaća osiguranje, ali samo određen broj njih, pa se mora paziti na “kvotu usluga” i ostaviti nekoliko za hitne slučajeve. Ovaj centar skoro uvijek ima više potreba nego mogućnosti pa su prošle godine prestali dobijati novac iz osiguranja jer je urađeno previše operacija pa su bolesni morali čekati narednu budžetsku godinu da dođu na red.

Gordana Bulić iz Kluba potrošača Tuzlanskog kantona objašnjava da potrošače, odnosno pacijente, ne zanima gdje će se liječiti i kako će to biti organizovano.
- Mene samo interesuje da mi je što bliže i da se to što prije uradi. Ako plaćam osiguranje neću da razmišljam o tim problemima – kaže Bulić dodajući da javni sektor sebi uzima previše za pravo: Radnici u bolnicama unaprijed polažu pravu da raspolažu novcem iz fonda. To je naslijeđeno od prije rata. Teško se mire sa tim da im se neko miješa u posao. U svemu tome se ne pita pacijente, nas koji izdvajamo novac, šta mi želimo.

Njena organizacija učestvovala je u raspravi o Nacrtu zakona o pravima pacijenata u Federaciji čije se usvajanje uskoro očekuje i koji bi trebao ubrzati saradnju sa privatnicima. Bulić kaže da je tražila rješavanje problema radnog vremena u bolnicama jer se pregledi termini pregleda uglavnom preklapaju sa radnim vremenom.
- Zašto zbog banalnog pregleda od 15 minuta moram uzimati slobodan dan?

Uz 300.000 trenutno zdravstveno neosiguranih u Federaciji zdravstveni sistem ima više problema nego što ih u narednih nekoliko godina uz najbolji namjeru može riješiti. Reforma zdravstva, kada zaista počne, će biti bolan i dug period, smatraju naši sagovornici. Odnosi između privatnika i njihovih kolega u bolnicama i domovima zdravlja sve su zaoštreniji. Uz sve argumente privatnici se čine pohlepnima a javni sektor zaštićen poput ugrožene vrste. Federalni ministar zdravstva Safet Omerović čini se nezainteresovanim za rješavanje ovog problema, kakav je bio i nakon našeg zahtjeva za razgovor. Zdravstveno osiguranje je još uvijek obavezno i košta petinu mjesečne zarade ali ipak oni bez dodatnog novca idu na liste čekanja i to samo u svom kantonu a drugi kod privatnika bilo gdje u državi po bolju i bržu uslugu.

Koliko košta zdravlje (podaci iz 2007. godine za Federaciju)

(zurnal.info)