Ni deset godina nakon potpisivanja ekstremno nepovoljnog ugovora sa kiparskom firmom ne vidi se rasplet krimi priče u kojoj je Lutrija RS trebala ostati bez 90 miliona maraka

 

Specijalno tužilaštvo Republike Srpske ima namjeru da optuži najmanje dvadeset visokih funkcionera Investicionorazvojne banke i Gradske uprave Banjaluka zbog malverzacija sa akcijama Medicinske elektronike i gradskim građevinskim zemljištem. Ovo je za Žurnal potvrdio jedan od istražitelja, ističući da su pritisci na ovu instituciju permanentni i iz dana u dan sve oštriji i brutalniji. Prema njegovim riječima, krugovi bliski premijeru Miloradu Dodiku svakodnevno nasrću na uposlenike Specijalnog tužilaštva, insistirajući da istraga ni na koji način ne dovede do predsjednika Vlade RS. Naši sagovornici dalje kažu da su naredne tri do četiri nedjelje u ovom slučaju prelomne i da će se iskristalisati da li će istraga krenuti lično prema Dodiku, jer je već sada nesporno da Mile Radišić, njegov kum i intimus i vlasnik fantomske firme «Grand trade» nikako bez premijerovog odobrenja nije mogao postati većinski vlasnik akcija Medicinske elektronike za svega 180 hiljada KM, te 30 dunuma gradskog građevinskog zemljišta u centru Banjaluke, koje je dobio za cirka 5 miliona maraka. S tim što mu ti placevi nikako nisu mogli biti dodijeljeni, jer se značajan broj njih nalazi u vlasništvu «Medicinske elektronike», «Elektroprenosa», te u privatnom posjedu.

Uprkos pritiscima, Specijalno tužilaštvo gradonačelnika Banjaluke Dragoljuba Davidovića tretira kao osumnjičenog, kao i još nekolicinu visokih funkcionera grada. Svi oni su već jednom saslušani, a u vremenu koje predstoji bit će obavljeni i dodatni razgovori s njima. Koliko je akcija sveobuhvatna svjedoči i podatak da uredi za nekretnine u upravi Banjaluke tokom ove sedmice uopšte nisu radili sa klijentima, već su sve vrijeme dostavljali dokumentaciju Specijalnom tužilaštvu RS.

NAGRADA ZA POSLUŠNOST

Mile Radišić je nakon rata radio kao vozač, a najznačajniji šoferski posao bio mu je vozikanje Branislava Lolića, nekadašnjeg visokog funkcionera SDS-a u Banjaluci. Tokom previranja 1997. godine i sukoba na relaciji Biljana Plavšić - Radovan Karadžić, Lolić je podržao tadašnju predsjednicu RS i bio jedan od osnivača njenog srpskog narodnog saveza. Zajedno sa njim u SNS odvezao se i Radišić, koji na volšeban način završava fakultet, a kao nagradu za doprinos «demokratskim promjenama» biva postavljen na čelo Lutrije RS. Tog trenutka kreće Radišićevo naglo bogaćenje i njegov uspon u hijerarhiji «Dodikovih biznismena». On uspostavlja bliske i prijateljske odnose sa tadašnjim premijerom Dodikom, a najveći dio novca iz Lutrije zavrašava u njihovim džepovima.

SVE ZA GLORI

Vrhunac pljačkanja ove firme je famozni ugovor između Lutrije i kiparske firme Glori, potpisan 11. marta 2000. godine. Marta te godine Dodik i Radišić su se u pratnji Branislava Lolića, tadašnjeg predsjednika Upravnog Odbora Lutrije, zaputili u Limasol i potpisali kriminalan ugovor, prema kojem je iz Lutrije Republike Srpske u devet narednih godina trebalo da se na nezakonit način izvuče oko 90 miliona maraka. Dodik i Radišić su ovim ugovorom Lutriju pretvorili u vlastitu firmu koja im je trebala donijeti enormnu zaradu. Suština kriminalnog dokumenta sadržana je u odrednici da firma “Glori” u savez sa Lutrijom unosi jedan računar (može i polovni) i delegira jednog čovjeka u Menadžerski tim, dok Lutrija ustupa sve svoje materijalne, infrastrukturne i ljudske resurse. U takvoj nakaradnoj postavci sve je nakazno i zločinačko: tako je određeno da od zarade Lutriji Republike Srpske pripadne 40 posto, a “Glori” 60 posto novca iz Zajedničkog fonda, koji je formiran odmah nakon potpisivanja ugovora. Još je naglašeno i podvučeno da svako od svojih para plaća svoje zaposlene - Glori svog menadžera, a Lutrija sve ostale radnike. Uz to je Lutrija garantovala da će “sva oprema i ostala imovina koju upotrebljava Glori u ovoj saradnji” biti svojina kiparske firme i kao takva isključena “od bilo kojeg potraživanja bilo koje vrste od bilo kojeg trećeg lica prema Lutriji”. Preciznije, Lutrija će iz onih svojih 40 posto podmiriti i sve troškove i eventualne gubitke. Moglo bi se nabrajati unedogled, paragraf po paragraf, šteta po šteta.

DODIKOVO KUMČE

Na Kipru je prvo ovjeren Ugovor o poslovno tehničkoj saradnji, čiji je potpisnik bio Mile Radišić, a svjedoci Milorad Dodik i Branislav Lolić, potpisan je i Ugovor o saradnji na klasičnim igrama na sreću. Po povratku u “bolji dio BiH”, Vlada RS 14. aprila 2000. godine, Rješenjem o davanju saglasnosti na Ugovor o saradnji na klasičnim igrama na sreću pečati kriminalni posao započet u Limasolu. Ovo rješenje, odlukom vlade, nije objavljeno u službenom glasniku, što je opšteprepoznatljiv Dodikov rukopis u brojnim kriminalnim poslovima, koje je kao premijer organizovao i izvršio. Važno je istaći da Vlada ovaj Ugovor nikako nije smjela dopustiti, a kamoli podržati, jer je bio u suprotnosti sa svim, u to vrijeme važećim zakonima, a posebno sa zakonom o igrama na sreću, koji nije dopuštao bilo kakvu privatizaciju Lutrije, što suštinski, ovaj štetni i katastrofalni dokument, jeste. Uprkos tome, Glori i Lutrija već 22. juna 2000. godine kreću u zajednički poduhvat i emitovanje instant srećke. Posrećilo se Glori, jer je Lutrija u narednih godinu dana izgubila milionske svote.

KRIMI PRIČA O DODIKU I SEDAM MILIONA

Lutrija RS tokom 2000. i 2001. godine kupuje lutrijskog materijala u vrijednosti od nevjerovatnih 7,3 miliona maraka. Ovaj akt je dio kriminalnog plana iz Limasola i poslužio je za izvlačenje novca iz Lutrije. Preciznije, za pranje para i presipanje sa računa Lutrije u džepove Dodika i Radišića. Cijeli ovaj lutrijski materijal i dan danas je u skladištima ove kuće, a da nije utrošen ni jedan jedini papirić. Radi se o bezvrijednoj hrpi hartije koja se jedino može prodati za par stotina maraka kao stari papir za reciklažu. Lutrijski materijal vrijedan 7,3 miliona dovoljan je za cijeli kontinent, a kamoli za RS, pa nema dileme da on uopšte nije toliko ni plaćen. Njegova vrijednost bila je najviše stotinu hiljada maraka, a sve ostale pare uzeli su Dodik i Radišić, koji je tada keš u navedenoj vrijednosti odnio u torbama na Kipar. Interesantno je da u Lutriji RS, sudeći prema zvaničnim Revizorkom izvještajima za prošlu i pretprošlu godinu, ovaj materijal i dalje vode u vanbilansnim evidencijama i to u vrijednosti od 7,3 miliona, što je tragikomično.

“Najveći dio lutrijskog materijala se odnosi na zastarjeli lutrijski materijal iz 2000. i 2001. godine kupljen radi organizacije zajedničke instant lutrije sa firmom “Glori” (7,336,490 KM). zastarjeli lutrijski materijal trebalo bi zapisnički uništiti i isknjižiti iz evidencije, jer već odavno nije upotrebljiv”, navodi se u revizorskim izvještajima. Uništenje ovog materijala ne znači i uništenje dokaza protiv Dodika i Radišića, ali je pitanje da li će istragu i o ovom slučaju povesti Specijalno tužilaštvo. U svakom slučaju, “Glori” u ovom poslu nije izgubila ni marke, jer marke nije ni uložila.

UNIŠTAVANJE TRAGOVA

Krajem 2000. godine Dodik gubi izbore, što je bio siguran znak da ni Mile Radišić neće još dugo ostati direktor Lutrije. Sredinom jula te godine on je i smijenjen, ali je prije svog odlaska sa direktorskog smjesta samoinicijativno prekinuo Ugovor sa kiparskom firmom “Glori”, premda je na taj način rizikovao da Lutrija RS u arbitražnom postupku pred beogradskim trgovačkim sudom izgubi 82 miliona maraka na ime odšete zbog tog jednostranog čina. Radišićev potez siguran je dokaz da je kao i Dodik bio duboko svjestan štetnosti ugovora, te da ga je iz straha od odgovornosti i prekinuo. On, nedugo nakon odlaska iz Lutrije, aktivira firmu Grand trejd, koja nije imala ni kancelarije ni telefona. To ipak nije smetalo gradonačelniku Dragoljubu Davidoviću da Radišićevom kofer preduzeću badava dodijeli zemljište u centru Banjaluke vrijedno desetine miliona maraka. Nakon raskida ugovora advokati Glori su se u nekoliko navrata tokom 2001. i 2002. godine obraćali novom menadžmentu, zahtijevajući nastavak saradnje, pri tom prijeteći tužbom od 82 miliona maraka. Niti je uspostavljena saradnja niti je tužbe bilo, što svjedoči da je Dodik primirio stvari, čekajući da se ponovo vrati na vlast. Što se i desilo 1. marta 2006. godine.

DINASTIJA SREĆE

Nakon Dodikovog ponovnog dolaska na vlast uslijedila je smjena čelnika Lutrije, a za direktora je postavljen javnosti nepoznati Siniša Dojčinović, koji je već gotovo dvije godine vršilac dužnosti, što je u potpunoj suprotnosti sa svim zakonskim normama. Dojčinović je sin rođene sestre Mileta Radišića i doveden je u Lutriju da bi se u porodici konačno anulirao kriminalni ugovor iz 2000. godine, zbog kojeg je Dodik morao odgovarati. Dojčinović je pokušao sakriti odnose između Lutrije i Glori, tvrdeći da “srećna firma“ ništa ne isplaćuje kipranima, što je notorna laž. Revizorski izvještaj za 2008. svjedoči da je “Glori” isplaćeno 302 hiljade maraka. Tolika je odšteta nedavno presuđena zbog raskida ugovora. Za ovu sumu dodatno je oštećen ovaj entitet, jer je Dodik prije osam godina odobrio i potpisao štetan i kriminalan ugovor.

LAŽNI DOKTORI SA FANTOMSKOG “ŠERBATOVA”

Radišić je preko noći završio fakultet, a preko jutra je magistrirao na nepostojećem ruskom univerzitetu “Knez Šerbatov”. Postao je magistar finansijskog menadžmenta. Interesantno je da mu je ime i prezime napisano latinicom, što je nonsens ako se ima u vidu da je fakultet ruski. Latinica ili ćirilica, to Radišiću nije smetalo da doktroira negdje u bijelom svijetu, pa čak objavi i knjigu. Legenda kaže da je tu knjigu donio jednom prijatelju i rekao mu: “Pročitaj šta sam uradio”, na šta mu je ovaj knjigu vratio, odgovorivši: “Pročitaj je prvo Mile ti”! Interesantno je da je na nepostojećem univerzitetu “Knez Šerbatov” glavni u Komisiji bio aktuelni predsjednik Rajko Kuzmanović, a da su na njemu “doktorirali” Miroslav Mikeš, Tihomir Gligorić, Ostoja Kremenović, te ostala mnogobrojna rodbina i prijatelji Milorada Dodika. Iako je postojanje ovog univerziteta zvanično demantovala Ruska vlada, a cijeli slučaj završio u Tužilaštvu RS, istraga stoji, “jer bi to bio udar na RS”.

 

Premijer Kantona Sarajevo želi zatvoriti centar grada za saobraćaj. Sarajlijama bi tada gotovo jedina mogućnost bila parkirati auto na ogromnom parkingu poslovnog centra Al Shiddi, čija bi se izgradnja mogla završiti taman u vrijeme zabrane saobraćaja. Milionski prihod od parkinga tada bi bio zagarantovan

Besim Mehmedić, premijer Kantona Sarajevo, ima novu ideju! A kad Besim ima ideju, to nas obično mnogo košta. Njegove ideje uglavnom vrijede od milion pa naviše. Ova o kojoj pišemo dobacuje i do 15 miliona godišnje. Prošle godine, otprilike kada se na Marijin Dvoru počeo praviti veliki parking sa hotelom i tržnim centrom, premijer je javno iznio ideju da se saobraćaj u strogom centru glavnog grada zatvori. Rekao je da želi smanjiti gužve u centru, povećati sigurnost pješaka i pružiti im više prostora za šetnju. Centrom bi vozili samo autobusi i tramvaji, a Sarajlije koje nemaju sreće da žive u centru a imaju aute ostavljali bi ih van zatvorenog kruga. Na rubovima tog kruga slobodnog i besplatnog parkinga nema vjerovatno od kada je Volkswagen u Bosni i Hercegovini otvorio svoju tvornicu. Danas je teško naći i plaćeni parking. Dok ideja sazrije i bude upotrebljiva, i to tačno na mjestu gdje počinje zabrana, bit će izgrađen poslovni centar Al Shiddi sa nelogično velikim brojem parking mjesta.

Poslovni i trgovački centar Al Shiddi u svojih 110.000 kvadratnih metara imat će hotel sa pet zvjezdica, tržni centar i tri sprata podzemnih garaža sa 1.750 parking mjesta. Bit će to najveći takav centar u Sarajevu, skoro tri puta veći od BBI centra. Zijad Imamović, nadzornik radova, kaže da je broj parking mjesta pravljen u skladu sa površinom centra. Međutim, većina tržnih centara u Sarajevu imaju po jedno mjesto za parkiranje na svakih 90 kvadrata. Novi centar Zagreb Mall, naprimjer, imat će 180.000 kvadrata i oko dvije hiljade mjesta za parking. Al Shiddi se odlučio praviti po jedno mjesto na svakih 60 kvadrata pa tako ima tri puta više od BBI centra, koji ima daleko bolji položaj u centru grada.

Međutim, ako se zatvori saobraćaj u centru Sarajeva ovo će biti vjerovatno najpogodniji parking za odlazak na Baščaršiju ili Ferhadiju. Ta bi odluka osigurala Al Shiddiju ispunjen parking tokom cijelog dana. Po sadašnjim cijenama parkinga, prihod bi mogao biti oko 42.000 maraka dnevno, preko milion mjesečno ili oko 15 miliona godišnje.

Mehmedić je prošle godine, nakon nekoliko saobraćajnih nesreća u kojima su povrijeđeni pješaci, za Oslobođenje objasnio svoju ideju.

“Inicirat ću da se zabrani saobraćaj u prstenu od Baščaršije do Alipašine ulice. Mislim da se to može uraditi, a zabrana bi se odnosila na sve, osim na vozila javnog gradskog prevoza”, izjavio je tada Mehmedić.

Ideja da sarajevski tramvaj svoju rutu završava u Radićevoj ulici umjesto kod Vijećnice također postoji. Ljudi nešto stručniji za saobraćaj od premijera kažu da bi bilo skoro nemoguće zatvoriti toliko ulica. Said Jamaković, direktor kantonalnog Zavoda za planiranje, kaže da bi nastao kolaps ali da je zatvaranje saobraćaja od Vječne vatre do Radićeve moguće. Slično misli i Mihajlo Krmpotić, kantonalni ministar prometa i komunikacija.

Za Al Shiddijev parking obje ideje su povoljne, s tim da im zatvaranje što veće površine više i odgovara jer bi u tom slučaju podzemni parking BBI centra postao neupotrebljiv. Shiddijev parking bit će završen u februaru naredne godine ali nije izvjesno da li će biti otvoren prije kraja gradnje ovog centra vrijednog više od 150 miliona maraka. Predstavnici kompanije trebali bi se u svakom slučaju tokom otvaranja zahvaliti premijeru, odlučnim da ne razgovara sa novinarima Žurnala, na ovoj inicijativi. Ako se ona pretvori u djelo, jednostavno će imati previše sličnosti sa projektom Al Shiddija da bi bila slučajnost.

(zurnal.info)

U hotelu Holiday Inn u Sarajevu 27. aprila održan je informativni događaj o postignućima civilnog društva: Organizacije civilnog društva - Snaga građana Bosne i Hercegovine u procesu evropskih integracija.

Tom prilikom 42 organizacije civilnog društva predstavile su svoja dostignuća iz raznih oblasti predstavnicima drugih organizacija civilnog društva, kao i predstavnicima institucija vlasti na različitim nivoima, donatora, akademske i poslovne zajednice. Cilj ovog informativnog događaja bio je proširivanje informacije o radu civilnog sektora kroz predstavljanje postignuća organizacija civilnog društva, što bi činilo osnov za buduću saradnju na relaciji civilni sektor i vladine institucije, kao i osnovu multisektorskog partnerstva. Organizator događaja je TASCO ured u BiH (Tehnička podrška organizacijama civilnog društva), a riječ je o nastavku promotivnioh aktivnosti na jačanju civilnog sektora. Preporuke učesnika promotivnih radionica koje su održane ranije u Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli i Sarajevu su da organizacije civilnog društva trebaju saznati više o postignućima jedni drugih u BiH.

(zurnal.info)

 

Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović potpisat će danas (28. aprila) u Sarajevu opći sporazum i pojedinačne ugovore s osam aplikanata koji će realizirati projekte stambenog zbrinjavanja Roma, za koje je Švedska agencija za razvoj (SIDA) osigurala 1.885.714 KM.

Sredstva će biti utrošena za finansiranje projekata CARITAS-a, Grada Banja Luke, te općina Ključ, Kladanj, Zenica, Vitez, Bihać i Travnik.
Ukupna budžetska sredstva za stambeno zbrinjavanje Roma u BiH iznose 2.175.800 KM. Na osnovu javnog poziva za prikupljanje projektnih prijedloga za rješavanje problema Roma u oblasti stambenog zbrinjavanja odabrano je pet općina u Federaciji BiH, tri u Republici Srpskoj i Brčko Distrikt.
Iz budžetskih sredstava finansirani su projekti Hilsfwerk –Austrija, koji je pokrio općine Kiseljak, Zenica, Jajce i Bijeljina, potom projekti za općine Maglaj, Sanski Most, Kladanj, Ključ,Teslić i Kozarska Dubica, te Brčko Distrikt BiH.

 

(Fena)

Teror gluposti u kombinaciji s poslovičnom bahatošću ovdašnjih političarčića je čist psihološki horor u koji smo svi skupa uvučeni bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost

Moja opsjednutost Gradskim vijećem Grada Mostara lagano poprima patološke razmjere. Osvrćem se dok hodam po gradu misleći da me kompletan saziv mostarskog gradskog vijeća prati u stopu kako bi me zaskočio kakvom hororističnom nebulozom. Netko bi pomislio da sam paranoičan, ali nisam, to se stvarno događa. Mislim, nije baš da Gradski vijećnici hodaju za mnom po gradu, ali njihova je glupost sveprisutna. A teror gluposti u kombinaciji s poslovičnom bahatošću ovdašnjih političarčića je čist psihološki horor u koji smo svi skupa uvučeni bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost.

PAKLENE KRVOPIJE

Tko su oni i što žele? Oni su krvopije iz pakla. Pakla koji su sami kreirali sve ove godine. A žele novac, ključne gradske građevinske lokacije, meso, krv. Oni u predizborne svrhe huškaju klince jedne na druge, stvaraju atmosferu straha i uopće čine sve da se ne osjećate ugodno u vlastitoj koži i vlastitom gradu. Oni ne žele izglasati Urbanistički plan Grada Mostara. Oni beskrupulozno trguju ključnim gradskim objektima. Oni uništavaju institucije kulture kao kakvi termiti. Oni od 2004. godine nisu u stanju izglasati gradski proračun u, za to, zakonski predviđenom roku. Oni su Gradski vijećnici Grada Mostara, novovjeki skorojevići, kvazinaci pizdunčići, koji se kompleksaški osvećuju samoj ideji Grada kao otvorenog prostora. Sve u svemu oni su noćna mora svakog građanina.

Dakle, prolazi i ovaj najokrutniji mjesec, kako ga neki nazvaše. Prolazi. Prolaze i godine. Ode nam svima mladost u tri krasna penisa, a prošla sjednica mostarskog gradskog vijeća je donijela još jednu odgodu rasprave o Urbanističkom planu i to zbog ''nedovoljne usuglašenosti regulacijskih planova između Službe za planiranje Odjela za urbanizam i građenje Gradske uprave i Zavoda za prostorno planiranje Grada Mostara''. O proračunu se opet nije reklo ni be. Nisu ispoštovali ni vlastitu odluku o privremenom financiranju, a ovogodišnji proračun, dakako, može da pričeka i sudnji dan. A, za Mostar, ne postoje prioritetnije stvari. Stati u kraj western gradnji, urbanističkom divljanju kako se Mostar ne bi pretvorio u totalnu arhitektonsku i urbanističku nakazu i odblokirati rad silnih institucija čiji rad ovisi o novcu iz gradskog proračuna.

Zakonski je rok za izglasavanje proračuna 31.03. tekuće godine. On je odavno probijen. Dakle, Gradski vijećnici rade mimo zakona. Osim toga, privremeno financiranje se vrši internim pozivima od strane gradonačelnika određenim gradskim službama(to sam saznao off the record). Još jedna nezakonitost.

KAKAV VISOKI PREDSTAVNIK

Za sve je kriv tko? – pitaju Vas Gradski vijećnici.

Visoki predstavnik – odgovaraju oni u jednom dahu.

Pobogu, kakav sad visoki predstavnik? – pitate se vi.

Pa onaj koji je nametnuo Statut Grada Mostara u kojem stoji da se proračun može izglasati jedino dvotrećinskom većinom glasova – odgovaraju gradski oci.

Svakako, ima nekog vraga u tome što tvrde u Gradskom vijeću Grada Mostara. Statut nam baš i nije neka sreća, tipično frankenštajnovsko mandrljanje Međunarodne zajednice, nešto poput mikro Daytona. Ali, mogu tu priču okačit mačku o rep, jer da žele, i da im je u interesu, odavno bi izglasali i proračun, a Urbanistički plan bi postojao kao nepremostiva brana daljnjem kasapljenju Mostara.

Evo par primjera. Ali stvarno samo par primjera.

Fejićeva ulica: Biosfera (prst u oko u pješačkoj zoni, NLO neodređene, sivoljubičaste boje, ukrašen zelenim staklima i potpuno neprimjerene visine tako da mnogi susjedi tog arhitektonskog monstruma nikad više sunca vidjet' neće). Kino Zvijezda još jedan prst u oko (op.a. inače, aktivnosti Mostar filma se svode na to da se rasprodaju nekretnine u vlasništvu navedene „institucije“).

Musala: Titova vila (opet zeleno staklo u sred bijelog kamenog trga, ulaženje u javni prostor prednjim dijelom zgrade).

Titova vila me, uz još neke građevine u Mostaru tjera da pomislim da je udruga arhitekata u Mostaru ujedno i udruga daltonista obzirom na prevladavajući kolorit i neuklopljenost istog u postojeći ambijent.

Stara bolnica: e, to je posebna priča. Nikad nisam vidio ekspeditivnije rušenje (ako izuzmemo Sabornu crkvu u Mostaru). Cijeli bolnički kompleks srušen je u par dana i sada, na mjestu bolnice, imamo ogromnu rupu nalik na mjesečev krater. Četiri od šest stabala libanonskog cedra u Mostaru nestadoše s lica zemlje. Mislim, nije baš da sam sentimetalan spram bolnice gdje su mi kao klincu čupali krajnike, ali me tišti pomisao kako se uopće nije promislila prenamjena tog kompleksa u kojem se, kad se čovjeku raspali mašta, moglo stvoriti trista čuda, a da se ne dirne ni jednu zgradu niti stablo.

No, trgovačko-građevinski lobi kombiniran s nepostojanjem Urbanističkog plana može sve i može svašta, k'o Houdini! Sad ima bolnice, sad je nema! Sad imaš sunca, sad ga nemaš! Sad imaš kino, sad ga nemaš!

SPECIJALNI GRAD

Uglavnom, kad pomislite da Vas gradski vijećnici ili parlamentarci prate u stopu, nemojte misliti da ste paranoični. Niste. Oni su uvijek tu. Oni su Vaša noćna mora. Oni razvaljuju Vaš mozak. Oni se igraju Vašim životom. Oni se igraju životom Vaše djece. Iskaču iz novinskih rubrika, sa TV ekrana, pojavljuju se, evo, redovito, i u mojim tekstovima. Oni su glavni protagonisti kaosa i bijede u koje sve dublje tonemo.

A Mostar? Mostar je stvarno poseban grad, special u lijepu materinu, kako je to lijepo ustvrdio jedan anonimni internetski komentar: Ovaj Mostar je u svemu poseban, od njegovih građana koje boli KU.biiip za sve, vlasti koju boli KU.biiip za građane, a državu boli KU.biiip za grad.

(zurnal.info)

Najveći teleskop na svijetu bit će sagrađen u pustinji na sjeveru Čilea i stajat će više od milijardu dolara, saopćeno je iz Evropskog južnog opservatorija.

Glavna "zadaća" teleskopa bit će otkrivanje svjetova sličnih našem.

Teleskopom promjera 42 metra astronomi će tražiti egzoplanete, odnosno planete koji kruže oko zvijezda te pokušati proniknuti u tajnu crne materije i energije.

Teleskop će biti izgrađen 3.060 metara iznad nivoa mora u pustinji Atacami.

- Veličina teleskopa omogućit će nam da ugledamo planete slične Zemlji, rekao je Lars Lindberg Christensen, voditelj odjela za obrazovanje i odnose s javnošću opservatorija u Garching u Njemačkoj.

- Moći će se ispitivati temelji fizika bolje nego što je dosad bilo moguće. Proučavat ćemo crne rupe, galaktike i crnu materiju i energiju, dva potpuno nepoznata dijela svemira", rekao je on.

Teleskop bi trebao biti dovršen do 2018., prenose u utorak agencije.

(Fena) 

Žurnal je i ranije objavio top listu ministara u Vladi koji su u toku mandata realizovali mali procenat zacrtanog, a ovaj put donosimo rang-listu neefikasnosti vodećih političkih partija

Parlament Federacije BiH u kontinuitetu je najneefikasnija institucija vlasti u BiH, a katastofalni rezultati njegovog i rada Vlade, jedan su od glavnih uzročnika i generatora krize u Federaciji. U 2009. godini, ovaj je parlament realizovao tek 21 posto zakona planiranih Programom rada. 26 od 121 planiranog, stoji u izvještaju CCI-ja o radu Federalne vlade za period 2007-2009. Žurnal je i ranije objavio top listu ministara u Vladi koji su u toku mandata realizovali mali procenat zacrtanog, a ovaj put donosimo rang-listu neefikasnosti vodećih političkih partija. Dužni smo ipak upozoriti čitaoce na grešku u računici koju svjesno pravimo: procenat od 56 posto ispunjenog u slučaju Stranke za BiH nije tačan. I to zahvaljujući – Melihi Alić (SBiH), koja u prethodne tri godine uopće nije planirala nikakve zakonodavne aktivnosti, pa tako nema ni realizovanih, pa se njena (ne)učinkovitost ne može ni izračunati u konačnom zbiru. Karton političkih aktivnosti u analizi CCI-a Melihe Alić izgleda ovako:

NEMA ZAKONODAVNIH AKTIVNOSTI: UČINAK: 0 OD 0.

U poređenju s ovim katastrofalnim neangažmanom Melihe Alić, SDA-ov ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Musić i ne čini se takav neradnik: iako nije ispunio nijedan procenat od zacrtanih aktivnosti, barem je planirao.

Kako se neki ministri ne bi nepravedno kitili tuđim perjem donosimo vam i pojedinačne rezultate nerada ministara. Neslavno prvo mjesto po neučinkovitosti pripada HDZ-u BiH:

1. HDZ BiH: Nerealizovano: 64%

Ministarstvo finansija: Vjekoslav Bevanda: nerealizovano 15 od 38: ispunjenje plana 60%

Ministarstvo okoliša i turizma: Nevenko Herceg: nerealizovano 9 od 17, ispunjenje plana: 47%

Ministarstvo pravde: Feliks Vidović, nerealizovano: 60 od 75; ispunjenje plana: 20%

2. Stranka za BiH: Nerealizovano: 56,9% (izuzev “angažmana” Melihe Alić):

Ministarstvo kulture i sporta: Gavrilo Grahovac: nerealizovano 5 od 6: Ispunjenje plana: 17%

Ministarstvo enegrije, rudarstva i industrije: Vahid Hećo: nerealizovano 24 od 40, Ispunjenje plana: 40%

Ministarstvo obrazovanja i nauke: Meliha Alić: 0% - Nema zakonodavnih aktivnosti

Ministarstvo zdravstva: Safet Omerović: nerealizovano 6 od 13, ispunjenje plana: 54%

Ministarstvo unutrašnjih poslova: Muhidin Alić; nerealizovano 2 od 6; ispunjenje plana: 67%

3. SDA: Nerealizovano: 54,7%

Ministarstvo za pitanja boraca i invalida: Zahid Crnkić: nerealizovano 3 od 8, ispunjenje plana: 63%

Ministarstvo prometa i komunikacija: Nail Šećkanović, nerealizovano 6 od 12, ispunjenje plana: 50%

Ministarstvo raseljenih lica i izbjeglica: Edin Musić, nerealizovano 4 od 4; ispunjenje plana 0%

Ministarstvo prostornog uređenja: Salko Obhođaš: nerealizovano 1 od 9, ispunjenje plana: 89%

Ministarstvo trgovine: Desnica Radivojević: nerealizovano 0 od 3, ispunjenje plana: 100%

Vlada Federacije BiH: Nedžad Branković i Mustafa Mujezinović: nerealizovano 163 od 287, ispunjenje plana: 43%

 

4. HDZ 1990: Nerealizovano: 53,1%

Ministarstvo rada i socijalne politike: Perica Jelečević; nerealizovano13 od 24; ispunjenje plana: 46%

Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva: nerealizovano 12 id 23; ispunjenje plana 48%

 

5. SNSD: Nerealizovano: 50%

Ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta: Velimir Kunić, nerealizovano 3 od 6; ispunjenje plana: 50%

 

 (zurnal.info)

U Gradskoj galeriji Collegium artisticum u toku je prva samostalna izložba Mije Jeličić “Slike na svili“.

Izložba će biti otvorena do 10. maja.

Izložba je prodajnog karaktera, a svi ljudi dobre volje kupovinom nekog od radova (slike, majice, razglednice, kalendari, memo stickeri, cekeri) ili uplatom određenog iznosa na račun, direktno pomažu liječenje ove mlade umjetnice.

Ako se uplaćuje iz Bosne i Hercegovine u konvertibilnim markama: U korist: Jeličić Mia Čekaluša 51 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina Broj transakcijskog računa kod UNICREDIT BANKE: 3 3 8 3 2 0 2 1 0 4 4 1 0 5 4 7 žiro ačun 4 0 2 1 2 8 1 4 0 0 2 A'Vista štedni račun 4 0 2 1 2 8 1 4 0 0 3 .

(Fena)

Ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić izjavio je da Srbija pokušava, u saradnji sa BiH, depolitizirati slučaj bivšeg člana ratnog predsjedništva BiH Ejupa Ganića i kako je ponudila da se ubrza ratifikacija bilateralnog sporazuma o suđenjima za ratne zločine kako bi on na optužbe odgovarao u Sarajevu, a ne u Beogradu.

"Pokušavamo da, zajedno sa Bosnom, depolitizirati ovaj slučaj ... Spremni smo da pozitivno odgovorimo na sva pitanja koja nam se s tim u vezi postave", izjavio je Jeremić za britanski Daily Telegraph od ponedjeljka.

Jeremić je naglasio da bi "Srbija bila veoma zabrinuta ako se Ganić ne bi našao pred sudom", kao i da srbijanska vlada ne može poništi odluku republičkog tužitelja za ratne zločine Vladimira Vukčevića koji je od Velike Britanije tražio Ganićevo izručenje.

Ministar vanjskih poslova Srbije istaknuo je zalaganje vlade u Beogradu u cilju izmirenja s BiH i drugim bivšim jugoslavenskim republikama, osobito s Hrvatskom.

"Iskreno vjerujem da su naši napori posvećeni potpunom izmirenju. Zalažemo se da uspostavimo individualnu odgovornost za zločine iz prošlosti, kako bi se odgovornima smatrali pojedinci, a ne narodi", rekao je Jeremić, ističući kako je neophodno da se svi ovi slučajevi sudski procesuiraju na propisan način.

Ganić je uhapšen 1. marta na londonskom aerodromu Heathrow po potjernici Interpola Srbije, a deset dana kasnije pušten je iz ekstradicijskog pritvora uz jamčevinu od 300.000 eura i zabranu napuštanja Velike Britanije do odluke suda o ekstradiciji.

Sud u Londonu odlučio je prošlog utorka da 5. jula u cjelini razmotri zahtjev za izručenje Ganića Srbiji.

(Fena)

Kanton Sarajevo i ove će godine dati više od milion maraka za razvoj vrhunskog sporta. Od tog miliona vrhunski sport bi trebali razviti upravo kadrovi stranaka koje dijele novac

Raspodjela budžeta za 2010. godinu ozbiljno je narušila ionako loše odnose između dvije vladajuće stranke na području Kantona Sarajevo - Stranke za BiH i Stranke demokratske akcije. Iako je bilo dosta nesporazuma oko podjele grantova javnim preduzećima, najviše svađe je izazvala raspodjela novca za vrhunski sport, odnosno klubove ispodprosječnih rezultata ali sa jakim stranačkim vodstvom. Izjave posvađanih strana otkrivaju da se ne radi o brizi za vrhunske rezultate nego o raspodjeli vrhunske količine novca klubovima kojima upravljaju članovi Stranke za BiH, SDA i SDP-a.

Sve je počelo kada je kantonalni premijer Besim Mehmedić samovoljno odlučio srezati dio budžeta za vrhunski sport sa prošlogodišnjih skoro dva miliona na “svega” 600.000 maraka. Predstavnici pet sarajevskih “vrhunskih” klubova FK Sarajevo i Željezničar, KK Bosna, ŽKK Željezničar, RK Bosna, te zaista vrhunskih klubova sjedeće odbojke Spid i Fantomi nazvali su to katastrofom, genocidom i ubijanjem klubova. Admir Bukva, direktor košarkaškog kluba Bosna otkrio je o čemu se zaista radi.

Ima tu sigurno i međustranačkih sukoba, koji će se prelomiti preko sportskih kolektiva i ljubitelja sporta u Sarajevu, izjavio je Bukva za portal sportsport.ba.

 

POSTOJI SAMO STRANAČKI KRITERIJ

Ovogodišnji kantonalni budžet je istina morao biti srezan zbog finansijske krize ali ovdje se očito nije štedilo nego samo drugačije raspoređivalo javno dobro, o čemu smo pisali u prvom dijelu teksta o budžetu za ovu godinu. Žestok obračun SDA i SBiH u izbornoj godini na kraju nije završio padom Vlade. Našao se kompromis a vrhunski sportisti nazad dobili obećanih jedan i po milion maraka za ovu godinu.

Zanimljivo je i da se taj novac dijeli klubovima bez ikakvih kriterija. Miralem Zubović, pomoćnik za sport, objašnjava da će fudbalski i košarkaški klubovi dobiti više novca od ostalih.
- Novac se daje klubovima koji imaju tradiciju, neću reći da sada postižu neke rezultate ali im u tome želimo pomoći – kaže Zubović i objašnjava da namjena novca nije precizno definisana ali da se uglavnom odnosi na putovanja i programske aktivnosti, šta god to značilo.

Federalni Ured za reviziju još je prije dvije godine skrenuo pažnju na netransparentno trošenje ovog novca.

Utvrdili smo da nisu postojali pisani kriteriji i jasno utvrđeni parametri na osnovu kojih je utvrđivana visina sredstava po projektima i sportskim organizacijama, odnosno na osnovu kojih je izvršeno doznačavanje sredstava u iznosu 1.435.238 KM za Vrhunski sport i Takmičarsko–razvojni sport.
Potrebno je da Ministarstvo kulture i sporta, utvrdi i razradi kriterije po kojima se, u skladu sa postojećim propisima iz oblasti sporta, raspodjeljuje i određuje visina sredstava sportskim organizacijama, po kandidovanim projektima, piše u izvještaju o radu Kantona Sarajevo za 2008. godinu.

Čelnici ovih klubova, jasno je iz njihovih izjava, još uvijek ne mogu prežaliti lažno obećanje da će godišnje dobijati četiri miliona maraka. U prethodne dvije godine dobijali su po dva odnosno 1,8 miliona maraka. Za ovogodišnju cifru od 1,5 miliona maraka izborili su se uz pomoć Emira Hadžihafizbegovića, ministra kulture i sporta.

 

STRANAČKI KADROVI

Zahvaljujemo se ministru kulture i sporta Kantona Sarajevo Emiru Hadžihafizbegoviću. Uvijek je imao sluha i odvajao je finansijska sredstva za vrhunski sport u glavnom gradu BiH. Nas ne zanima iz koje je on stranke, bitno je da svoj posao obavlja profesionalno i korektno. Ovo što radi premijer Mehmedić je genocid za sport, izjavio je Tarik Smajlović, generalni sekretar rukometnog kluba Bosna BH Gas za portal sarajevo-x, nakon jednog od sastanaka sa Hadžihafizbegovićem.

Bezrezervnu podršku većina predstavnika klubova ministru, osim po službenoj sportskoj vezi, daje i po istoj stranačkoj pripadnosti. Dva ključna čovjeka fudbalskog kluba Sarajevo Mensud Bašić i Hajrudin Šuman kadrovi su SDA. Šuman je nakon rata bio direktor PTT BiH dok je Bašić sadašnji direktor BH Pošte. To je postao nakon što je izgubio mjesto direktora Elektroprivrede BiH na koje ga je SDA željela postaviti prije tri godine. Uz Sabahudina Delalića, kapitena i direktora odbojkaškog kluba invalida Spid, člana SDA i poslanika u kantonalnoj skupštini, i Šuman je na prošlim opštim izborima u BiH bio na izbornoj listi SDA. Duboko u odbrani kluba koga vode Šuman i Bašić, tačnije na golu, je Muhamed Alaim, stranački kolega i vijećnik sarajevske opštine Centar. Stranačku bordo-zelenu idilu kvari sadašnji trener Sarajeva, sdpeovac Mirza Varešanović, također vijećnik u Centru. Bit će da je to tek eksces jer je Upravni odbor kluba jednoglasno naklonjen stranci SDA. Nedžad Ajnadžić, sadašnji direktor kantonalnog ZOI '84, kandidat SDA za nekoliko ministarskih pozicija navikao se na rad u raznim odborima. U GRAS-ovom Nadzornom odboru Ajnadžić, inače ratni general, bio je sve do nabavke autobusa iz Srbije. Tada je podnio ostavku, navodno zbog mišljenja da su autobusi loši. Dok je za politiku bio otvoreno vezan povjereno mu je mjesto potpredsjednika Kantonalnog odbora SDA te predsjedničko mjesto Odbora za odbrambenu i sigurnosnu politiku ove stranke kao i članstvo u Izvršnom odboru općinskog odbora SDA Centar.

U odboru Sarajeva je i član kantonalnog odbora SDA u sarajevskoj općini Stari Grad, Fahrudin Pilavdžić, direktor javnog preduzeća Vodovod i kanalizacija. Tu je i SDA-ov udarnik Denis Zvizdić. Ovaj doktor arhitekture, već godinama na najvišim pozicijama u sarajevskom kantonu, trenutno je predsjedavajući kantonalne Skupštine. Još jedan u nizu SDA-ovaca u koševskom klubu je i Abid Jusić, ministar prostornog uređenja i zaštite okoliša KS.

Da je politika kroz sport isplativa primijetio je i utemeljitelj Avaza i Saveza za bolju budućnosti, Fahrudin Radončić pa je prepisao oprobani recept ranije utemeljenih stranaka. “Njegov čovjek” u bordo timu je profesor DIF-a Munir Talović, član općinskog odbora SBB-a Centar. Talović je jedan od profesora kod kojih je Dino Konaković (gle čuda i on je bivši član UO Sarajeva!) svakodnevnim desetkama sve ispite položio za nekoliko dana.

U ljutom gradskom rivalu situacija je slična ali više stranački mješovita. Sabahudin Žujo, bivši je igrač i sadašnji predsjednik Željezničara te ujedno i simpatizer Stranke za BiH. Žujo se u politiku nikada nije miješao zvanično ali zato njegove kolege Dželaludin Muharemović i Bulend Bišćević jesu. Muharemović, direktor kluba, je član SDP-a u čije ime je i opštinski vijećnik u Novom Sarajevu. U istom vijeću je i Biščević, član SDA i sadašnji sportski direktor Želje.

Za političare očito ni košarka nije ništa manje zanimljiva. Dino Konaković postao je direktorom košarkaškog kluba Bosna kada je prestao sa aktivnim igranjem. Prije dvije godine je podnio ostavku na to mjesto ali je i dalje član upravnog odbora ovog kluba. Konaković je inače poznat po predizbornom sloganu da ima ključ, što nam je poručio sa plakata SDA na prošlim lokalnim izborima. Sve su prilike da je taj ključ negdje izgubio na dan izbora jer nije dobio mjesto načelnika Opštine Centar.

Zanimljivo je i to da je većina spomenutih sportista-političara bila u upravi raznih klubova. U suštini su se samo rotirali. Slično kao i novac za vrhunski sport.

(zurnal.info)

Izdavačka kuća "Buybook" organizirat će niz događaja u okviru programa 22. sajma knjiga i učila povodom dolaska u Sarajevo poznatog i kontroverznog pakistansko-britanskog književnika, reditelja, historičara i političkog analitičara Tariqa Alija, od 22. do 25. aprila.

On će tako u petak na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu održati predavanje o temi "Svjetska kriza: Sunovrat imperija", dok će isti dan u Bošnjačkom institutu biti predstavljeno njegovih pet knjiga objedinjenih pod nazivom "Islamski kvintet".

Tariq Ali je rođen u Lahoreu, u Pakistanu. Studirao je političke nauke, filozofiju i ekonomiju na Oksfordskom univerzitetu i za vrijeme studija istakao se kao oštar protivnik rata u Vijetnamu.

Urednik časopisa "New Left Review" Tariq Ali je jedan od najznačajnijih lijevo orijentiranih intelektualaca današnjice. Napisao je više knjiga o svjetskoj historiji i politici.

"Islamski kvintet" opisuje dugi susret islama i zapadnog kršćanstva. Ovaj niz historijskih romana nastoji prošlost sagledati očima modernog čovjeka i dati joj novu vrijednost, nagovještavajući da dominantna historija Evrope svakako učestvuje u zataškavanju istine o onima koji su "izgubili" kontinent.

To nije priča o muslimanskoj vojnoj i političkoj moći, već priča o svemu onome što je izgubljeno kada su se najveće svjetske religije i kulture okrenule jedna protiv druge.

(Fena)

Bivši predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) Španac Juan Antonio Samaranch umro je u srijedu u 89. godini u Barceloni, objavilo je nekoliko španskih medija.

O smrti Juana Antonija Samarancha, koji je ležao u bolnici Quiron u Barceloni, javio je radio Cadena Ser i katalonske novine El Periodico i La Vanguardia.

Nešto ranije klinika Quiron je saopćila da se Samaranch nalazi "u stanju nepovratnog šoka" i da je njegovo stanje "kritično", prenio je AFP.

Samaranch je rođen u imućnoj obitelji. Studirao je ekonomiju, a 1967. ga je Francisco Franco nominirao za španskog ministra sporta. Istovremeno je postao predsjednik španskog olimpijskog komiteta te član MOK-a.

Od 1974. do 1978. bio je potpredsjednik MOK-a, od 1980. do 2001. njegov predsjednik.

Naslijedio ga je Jacques Rogge.

(Fena)

Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda RS-a utvrdilo je danas da nije prihvatljiv zahtjev Kluba delegata bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS-a za utvrđivanje povrede vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda u Zakonu o referendumu i građanskoj inicijativi u RS-u.

Predsjednik Suda Mirko Zovko obrazložio je da u konkretnom predmetu nisu bile ispunjene procesne pretpostavke, odnosno da Klub Bošnjaka nije konkretizirao koja povreda vitalnog nacionalnog interesa postoji u osporenom zakonu.

Ustavni sud je ocijenio da Zakon o referendumu ni po svom sadržaju ne ugrožava vitalni interes konstitutivnih naroda.

Zovko je na pres-konferenciji pojasnio da je Klub Bošnjaka imao samo obrazloženje za podnošenje zahtjeva, ali ne i naznaku vitalnog interesa za koji smatra da je povrijeđen donošenjem Zakona o referendumu u RS-u.

Za Zovka je, kako je naveo, malo začuđujuće da je Klub Bošnjaka i ranijih, u nekoliko predmeta 2005. i 2006.godine, napravio isti propust.

I pored tog propusta, za koji Zovko kaže da je bio dovoljan da se odbije zahtjev bošnjačkog kluba, Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda RS-a je također ustanovilo da ne postoji povreda vitalnog interesa u Zakonu o referendumu i građanskoj inicijativi u RS-u.

„Referendum je u svim modernim zemljama najviši oblik demokratskog neposrednog izjašnjavanja građana i sam po sebi predstavlja jednu instituciju od velikog značaja koja ukazuje na demokratičnost određenih naroda i država“, ističe Zovko i naglašava da Klub Bošnjaka u svom zahtjevu ponavlja ono što je u amandmanskom postupku pokušao da se izglasa.

Tu se, kaže postavljaju hipotetička pitanja u „stilu šta bi bilo kad bi bilo“.

„Ustavni sud RS-a rješava predmet na relaciji donesenog zakona i Ustava, a nijednim dijelom Sud nije uočio da je ovaj zakon suprotan Ustavu RS-a, jer prema članu 77. referendum je i ranije egzistirao“, rekao je predsjednik Ustavnog suda RS-a.

Naime, ponavljajući amandmanske prijedloge Klub Bošnjaka htio je da se ograniče referendumska pitanja i daju određene zabrane o tome koja se mogu postaviti, a koja ne.

„Koja se pitanja mogu postaviti u jednoj državi ili entitetu, kao što je RS, to je nemoguće predvidjeti i to predstavlja hipotetičko pitanje“, iznio je stav Zovko i dodao da sudijama nije dovoljno da neko „iskaže strepnju šta bi mogao donijeti neki 'negativni' referendum, jer je Ustavnom sudu u nadležnosti da odluči da li je neki zakon protivustavan ili ne“, pojasnio je Zovko.

Napominje i da član 77. ograničava referendumska pitanja jer kaže da Narodna skupština RS-a iz svoje nadležnosti može raspisati referendumska pitanja te sve što bi bilo van njene nadležnosti ne bi imalo legitimitet.

Ocijenio je i da ovaj predmet ima „izuzetnu političku konataciju, jer neki tumače da, ako je referendum dozvoljen, odmah je dozvoljeno recimo i otcjepljenje“.

Međutim, pitanja suverenosti države, kaže Zovko, notirana su u Ustavu BiH.

Podsjećanja radi, Zakon o referendumu je 10. februara izglasala Narodna skupština RS-a na posebnoj sjednici, a Klub Bošnjaka je 12 dana poslije pokrenuo pitanje vitalnog nacionalnog interesa na taj zakonski akt.

Nakon što Vijeće naroda RS-a nije prihvatilo amandmane tog kluba, a zatim nije bilo dogovora ni na Zajedničkoj komisiji Vijeća i Narodne skupštine RS-a, Zakon o referendumu i građanskoj inicijativi u RS-u upućen je na konačno odlučivanje Ustavnom sudu RS-a.

Ključni amandmani predloženi od Kluba Bošnjaka odnosili su se na problematiku preciznog određivanja u Zakonu o referendumu i građanskim inicijativama tzv.zabranjenih pitanja za predlaganje na referendumu, a to su pitanja koja se odnose na suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost i međunarodni subjektivitet BiH.

Amandmani su se odnosili i na organe koji treba da provode referendum, na zatjev da, uz Narodnu skupštinu, o zakonu i referendumskim pitanjima odlučuje i Vijeće naroda RS-a, te na zahtjev da i mjesna zajednica ima pravo odlučivanja putem referenduma o nekim svojim vitalnim pitanjima.

Srpski delegati Vijeća naroda RS-a ranije su odbaci sve amandmane bošnjačkog kluba uz tvrdnju da Zakon o referendumu ne ugrožava interese nijednog naroda i da je usvojen u skladu s Ustavom RS-a.

(Fena)

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH bi na sjednici zakazanoj za sutra u Sarajevu trebalo da u drugom čitanju razmatra Prijedlog zakona o praznicima BiH čiji je predlagač poslanik Socijaldemokratske partije BiH u tom domu Denis Bećirović.

Predloženim zakonom predviđeno je da državni praznici BiH budu: Nova godina; 1. mart - Dan nezavisnosti BiH; 1. maj - Međunarodni praznik rada; 9. maj - Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope; 22. maj - Dan pristupanja BiH u članstvo Organizacije ujedinjenih naroda; 11. juli - Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i svih ratova; 27. juli - Dan ustanka protiv fašizma u BiH i 25. novembar - Dan državnosti BiH.

Na prijedlog ovog zakona uloženo je 65 amandmana, od čega je samo predsjedavajući Predstavničkog doma PSBiH Milorad Živković predložio 50 amandmana.

Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma, koja je podržala predloženi zakon, prihvatila je samo jedan njegov amandman koji predviđa da državni praznik bude i “Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta”, koji se obilježava 27. januara.

Živković je predlagao da se obilježavaju i: „Svjetski dan prava potrošača“, „Svjetski dan knjiga i autorskih prava“, „Međunarodni dan porodica“, „Svjetski dan bez duhanskog dima“, „Svjetski dan za borbu protiv dezinfekcije i suše“, “Svjetski dan televizije“...

Amandmane je uložio i Klub poslanika SNSD-a kojima se predviđa izostavljanje iz zakona Dana nezavisnosti, Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i svih ratova i Dana državnosti BiH, uz obrazloženje da o ovim datumima ne postoji konsenzus svih naroda u BiH.

Jedan od predloženih amandmana predviđa da se u zakon uvrsti "Dan narcisa" koji bi se obilježavao 26. decembra, a u obrazloženju ovog prijedloga se navodi da "u duhu prepoznatljivog političkog djelovanja, 26. decembra u BiH bi se obilježavao dan političkih narcisa, osoba zaljubljenih u sebe i prilika za njihove obožavatelje da iskažu odanost njihovom liku i djelu".

Predlagač zakona Denis Bećirović je kazao Feni da prema Ustavu BiH, a posebno prema Ankesu II, BiH ima svoje državne praznike - državni praznici BiH su 1. mart - Dan nezavisnosti i 25. novembar - Dan državnosti BiH.

"Ovaj pokušaj poslanika SDP-a jeste da BiH dobije još neke državne praznike i evo ovaj zakon je prošao u drugo čitanje. Očigledno je da je bilo određenih amandmana koji nisu dobili podršku na Ustavnopravnoj komisiji“, kazao je Bećirović.

Dodao je da se, prije svega, radi o amandmanima predsjedavajućeg Predstavničkog doma Milorada Živkovića koji su odbijeni od Ustavnopravne komisije.

„Očigledno da u posljednje vrijeme Živković se ne ponaša baš ozbiljno u skladu s funkcijom koju trenutno obnaša. To pokazuju i amandmani, odnosno sadržina amandmana koje je uložio na ovaj prijedlog zakona", kazao je Bećirović.

Po njegovim riječima, ostalo je izjašnjavanje o predloženom zakonu u drugom čitanju na sjednici Predstavničkog doma.

„Ipak hoću da vjerujem da postoji šansa da se taj zakon usvoji u BiH tako da BiH dobije još neke državne praznike koji su pobrojani u ovom prijedlogu zakona", kazao je Bećirović.

S obzirom na to da je većina amandmana na predloženi zakon obnovljena, o njima bi se trebali izjasniti poslanici na sutrašnjoj sjednici Predstavničkog doma.

(Fena)

Sjednica Vijeća Ustavnog suda RS-a za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa na kojoj će razmatrati zahtjev Kluba delegata bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS-a za utvrđivanje povrede vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda u vezi sa Zakonom o referendumu i građanskoj inicijativi bit će održana 20.aprila, u Banjoj Luci.

Zakon o referendumu je 10. februara izglasala Narodna skupština RS-a na posebnoj sjednici, a Klub Bošnjaka je 12 dana poslije pokrenuo pitanje vitalnog nacionalnog interesa na taj zakonski akt.

Nakon što na Vijeću naroda RS-a nisu prihvaćeni amandmani tog kluba, a zatim nije bilo dogovora ni na Zajedničkoj komisiji Vijeća i Narodne skupštine RS-a, Zakonom o referendumu i građanskoj inicijativi u RS-u upućen je na konačno odlučivanje Ustavnom sudu RS-a.

Ključni amandmani predloženi od Kluba Bošnjaka odnosili su se na problematiku preciznog određivanja u Zakonu o referendumu i građanskim inicijativama tzv.zabranjenih pitanja za predlaganje na referendumu, a to su pitanja koja se odnose na suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost i međunarodni subjektivitet BiH.

Amandmani su se odnosili i na organe koji treba da provode referendum, na zatjev da, uz Narodnu skupštinu, o zakonu i referendumskim pitanjima odlučuje i Vijeće naroda RS-a, te na zahtjev da i mjesna zajednica ima pravo odlučivanja putem referenduma o nekim svojim vitalnim pitanjima.

Srpski delegati Vijeća naroda RS-a ranije su odbaci sve amandmane bošnjačkog kluba uz tvrdnju da Zakon o referendumu ne ugrožava interese nijednog naroda i da je usvojen u skladu s Ustavom RS-a.

(Fena)

Zijat Mušić, poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, pripremio je izmjene zakona koji nalaže reviziju budžetskih davanja korisnicima boračko-invalidske zaštite, donesenog krajem prošle godine.

Rasprava o Mušićevim izmjenama planirana je za 28. april u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta.

Kad je zakon koji on želi mijenjati donesen, rečeno je da nalaže reviziju određene vojne i medicinske dokumentacije da bi se utvrdilo kome iz boračke populacije treba, a kome ne, nastaviti isplatu određenih mjesečnih naknada iz federalnog budžeta.

Pošto je rašireno mišljenje da treba utvrditi da li među korisnicima ima i onih koji su naknade stekli na osnovu diskutabilnih uvjerenja, Mušić, tvrdeći da postojeći zakon nema efikasne mehanizme za otkrivanje dezertera, predlaže da dokaz, i to neoborivi, za nečije učešće u odbrambenim jedinicama i pride za eventualno ranjavanje budu - uvjerenja o neisplaćenim vojničkim plaćama.

„Završetkom agresije, početkom 1996., sve jedinice u oružanim snagama su izrađivale precizne spiskove svojih pripadnika tokom cijelog rata na osnovu kojih su u ministarstvu odbrane izdavana uvjerenja o neisplaćenim vojničkim plaćama.

Svaki pripadnik oružanih snaga je potpisivao tačnost svojih podataka u navedenim uvjerenjima i smatram da je to najtačnija evidencija o pripadnosti i učešću u oružanim snagama.

Svi kasniji provedeni upravni postupci kojima je dokazivana pripadnost treba da budu predmet revizije.

Dostavljanje uvjerenja o neisplaćenim plaćama olakšat će revizorskim timovima cjelokupni rad a privremena obustava isplata bit će zasnovana na zakonito izdatim i od korisnika potpisanim uvjerenjima“, naveo je Mušić u svom prijedlogu.

Kako su budžetske uštede jedan od bitnih ciljeva zakona o reviziji, Mušić tvrdi da bi izmjenama koje on predlaže uštede bile trenutne i znatne.

(Fena)

Dodik je SNSD doveo u poziciju najjače stranke u BiH djelujući po principu «velikog stomaka», što će reći da je gutao sve one koji su htjeli biti progutani, pri tom se nimalo ne gadeći

Veljko Marić, dekan Medicinskog fakulteta u Foči, nedavno je postao član Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. Ništa previše čudno, da se Marić u SNSD nije učlanio na sjednici Vlade RS, te da Dodik kupovinu novog igrača nije obznanio u Administrativnom centru, gdje ga je i «predstavio» svojim «vjernim navijačima». Nakon toga odmah su uslijedila i obećanja o novim investicijama, a Dodik je u stilu Florentina Pereza najavio tri miliona maraka za izgradnju studentskog doma u Foči. Koliko je Marić dobio ne zna se, ali je sigurno da će do daljnjeg ostati Dekan Medicinskog faklteta, a ponešto će se namaći i tokom izgradnje doma. Obznanjujući ovaj transfef u zgradi vlade, Dodik je pokazao da on već odavno živi u jednopartijskom sistemu, tačnije društvu jednog lica i dodatno potvrdio svoju tezu da je ogromna većina funkcionera u ovoj zemlji tek hodajuća vreća krompira, na kojoj je vidno istaknuta cijena. Marić je ovu jeftinu filozofiju lažnog vožda u potpunosti potvrdio oblačenjem dresa koji je obožavao «još od malih nogu».

VREĆE KROMPIRA

Nije Marić jedini vreća krompira, već ih je u ovom entitetu, nažalost, na desetine hiljada. Uostalom, Dodik je SNSD doveo u poziciju najjače stranke u BiH djelujući po principu «velikog stomaka», što će reći da je gutao sve one koji su htjeli biti progutani, pri tom se nimalo ne gadeći, niti gledajući da li dolaze iz SDS-a, PDP-a, SP-a, ili neke druge partije, organizacije, NVO.... Uostalom, u vrhu «partije» su negdašnji socijalisti Nebojša Radmanović i Igor Radojičić, svojevremeno visoki funkcioneri SP RS, koji su se zakleli Dodiku na vjernost prije cijele decenije, razvaljujući matičnu stranku na čijem je čelu bio Živko Radišić, nekadašnji član predsjedništva BiH. Rukovodstvu SNSD-a pripada i Nikola Špirić, politička prostitutka, koji je od šešeljevih, preko sds-ovih, pdp-ovih i ko zna sve još čijih postelja stigao u bordel lažnog vožda. Špirić je svoj prelazak u «partiju» naplatio suvim zlatom, kućama i stanovima u Beču i Banjaluci, te enormnom svotom novca, čiji je najveći dio zaradio radeći na nikom potrebnim i nikad realizovanim «ekonomskim projektima».

POLTRONSKI DVOJAC

U vrhu je bilo i SDS-ovaca, poput pokojnog predsjednika RS Milana Jelića. On je svojevremeno, davne 1998. godine, nakon što je Dodik postao premijer, u pratnji Uroša Gostića prispjeo na njegovo (tada) seosko imanjce sa torbom punom para. Pokojni je svoj nastup u SNSD-u debelo platio, ali ga je kasnije i naplatio, jer su njegovi nasljednici u ostavinskoj raspravi podijelili nekoliko desetina miliona evra i nekoliko desetina stambenih jedinica. Samo dva dana prije isteka predizborne kampanje 2006. godine, lažnom voždu su pristupili Miroslav Mikeš i Tihomir Gligorić, obojica iz Socijalističke partije. Bilo je zaista ogavno gedati i slušati taj poltronski dvojac kako obrazlaže ulazak u Harem. Obojici se isplatilo, jer je Gligorić postao direktor Geodetske uprave RS, a Mikeš delegat u Vijeću naroda NS RS, a ostao mu je i politički uticaj u ovdašnjem pravosuđu, zahvaljujući kojem je stekao enormno bogatstvo. Istina, bilo je onih u SNSD-u poput mladog junoše Dubravka Suvare koji su se pobunili zbog kupovine isluženih igrača, ali Mikeš je tada SNSD optužio za antisemitizam, pa je sve leglo nakon Dodikove intervencije.

«Gutanje» se nastavilo, što svjedoči slučaj Marić, ali i hiljade drugih «vreća krompira», koji su pristupili Dodikovoj stranci. Kada je PDP istupio iz koalicije sa SNSD-om, taj postupak «principijelno» je osudio njihov član i tadašnji ministar rada Boško Tomić. Nakon raspada saveza, Tomić je napustio ministarsku funkciju, ali i PDP i postao direktor Zavoda za zapošljavanje RS. I brat mu je ostao direktor jedne paljanske firme, pa je principijelnost sasvim solidno materijalizovana. Zoran Mastilo, direktor Fonda PIO, takođe je bio uvaženi član PDP-a, a sada je uvaženi član SNSD-a i to Glavnog odbora. Postupio je kao i Tomić, a stanovi u Beogradu svjedočanstvo su kvalitetne odluke.

ULAZNICA ZA KRIMINAL

Tako je to u načelu (entitetski nivo), ali je prelazaka bilo i u detalju (opštine), gdje ćemo navesti samo dio primjera, jer je nemoguće sve nabrojati. Čelnici opštine Rogatica samo su marionete u rukama stvarnih gospodara ovog gradića, što jesu Milorad Jagodić i Tomo Ujić, uvaženi članovi SNSD-a, vlasnici ovdašnjeg agrokombinata i uz to čelnici šumskog gazdinstva Rogatica. Jagodić i Ujić, dugogodišnji članovi SDS-a, vrlo brzo su preko tamošnjih polja i šumara preplivali u SNSD, i tako se, bar zasad, spasili zatvora, jer su vinovnici najveće privatizacione pljačke u ovom kraju, u kojoj je država izgubila desetine miliona maraka, a stotine radnika ostalo je na ulici. Oni su potpuno nezakonito došli u posjed ogromne imovine, privatizujući «Agrokombinat», na način da je sve od početka do kraja čist kriminal, zbog kojeg niko nije odgovarao. Ova firma svorena je 1995. godine od nekoliko rogatičkih preduzeća, potpuno nezakonitim odlukama tadašnjeg ratnog predsjedništva opštine, listom esedesovaca.

Firme poput Prometa i Klaonice, koje su bile u mješovitoj svojini i gdje su radnici imali ogroman broje akcija, pretvorene su u državne. Ove odluke poništio je Ustavni sud ovog entiteta, ali ko za pravo haje, te su 2004. godine Jagodić i Ujić za svega 329 hiljada maraka, i bez znanja Upravnog i nadzornog odbora i Skupštine akcionara, kupili više od pola Rogatice. Oni gazduju nebrojenim poslovnim prostorima, koje izdaju pod zakup, a novac uzimaju u kešu. Nekoliko poslovnih prostora na Baščaršiji, milionske vrijednosti su odavno prodali, pare strpali u džep i kupili kućerine i nekretnine u Beogradu. Uz sve to, prisvojili su potpuno nezakonito preko hiljadu hektara poljoprivrednog zemljišta, koje je u državnoj svojini. Čak su ga uspjeli uknjižiti na sebe, a značajan dio su već rasprodali, premda na to nisu imali nikakvo pravo. Istjerani i opljačkani radnici obraćali su se svim entitetskim institucijama, Komisiji za reviziju privatizacije, pa čak i Dodiku lično, ali niko im nije izišao u susret, iz prostog razloga što su pljačkaši Jagodić i Ujić sada visoki funkcioneri esenesdea.

NEŠTO I ZA SLAMARICE

Ima onih koji su prešli u «partiju» a da javno nisu uzeli «crvenu knjižicu». Vitomir Popović, dekan Pravnog fakulteta, nije postao član SNSD-a, ali kao da i jeste, jer je stajući u odbranu aktuelnog «Miloševića» zaslužio mjesto dekana. Popović je važio za okorjelog SDS-ovca, ali dekanska je tuga pregolema. Tu je još jedan okorjeli SDS-ov igrač - Pantelija Ćurguz, predsjednik Boračke organizacije RS. Narečeni je spreman braniti lik i djelo i svijetlim oružjem ako treba, jer mu je Vožd omogućio koncesiju za vađenje šljunka, zaposlio kćerku, a našao se tu i stan u Banjaluci... Šta je sve dobila Ranka Mišić, šefica Sindikata, još uvijek nije do kraja poznato, ali je postala najžešći Dodikov fan. Po njegovom nalogu rasturila je Sindikat, radnicima koji su ostali bez posla kaže da su sami krivi za to, fingira štrajkove, izmišlja sastanke sa «poslodavcima»..., riječju: čini sve da svi oni koji su ostali «na ulici» na ulicu ne izađu. Mišićka se skućila, ponešto ima i na knjižici, još više u slamarici, tu je i «pratnja» mladog mesa, sve u svemu nije loše za jednu sredovječnu djelimično pismenu «gospođu». I Rade Rakulj, šef penzionera, vjerna je «vreća». Još nije predložio ukidanje penzija, a hoće, jer mu člantvo u brojnim Upravnim odborima omogućava da živi i bez te crkavice. Kada im se doda Branko Dukić, predsjednik saveza logoraša, menažerija je potpuna. Dukićevoj organizaciji, Dodik u danu prebaci po nekoliko stotina hiljada maraka, a on mu zauzvrat omogućava da istrajno radi na pretvaranju Republike Srpske u logor u kojem je jedino voždova «batina iz raja izašla».

Moglo bi se nabrajati unedogled, ali čemu. Prije neko veče Aleksandar Džombić reče da na eskro računu Vlade RS ima još 520 miliona maraka, što će reći da prostora za prelaske još uvijek ima. Uostalom, prelazni rok ovdje stalno je otvoren.

Papa Benedikt XVI izjavio je u subotu, na početku dvodnevne posjete Malti, da je crkva "ranjena našim grijesima", ne spominjući direktno skandal oko seksualnog zlostavljanja koje su počinili katolički svećenici.

Tokom razgovora s novinarima u avionu kojim je poletio za Maltu s aerodroma u Rimu, papa nije spominjao skandale u Evropi i SAD-u, ali je glasnogovornik Vatikana Federico Lombardi rekao da je Benedikt XVI mislio na slučajeve zlostavljanja djece koje su proteklih desetljeća činili katolički svećenici.

Govoreći na talijanskom, papa je rekao da Malta, gdje je 95 posto stanovnika katolica, voli crkvu i tijelo Kristovo, "iako je to tijelo izranjavano našim grijesima", prenio je Reuters.

Papa Benedikt XVI (83), koji se već sastao sa žrtvama zlostavljanja u SAD-u i Australiji, razgovarat sa još njih, naveo je Lombardi. Za sada, međutim, nije poznato da li će se na Malti sastati sa 10 muškaraca koji tvrde da su bili zlostavljani i koji su tražili sastanak s njim.

Novinari u avionu su bili razočarani što papa nije izravno govorio o zlostavljanju, ali je konkretnije govorio o oblaku vulkanskog pepela s Islanda koji se proširio iznad srednje i sjeverne Evrope i napravio haos u zračnom prometu.

"Nadajmo se dobrom putovanju s ovim tamnim oblakom koji se nadvio nad dijelom Evrope", kazao je papa.

Papa je otputovao jednim od rijetkih letova s aerodroma u Rimu zbog problema koje je u zračnom prometu izazvao ogromni oblak pepela koji se podigao u atmosferu nakon erupcije vulkana.

"Air Malta" je saopćila kako očekuje da će se papa u nedjelju moći nesmetano vratiti u Rim, kako je i planirano.

(Fena)

Srbijanski predsjednik Boris Tadić u petak je objavio članak pod naslovom "Isprika za Srebrenicu" u rubrici mišljenja, najtiražnijeg američkog dnevnog lista The Wall Street Journal, a prenosi Hina.

"Pokolj hiljada bosanskih Muslimana u gradu Srebrenici u julu 1995. predstavlja jedno od najtragičnijih poglavlja jugoslavenskih građanskih ratova 1990-ih", navodi Tadić u članku u kojem ističe da je skupština Srbije 30. marta prihvatila deklaraciju o Srebrenici u kojoj "nedvosmisleno osuđuje ratne zločine koji su tamo počinjeni".

Deklaracija je, po njegovim riječima, proizvod apsolutne posvećenosti Srbije obnovi povjerenja i promicanju prijateljstva i razumijevanja između dva ponosna naroda u regiji.

Tadić ističe da u tom "dokumentu bez presedana - prvom takve vrste na zapadnom Balkanu", skupština Srbije izražava "najdublju sućut i iskrene isprike porodicama bosanskih Muslimana žrtava" pokolja u Srebrenici.

Također navodi da u deklaraciji Srbija reafirmira punu potporu suradnji s Haškim sudom (ICTY), uključujući i hapšenje i prebacivanje u Den Haag ratnog zapovjednika bosanskih Srba Ratka Mladića, optuženog za pokolj u Srebrenici.

Mladića je ICTY prije 15 godina optužio za genocid u Srebrenici, no termina "genocid" nema u deklaraciji skupštine Srbije, niti u Tadićevu članku u The Wall Street Journalu.

Presudom Međunarodnog suda pravde (ICJ) u predmetu BiH protiv Srbije, kao i u više presuda ICTY-a protiv srpskih optuženika, utvrđeno je da je pokoljem 8.000 zarobljenih bošnjačkih muškaraca i dječaka u Srebrenici, počinjen genocid.

Tadić u članku ističe kako se nada da će deklaracija u kojoj se naglašava predanost Srbije poštivanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, "pomoći da se olakša proces unutarnjih reformi u BiH".

Šutnja više nije prihvatljiva niti skrivanje iza zastarjele ratne retorike, navodi Tadić ocjenujući da je u regiji jugoistočne Evrope "počela era odgovornosti".

Srbijanski predsjednik u članku ne spominje da je njegova zemlja izvela agresiju na Hrvatsku, BiH i Kosovo 1990-ih te da je praktično cijeli srpski politički i vojni vrh završio na Haškom sudu zbog ratnih zločina, već tvrdi kako je Srbija "pokazala hrabrost da bude prva koja će se ispričati za gnusne zločine koje su počinile sve strane u jugoslavenskim građanskim ratovima".

On poziva i druge zemlje regije da učine isto.

"Prihvaćanje vlastitog dijela odgovornosti za ono što se dogodilo u prošlosti sastavni je dio učvršćenja demokracije u svakoj zemlji u našem susjedstvu", navodi Tadić, ocjenjujući da su isprike za zločine "prijeko potrebni koraci za promicanje održivog mira i stabilnosti u regiji".

Preuzimajući vodeću ulogu u regionalnom pomirenju, Srbija je otvorila vrata drugima da prođu kroz njih, u nadi da mogu zajednički graditi naprednu budućnost kao članovi Evropske unije, zaključuje Boris Tadić u The Wall Street Journalu.

(Fena)