Sindikat trgovine BiH i Sindikat grafičkih, izdavačkih i medijskih radnika BiH danas su uputili otvoreno pismo Predstavničkom domu Parlamenta FBiH i Savezu samostalnih sindikata BiH u kojem ističu da je novi zakon o plaćama i naknadama u organima vlasti FBiH diskriminatorski i da se ograđuju od podrške takvom zakonu.-Smatramo da je to još jedna u nizu dobro smišljenih predstava u kojoj bi Vlada započela reforme nauštrb običnih administrativnih uposlenika, a nosioci vlasti i dalje ostali nedodirljivi. To se upravo jučer pokazalo i dokazalo kada je većina zastupnika digla ruke za ničim zasluženo povećanje plaća i kako uvode penzioni benefit, koji je već odavno ukinut, stoji u ovom pismu.
Dva sindikata također ističu da tu postoji i krivica sindikalnih predstavnika u Ekonomsko-socijalnom vijeću za teritoriju FBiH koji su, kako se navodi, uspostavili "dil" s partnerima u Vijeću, a na koje su protekle godine bili "kivni" kada su smatrali da taj zakon ruši Opći kolektivni ugovor i prinicpe pregovora socijalnih partnera.
- Trenutno se u izradi i izmjene Općeg kolektivnog ugovora iz razloga što poslodavci ne mogu izvršavati obaveze prema radnicima. Te izmjene će direktno pogoditi upravo naše članstvo. I dok se mi, sindikalni predstavnici, grčevito borimo da zadržimo postojeći nivo plaća, sramotna je činjenica da su upravo socijalni partneri saglasni s ovakvim drastičnim nametom privredi, koja će definitivno platiti danak ovih zakona, kaže se u pismu Sindikata trgovine BiH i Sindikata grafičkih, izdavačkih i medijskih radnika BiH.
(Fena)
Tek što je ministarstvima, upravama i upravnim organizacijama, javnim preduzećima i svom SNSD-u, zabranio kontakte s federalnim medijima, a posebno novinarima Federalne televizije, premijer RS Milorad Dodik napravio je još jedan, mnogo rigidniji korak - zabranio je direktnu komunikaciju sa svim medijima koji se prema Vladi odnose „nedobronamjerno“, insistirajući da se komunikacija odvija isključivo posredstvom službenika za odnose s javnošću koji su dobili nalog da reaguju neizostavno, pravovremeno i argumentovano i demantuju „dezinformacije i tendenciozne komentare“!
ŠEFOVE MORALNE ISTINE
U međuvremenu, svaku priliku koja mu se pruži, Dodik koristi da demonstrira „falusnu moć“ pred novinarima, a one iz „neprijateljskih“ medija verbalno kastrira, nakon čega su se i njegovi novinarski puleni odvažili da prozivaju u javnosti podobne i nepodobne novinare, dijeleći ih na patriote i izdajnike. Neke su već nazvali ustašama i zaprijetili im - klanjem!
Februar je u Dodiklandu protekao u znaku radničkih štrajkova, otkaza, smjena, burnog protesta invalida... Za ove socijalne grupe, ni mart nije mnogo bolji. Penzionerima su po treći put skresane penzije, što su osjetili naročito oni koji su benefite ostvarili po osnovu učešća u ratu, bez punog radnog staža. Radnici „Oslobođenja“ ponovo su štrajkovali jer novi vlasnik, beogradska firma "Delta-darta", nikako da se pozabavi njihovim statusnim problemima. Specijalno tužilaštvo RS konačno je počelo da istražuje i hapsi i one koji su donedavno bili duboko skriveni pod skutima Dodikove vlasti...
Zbog svega ovog postalo je veoma važno šta i kako pišu i objavljuju mediji jer, iako je proljeće tek na pragu, sve već miriše na jesen i izbore. Režimske novine i televizije će talas nezadovoljstva koji se nezaustavljivo širi i prijeti da se do jeseni pretvori u tajfun, po već ustaljenoj praksi, ili prećutati, ili umotati u debele oblande mimikrije. Problem su, dakle, oni mediji koji će na sve to pogledati iz drugog, nevladinog ugla. Otud se prema njima, valja odnositi na drugačiji, poseban način. Umne glave, sve suvi stručnjaci za PR i politički marketing, osmislili su specijalnu strategiju, koju je njihov šef dodatno pojačao verbalnim sentencama vlastitih moralnih istina.
NAPAD NA MIŠU
Ni kriv ni dužan, na udaru se ponovo našao dopisnik federalne televizije iz Banje Luke Mišo Vidović, kojem je Dodik nedavno odbio odgovoriti na pitanja, „objasnivši“ mu da odgovor neće dobiti jer je kuća za koju on radi „neobjektivna, neprofesionalna i za nas neprijateljska televizija“. Samo koji minut ranije, Dodik se pred delegacijom OSCE-a hvalio kako ima dobre odnose sa svim medijima i kako im ne uskraćuje informacije!
Nije se dugo čekalo ni na obračun režimskih novinara sa kolegama neistomišljenicima. Dogodio se tokom proteklog vikenda u banjolučkom hotelu Bosna, nakon pres konferencije Nataše Kandić, direktorice Fonda za humanitarno pravo iz Beograda. Naime, Radovan Jović, novinar dnevnog lista „Fokus“ čiji je vlasnik Milorad Janjetović, jedan od bliskih saradnika Milorada Dodika, fizički je napao Mišu Vidovića, dopisnika FTV iz Banje Luke.
„Nakon konferencije za štampu, zajedno sa ostalim kolegama nalazio sam se u Piano baru hotela ' Bosna'. Neobavezno sam primjetio da bi svi mi trebali da profesionalno radimo posao, a da na pres konferencijama i drugim javnim događajima ne bi trebalo da iznosimo lične stavove. Samo što sam to izgovorio, Radovan Jović novinar 'Fokusa' nasrnuo je na mene, ali su ostale kolege spriječile fizički obračun. Još nekoliko puta pokušao nasrnuti na mene, psujući mi majku ustašku i uzvikujući: 'Pustite me da zakoljem ovog ustašu'. Rekao je i da sam ja anti-Srbin i srpski neprijatelj“, prepričao je kasnije ovaj događaj Mišo Vidović, koji je slučaj prijavio policiji i zatražio zaštitu.
Uvertira za ovaj sukob odigrala se tokom same pres konferencije Nataše Kandić, protiv koje se u medijima pod kontrolom Vlade RS ovih dana vodi pravi mali medijski rat, zbog navodne izdaje nacionalnih interesa, koja se ogleda u trošenju novca od međunarodnih donatora, a koji ona, opet navodno, obilato koristi da bi sebi izlobirala Nobelovu nagradu!
Na samom početku pres konferencije, novinar agencije SRNA Neđo Đević pozvao je prisutne kolege novinare da „minutom ćutanja odaju počast srpskim žrtvama“, na šta je „oćutala“ iznenađena Kandićeva, ali i novinari.
Đevićeva pitanja, kao i pitanja ostalih novinara iz režimskih medija, bila su više komentari i išla su u pravcu diskreditacije Kandićeve.
Napad na novinara FTV-a uslijedio je nakon konferencije, kada je Vidović pred kolegama pokušao da brani dignitet profesije.
CRA ZA RS
Udruženje BH novinari i Linija za pomoć novinarima reagovali su zbog ovog događaja i zatražili da se redakcija „Fokusa“ javno oglasi tim povodom i njihovo javno izvinjenje Miši Vidoviću zbog izrečenih prijetnji i uvreda.
„Zaprepašteni smo brutalnošću s kojom se novinar Radovan Jović obrušio na svog kolegu po profesiji, kao i riječnikom koji je koristio, a koji smo dosad mogli slušati samo od najvećih kriminalaca i zločinaca. Kada jedan novinar prijeti drugom da će ga 'zaklati', to nije samo kriminalni čin, već predstavlja potpuni sunovrat novinarstva u ovoj zemlji", rečeno je u saopštenju.
Iz "Fokusa" su kratko saopštili da Radovan Jović nije bio na zadatku kada se desio incident.
„Sve što je rekao nije stav Fokusa i mi ne podržavamo bilo kakve napade na bilo koga", bio je njihov komentar na ovaj događaj.
Udruženje BH novinari i Linija za pomoć novinarima očekuju od Centra javne bezbjednosti u Banjoj Luci da hitno utvrdi sve činjenice u vezi s ovim slučajem i procesuira ga. Istovremeno BH novinari traže preduzimanje posebnih mjera zaštite novinara Miše Vidovića i njegove porodice, koji je u posljednje vrijeme bio izložen prijetnjama i pritiscima.
A pritisaka na novinare da budu blagonakloni prema vlasti ima na sve strane. Odavno zavedena cenzura u javnim medijima dodatno je pooštrena, pa se o Dodiku i njegovoj sviti ima pisati i govoriti samo u superlativima i strogo afirmativno. U tom poslu, svakako, prednjači RTRS.
Gotovo kao anegdota zvuči razgovor između premijera Milorada Dodika i generalnog direktora RTRS Dragana Davidovića, vođen prilikom Dodikove nedavne posjete novom RTV domu, čija se gradnja poprilično otegla.
Na pitanje kada će RTRS imati i drugi kanal, Davidović je snishodljivo odgovorio: „Kada CRA bude na nivou Republike Srpske.“ Na to je Dodik kao iz topa rekao: „Računajte da će to biti za godinu dana!“
Uprkos takvom optimizmu, vlast u RS i dalje budno prati rad medija, pogotovo onih koji nisu pod njenom direktnom kontrolom.
Slučajno, ili ne, osmog marta iz kabineta predsjednika Vlade, umjesto čestitki i crvenih ruža, upućena je instrukcija svim ministarstvima, prema kojoj su službe za odnose s javnoću dužne da “reaguju i putem medija demantuju dezinformacije i tendenciozne komentare“.
„U posljednje vrijeme pojedini mediji u Republici Srpskoj učestalo i tendenciozno iznose neistine i konstrukcije na račun rada Vlade u cjelini i pojedinih ministarstava i vladinih institucija. Dezinformišući na taj način javnost, posebno po pitanjima vezanim za život građana i njihove socijalne i ekonomske budućnosti, pomenuti mediji pokušavaju kod jednog dijela javnosti proizvesti strah i nezadovoljstvo prema Vladi.
Zbog toga je potrebno da vaše službe za odnose s javnošću neizostavno, pravovremeno i argumentovano reaguju i putem medija demantuju dezinformacije i tendenciozne komentare. Takođe, potrebno je da o navedenom obavijestite uprave i upravne organizacije koje se nalaze u vašem sastavu.
Instrukcija se odnosi i na samostalne uprave, upravne organizacije i javna preduzeća.“
Slijedeći instrukcije iz kabineta premijera, ministar prosvjete i kulture RS Anton Kasipović uputio je dopis svim osnovnim i srednjim školama u RS, u kojem ih je pozvao na „saradnju“ u izvršavanju instrukcija.
„Na osnovu preporuke predsjednika Vlade RS Milorada Dodika, pozivamo vas da sa velikom pažnjom, preciznošću i odgovornošću putem medija obavještavate javnost o vašim aktivnostima, te da pravovremeno i argumentovano demantujete dezinformacije i tendenciozne komentare.
DIREKTIVA ŠKOLAMA
Cilj nam je da građani RS dobiju objektivnu informaciju o aktivnostima Vlade i vladinih institucija. S toga vas pozivamo da se prije davanja izjava za medije konsultujete sa službenikom za odnose s javnošću Ministarstva prosvjete i kulture.“
Na ovaj način, Vlada je pokušala da spriječi odliv informacija koje bi novinarima - istraživačima mogle da posluže u sklapanju mozaika o brojnim malverzacijama koje vlast krije kao zmija noge, ali koje, zahvaljujući sve brojnijim nezadovoljnicima unutar partijskih redova SNSD-a, pa i Vladinih institucija, sve češće cure u javnost.
-Ovakvom instrukcijom ministrima i starješinama upravnih organa premijer RS degradira Republiku Srpsku, kao demokratsko društvo, jer u demokratskim društvima demokratski izabrana vlast ne može da se ovako ponaša. Što se tiče direktive koja se odnosi na Federalnu televiziju, tu se prije svega radi o kršenju zakona o slobodi pristupa informacijama. Politički i vrednosno posmatrano ovo je jedan nedopustiv čin u demokratskom društvu, kakvo mi pokušavamo da budemo. Ako premijer ili bilo ko iz Vlade ima problem sa FTV, ili sa sadržajima njenog programa, onda postoje načini kako se to rješava , a to su demanti, ispravka, žalba CRA, a na kraju, imaju i mogućnost da u sudskoj parnici zatraže obeštećenje- rekla je za Žurnal Milkica Milojević, predsjednica Udruženja BH novinari.
Milojevićeva smatra da zahtjev za navedeno postupanje prema svim medijima pokazuje da u Vladi RS postoji isvjestan strah:
-Na ovaj način su se od javnosti ograđivali u vrijeme jednopartijskog sistema. Kad god bi se nešto zatalasalo, onda bi se prozivali imaginarni narodni neprijatelji, među kojima implicitno ili eksplicitno i mediji. U ovom slučaju je iskazan jedan veliki strah i veliko nepovjerenje iz kojeg proističe da oni nisu sigurni da dobro rade posao koji rade i da mogu pred javnost izaći čista obraza i sa argumentima. Dakle, ako novinar napiše da nema drva u jednoj školi i da se đaci smrzavaju jer nema grijanja, to je fakat, a ne prikazivanje ružne slike o društvu, ili Vladi, onako kako to doživljavaju premijer i njegovi saradnici - ističe predsjednica BH novinara.
Ako radite za neko od federalnih ministarstava ili institucija možete biti nagrađeni za uspješan rad iako ste bili odsutni sa posla, ili možete voziti službeni auto vikendom, plaćati poznanicima i rodbini naknade mjesecima nakon što izgube to pravo ili ih zaposliti honorarno da rade poslove za koje su drugi odranije plaćeni. Zbog ovakvih “nepravilnosti” Federalni parlament će proslijediti tužilaštvima izvještaj o poslovanju Ministarstva rada i socijalne politike i Direkcije za izgradnju, upravljanje i održavanje autocesta za 2008. godinu
Svi uposlenici Federalne direkcije za izgradnju, upravljanje i održavanje autocesta bili su nagrađeni sa po 550 maraka za svoj natprosječan rad, čak i oni koji su bili odsutni pola godina dok uposlenici Federalnog ministarstva rada i socijalne politike službena auta mogu koristiti i neradnim danima i isplaćivati naknade i po nekoliko godina ljudima koji su to pravo izgubili. Ovo su rezultati izvještaja Ureda za reviziju o poslovanju korisnika budžeta u Federaciji za 2008. godinu kojeg će Federalni parlament proslijediti tužilaštvima, odlučeno je na posljednjoj sjednici Predstavničkog doma Federacije.
Direkcija i navedeno ministarstvo dobili su negativnu ocjenu revizora a 25 korisnika budžeta uvjetnu prolaznu ocjenu pa je samo Ministarstvo trgovine dobilo pozitivnu ocjenu trošenja zajedničkog novca.
ŠTA JE SPORNO?
U revizorskom izvještaju navodi se da je Direkcija za autoceste u 2008. godini potrošila 7.700 maraka na nagrade svim zaposlenim za natprosječno uspješan rad. Državni službenici nagrađeni su sa po 550 a namještenici sa po 400 maraka dok je direktor Erdal Trhulj nagrađen sa 700 maraka. Revizori tvrde da im nije predstavljeno na koji način je ocjenjivan rad zaposlenih te da je nejasno kako su apsolutno svi zaposleni zaslužili nagrade.
Skrećemo pažnju da je isplata izvršena i uposlenici koja u prvom polugodištu nije radila šest mjeseci neprekidno, obzirom da je od juna 2008. godine na porodiljskom odsustvu, piše u revizorskom izvještaju.
Trhulj kaže da je samo poštovao rješenje Naila Šećkanovića, ministra prometa i komunikacija koji je u 2008. godini nagradio sve zaposlenike ovog ministarstva i institucija koje mu pripadaju.
- Mi nikad ne djelimo nagrade svojim uposlenicima. To je bila odluka ministra – objašnjava Trhulj.
Ono što je Trhulj radio na svoju ruku jeste honorarno zapošljavanje za poslove koje rade stalno zaposleni u Direkciji. Izdraci za ugovore o djelu u 2008. godini bili su oko 120.000 maraka, najvećim dijelom za poslove naplate cestarine u Jošanici.
Obzirom da se radi o poslovima koji su definisani Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji, odnosno da se radi o redovnim poslovima, ne možemo potvrditi opravdanost zaključenih ugovora, piše između ostalog u izvještaju revizora.
Kao najveće zamjerke poslovanju ove federalne institucije spominje se i prebacivanje nepotrošenih sredstava u jednoj godini kao stavke troškova budžeta u narednoj, što nije u skladu sa Zakonom o budžetima, kako se navodi u izvještaju.
Iako uskoro treba da počne naplata cijele dužine izgrađenog autoputa, dionica koja je izgrađena posljednja Visoko- Dobrinje, još uvijek nije dobila upotrebnu dozvolu. Trhulj kaže da oni nikada nisu preuzeli u nadležnost za ovu dionicu od Direkcije za ceste koja ju je i gradila.
- Dozvola nije izdata jer nije završena regulacija rijeke Bosne, što tek treba da uradimo – kaže Trhulj i dodaje da u BiH ima brdo mostova koji su rekonstruisani a nikada nisu dobili upotrebnu dozvolu!?
Sve revizorske izvještaje o poslovanju institucija koje koriste budžetski novac analizirala je Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju pri Federalnom parlamentu. Predsjednica ove komisije, Aida Habul, kaže da ima i previše propusta u radu federalnih vlasti. Oni su pozvali sve federalne ministre da objasne zašto su propusti napravljeni ali su se samo dvojica odazvala njihovom pozivu.
- Mnogi nisu došli nego su slali nekakve predstavnike koji nisu mogli adekvatno odgovoriti na naša pitanja – kaže Habul čija je komisija napravila 14 zaključaka koje bi federalni ministri i direktori morali ispoštovati, ali parlamentarci jednostavno nemaju načina da ih na to natjeraju: Jedino što možemo jeste da ih ponovo prozovemo jer mi nismo sud, možemo utIcati samo kao poslanici.
Ona objašnjava da su pritiskom natjerali ministarstva da smanjuju broj negativnih ocjena revizora da bi 2007. godine sve ocjene bile pozitivne. Međutim, izvještaje koje su ranije slali tužilaštvima nikada nisu pokrenuli niti jedan slučaj pa su već naredne godine imali tri negativna izvještaja.
- Opustili su se - objašnjava Habul koja se zalaže da Parlament napravi svoj ured za reviziju poput prakse u drugim zemljama: Od ove revizije zavisi budućnost naše zemlje. Naši izvještaji bi se morali uvažavati prilikom usvajanja budžeta.
Ako bi tako zaista i bilo, onda bi uposleni u Ministarstvu rada i socijalne politike narednu godinu morali raditi volonterski da nadoknade štetu koju su napravili prije dvije godine. Revizori su otkrili transakcije veće od stotinu maraka uplaćivane danima vikenda kada ministarstva ne rade “bez dokaza kojim povodom su nastali”, piše u izvještaju.
A ako to baš nije dovoljno za cijelu godinu onda sljedeći primjer čiste bahatosti to mora biti: korisnici socijalne pomoći nisu na vrijeme bili izbrisani iz evidencije pa su primali naknade iako je njihovo pravo na to odavno isteklo.
Utvrđeno je da je Ministarstvo vršilo isplatu invalidnine i po nekoliko mjeseci, pa i godina korisniku prava nakon gubljenja tog prava što znači da nije uspostavljen adekvatan nadzor nad provođenjem ovog Zakon, piše u revizorskom izvještaju.
VIRTUALNE FAKTURE
Možda bi se revizori, parlamentarci i građani potrudili da razumiju uposlenike kada bi oni još uvijek radili na pisaćim mašinama i podatke slali poštom. Međutim, oni koriste sistem koji su poreski obveznici platili više od pola miliona maraka. Ugovor napravljen sa firmom COMP 2000 iz Sarajeva sklopljen je bez objavljivanja tendera i ugovaranja konačne cijene. Koje li slučajnosti da je direktor firme Comp2000 baš Bakir Zaćiragić, nekadašnji ministar saobraćaja (!) u Kantonu Sarajevo. Zaćiragićeva firma je Ministarstvu isporučili opremu i programe potrebne za praćenje isplata korisnicima socijalne pomoći ali su uz to isporučivali i fakture koje uopšte nisu bile predviđene. Za uvođenje u pravo neratnih invalida i civilnih žrtava rata plaćeno je 415.000 maraka, software 236.000 maraka a za održavanje tog sistema 164.000 maraka.
Nije predočena dokumentacija iz koje se može potvrditi da je izvršena primopredaja, odnosno prethodno testiranje programa kojim bi se potvrdilo da su poslovi izvršeni do kraja ugovorenog roka. Navedeno ima značajnost iz razloga što sukladno potpisanom ugovoru garancija traje godinu dana, objašnjava se u izvještaju revizora.
Nekako su uz svu naprednu i skupo plaćenu tehnologiju radnici ovog ministarstva uspjeli napraviti greške koje su nas koštale hiljade maraka. Koliko novca su zaista potrošili vozajući se službenim vozilima ne možemo znati jer se nisu udostojili niti napisati koliko su goriva potrošili niti su račune polagali nadležnom ministru. Na kraju godine su samo ispostavili račun od 51.640 maraka ali su zaboravili spomenuti kada su uspjeli potrošiti toliki novac.
Utvrđeno je da je bilo slučajeva korištenja vozila i u neradne dane za što nije predočena dozvola, otkrili su federalni revizori.
To bi se vjerovatno moglo pravdati predanošću službenika da revizori nisu otkrili kako su za jedan posao uzimali i po dvije plate. Svoj rad u raznim komisijama naplatili su skoro 13.000 maraka ali su se sastajali u toku radnog vremena za što su redovno plaćeni. Za posao koji tada nisu stigli uraditi uzimajući novac za rad u komisijama zapošljavali su radnike bez ugovora ili sa honorarnim ugovorom za posao koji je nekome već plaćen.
U nekim slučajevima, ugovori o djelu su sklapani za redovite poslove predviđene Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Ministarstva, ocjenjuje se u izvještaju.
Pa čak ni sa “poduplanim” radnim mjestima nisu uspjeli završiti medicinska vještačenja, tačnije 1.400 njih, ali su ipak svima podijelili naknade.
Šansu za popravni imat će u julu, kada bude dostupan izvještaj o poslovanju za prošlu godinu, tri mjeseca pred izbore.
(zurnal.info)
Bivšeg bankara Jezdimira Vasiljevića, poznatog po nadimku "gazda Jezda", koji je održavao bliske veze s bivšim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, u noći s petka na subotu Nizozemska je izručila Srbiji, javljaju beogradski mediji u subotu.
Vasiljević je, kako se navodi, sproveden u beogradski okružni zatvor gdje će boraviti do nastavka suđenja zbog prevare sa piramidalnom štedionicom "Jugoskandik", prekinutim prije više od tri godine zbog njegova bijega iz Srbije.
Nizozemske vlasti uhitile su Vasiljevića početkom travnja 2009., na temelju međunarodne tjeralice koju je Beograd za njim raspisao 2006. godine.
Vasiljević je bio neuspješni kandidat na predsjedničkim izborima 1992., a poznatiji je po tomu što je u Beogradu 1992. osnovao piramidalnu štedionicu "Jugoskandik". Godinu kasnije zatvorio je banku i smatra se da je utajio novac koji su mu povjerile tisuće štediša.
Optužnica Vasiljevića i suradnike tereti za pronevjeru 29 milijuna eura, te da su oštetili štediše za 190 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Vasiljević se konkretno tereti da je za sebe prisvojio 58 milijuna maraka.
Suđenje mu je počelo travnja 2004. godine, ali Vasiljević nije došao ni na jednu raspravu, pa mu je 2006. određen pritvor nakon čega bježi iz zemlje.
(Fena)
Postojeći ustavna rješenja u BiH morat će doživjeti izmjene, a posebno one koje se odnose na uklanjanje diskriminatorskih odredbi u vezi s položajem tri konstitutivna naroda, pripadnika nacionalnih manjina i građana koji su nacionalno neopredijeljeni.Ovo je stav organizacije Forum građana Tuzle, koja je danas u Sarajevu organizirala tematski okrugli sto "Građani BiH između jednakosti i diskriminacije".
U Forumu ističu da ustavna rješenja treba uskladiti s odlukom Ustavnog suda BiH o ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda, te Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama i presudom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju "Finci i Sejdić".
- Insistirat ćemo da se implementira odluka Suda, ali tu neće biti ukinuti svi vidovi diskriminacije, ustvrdio je predsjednik Foruma građana Tuzle Vehid Šehić.
Istakao je kako cilj ustavnih promjena treba da bude taj da se svaki narod i građanin osjeća ravnopravnim na čitavoj teritoriji BiH.
Šehić naglašava kako u Ustavu BiH treba da budu tačno nabrojani narodi i nacionalne manjine koje ovdje žive kako bi izbjegli kategoriju 'ostali' koja se, smatra on, vrlo često zloupotrebljavala u političke svrhe.
Predstavnik Vijeća nacionalnih manjina BiH Nedžad Jusić naveo je da je jedan od prijedloga ovog vijeća da se Predsjedništvo BiH proširi za još jednog člana koji neće biti iz reda konstitutivnih naroda.
Također, jedan od prijedloga je i da se u Ustavu nabroje nacionalne manjine i nacionalno neopredijeljeni, a da se riječ 'ostali' briše.
Jusić najvažnijim prijedlogom smatra da se Dom naroda PSBiH proširi sa četiri člana predstavnika nacionalnih manjina, koje neće predlagati političke partije nego vijeća nacionalnih manjina u BiH.
- Smatramo da će nacionalne manjine imati više koristi ako budu imali svoje predstavnike u Domu naroda BiH, naglašava Jusić.
O političkom kontekstu ustavnih promjena i ravnopravnosti kao ustavnoj kategoriji govorili su uvodničari prof. dr. Nerzuk Ćurak i dr. Goran Marković.
Marković je uvjeren da, bez obzira kako brzo PSBiH bude eventualno usvojila amandmane na Ustav i izmijenila Izborni zakon, to neće biti kraj rasprava o tome kako osigurati ravnopravnost.
Naime, on smatra kako će vjerovatno u bližoj budućnosti biti uspostavljena samo formalno ravnopravnost svih građana BiH, ali stvarne ravnopravnosti neće biti.
Ističe kako će stoga posebno nevladin sektor, alternativne političke organizacije i akademska zajednica morati naporno raditi da bi se ponudila nova rješenja koja će "biti bolja od onih koja će vjerovatno uskoro biti usvojena pod pritiskom Vijeća Evrope".
Ovaj okrugli sto je jedan u nizu koje će u narednom periodu organizirati Forum građana Tuzle o ustavnim promjenama u našoj zemlji.
Vehid Šehić navodi kako se ova organizacija zalaže za etapnu promjenu postojećih ustavnih rješenja i to do novembra, ne obazirući se na predizbornu kampanju i stavove političkih stranaka.
- Želimo da BiH bude uređena kao demokratska država, ali i kao sekularna i socijalna država, koja će baštiniti vrijednosti antifašizma, objasnio je Šehić.
(Fena)
Ministar pravde RS-a Džerard Selman izjavio je danas da je Specijalno tužilaštvo RS-a, pored zahtjeva za pritvor optuženim u slučaju banjalučke “Medicinske elektronike”, dalo i prijedlog sudu da se blokira i imovina tog preduzeća vrijedna 3,5 miliona KM.Selman je napomenuo da je postojala i ranije mogućnost privremenog ili trajnog oduzimanja nelegalno stečene imovine u RS-u, ali da su zakoni iz te oblasti bili nedorečeni, zbog čega je usvojen poseban zakon i formirana Agencija za upravljanje oduzetom imovinom.
Resorni ministar je potvrdio i da Specijalno tužilaštvo RS-a nije moralo da sarađuje s MUP-om RS-a prilikom nedavnog privođenja i istrage protiv pet osoba osumnjičenih za zloupotrebe u privatizaciji “Medicinske elektronike”, odnosno nisu morali da traže usluge policije prilikom privođenja budući da su se osumnjičeni odazvali na osnovu pisanih poziva.
On je u izjavi novinarima rekao i da je banjalučka policija podnijela izvještaj o izvršenju krivičnog djela protiv osoba osumnjičenih i od Specijalnog tužilaštva RS-a, ali su izvještaj predali Okružnom tužilaštvu Banja Luka jer su smatrali da je u njihovoj nadležnosti.
U slučaju paralelne istrage odlučuje se na način, dodao je, da se kompletan predmet da ili Okružnom tužilaštvu ili Specijalnom tužilaštvu RS-a.
Naveo je i da je zadovoljan radom Specijalnog tužilaštva RS-a iz razloga što radi veoma kratko, a ima potvrđenih optužnica, dok su pravosnažne presude većinom osuđujuće.
(Fena)
Daily Telegraph izvještava u petak o koracima koje poduzimaju vlasti u Kaliforniji za legalizaciju marihuane i ubiranje poreza od njene prodaje.Kalifornija je naime saopćila da će se o tome građani izjašnjavati na referendumu u novembru.
Daily Telegraph piše da bi Kalifornija, nakon što je bila prva američka država u kojoj je legalizirana upotreba marihuane u medicinske svrhe 1996., sada mogla postati prva i u kojoj bi bilo dozvoljeno posjedovati 28 grama te biljke za osobnu upotrebu, kao i njeno gajenje na određenom broju četvornih metara.
Protivnici legalizacije tvrde da bi takav potez mogao dovesti do porasta upotrebe marihuane i teških droga, piše Daily Telegraph.
(Fena)
Dragomir Bilić, delegat u Domu naroda Federalnog Parlamenta bit će isključen i SDP-a jer je glasao za usvajanje Prijedloga zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine.
“To se kosi sa svim za šta se SDP bori i on će biti isključen iz stranke zbog grubog narušavanja politike stranke”, kaže Damir Mašić, glasnogovornik SDP-a.
On dodaje da su usvajanjem ovog Prijedloga ponovo povećane plate zaposlnima u vlasti Federacije.
Iz SDP-a su Bilićevo isključenje najavili odmah po završetku današnje sjednice Doma naroda a o tome će više govoriti Nermin Nikšić i Svetozar Pudarić će na sutrašnjoj konferenciji za novinare u 11 sati.
Ovaj doktor interne medicine i kardiolog izabran je za poslanika u Skupštini Skupštini Bosansko-podrinjskog kantona i delegata Doma naroda u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine na izborima 2006. godine. Nije želio komentirati današnju sjednicu Doma naroda niti najavu svoje dosadašnje stranke o isključenju te da li će biti nezavisni delegat ili će se priključiti nekoj drugoj stranci.
Delegati Doma naroda Federalnog parlamenta odobrili su većinom glasova (39 "za", osam protiv i šest uzdržanih) na današnjoj sjednici u Sarajevu Prijedlog zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine.
Mada se članovi u ovom parlamentarnom domu službeno vode kao delegati konstitutivnih i ostalih naroda, a ne kao pripadnici njihovih stranaka, kao što je slučaj u Predstavničkom domu, zapaženo je da su među osam protivnka današnjeg zakona uglavnom bili oni čije su stranke opozicione (Saša Magazinović i Svetozar Pudarić - Socijaldemokratska partija BiH, naprimjer). Iz vladajućih krugova je bilo i uzdržanih glasova (Denis Zvizdić - Stranka demokratske akcije) a i potvrdnih glasova iz opozicionih redova (Ivo Komšić - Socijaldemokratska unija).
Tokom rasprave o zakonu, protivnici su uglavnom prigovarali da on predviđa pogodnosti za funkcionere i izabrane dužnosnike.
Na sjednici je naročito bio markantan detalj kada je većinom glasova odobren amandman delegata Mike Lešića, a nalaže pravo na starosne penzije po prestanku mandata izabranih funcionera-poslanika ako oni imaju najmanje 20 godina penzijskog staža i navršenih 50 godina života. Također je predviđeno da članovima porodice umrlog korisnika ove penzije ostaje obiteljska penzija koja ne može preći iznos najviše penzije u Federaciji.
Novinari, koji prate rad Parlamenta iz zadnjih redova u sali, ironičnim pljeskanjem su popratili usvajanje ovog Lešićevog amandmana koji će postati sastavni dio zakona ako ga odobri i Predstavnički dom.
Prema prethodnoj diskusiji delegatkinje Elvire Abdić- Jelenović, koja je glasala protiv zakona, on među brojnim pogodnostima za funkcionere predviđa i naknadu za odvojeni život iako delegati i poslanici koji su profesionalno angažirani u Parlamentu ne dolaze u zgradu Parlamenta svakodnevno, kako bi to inače trebalo zbog profesionalnog angažmana, već samo dolaze u danima sjednica. Drugo, oni u svojim mjestima boravka žive svakodnevno s porodicma a naknada ove vrste trebalo bi da pripada samo onima koji se zarad posla udaljavaju duže od porodice.
Delegat Saša Magazinović kaže da navedeni zakon favorizuje prava porodilja zaposlenih u organima vlasti, dok ostale zaposlenice u državi nemaju iste pogodnosti. Za vrijeme porodiljskog odsustva, favoriziranim zaposlenicama kanton treba da izmiruje predviđenu naknadu, a razliku do pune plaće institucija u kojoj su zaposlene, što je u ovom slučaju institucija vlasti.
Lidija Bradara koja dolazi iz stranaka parlamentarne većine odgovorila je Magazinoviću da ovaj zakon pokazuje kako se treba pravilno odnositi prema pravima porodilja, dok je Magazinović primijetio da nema ništa protiv stimuliranja nataliteta, ali ako bi pogodnosti važile za sve zaposlenice u državi a ne samo za one na koje se odnosi ovaj zakon.
Magazinović također smatra da se u ovom tekstu, pod krinkom predviđenog dogovora Vlade i sindikata o osnovici za obračun plaća, krije mogućnost vlastodršcima da sebi povećavaju plaće, i to tako što bi pretpostavljenim povećanjem osnovice, došlo do povećanja i onima s višim koeficijentima, pri čemu bi, u perspektivi, oni opet bili bolje plaćeni od zaposlenika s nižim plaćama.
Prijedlog zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije BiH je tekst koji je u parlamentarnu proceduru uputila Federalna vlada. Pošto ga je danas odobrio Dom naroda, iz Predstavničkog doma je najavljeno da će ga on razmotriti na vanrednoj sjednici 30. marta jer je donošenje legislative ove vrste među uvjetima za aranžmane koje Federacija ima s međunarodnim finansijskim partnerima.
U predloženom zakonu je navedeno da će se odnositi na izabrane dužnosnike, nositelje izvršnih funkcija i savjetnike u organima zakonodavne i izvršne vlasti, na državne službenike i namještenike u organima državne službe, pravobranioce, službenike sudske policije, zatvorske policajce-stražare u kazneno-popravnim zavodima Federacije te policajce u organima unutrašnjih poslova Federacije.
Osnovicu za obračun plaća utvrđuje Vlada FBiH u dogovoru sa sindikatom, predviđeno je, a osnovica će biti iskazana postotno u odnosu na osnovicu prosječne plaće Federacije prema poslednjem statističkom podatku. (Delegat Igor Rajner kaže da mu nikako nije jasno šta znači pojam 'osnovica prosječne plaće').
U predloženom zakonu je dat široki spektar koeficijenata za plaće, a oni se kreću od 10 za predsjednika Federacije, naprimjer, zatim 9,80 za dopredsjednike entiteta te predsjedavajuće parlamentranih domova kao i za premijera, 9,40 za zamjenike premijera i dopredsjedavajuće parlamentarnih domova, dok bi poslanici imali koeficijent 8,10. Najniži koeficijent u ovoj skali za izabrane dužnosnike, nositelje izvršnih funkcija i savjetnike je 5,50, a predviđen je, kako je navedeno, za savjetnike rukovodilaca samostalnih federalnih uprava i upravnih organizacija.
U kategorji definiranoj kao državni službenici, koeficijenti se kreću u rasponu od 6,50 do 3,10, a za namještrenike od 2,60 do 1,50.
Policijskim službenicima, činovanim i službenicima sudske policije koeficijenti se kreću u rasponu od 6,00 (glavni inspektor) do 2,30 (policajac).
(zurnal.info/Fena)
Po nalogu Specijalnog tužilaštva Republike Srpske u utorak (23. marta 2010. godine) uhapšeni su Mile Radišić, teški kriminalac i član mafijaške organizacije Milorada Dodika, koji se lažno predstavlja kao biznismen, Bojan Golić, sada već bivši v.d. Direktora Investicio-norazvojne banke RS, Željko Katalina, v.d. direktora firme “Medicinska elektronika”, te dvojica bivših radnika IRB RS Dragan Cerovac i Nikica Bajić.
Svi oni se prema riječima Darka Ilića, Šefa Odjela za specijalne istrage Specijalnog tužilašva RS-a, terete da su Radišiću omogućili da za 180 hiljada maraka dođe u posjed državnog kapitala „Medicinske elektronike“, koja se nalazi u centru Banje Luke i posjeduje najatraktivije prostore. Radišić se optužuje da je organizovao kriminalnu grupu s ciljem da stekne isključivo i ekskluzivno pravo kupovine državnog kapitala tog preduzeća po znatno nižnoj cijeni od stvarne. Ilić je još rekao da je Radišićeva grupa snizila cijenu akcija “Medicinske elektronike” na banjalučkoj berzi, nakon čega je Mile Radišić podnio zahtjev za preuzimanje akcija preduzeća direktnom ponudom, što mu je i odobreno iz IRB-a, te je na taj način postao većinski vlasnik ove nekada uspješne frme.
ŠOK
Potez Specijalnog tužilaštva šokantan je iz nekoliko razloga: Mile Radišić je čovjek od velikog povjerenja Milorada Dodika, premijera Republike Srpske, i duboko je involviran u brojne kriminalne poslove zajedno sa laktaškim kabadahijom. Šta više, Radišić nije krenuo u preuzimanje akcija “Medicinske elektronike” bez Dodikovog odobrenja, a dokaz za to je da njih dvojica u neposrednoj blizini te firme zidaju stambeno-poslovni od 200 hiljada kvadratnih metara, vrijedan preko 120 miliona maraka. Akcija Specijalnog tužilaštva djeluje nestvarno i zbog činjenice da je ova “institucija” u protekle tri godine bila pod direktnom Dodikovom kontrolom, a osnovana je nakon njegovog dolaska na vlast 2006. godine. Uz sve to bitno je naglasiti da Specijalno tužilaštvo RS iza sebe ima nekoliko teških brodoloma u predmetima koje su vodili, mahom protiv Dodikovih političkih protivnika. Tako im je potpuno potopljen predmet “Privatizacija”, jer su oslobođeni svi optuženi, a drugi slučajevi poput “Boske” i “Željeznica RS” su takođe pred propašću.
Zbog navedenih činjenica u ovom entitetu vlada prava konfuzija oko razloga Radišićevog hapšenja. Nesporno je da je Radišićevo preuzimanje akcija “Medicinske elektronike” teško krivično djelo, kojim je budžet oštećen za milionski iznos, ali je nesporno i da su u RS proteklih godina počinjene i mnogo teže pljačke, a da niko za njih nije odgovarao niti se vode bilo kakve istrage. Špekuliše se da se Dodik naljutio na Radišića, jer je “za male pare” kupio “Medicinsku elektroniku”, kao i da su se “specijalci” naljutili na Dodika, jer ih je nedavno kritikovao, tvrdeći da ništa po pitanju borbe protiv kriminala nisu uradili, te mu se svete na ovaj način.
ŠPEKULACIJE
I jedno i drugo je, međutim, nije realno. Dodik je, po svemu sudeći, privremeno žrtvovao Radišića, jer njegov SNSD bilježi stravičan pad rejtinga upravo zbog sveobuhvatne i sistemske kriminalizacije i pljačke koju već četiri godine sprovodi vladajuća oligarhija. Jednostavnije rečeno, građani RS konačno su počeli shavatati da imaju posla sa mafijom, jer im je odavno uništen egzistencijalni minimum, svakodnevno stotine ostaju bez posla, preko 40 hiljada penzionera prošli mjesec ostalo je bez značajnog iznosa penzija, jer novca nema i Vlada RS je odlučila da uštedi na boračkim kategorijama... Moglo bi se nabrajati unedogled šta je sve uticalo da februarska istraživanja, koja je naručio upravo SNSD, pokažu dramatičan pad popularnosti te partije i izvjestan poraz na oktobarskim izborima. Očito je da su Dodikovi spin doktori procijenili da samo šok terapija pod radnim imenom “borba protiv kriminala” možda može zaustaviti vrtoglavi sunovrat i vratiti povjerenje građana u mafijašku nomenklaturu. Uz sve to ne treba isključiti ni mogućnost da je Dodik krenuo u akciju spasavanja vlastite kože, a da je Radišić prva žrtva tog projekta. I u toj varijanti, Dodik će zaraditi, jer je sa osumnjičenim u brojnim poslovima, koje će preuzeti.
KONFUZIJA
Potpunu konfuziju dodatno je začinio otvoreni sukob između Ministarstva unutrašnjih poslova RS i Specijalnog tužilaštva RS. Uroš Pena, direktor policije, na dan hapšenja Radišićeve grupe izjavio je da MUP sarađuje sa specijalnim tužilaštvom u ovom slučaju, što su iz te institucije najoštrije odbacili.
“Specijalno tužilaštvo cijelu istragu od avgusta prošle godine, pokrenutu na osnovu medijskih izvještaja, vodilo je vlastitim resursima i MUPRS-a nije bio uključen, te nam nisu dostavili nikakvu dokumentaciju ili dokaze”, bio je izričit Ilić. Samo nekoliko časova nakon ove Ilićeve izjave oglasila se i policija, saopštavajući da je protiv Radišića, Cerovca i Bajića podnijela Okružnom tužilaštvu u Banjaluci krivičnu prijavu zbog zloupotreba prilikom preuzimanja akcija “Medicinske elektronike”. Riječ je o istom slučaju zbog kojeg je Specijalno tužilaštvo pritvorilo narečene. Ova skandalozna činjenica potvrđuje paralelizam u organima gonjenja, te potpuni raspad bezbjednosnog i pravosudnog sistema. Ujedno je to i dokaz teškog sukoba između Miodraga Bajića, šefa Specijalnog tužilaštva i Ministra unutrašnjih poslova Stanislava Čađe. Bajić je teško išamarao Čađu, a izvori “Žurnala” tvrde da će ubrzo uslijediti i odgovor.
ŠAMARANJE I DŽOMBIĆA
Uz sve ovo treba primijetiti da je Ilić nemilosrdno pomeo i Aleksandra Džombića, ministra finansija, koji je izjavio da je ubijeđen u nevinost Bojana Golića. Na džombićev komentar da vjeruje u nevinost Bojana Golića, Ilić je rekao da mu je ta izjava „malo kontradiktorna“ sa stavom Vlade RS-a iz koje je saopšteno “da vjeruje u istragu Specijalnog tužilaštva RS-a”, te da misli da je to „Džombićevo privatno mišljenje, s obzirom na poznanstvo s Golićem“. Džombić nije sačekao ni da Ilić završi, već je odmah “nevinog” Golića smijenio sa mjesta v.d. direktora IRB i postavio partijsku udarnu snagu Snježanu Vujić. Sam Džombić nije ni pomenuo sopstvenu ostavku, što bi bilo primjereno, jer najmanje što je mogao učiniti nakon Golićevog hapšenja je da se zahvali na povjerenju. Ali kako, kada je i on lično u teškim kriminalnim poslovima sa Radišićem i Dodikom.
HOĆE LI MAGARAC POJESTI VUKA
Dodikovo igranje sa Radišićevom slobodom veoma je opasno po njega samog, jer je ovaj svjedok i saučesnik brojnih zločinačkih poslova zajedno sa premijerom. Posebno se to odnosi na malverzacije sa gradskim građevinskim zemljištem u Banjaluci, odigranim preko njegove firme “Grand trade”. Prema Ilićevim riječima, u istrazi se došlo i do podatka da je Radišićeva firma „Grand trend“, u 2008. i 2009., postala vlasnik velike parcele gradskog zemljišta, od oko 30.000 kvadrata, koja se nalazi u neposrednoj blizini „Medicinske elektronike“, u centru Banje Luke.
„Predmet istrage bit će kako je to preduzeće došlo do tog zemljišta u vlasništvu Grada Banja Luka, a već je izuzeta i određena dokumentacija i na tome se radi“, precizirao je Ilić. Veliko je pitanje da li je Specijalno tužilaštvo ovom izjavom prešlo “crvenu liniju”, jer je to zemljište Dodikovo.
Firma Grand trade je ovu super atraktivnu parcelu dobila potpuno nezakonito prije gotovo sedam godina, a ne prije godinu ili dvije, kako to tvrdi Ilić. Ukoliko je tako, a čini se da jeste, vrlo lako je moguće da Dodik opozove cijelu akciju i da sve završi po sistemu »pojeo vuk magarca«.
GRAND TRADE
Građevinsko zemljište na uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa dodeljeno je firmi "Grand Trade" d.o.o. rešenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003. godine. Istim aktom "Grand Trade" bio je obavezan da u roku od trideset dana od pravosnažnosti rešenja uplati u budžet grada naknadu za građevinsko zemljište u iznosu od 4,4 miliona konvertibilnih maraka, kao i rentu u iznosu od 1.129.451,30 konvertibilnih maraka. Naznačena sredstva ovo preduzeće u zadatom roku nije uplatilo, tako da je zemljište trebalo biti oduzeto. Ali ne lezi vraže, to se nije dogodilo, a nakon izbijanja skandala u javnosti, jedna od ovdašnjih banaka dodjeljuje Radišiću kredit, kojim on djelimično plaća obaveze. Kredit je odobrio Aleksandar Džombić, što ga jasno svrstava u ovu hobotnicu.
NOVA NEDJELA
Ni tu nije kraj priče, jer Grand trade je prema rješenju bio dužan u roku od jedne godine od odobrenja izdavanja dozvole za građenje izvesti pretežan dio radova na građevini, to jest izgradnju sa prvom nadzemnom stropnom konstrukcijom. Ni to nije učinjeno, a on i Dodik su u gradnju krenuli tek lani. O kakavom kriminalu se radi svjedoči podatak da pomenuta parcela nikako nije mogla biti dodijeljena Radišiću, jer je jedan njen dio privatno, a ne gradsko vlasništvo. Nekolicina osoba podnijela je tužbe protiv grada, ali ne smiju sa tim izaći u javnost zbog straha od odmazde. Na njihove tužbe niko se nije ni osvrnuo. Uz sve to, Dodik i Radišić su za vrijeme prvog premijerskog mandata laktaškog primitivca opljačkali Lutriju RS. Radišić je u to vrijeme bio direktor te kuće.
AKCIJA »MEDICINSKA ELEKTRONIKA«
Šef Odjeljenja za istrage i bezbjednost Specijalnog tužilaštva Republike Srpske Darko Ilić rekao je da je Radišić početkom prošle godine organizovao kriminalnu grupu, kako bi po znatno nižoj cijeni kupio državni kapital u preduzeću “Medicinska elektronika” u Banjaluci.
“Došli smo do saznanja da se Radišić početkom 2009. godine pojavljuje kao zainteresovano lice za kupovinu `Medicinske elektronike`, zbog čega organizuje kriminalnu grupu kako bi stekao pravo kupovine po znatno nižoj cijeni”, rekao je Ilić na konferenciji za novinare u Banjaluci.
On je dodao da je plan grupe bio da se snizi cijena akcija, što su postigli putem malverzacija na berzi uz pomoć Cerovca i Bajića, tada šefova Odjeljenja u IRB.
“Kada su to postigli, Radišić podnosi zahtjev IRB za kupovinu državnog kapitala direktnom pogodbom, a direktor IRB Bojan Golić donosi odluku o prodaji državnog kapitala. Pri prodaji firme direktor IRB-a bio je dužan da prikupi podatke o stanju u preduzeću koje prodaje, što nije učinio”, rekao je Ilić. on je još istakao da da to preduzeće ima više zavisnih firmi u kojima je 100-postotni vlasnik, od kojih je jedno i „Medicinska elektronika“ d.o.o. Novi Sad, generalni zastupnik „Simensa“ za Srbiju, a da IRB RS nije uopće ušao u finansijsko stanje tih preduzeća. Takođe, „Medicinska elektronika“ ima i 14.000 kvadrata građevinskog zemljišta u Banjoj Luci, te oko 4.500 kvadrata objekata, a nije izvršena ni procjena finansijske vrijednosti preduzeća koja je znatno veća od prikazane knjigovodstvene, što je iz izvještaja Akcijskog fonda IRB RS-a bilo poznato Goliću koji se ipak odlučio da imovinu preduzeća proda Radišiću za 180.000 KM.
DEBLOKADA
Do prodaje akcija Radišiću, svi računi Medicinske elektronike bili su blokirani. Nakon toga odmah dolazi do njihove deblokade, a Vlada RS odobrava reprogram poreskih obaveza ovoj firmi i to sa maksimalnih 24 mjeseca grejs perioda. Obaveze “Medicinske elektronike” su preko 15 miliona maraka.
SUD VIJEĆAO 17 SATI
Okružni sud u Banjaluci je odlučio da Radišiću, Goliću, Katalini i Cerovcu odredi jednomjesečni pritvor. Zanimljivo je da je vijećanje u Sudu trajalo cijelih 17 sati, te da je odluka o pritvoru donesena tek u jedan sat iza ponoći 25. marta. Sve to govori pod kakvim pritiskom je bio sud da se oslobodi bar Golić, direktna veza prema ministru Džombiću, koji ga je i postavio za direktora IRB RS.
Na slobodu je ranije pušten Nikica Bajić, za kojeg se uveliko spekuliše da je svjedok saradnik Specijalnog tužilštva, spreman da sarađuje sa tužilašvom i da im otkrije ključne informacije o ovom slučaju.
Iako su kantonalne vlasti tvrdile da će kolektor za skupljanje otpadnih voda na Igmanu i Bjelašnici spriječiti ekološku katastrofu, na videu koji možete pogledati jasno je da kolektori nisu čišćeni već izvjesno vrijemeVeć godinama stručnjaci koji u izgradnji apartmanskih naselja na Bjelašnici nisu imali finansijsku korist upozoravaju kako će ta gradnja i izdavanje velikog broja upotrebnih dozvola na Igmanu i Bjelašnici, kad tad dovesti do prave ekološke katastrofe.
Iako su kantonalne vlasti tvrdile da će kolektori za skupljanje otpadnih voda katastrofu spriječiti, na videu koji možete pogledati jasno je da kolektori nisu čišćeni već izvjesno vrijeme. Tako se kompletna kanalizacija iz hotela Maršal te novoizgrađenih apartmana na Bjelašnici izlijeva iznad izvora, područja koje je vodozaštitna zona, s obzirom da se podzemne vode sa tog lokaliteta spuštaju na Bačevo – jedan od glavnih snabdjevača Sarajeva pitkom vodom.
Zanimljivo je napomenuti da su ovaj video članovi pokreta Dosta dostavili čelnim ljudima Kantona Sarajevo i poslanicima u kantonalnoj skupštini, između ostalih Svetozaru Pudariću, Miri Lazoviću, ministru privrede Abidu Šariću, ali i kantonalnom premijeru Besimu Mehmediću. Reakcija je izostala. Zbog toga Sedik Selimović, autor videa, kad već vlasti neće, upozorava građane da ni slučajno više ne piju vodu sa, primjera radi, izvorišta na Vrelu Bosne. Na toj lokaciji, koje su prilikom tzv. promocije turističkih ljepota i potencijala, svim zvaničnicima puna usta, tvrdi Selimović, trebala bi stajati tabla sa natpisom: Voda nije za piće.
Kolektori koji su napravljeni 1984. nisu popravljeni kako treba, smatra Selimović, radnik pri ZOI '84, ne čiste se, pa se zbog toga i fekalne vode slivaju u vodozaštitnu zonu.
(zurnal.info)
Kao što se očekivalo, Deklaracija je ogledalo Demokratske stranke, nespremne da masakr u Srebrenici kvalifikuje jedinim mogućim opisom – genocidom! Podlost ove Deklaracije je u samoj činjenici da se „zločin osuđuje na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde“, ali se nigde ne objašnjava šta je u toj presudi rečeno
Beogradski prodržavni mediji s ushićenjem su objavili vest da je „vladajući blok Demokratske stranke“ pripremio nacrt Deklaracije o Srebrenici. U suludo opširnom uvodu koriste se fantastično isprazne fraze tipa „polazeći od Ustava Republike Srbije“, „izražavajući privrženost duhu i normama univerzalne deklaracije UN“, „rukovodeći se ciljevima obezbeđenja stalnog mira i stabilnosti na prostoru zapadnog Balkana“, „težeći da sećanje na surove oružane sukobe u bivšoj Jugoslaviji“, „poštujući presudu Međunarodnog suda pravde donetu u sporu po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore februara 2007“... da bi se, konačno, stiglo do same Deklaracije koja ovako glasi:
1. Narodna skupština Republike Srbije najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice u julu 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, kao i sve društvene i političke procese i pojave koji su doveli do formiranja svesti da se ostvarenje sopstvenih nacionalnih ciljeva može postići upotrebom oružane sile i fizičkim nasiljem nad pripadnicima drugih naroda i religija, izražavajući pri tom saučešće i izvinjenje porodicama žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se spreči ova tragedija.
2. Narodna skupština Republike Srbije pruža punu podršku radu državnih organa zaduženih za procesuiranje ratnih zločina i za uspešno okončanje saradnje sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, u čemu naročitu važnost ima otkrivanje i hapšenje Ratka Mladića radi suđenja pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.
3. Narodna skupština Republike Srbije poziva sve nekadašnje sukobljene strane u Bosni i Hercegovini, kao i drugim državama bivše Jugoslavije, da nastave proces pomirenja i jačanja uslova za zajednički život zasnovan na ravnopravnosti nacija i punom poštovanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda, da učinjeni zločini više nikada ne bi bili ponovljeni.
4. Narodna skupština Republike Srbije izražava očekivanje da će i najviši organi drugih država s teritorije bivše Jugoslavije na ovaj način osuditi zločine izvršene protiv pripadnika srpskog naroda, kao i da će izraziti sopstveno saučešće i izvinjenje porodicama srpskih žrtava.
...
Kao što se očekivalo, Deklaracija je ogledalo Demokratske stranke, nespremne da masakr u Srebrenici kvalifikuje jedinim mogućim opisom – genocidom! Podlost ove Deklaracije je u samoj činjenici da se „zločin osuđuje na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde“, ali se nigde ne objašnjava šta je u toj presudi rečeno.
U preambuli Deklaracije stoji spisak dokumenta na koje se ovaj dokument naslanja, pa se tako, uzgred, pominje Konvencija UN o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. To je i jedino mesto na kome se upotrebljava reč „genocid“.
Šefica poslaničkog kluba Za Evropsku Srbiju, nesrećnica po imenu Nada Kolundžija, izjavila je da se zločin u Srebrenici nije kvalifikovao kao genocid zato „što se smatralo da za tim nema potrebe, jer je to već definisano presudom Međunarodnog suda pravde“. Uverena da je normalna, Kolundžija je pokušala još nešto da objasni: "Svako ko sada insistira da u ovoj deklaraciji stoji neka reč po svaku cenu, mislim da pravi suštinsku grešku. Ono što je bitno da mi priznajemo ono što je presudio MSP, da apsolutno ne relativizujemo ni razmere zločina niti polemišemo sa brojem žrtava“.
Iz Deklaracije je izostavljen predlog da se izvinjenje susedima uputi zbog „politike režima Slobodana Miloševića“, jer se tome suprostavila Socijalistička partija Srbije. Kolundžija Nada, naravno, puna je razumevanja za SPS, pa kaže: "Bilo je mnogo političkih aktera i pojedinaca koji su bili nosioci politike koja je dovodila do ovakvih zločina. Ponekad oni nisu bili ni deo režima ili su podržavali te režime, ali nisu formalno bili taj režim. Išlo se na što tačnije definicije, a tačna definicija je da mi osuđujemo i nosioce ideja koje su dovele do ovakvih zločina".
Neki od patriotskih medija u Beogradu najavljuju da će desničarske NVO iz Republike Šumske, nezadovoljne što će se čak i ovakva Deklaracija usvojiti, ispred Narodne skupštine organizovati protestni miting. Biće to prvi put da u Beogradu strani državljani, s tuđim pasošima, Bosanci iz Šumske, demonstriraju protiv Deklaracije donete u drugoj zemlji!
(tekst prenesen iz e-novina)
Nastavljaju se reakcije na tekst o nepotizmu na Fakultetu političkih nauka. Nakon što smo objavili reagiranje asistentica sa FPN-a u kojem Belma Buljubašić i Jasna Duraković navode imena svojih kolega za koje tvrde da su također rodbinskim vezama dobili posao na fakultetu, dobili smo reakciju profesora Ivana Cvitkovića. Profesor Cvitković negira navode kolegica Buljubašić i Duraković, prozivajući ih da nisu provjerile informacije: “Ako su kolegice htjele to znati mogle su upitati ili doc. Abazovića, ili mene. Dakle, niti sam s doc. Abazovićem, niti s bilo kim na Fakultetu političkih nauka u srodničkim odnosima.”
Ova je tema izazvala pažnju javnosti, a očito i akademske zajednice što je vidljivo i iz reagiranja prof. dr. Ivana Cvitković koje objavljujemo u prilogu.
REAGIRANJE
Poštovani,
U tekstu pod naslovom „Belma Buljubašić i Jasna Durković: Ah, taj nepotizam, ima ga i previše“, navedena je neistina da sam tetak doc. dr. Dini Abazoviću. Pretpostavljam da su autorice htjele odaslati poruku kako je Abazović, po tom kriteriju, biran za asistenta. Tim povodom, želim istaći:
1.Nitko od moje obitelji nije u srodničkim odnosima s obitelji Abazović unatoč „tvrdnjama većine zaposlenika“, kako navode autorice teksta. Ako su kolegice htjele to znati mogle su upitati ili doc. Abazovića, ili mene. Dakle, niti sam s doc. Abazovićem, niti s bilo kim na Fakultetu političkih nauka u srodničkim odnosima.
2. Doc. Abazović biran je u zvanje asistenta kao najbolji student sociologije školske 1998/99 god. (ali i ne samo te školske godine; prosjek ocjena 9,4), i ni po kojim drugim kriterijima.
3. Bio bih radostan kada bi mlade kolegice, za isti period boravka na Fakultetu, postigle znanstvene rezultate koje je postigao doc. Abazović. Nažalost, izgleda da su izabrale pogrešan put k tom cilju.
Sarajevo, 25. 03. 2010. god. Prof. dr. Ivan Cvitković
U organizaciji nevladine organizacije „Srpski narodni pokret - izbor je naš“ danas je u Banjoj Luci održana protestna šetnja pod nazivom „Mi nismo za NATO“.Šetnja je organizirana na godišnjicu NATO-ovog bombardovanja Srbije, a malobrojni učesnici, mahom mlađi, nosili su transparete na kojima je pisalo „Nećemo u NATO - Nećemo u rat“, „Nismo zaboravili vaše bombe“ i druge, a skandiralo se i Kosovu kao dijelu Srbije, te Rusiji.
Kolonu je banjalučkim ulicama pratila policija.
(Fena)
Fehim Čengić, direktor osnovne škole Safvet-beg Bašagić iz Breze poslao je reakciju na naš tekst o izboru direktora ove škole. Na naše navode da je otvoreno bio protiv jednog od kandidata kaže da to direktor škole ne može raditi i da ne može imati utjecaja na izbor direktora. U reakciji ističe ponos učenicima svoje škole i negira da su se nelagodnosti zbog nacionalne pripadnosti porodici Cvjetković dešavali u ovoj školi, što u tekstu nije ni rečeno ali je možda nedovoljno istaknuto da su se te nelagodnosti dešavalo u školi Enver Čolaković.
PISMO FEHIMA ČENGIĆA
Predmet: Izjava,
Osjećam dužnost i obavezu kao direktor OŠ „Safvet-beg Bašagić“ Breza da se oglasim i dam komentar na izjave nastavnice Emice Cvjetković, a koje su objavljene u okviru članka „Može li Hrvat biti direktor“, novinara Semira Mujkića.
Na optužbu da sam kao direktor škole vodio otvorenu kampanju protiv gospođe Cvjetković, te da sam osporavao pravo kandidovanja bilo kome van škole „Safvet- beg Bašagić“ želim da kažem slijedeće:
* Direktor škole nije član školskog odbora, niti ima prava glasa prilikom izbora.
* Direktor škole ne može imati uticaja na pravo bilo koga ko želi da se prijavi na konkurs, niti je to moguće (konkurs je javan,objavljen u dnevnom listu „San“ i svaki državljanin BiH ima pravo da konkuriše).
* U dijelu teksta u kojem gospođa Cvjetković navodi doživljene neugodnosti po pitanju odlaska u Švedsku, te pritisaka na njenu djecu da pišu slovo h tamo gdje čak ni po pravopisu nisu obavezni i sl. nije istaknuto ime škole u kojoj se to desilo.
Zbog mogućih špekulacija izjavljujem da škola „Safvet- beg Bašagić“ nema nikakve veze s tim dešavanjima, jer gospođa nije uposlenica naše škole, niti su njena djeca pohađala istu. Tvrdim da u našoj školi nisu moguća takva dešavanja.
* Na Nastavničkom vijeću održanom dana 23.03.2010. godine, kao direktor škole dobio sam podršku cijelog kolektiva da uputim ovaj demant i da u svoje ime, kao i u ime svih uposlenih u školi, izjavim iskreno žaljenje što gospođa Cvjetković smatra da nije dobila podršku većine samo zbog svoje nacionalne pripadnosti.
* Škola „Safvet-beg Bašagić“ ponosna je na svoje učenike i kolektiv, a posebno na rezultate u odgojno obrazovnom radu.
* Ne želimo naglašavati nacionalnu strukturu kolektiva jer nam to nije nikada bilo važno, važno je znati da naš kolektiv čine ljudi i nadamo se da će to i drugi shvatiti.
Direktor škole
Čengić Fehim,prof.
(zurnal.info)
Asistentice na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Belma Buljubašić i Jasna Duraković reagirale su na naš tekst o nepotizmu na njihovom fakultetu i pritom navele nekoliko primjera koji ppotvrđuju našu konstataciju kako je ova visokoobrazovna institucija, prije svega, dobro razvijen porodični biznis
Na poziv da se čitaoci Žurnala uključe u naše istraživanje o nepotizmu na fakultetima očekivali smo da nam se, prije svih, jave studenti sa Sarajevskog univerziteta. Vjerovali smo da bi na ovu temu mogli reagirati i roditelji studenata, ili oni koji su nedavno završili svoje studiranje i dobro su upućeni o stanju na sarajevskim fakultetima... Naravno, ova tema je potencijalno interesantna i svim stručnjacima koji su pokušali da se zaposle na nekom od fakulteta u Sarajevu, ali nisu prošli zbog nedostatka “akademske tradicije”, kako taj kriterij naziva profesor Hidajet Repovac. Nažalost, osim nekoliko komentara na ovu pojavu niko od direktno ugroženih se nije javio. Ali smo zato dobili više nego interesantno reagiranje od asistentica sa Fakulteta političkih nauka Belme Buljubašić i Jasne Duraković koji u cjelosti prenosimo u dodatku ovog teksta. Asistentice, autorice ovog reagiranja, ne negiraju navode iz našeg teksta ali nam zato skreću pažnju na greške koje zaista smatramo ozbiljnim propustima i zbog toga se iskreno izvinjavamo našim čitaocima. Uz nadu da ćete nam oprostiti ove greške, pozivamo vas da uživate u ovom iscrpnom insajderskom izvještaju o nepotizmu na FPN-u.
REAGIRANJE
Poštovani gospodine Karić,
Svrha ovog maila nije da demantujemo ono što ste napisali u vezi nas i našeg rada na Fakultetu političkih nauka, već da Vam skrenemo pažnju da je Vaš tekst veoma štur informacijama.
Naime, u oba slučaja tačno ste napisali ko su naši roditelji, ali imate i manje greške. Belma Buljubašić radi na FPN od 2006. (dakle, ne odnedavno) i nije asistent profesoru Stjepanu Šimiću već tri godine, a predmet Novinarstvo u mass medijima odavno ne postoji.
S obzirom da je tekst koji ste napisali mjesavina dva članka koja su izasla u Danima i Slobodnoj Bosni prije nekoliko godina, vidljivo je da niste ništa novo napisali, već ste uglavnom prepisali.
Međutim, zaboravili ste pomenuti i ostale slučajeve nepotizma, a kojih je uistinu i previše na našem fakultetu.
Evo, mi ćemo Vam pomoći. Naglasićemo da ne govorimo o kvalitetu rada naših kolega, već ovo naglašavamo zato što smatramo da je tako ispravno. Ako već nas dovodite u ovaj kontekst, red je da spomenete i druge.
Dakle:
Tetak Asima Mujkića je prof. Omer Ibrahimagić, otac Dine Abazovića, Mirsad, također je predavač FPN-a, a prof. Ivan Cvitkovic čiji je Dino Abazović bio asistent je njegov tetak, prema tvrdnjama većine zaposlenika.
Također, tu su i Borjana Miković, kćerka Milanke Miković (profesorice na Odsjeku za socijalni rad), Emir Vajzović, sin Hanke Vajzović (šefice Odsjeka za žurnalistiku), Osman Sušić, sin Hasana Sušića, Sanela Bašić Čekić ( stric joj je Smail Čekić), a pomenuću i Jelenu Brkić Smigoć, kćerku Miljenka Brkića, profesora na Filozofskom fakultetu, te Nedžmu Džananović, kćerku bivšeg dekana Fakulteta islamskih nauka, Ibrahima Džananovića.
Također, dugododišnji profesor na predmetu Statistika i demografija, Hasan Zolić, koji je odnedavno u penziji, bez ikakvog konkursa angažovao je svog sina kao saradnika u nastavnom procesu. I profesor Ćamil Huseinbašić je bez provedene procedure angažovao svog sina Samira Huseinbašića u nastavni proces.
Osim toga, veliki broj radnika (od spremaćica pa do administracije) je u rodbinskoj vezi sa nekim od zaposlenika na Fakultetu političkih nauka.
Dakle, ne radi se o našoj sujeti, već mislimo da bi jedan glavni i odgovorni urednik trebao detaljno i sveobuhvatno provjeriti ono o čemu piše.
Također, Ferid Buljubašić nije zastupnik u Skupštini Sarajevskog kantona, a to svakako možete provjeriti kad već niste.
Srdačan pozdrav,
Belma Buljubašić i Jasna Duraković
Ovaj put šef diplomacije David Miliband održao je u parlamentu govor bez presedana, u kojem je praktički optužio izraelsku vladu da je sudionik u protuzakonitoj, terorističkoj zavjeri. Guardian tim povodom ocjenjuje u srijedu da se Izrael ponaša arogantno i sebi previše dopušta.
Krivotvorenje britanskih putovnica je djelo zemlje koja vjeruje da može raditi što hoće kada progoni svoje neprijatelje, a istovremeno tvrditi da pripada demokratskim zemljama u kojima se poštuju zakoni, naglašava Guardian.
No sukob s Londonom je trenutno najmanji problem s kojim se Izrael suočava, konstatira The Times. Ako je izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahua ikada bila potrebna vještina političkog Hudinija, onda je to bilo u utorak na sastanku sa američkim predsjednikom Barackom Obamom.
Svjestan činjenice da ne može politički preživjeti otvoreni rat s Washingtonom, ključnim saveznikom u neprijateljski nastrojenom svijetu, premijer Netanyahu nije se smio upuštati u otvoreni prkos predsjedniku Obami u pogledu izgradnje židovskih naselja na okupiranoj palestinskoj zemlji.
Pokušao je to učiniti s Billom Clintonom prije više od deset godina i vrlo brzo je ostao bez posla, podsjeća Times.
Istovremeno, nije smio baš tek tako popustiti pred američkim zahtjevima da obustavi gradnju, jer se njegova vlast temelji na podršci koalicije ultranacionalističkih i ortodoksnih stranaka koje su sumnjičave u pogledu namjera Obamine administracije.
Obje strane su se sada dovele u neugodan položaj, ali vjerojatno će Izrael morati naći rješenje za najgori diplomatski sukob s Washingtonom u posljednjih nekoliko desetljeća, smatra Times.
Na adresu redakcije stiglo je pismo Ahmeda Karamuta, nastavnika informatike iz brezanske škole Safvet-beg Bašagić u kojem tvrdi da je magazin Žurnal o njemu pisao “neistinite činjenice” u tekstu o izboru direktora u ovoj školi. Moramo priznati da se slažemo sa nastavnikom i kandidatom za direktora Karamutom kada kaže da smo u tekstu navodili činjenice koje po svojoj definiciji ne mogu biti neistinite.
U svakom slučaju nastavnik informatike nije se morao trošiti šaljući pismo poštom jer je tekst moguće komentarisati direktno, a naši službeni e-mailovi su ispravni, provjerili smo za svaki slučaj. Bolje od toga, mogao se udostojiti razgovarati sa nama prije pisanja teksta, što smo ga ljubazno zamolili a on odbio uz opravdanje da ne vjeruje novinarima.
Prije nego što je demantirao naše “neistinite navode”, Karamut je stao u odbranu svog šefa, direktora Fehima Čengića. Tvrdi da nam je osoba od koje smo dobili informaciju da direktor nije u školi “podvalila apsolutnu neistinu”. Informaciju smo dobili od sekretara škole, pa ako je direktor Čengić zaista bio u školi onda to može značiti samo da je namjerno izbjegao razgovor ili da nas je njegov sekretar slagao.
U drugom dijelu pokušaja demanta Karamut tvrdi i dokazuje da ima pravo učestvovati na konkursu!? U tekstu kojeg pokušava demantovati nigdje nije navedeno da on ne ispunjava uslove konkursa. Ono što su potvrdili svi članovi Školskog odbora jeste njihova dilema da li Karamut ispunjava uslov neprekidnog petogodišnjeg staža. Njegova tvrdnja da “stručni ispit, broj godina radnog iskustva i slične stvari nisu relevantne za konkursnu proceduru...”, u najmanju ruku je čudna. Ako stručnost i sposobnost nisu važne, šta jeste? Možda nacionalnost ili stranačka pripadnost?
Karamut vrlo pažljivo tvrdi da “za vrijeme trajanja procedure za izbor direktora škole” nije prijetio nikome. U našem tekstu nije izričito navedeno vrijeme “prijetećih” prepiski sa kolegama. U interesu nastavnikove “časti” bolje bi bilo ne objaviti pismo suprugu Alme Frljak, nastavnice ove škole, od prije dvije godine.
- Mom suprugu je poslao pismo i protokolisano je u školi, gdje ga možete naći – potvrdila nam je danas Frljak i dodala da ona nije pismo okarakterisala kao prijeteće i da ne stoji iza tih riječi: Zapravo ne znam ni ko Vam je to rekao i ne želim ni s kim nikakav spor, jer mi to moje zdravlje ne dopušta.
Ovu informaciju provjerili smo sa nekoliko izvora i ona je tačna. Ali, ako je to potrebno, načinićemo i dodatni napor i potražiti kopiju spornog pisma. Nadamo se da će rukovodstvo škole biti ljubazno da nam ga ustupi.
Čitajući ostatak demanta, umjesto ispravki, samo su potvrđene naše sumnje da je direktorsko mjesto već bilo namijenjeno Karamutu.
“Nisam dobio potrebna tri glasa Školskog odbora kako bih sjeo u direktorsku fotelju”, objašnjava Karamut svoju žal što nije došao u priliku da uljepša i poboljša školovanje brezanskim mališanima.
Kaže da nije bilo “pravde i poštenja” jer Frljak nije “prenijela volju svoje baze”, odnosno nastavnika koji su većinom glasali za njega. Čini se da je Karamut pomiješao izbor predsjednika sindikata škole kojeg biraju nastavnici i direktora kojeg samostalno bira pet članova Školskog odbora.
Dakle, radi se o vrlo neobičnom demantiju koji, uglavnom, potvrđuje sve navode iz našeg teksta. Ipak ćemo ga objaviti i to zato što se radi o zabavnom štivu. Roditeljska pažnja: obratite pažnju na pismenost ovog prosvjetnog radnika!
PISMO AHMEDA KARAMUTA
Poštovani gospodine Mujkić, u članku Žurnal online magazina koji je objavljen 20. marta 2010. godine, a pod nazivom: “BREZA: Može li Hrvat biti direktor” i čiji ste Vi autor navedeno je nekoliko neistinitih činjenica. Evo vam primjer jedne neistinite činjenice. Citiraću vaš navod u članku: “Čengićev komentar nismo mogli dobiti jer je na dan dogovorenog razgovora iznenada morao otići iz škole, kao i sutradan kada je otišao na džumu i poslije toga se nije vraćao na posao.”. Dakle, ustvrdili ste da se direktor škole nakon džume nije vraćao na posao. Lično sam svojim očima vidio direktora kako zajedno sa sekretarom škole oko 15,30 sati napušta školu. Moguće je da meni ne želite vjerovati, ali ima u našoj školi video nadzor i lahko se može provjeriti ova činjenica. Ovim ne želim da pravdam i branim direktora škole, neka se sam pravda i brani ako mu je stalo do njegovog ljudskog dostojanstva, ali želim da vam skrenem pažnju da vam je osoba koja vam je dojavila da se direktor škole nakon džume nije više vraćao u školu podvalila apsolutnu neistinu. Nakon navedenog logično se nameće samo od sebe sljedeće pitanje: Da li su i informacije koje su se pojavile o meni u vašem članku i koje ste dobili od drugih, a ne od mene, da li su i te informacije istinite ili neistinite?
Dakle, ovim zahtjevom želim da branim svoje ljudsko dostojanstvo od netačnih navoda koji su se pojavili o meni u vašem članku. Citiram vaše navode u članku: “Logičan je trebao biti i izbor između kandidata koji otvoreno prijeti svojim kolegama, ima neuporedivo manje nastavnog iskustva i za kojeg nije bilo jasno ima li uopšte pravo učestvovati na konkursu...” Odmah na početku da razjasnimo da li sam imao pravo učestvovati na konkursu za direktora škole. Prilikom posjete kantonalnog inspektora za obrazovanje našoj školi u petak, 19.03.2010. godine zamolio sam sekretara da prenese inspektoru moju želju, da nakon obavljenog posla zbog kojeg je došao u školu, da želim razgovarati sa inspektorom. Kada sam pozvan na razgovor sa inspektorom u kancelariji direktora je bio prisutan samo još jedan nastavnik naše škole koji je također pitao nešto inspektora vezano za sebe. Pred tim nastavnikom, na moje insistiranje da mi pojasni da li su postojale zakonske smetnje za moju kandidaturu za direktora škole, inspektor mi je rekao da nisu postojale nikakve zakonske smetnje, te da ako želim ponovo imam pravo konkurisati u ponovljenom konkursu za direktora škole. Dakle, ako ne vjerujete meni možete zatražiti od mene ime i prezime prisutnog nastavnika kao i njegov kontakt telefon i provjeriti gore navedene činjenice. Možete direktno kontaktirati i kantonalnog inspektora za poslove obrazovanja, te također i kod njega provjeriti gore navedene činjenice. Znači, sve činjenice u vašem članku, a koje ste naveli za moj stručni ispit, broj godina mog radnog iskustva i slične stvari nisu relevantne za konkursnu proceduru i ispunjavanje općih i posebnih uslova konkursa, te nisu bile zakonska smetnja što sam bio kandidat za direktora škole u prvom konkursu, te neće biti zakonska smetnja ako želim biti kandidat za direktora škole u drugom tj. ponovljenom konkursu.
Sve gore navedeno nije uopće vrijedno trošenja mog i vašeg vremena ili vremena čitalaca Žurnal online magazina, ali činjenica da sam u vašem članku okarakterisan kao “kandidat koji otvoreno prijeti svojim kolegama”, te kako “Alma Frljak nije željela govoriti o prijetnjama koje je dobijala od svog kolege” zahtijeva moju reakciju. Smatram da ste tim navodima neprovjereno i neopravdano ukaljali moju čast pred čitaocima Žurnal online magazina. Ovdje odgovorno tvrdim, pod punom moralnom i materijalnom odgovornošću, da za vrijeme trajanja procedure za izbor direktora škole nisam ni jednog člana Školskog odbora pa time ni Almu Frljak čak ni kontaktirao, pa ni molio, a ne daj Bože da sam nekoga od njih ucjenjivao ili prijetio im kako bi meni dali svoj glas. Svi su punoljetne i pametne osobe, dali su svoj glas za kandidata za koga su smatrali da bi bolje obavljao dužnost direktora škole. Hvala onim članovima Školskog odbora koji su prenijeli volju svoje baze i meni dali svoj glas, a ne zamjeram ni onim članovima Školskog odbora koji su glasali protiv mene. Nisam dobio potrebna tri glasa Školskog odbora kako bih sjeo u direktorsku fotelju. Izgubio sam nedostajući treći glas Alme Frljak koja nije htjela prenijeti volju 61,4% zaposlenih škole koji su glasali za mene prilikom tajnog izjašnjavanja o prijavljenim kandidatima. Moja protivkandidatkinja je dobila 19,3% glasova zaposlenih naše škole dok je isti toliki procenat tj. 19,3% bilo suzdržanih. Eto vidite i sami da je bilo pravde i poštenja ja sam trebao biti prvorangirani kandidat za direktora škole. Ne da mislim nego kao što vidite čiljenično vam dokazujem i smatram da sam oštećen daleko više od bilo koga u ovoj konkursnoj proceduri za izbor direktora škole, pa opet ne optužujem nikoga pa ni gospođu Frljak Almu.
Dakle, da zaključim ovaj zahtjev. Gospodine Mujkić zamjeram vam što ste me u vašem članku okarakterisali kao “kandidata koji otvoreno prijeti svojim kolegama”, a apsolutno sam siguran da nemate nikakve dokaze za to. Sami ste naveli da “Alma Frljak nije željela govoriti o prijetnjama koje je dobijala od svog kolege” što znači da Vi ne posjedujete nikakve dokaze o tim prijetnjama kojih naravno nije ni bilo. Na osnovu čega i kojih dokaza ste me onda u svom članku okarakterisali kao “kandidata koji otvoreno prijeti svojim kolegama”. Ja vas stoga gospodine Mujkić pozivam da demantirate te sporne dijelove vašeg članka, a ako kojim slučajem imate bilo kakve dokaze da sam ja “kandidat koji otvoreno prijeti svojim kolegama” da ih javno objavite. U slučaju da ne demantirate gore navedene navode, ja ću najvjerovatnije kod nadležnog suda tužiti gospođu Frljak Almu za uvredu časti, a vaš članak i vas kao autora informacije pozvati za svjedoke u svojoj tužbi.
U prilogu vam dostavljam vaš članak.
S poštovanjem !
Karamut Ahmed
(zurnal.info)
Privedeni su direktor banjalučke “Medicinske elektronike” Željko Katalin, radnici tog preduzeća Dragan Cerovac i Nikica Bajić, te VD direktora IRB RS Bojan Golić i jedan od suvlasnika “ME” Mile Radišić
Pripadnici Odjeljenja za istrage Specijalnog tužilaštva RS priveli su jutros na saslušanje direktora banjalučke “Medicinske elektronike” Željka Katalinu i radnike tog preduzeća Dragana Cerovca i Nikicu Bajića.
Prema informacijama iz Specijalnog tužilaštva, priveden je i vršilac dužnosti direktora IRB RS Bojan Golić, kao i jedan od suvlasnika “Medicinske elektronike” Mile Radišić.Uhapšeni su osumnjičeni za krivično djelo organizovanog kriminala u vezi sa privatizacijom “Medicinske elektronike”.
Propadanje “Medicinske elektronike” traje već godinama, a jedan od razloga je što se objekti ovog preduzeća nalaze na atraktivnoj lokaciji u centru grada, na koju su oko bacili lokalni tajkuni. Pod pritiskom radnika, u oktobru 2008. godine Vlada RS je najavila kupovinu Medicinske elektronika kojoj su, grcajući u milionskim dugovima, bili blokirani svi računi. Radnici su se tada umireni najavom da je RS zainteresovana za ulaganje, a Poreska uprava RS je povukla zahtjev za stečaj zbog neizmirenih poreskih obaveza.
IRB RS, iznenada, sredinom jula prošle godine, odlučuje sav državni kapital prodati banjalučkom biznismenu Mili Radišiću.
Komisija za hartije od vrijednosti RS podnijela u septembru prošle godine Osnovnom sudu u Banjoj Luci zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv Nikice Bajića i Dragana Cerovca zbog „snižavanja cijene akcija Medicinske elektronike“.Njih dvojica osumnjičeni su za manipulaciju na tržištu i snižavanje cijene Medicinske elektronike, nakon čega je IRB RS banjalučkom biznismenu Mili Radišiću, inače bliskom prijatelju premijera RS Milorada Dodika, prodala 35 posto državnog kapitala u Medicinskoj elektronici za 183 hiljade KM. Riječ je o ukupnom državnom kapitalu u ovom preduzeću, odnosno o akcijama Akcijskog fonda i Fonda za restituciju RS.
Inače, Bajić je bio šef Odjeljenja za plasmane pravnim licima u Investiciono-razvojnoj banci RS, dok je Cerovac bio šef Odjeljenja za upravljanje hartijama od vrijednosti u IRB RS. Nakon suspenzije u IRB RS, obojica su ekspresno zaposlena u “Medicinskoj elektronici”.
Osnovni sud u Banjoj Luci donio je u februaru ove godine rješenje o otvaranju prethodnog stečajnog postupka u ovom preduzeću po zahtjevu grupe radnika “Medicinske elektronike”, kojima je, po Radišićevom nalogu, bilo zabranjeno da dolaze na svoja radna mjesta.
(zurnal.info)
Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH obavio je raspravu o principima Prijedloga zakona o praznicima BiH, koji je predložio poslanik SDP-a BiH Denis Bećirović. Predloženim zakonom predviđeno je da državni praznici BiH, osim Nove godine i Prvog maja, kao međunarodnih praznika, budu: 1. mart - Dan nezavisnosti BiH; 9. maj - Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope; 22. maj - Dan pristupanja BiH u članstvo Organizacije ujedinjenih naroda; 11. juli - Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i svih ratova; 27. juli - Dan ustanka protiv fašizma u BiH i 25. novembar - Dan državnosti BiH.
Predloženi zakon o praznicima BiH definira i neradne dane u BiH za vrijeme vjerskih praznika.
Za poslanike stranaka iz Republike Srpske predloženi zakon je neprihvatljiv, a posebno su sporna tri datuma: 1. mart - Dan nezavisnosti BiH, 25. novembar - Dan državnosti BiH i 11. juli - Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i svih ratova.
Poslanik SNSD-a Slavko Jovičić Slavuj je kazao da je 1. mart dan najveće nesreće za srpski narod.
Poslanik PDP-a Branko Dokić smatra da predlagač ovaj zakon nije predložio s namjerom da on „prođe“, nego s nekom drugom namjerom.
I za njega je 1. mart kao dan nezavisnosti BiH neprihvatljiv, jer je, kako je kazao, to dan „koji nas je definitivno uveo u rat“. Naveo je da u predloženom zakonu nema 21. novembra koji je „donio mir“.
Poslanik HDZ-a 1990. Vinko Zorić je kazao da će poslanici te stranke podržati zakon u prvom čitanju, ali je najavio da će imati puno amandmana.
Poslanik SDS-a Mirko Okolić je, ističući da predloženi zakon vjerovatno neće dobiti prolaznost jer ga neće podržati poslanici stranaka iz RS-a, predložio zaključak da Predstavnički dom formira komisiju za izradu zakona o praznicima BiH u kojoj bi sudjelovali predstavnici svih političkih stranaka.
(Fena)
