Kako se u saopćenju za javnost upućenom iz ove asocijacije navodi, analize pokazuju da su za spomenuto stanje najodgovorniji načelnik Centra javne bezbjednosti Goran Zubac, glavni okružni tužioc Slobodanka Gaćinović, direktorica Centra za socijalni rad Mira Ćuk, predsjednik Osnovnog suda Trebinje Milan Bosić i načelnik Sektora opšteg kriminiliteta pri CJB Trebinje Slado Ninković.

Alternativni klub smatra da su najodgovorniji nečinjenjem omogućili kriminalcima da utjeruju strah u kosti čestitim ljudima.

Stoga, Alternativni klub predlaže sazivanje vanredne sjednice SO Trebinje, te formiranje radne grupe za monitoring rada organa gonjenja i njihovih partnera.

Alternativni klub raspolaže podacima o tome da gradom hoda sve više ovisnika koji trebaju adekvatno liječenje.

Istovremeno, više od 95 posto građana Trebinja je izrazilo spremnost na saradnju sa organima gonjenja, ukoliko bude osigurana podrška nadležnih institucija.

Alternativni klub Trebinje poziva sve čestite građane da vlastitim saznanjima u vezi s prekršajnim ili krivičnim djelima prijave na besplatne telefonske linije 122, ili na ostale besplatne brojeve bezbjedonosnih agencija Bosne i Hercegovine, navodi se u saopćenju.

(Fena)

Austrijska korporacija Porr pod velikom je istragom zbog davanja mita dvojici lobista kako bi oni “pogurali” projekat useljenja jedne austrijske direkcije u zgradu koju su napravili. Lobisti Walter Meischberger i Peter Hochegger od Porra su dobili 200.000 eura za ovu uslugu, a da na taj novac nikada nije plaćen porez. Safet Oručević za Porr radi sličan posao i na sličnom principu u Bosni i Hercegovini

Austrijska policija još uvijek pretresa prostorije građevinskog koncerna Porr i firme kćerke UBM, u velikoj istrazi zbog davanja 200.000 eura mita lobistima Walteru Meischbergeru i Peteru Hocheggeru, potvrdio je Gerhard Jarosch, glasnogovornik državnog tužilaštva u Beču.

Ova afera već danima je glavna priča u austrijskim medijima. Profil piše da je pozadina svega isplata provizije na berzi kotirajućeg koncerna Porr Meischbergeru i Hocheggeru u visini od 200.000 eura, kako bi se „odstranile sve prepreke za realizaciju građevinskog projekta firme Porr u Lincu“.

SVE IDE PREKO KIPRA

Optužbe kažu da su njih dvojica trebali “ubrzati” useljenje Finansijske direkcije Gornje Austrije u građevinski kompleks Porra uz pomoć tadašnjeg ministra finansija Karl-Heinza Grassera, Meischbergerovog prijatelja i poslovnog partnera. Porr je dvojici lobista provizije isplatio 2007. godine preko firme Astropolis iz Kipra, što su njih dvojica priznali tek nakon što je priča procurila u medije.

Porr je isprva tvrdio da nije bilo uplata dvojici lobista, ali je kasnije priznao da ih je bilo ali da je taj novac bio namijenjen širenju na tržište Rumunije još 2005. godine.

„Povezivanje sa nekim projektom u Lincu za našu firmu nikako nije shvatljivo“, izjavio je Peter Walder, glasnogovornik Porra. Iz Porrove kompanije UBM kažu da oni nisu optuženi i da sarađuju sa policijom u njihovoj istrazi.

Za Meischbergera i Hocheggersea se veže i afera privatizacije državne stambene udruge Buwog kojeg je kupio Immofinanz zahvaljujući zaštićenim podacima dobijenim od ove dvojice lobista. Sumnja se da su oni potplatili Ernsta Karla Plecha, tadašnjeg predsjednika Buwoga i jednog od članova komisije koja je odlučivala o privatizaciji. Za tu su uslugu dobili deset miliona eura, također preko kiparske firme koja je u vlasništvu bivšeg političara Hocheggera.

PORR JE U MOSTAR DOVEO ORUČEVIĆ

Safet Oručević, bivši gradonačelnik Mostara i dugogodišnji lobista Porra u prvi mah je govorio kako nije čuo za istragu da bi kasnije odbijao da komentariše ovu aferu.
- Ne znam ništa o tome, nisam čuo za to. To je ovdje svakodnevnica. Stalno imaju neke istrage Strabaga, Porra... - kaže za Žurnal Oručević koji se trenutno nalazi u Austriji gdje u posljednje vrijeme uglavnom i živi.

Za Žurnal nije želio govoriti o ovoj istrazi jer, kako kaže, ne želi davati medijima materijal za pisanje:
- Ne želim dati mesa Avazu da pišu o meni.

Njegova lobistička firma IUC Consalting u Austriji već godinama sarađuje sa Porrom, a austrijski mediji pišu kako je upravo Oručević najzaslužniji za ulazak Porra na bh. tržište.

Novinarka Wirtschaftsblatta Tamara Depolo spominje Oručevića u priči o poslovima Porra u Mostaru.

"Sestrinska firma za razvojne projekte Porra AG, firma Porr Solutions GmbH, osnovala je u BiH zajedničko 50:50 projektno društvo sa firmom Mostar-film d.o.o., što potvrđuje Porr u Beču. Mostar-film d.o.o. posjeduje više centralno smještenih nekretnina u gradu Mostaru, dvije od tih su nekadašnje kino dvorane. Porr već od prošle godine na mjestu Kino-Zvijezda razvija projekat poslovno-stambenog objekta u vrijednosti oko pet miliona eura, a na mjestu Kina Partizan nastaje mješoviti projekat sa tri kinosale. Da se u Mostaru planira u pet objekata investirati ukupno 30 miliona eura, saopštio je Porr već prošle godine. U tih pet planiranih projekata spadaju dvije poslovne zgrade i jedna garaža. Dobre mostarske veze Porr treba da zahvali Safetu Oručeviću. Nekadašnji gradonačelnik Mostara je oficijelni Porrov predstavnik u Mostaru. U zajedničkoj firmi PID Porr je u Mostaru za 4,5 miliona eura podigao zgradu Vila-Neretva. Novim projektima Porr izrasta u najvećeg igrača na tržištu stambene novogradnje u gradu sa 100.000 stanovnika”, navodi Depolo u Wirtschaftsblattu.

Osim Mostara Porr je u BiH bio zainteresovan za još nekoliko projekata među kojima je i famozni i odbijeni projekat izgradnje elektrana. Tada je Porr pokušao kroz APET grupu direktno sa Vahidom Hećom, ministrom energije, rudarstva i industrije, dogovoriti ovaj posao. Zainteresovani su bili i za gradnju autoputeva u BiH, nekoliko zgrada u Sarajevu i udjele u domaćim građevinskim kompanijama Unioninvestu i Hidrogradnji.

Mediji u Austriji tvrde da je priča oko Porra mnogo komplikovanija i šira od ove koja je procurila u javnost i većina ih sumnja da se ne radi o izuzetku. Ugled Porra već je narušen posebno nakon promjene zvaničnog stava kompanije, iako je Oručević u svom intervjuu za Oslobođenje još u januaru 2008. godine branio ugled Porra: Oni imaju više do sto godina dugu tradiciju i ugled, najbolje međunarodne reference i nikad nisu i ne bi učestvovali u bilo kakvom netransparentnom projektu, izjavio je tada Oručević.

Za Žurnal kaže da za svoje usluge dobija redovnu mjesečnu platu, a ne proviziju poput Meischbergera i Hocheggera koji su za samo jedan posao uzeli 200.000 eura. Centar za istraživačko novinarstvo došao je do podatka kako je Oručević 2006. godine za svoje lobističke usluge zaradio 240.000 eura. Tek četrdeset više od spornog iznosa koji je ovih dana u centru pažnje austrijskih medija.

(zurnal.info)

Selo Bunarevi nalazi se na Manjači, sat vožnje od Banjaluke. Pripada opštini Ribnik i granično je područje sa opštinom Mrkonjić Grad. Kuće raštrkane u pejzažu, vjetar neprestano duva, do prvog komšije najmanje pola sata hoda. Dom Ožegovića smješten je u zaseoku na osami, u zavjetrini. Kada skrenete sa glavnog puta Banjaluka-Čađavica, možete po kraškom predjelu voziti još petstotinjak metara, a onda pješke preko goleti, kroz jarugu, dok vam se hladoća nemilosrdno uvlači u kosti, do mjere da drhturite, osjećate se neprijatno, podilaze vas žmarci... U kućama Ožegovića nećete se ugrijati, jer u njima niko ne živi. Deceniju već. Kuća je u crno zavijena, miris smrti snažan je i intenzivan, teška nepravda ovdje stoluje, tjeskoba satire svakog posjetioca. Hodate puteljkom kojim su osamnaest godina prije vas hodali notorni koljači, vukući tijela pobijenih Bošnjaka prema rupčagi, vjerujući da će crna zemlja progutati i sakriti tragove i ostatke njihovog krvavog, zvjerskog pira; hodajući prepoznajete stope istih tih koljača koji su devet godina ranije ponovo obišli Bunareve i za sobom ostavili još jednu žrtvu, zaklanu iza vrata, u lokvi krvi, krivu samo zato što živi dvjestotinjak metara od jame koja nije sakrila zločin iz rata i koja u svojoj utrobi nije htjela zadržati tijela nevinih, na pravdi Boga pobijenih ljudi, krivih jedino zato što imaju drugačije ime.

KAFA ZA UBICE

Taj petnaesti januar 2001. bio je suncem obasjan, prevruć za to doba godine. Borka Ožegović ispratila je ranom zorom muža Miladina za Banju Luku, gdje je otišao da izvrši medicinske pretrage. Dok je nalagala vatru, sa glavnog puta skrenuo je bijeli golf, trojica su bili u njemu. Vozili su se nekih petsto metara, a onda zastali - puta više nije bilo. Nakon kratkog dogovora, dvojica su krenuli prema kući Ožegovića, treći je ostao u automobilu. Pokucali su na Borkina vrata, pustila ih je u kuću. Takav je običaj i red, gostoljubivost je ponos domaćinske kuće. A i čega bi se Borka plašila, kada joj je već 61. godina, unučad povelika, para nema, sem nekih 400 maraka u šifonjeru, nad kojima ne vrijedi drhtati. Gostima je skuhala kafu, nasula im sok-himber, malo jači je napravila, donijela pepeljaru, jer su pušili... Nakon pedesetak minuta dva muškarca napustili su Borkinu kuću, žurnim, gotovo trčećim korakom krenuli ka golfu, motor je zabrundao, bijelo vozilo lagano, oprezno je krenulo ka regionalnom putu, zamaklo iza krivine i nestalo. Dim iz odžaka Ožegovićevih vio se još neko vrijeme, posustajući u borbi sa sunčanim danom, da bi uskoro nestao, zgasnuo. Nije ga bilo već par sati, kada je to primijetila Rosa Ožegović, prva i jedina komšinica Borkina. Krenula je ka kući, kucala uzalud, uplašila se da je Borki pozlilo, nahrupila u stan i ugledala je kako leži u lokvi krvi, na sred kuhinjice, iz strašnog razreza na vratu ništa nije izlazilo, krv i život su odavno iscurili; grozomorna rasjeklina izgledala je kao crna jama.

Rosa je zajaukala, sleđena onim što vidi, prestravljena oteturala u selo, obavijestila poznanike, alarmirana je policija, inspektoru su stigli na lice mjesta. Nakon sahrane Rosa je napustila selo, a šest mjeseci od ubistva, umro je i Borkin muž Miladin. Srce mu je prepuklo od tuge.

SELOTEJP

Uviđajem je utvrđeno da su starici ruke i noge bile vezane selotejpom. Nakon toga zaklana je nožem iza vrata i ostavljena da leži na podu. «Profesionalno je zaklana», svjedočio je član istražnog tima. Šta znači «profesionalno»? Samo jedno-ubica je klao i ranije i to često, dok nije postigao nivo uažasavajućeg umijeća, koji su inspektori pohvalili, opisujući ga riječju profesionalno! Profesionalni koljači koji su smaknuli Borku iza sebe su ostavili opuške, otiske prstiju i ostale tragove, ali istraga u posljednjih devet godina nije domakla od početka, a neće ni odmaći, jer ubice su zaštićene od pojedinaca koji se nalaze u policijskim i pravosudnim institucijama Republike Srpske i koji su učinili sve da se u ovom slučaju ništa ne uradi. O hladnokrvnosti ubica, njihovoj beskrupuloznosti, brutalnosti i proračunatosti svjedoči potvrđeno saznanje da su popili kafu koju im je Borka napravila i još je uz to zalili sokom, a onda su staricu svezali i preklali. Ne postoji riječ ni u jednom jeziku kojom bi se mogla opisati ovakva monstruoznost.

Borkina smrt je, nažalost, samo vrh ledenog brijega ispod kojeg su, direktno, smrti još najmanje 26 lica bošnjačke nacionalnosti iz sela Humići, opština Ključ, zvjerski pobijenih u avgustu 1992. godine, a indirektno stotine pobijenih sa tog područja. Za ovaj zločin pred sudom BiH optužen je Vinko Kondić, a proces još uvijek traje.

Policija Republike Srpske je civile iz sela Humići pokupila tog avgusta i povezla ih u koncentracioni logor na Manjači. Prema svjedočenjima naših izvora, ovi nesretni ljudi su odvezeni u logor na Manjači, ali tamo nikada nisu stigli. Pobijeni su u neposrednoj blizini logora. Ubice su iz policije, u to nema nikakve sumnje. Nakon što su pobijeni, bačeni su u jamu koja se nalazi trista metara ispod kuće Borke Ožegović. Tijela su pronađena osam godina kasnije, avgusta 2000., ekshumirana i prebačena u Ključ. Od posmrtnih ostataka nađenih u jami sklopljeno je 26 čitavih tijela, a nakon toga ostalo je još dijelova skeleta, što svjedoči da je žrtava bilo više. Koliko, ne zna se i pitanje je da li će se ikada saznati. Nesporno je da u jamama u Bunarevima ima još tijela ubijenih, ali ekshumacije se ne vrše iz, kako se tvrdi, bezbjednosnih razloga, jer su grobnice minirane.

POLICAJCI UBICE

Borku Ožegović ubili su oni neljudi koji su zvjerski pobili seljane Humića samo zato što su muslimani. U to nema nikakve sumnje, kao što nema sumnje da su policajci pobili stanovnike Humića. Borka je ubijena zato što su vjerovali da je vidjela i da zna ko je bacio pobijene ljude u jamu ispod njene kuće, premda mještani Bunareva tvrde da pojma nisu imali da se tu uopšte nalazi masovna grobnica, te da to nisu znali ni Ožegovići. Uprkos tome Borka Ožegović je ubijena kako bi ubice uklonile svaku sumnju u svojim bolesnim glavama kako bi ona mogla da ih prokaže. Bez sumnje ih je na to ponukao susret koji se desio krajem dvijehiljadite, kada su pripadnici međunarodnih vojnih snaga posjetili Ožegoviće, interesujući se za njihova saznanja o masovnoj grobnici. Naši izvori tvrde da Borka zaista nije znala da je ispod njene kuće masovna grobnica i da je «greškom ubijena».

INSTITUCIJE RS ŠTITE UBICE

Zločinci su računali na još jednu stvar: svoj uticaj u institucijama RS, pravosuđu i policiji, za koji se sada može argumentovano reći da je ogroman. Jer da nije tako, ubice bi već bili otkriveni, pošto su ostavili brojne tragove iza sebe. Posebno je šokantno saznanje da su oni koji su vodili istragu svjesno činili sve da je opstruišu i skrenu njen tok, optužujući sve i svakoga za ubistvo. Tako su tvrdili da su Borku «ubili muslimani zbog osvete što je u blizini njene kuće nađena masovna grobnica». Zaista jadno, jer ko bi se «od muslimana» te 2001. usudio doći u Bunareve, smještene duboko u teritoriji RS i ubiti nemoćnu staricu iz osvete?! Tvrdili su i da je pljačka motiv: onih četiristotine maraka iz šifonjera!!! Niko ozbiljan nije povjerovao u ovakvu postvaku stvari, ali svako ko drži do sopstvenog razuma ubijeđen je da su ubice isti oni koji su '92. pobili nevine civile iz Humića i da te koljače štite pravosudne institucije RS, opstruišući istragu. Uostalom, šturi odgovori koje smo dobili iz Okružnog tužilaštva Banjaluka jedan su brojnih dokaza za to.

«Povodom Vašeg zahtjeva za pristup informacijama, od dana 22.02.2010. godine, a u vezi sa Vašim pitanjima, obavještavamo Vas, da je istraga o ubistvu Borke Ožegović u toku, odnosno preduzimaju se potrebne istražne mjere i radnje na otkrivanju počinioca ovog kirivičnog djela, a što se tiče pitanja o pronalasku masovne grobnice u dvorišto Borke Ožegović za ovo pitanje obratite se Komisiji za nestala lica Federacije BiH ili Institutu za nestala lica BiH», kratko nam je u dopisu odgovoreno, bez i jedne jedine riječi o tome ko je od tužilaca bio zadužen za ovu istragu.

ĆUTNJA TUŽILAŠTVA BANJALUKA

Za istragu ubistva Borke Ožegović bio je zadužen Vitomir Soldat, trenutno glavni tužilac Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci. Upravo zbog toga su odgovori ove institucije šturi i sasvim je svjesno izbjegnuto da se potvrdi da je Soldat vodio ovaj slučaj i doveo ga nakon devet godina u status nerješivog. Naši izvori dalje tvrde da nadležni za istragu nikada u prethodnih devet godina nisu pozvali nijednog jedinog člana porodice Borke Ožegović, kako bi ih saslušali u vezi sa njenim ubistvom. Ne samo da ih nisu pozvali, već im nisu pružili niti ijednu informaciju u vezi sa tim. Razlozi za ovakvo postupanje su više nego jasni, tim više jer su narečeni imali i odgovornost i obavezu da istraže ko je pobio Bošnjake iz Humića i bacio ih u jamu na Manjači, odnosno da počinitelje izvedu pred lice pravde. Ništa od toga nije učinjeno, a ovaj slučaj prepušten je Tužilaštvu i Sudu Bosne i Hercegovine.

Soldat je poznat po nečinjenju i u nizu drugih slučajeva, a njegov nedavni reizbor na mjesto Glavnog tužioca dokaz je kataklizme koja vlada u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH, koji ga je na to mjesto nanovo postavio. Soldat mora odgovarati zbog nečinjenja i opstruisanja istrage ubistva Borke Ožegović. Da je on radio i uradio svoj posao u ovom slučaju, ubice civila iz Humića odavno bi bili iza rešetaka. Strah da će biti ubijen, ukoliko istraži ovaj zločin, za njega nije opravdanje.

«Soldat zna ko je ubio Borku Ožegović, kao i ko je pobio civile iz Humića, ali ništa nije preduzeo plašeći se za svoju bezbjednost», tvrde naši izvori. Ako je to tako, onda Soldat mora biti smijenjen sa funkcije koju obnaša, jer je neprihvatljivo da se tužilac plaši raditi svoj posao. Posebno ako tim strahom štiti notorne ubice.

SOLDATI ZLA

Priča o Soldatu nije kraj užasa u banjalučkom Okružnom tužilaštvu. U toj instituciji radi i Rajko Dakić, i to na poslovima opšteg kriminaliteta. Dakić je iz Ključa gdje je do 1990. godine obnašao dužnost sudije, ali je sa tog mjesta suspendovan, jer je utvrđeno da je učestvovao u falsifikovanju pasoša. Početkom rata, Dakić postaje predsjednik Opštinskog suda u Ključu i blizak član Kriznog štaba u toj opštini, čiji je potpredsjednik bio njegov brat Tihomir. Tihomir Dakić u to vrijeme obavljao je dužnost sekratara Srpske demokratske stranke u Ključu. Dakić je suodgovoran za brojna zla počinjena na tom prostoru, jer ih je prikrivao i nije procesuirao, iako je znao ko su ubice. Tako je Dakić bio prisutan na nekoliko mjesta na kojima su izvršeni pokolji, gdje je izvršio uviđaj kao dežurni sudija. Utvrdio je zločin, saznao ko su ubice, a nije učinio ništa da ih privede pravdi, o čemu postoje relevantni dokazi.

U selu Kamičak, opština Ključ, 1992. godine ubijeno je pet lica bošnjačke nacionalnosti, od čega jedna osmogodišnja djevojčica. Žrtve su brutalno izmasakrirane i teško mučene, prije nego što su ubijene. Dakić je utvrdio da su ubice Dragan Bajić i Marko Paunović, pripadnici Vojne policije iz sela Podovi. Umjesto da ih pohapsi Dakić je, prema riječima svjedoka, naredio da se žrtve zakopaju u jamu.

U mjestu Reizovići ubijene su Hata i Fata Risović i Ramiza Adžemović, a teško je ranjen Mehmed Ćenanović. Zločin se desio 1993., zločinci su poznati, Dakiću posebno, ali on ništa nije preduzeo da se ubice kazne. Rajko Dakić bio je i na uviđaju u selu Humići nakon što je ubijen Branko Samardžija. Zločin se desio 1993. godine, a Samardžija je ubijen zato što se njegov sin godinu dana ranije oženio sa muslimankom, odbio da nosi pušku i napustio zemlju, odlazeći u inostranstvo. Ubice su i u ovom slučaju poznate, ali Dakić nije učinio ništa da budu kažnjeni. SIPA po nalogu Tužilaštva BiH istrage o ovim slučajevima intenzivno privodi kraju i u najskorije vrijeme očekuje se hapšenje počinilaca ovih gnusnih zločina.

Nažalost, Dakić je još uvijek na slobodi i obavlja vrlo značajnu tužilačku funkciju, iako je, uz sve navedeno, poznato da je lično potpisao rješenja o protjerivanju sudija Džemala Botonjića, Enise Dučanović, te još pet lica bošnjačke nacionalnosti iz Suda u Ključu 1992. godine.

Njegovo ime pominje se u «predmetu Kondić», a mnogim svjedocima je potpuno nejasno kako je moguće da je Dakić na slobodi i još uz to tužilac banjalučkog tužilaštva. Kada se ovako sagledaju stvari, jasno je zbog čega još uvijek nisu otkriveni zločinci koji su pobili mještane Humića, a devet godina nakon toga likvidirali i Borku Ožegović u selu Bunarevi. Jasno je i da pomirenja, pravde i slobode u ovoj zemlji neće biti dok god u pravosudnim institucijama i policiji sjede raznorazni slodati i dakići, koji primarno štite zločince, kako bi sačuvali svoje pozicije u čijim temeljima je krv nevinih.

Masovna grobnica Bunarevi

"Prilikom antropološke obrade sastavljeno je 24 tijela i definitivno je ostalo viška kostiju očito od nekih drugih tijela koja su ostala na dnu jame. Jednostavno, ekshumacija je totalno nekvalitetno odrađena od strane dva ljekara međunarodne komisije", rekao je za medije prije dvije godine Jasmin Odobašić, bivši načelnik u tadašnjoj Federalnoj komisiji za traženje nestalih lica. On je tada istakao da je imao namjeru da se vrati i završi posao u Bunarevima, ali mu čelni ljudi Instituta za traženje nestalih, zbog kako kaže, interesa pojedinaca, to nisu dozvolili.

Optuženi Vinko Kondić

Pred Sudom BiH vodi se postupak protiv Vinka Kondić koji je optužen zbog organizovanja grupe ljudi i “podstrekavanje na učinjenje krivičnog djela genocida, te zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina” na području Ključa.
Prema navodima iz optužnice, Kondić se tereti i za protivpravno hapšenje 24 muslimana u selu Humići, čija su tijela posle rata pronađena i identifikovana u masovnoj grobnici “Bunarevi 1”. Prema navodima iz optužnice, oni su uhapšeni u Humićima, odakle su povedeni prema logoru na Manjači, ali su usput ubijeni, a njihova tijela kasnije su pronadjena u toj masovnoj grobnici.

U optužnici, koja ima 22 tačke, Kondić se tereti da je imao jednu od “vodećih uloga u sprovođenju udruženog zločinačkog poduhvata” te da je “planirao, pripremio, pokrenuo, naredio i počinio ili propustio da poduzme nužne mjere da spriječi ili kazni činjenje krivičnih djela”.
Kondić je od jula 1991. do aprila 1994. godine bio načelnik Stanice javne bezbjednosti Ključ, posle čega postaje zamjenik načelnika Centra javne bezbjednosti Ključ. U decembru 1991. godine imenovan je za člana Kriznog štaba Skupštine opštine Ključ kao “najvišeg organa vlasti”, a od jula 1992. godine postaje član Ratnog predsjedništva opštine.
“Realizacija zajedničkog udruženog zločinačkog poduhvata započela je preuzimanjem vlasti od strane srpskih snaga u selima i naseljima na području opštine Ključ, a nastavljena protivpravnim hapšenjem, zatvaranjem civila, njihovim premlaćivanjem, mučenjem, zatvaranjem u nehumanim uslovima, prisilnim premještanjem i deportacijom iz njihovih domova”, navodi se u optužnici.
Kondić se tereti da je pod njegovom komandom policija učestvovala u hapšenju, ispitivanju, psihičkom i fizičkom zlostavljanju, te zatvaranju nesrba u logore na području Ključa.

U optužnici se, izmedju ostalog, navodi da je od 27. maja do kraja avgusta 1992. godine bošnjačko stanovništvo sa područja Ključa, Sanice, Krasulja, Ramića, Prhova, Velagića i drugih sela i naselja odvođeno i zatvarano u prostorije osnovne škole u Sanici i Osnovne škole “Nikola Mačkić” u Ključu, u SJB Ključ, bivšu željezničku stanicu u Sanici, kao i fudbalski stadion u Ključu i tvornicu mašina u Halinovskom Vrelu, gdje su civili ispitivani i zlostavljani.
U optužnici se još navodi da je 10. jula 1992. godine vojska, potpomognuta policijom, uhapsila muškarace iz sela i zaselaka opštine Ključ i zatvorila ih u osnovnu školu u Donjim Biljanima. Posle ispitivanja zatočenici su izvođeni i ubijani. Tom prilikom ubijeno je “najmanje 219” osoba, stoji u optužnici.
Tijela ubijenih osoba sa područja Ključa pronađena su u masovnim grobnicama “Bunarevi 1”, “Zableće”, “Vučije poljane”, “Crvena zemlja” i “Lanište 1”.

Tužilaštvo bez ikakvog odgovora

Okružno tužilaštvo Banjaluka

Glavni okružni tužilac Vitomir Soldat

Poštovani,

molimo Vas da nam u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama odgovorite na sledeća pitanja:

1. Prema našim informacijama, Borka Ožegović ubijena je 15. januara 2001. godine u svojoj kući, opština Ribnik. Da li su ubice otkrivene?

2. Da li je tačno da je u dvorištu Borke Ožegović otkrivena masovna grobnica u kojoj su pronađena tijela 26 lica bošnjačke nacionalnosti?

3. Da li su otkriveni počinioci ovog gnusnog ratnog zločina?

4. Ko je vodio istragu o ubistvu Borke Ožegović?

Molimo Vas da nam na ova pitanja u pismenoj formi odgovorite najaksnije do petka, 26. februara 2010. godine.

Slobodan Vasković

__________________

Broj:IT 17/10

Datum: 24.02.2010.

Banja Luka

Online magazin Žurnal

Ul.Nova 5

Sarajevo

Predmet: Odgovor na zahtjev za pristup informacijama

Povodom Vašeg zahtjeva za pristup informacijama, od dana 22.02.2010. godine, a u vezi sa Vašim pitanjima, obavještavamo Vas,

• da je istraga o ubistvu Borke Ožegović u toku, odnosno preduzimaju se potrebne istražne mjere i radnje na otkrivanju počinioca ovog kirivičnog djela, a što se tiče pitanja o pronalasku masovne grobnice u dvorišto Borke Ožegović za ovo pitanje obratite se Komisiji za nestala lica Federacije BiH ili Institutu za nestala lica BiH.

S poštovanjem,

Za Službenik za informisanje

Mira Miletić

List piše da je Ganić uhapšen na zahtjev Srbije na osnovu Evropske konvencije iz 1957. a koja predviđa proceduru u kojoj sudije ne razmatraju dokaze već samo relevantne informacije o identitetu i kredibilnosti optužbe o navodnom zločinu i u koju nadležni ministar može da se umiješa tek pri kraju i to na veoma ogranićeni način.

Daily Telegraph piše da je vlada prije samo nekoliko nedjelja bila umiješana u sličan spor kada nije mogla da garantuje bivšem ministrici vanjskih poslova Izraela, Tzipi Livni, da neće biti uhapšena ako dođe u London zbog palestinskih optužbi o ratnim zločinima.

Ganićev slučaj je, pak, piše list, obnovio zahtjeve za promjenu postojećeg zakona za koji je čak i bivša britanska premijerka Margaret Thatcher, inače blizak prijatelj Ejupa Ganića, u utorak rekla da postavlja opasan presedan za strane državnike koji dolaze u London.

Vanjskopolitički dopisnik Daily Telegraph, u zasebnom članku, piše da Ganić "nije ubica, več čovjek koji je zauzdavao ubice".

Po ocjeni većine stručnjaka za Balkan, počinje članak, "Ganić je posljednji čovjek koji treba da bude uhapšen za ubijanje Srba".

- Ironija njegovog hapšenja u Londonu je ta što se povukao iz političkog života zbog optužbi svojih bivših saveznika u Sarajevu da je suviše pro-srpski orijentisan" čemu Daily Telegraph dodaje da, ne samo da nikakvi dokazi protiv Ganića nisu pronađeni, već da je nasuprot tome, "on uvijek pokušavao da zauzda svoje sunarodonike u njihovim ubilačkim namjerama".

S druge strane, Ganić je smetao Srbima jer je kao "obrazovani i na engleskom jeziku veoma elokventan predstavnik svog naroda, rušio njihovu tezu da je rat u Bosni bio posljedica muslimanske zavjere protiv jedinstvene hrišćanske Evrope", piše u srijedu Daily Telegraph.

(Fena) 

Guardian tako piše da je nekadašnji lider bosanskih Srba pokušao da revidira istoriju opsade Sarajeva koju je opisao kao "mit" sa ciljem da uvuče NATO u rat na strani muslimana koje je takođe optužio da su, s istim ciljem, odgovorni za masakr na pijaci Markale gdje je u eksploziji granate 1994. ubijeno i ranjeno više od 250 civila.

Guardian objavljuje i komentar svog nekadašnjeg dopisnika iz rata u Bosni, Marcusa Tannera pod naslovom "Karadžićev sveti rat".

- Slušajući Karadžića kako govori o svom „svetom“ ratu protiv bosanskih muslimana čovjek bi pomislio da je prosto riječ o lošem vicu", kaže on.

- To bi, međutim, bila greška jer su i Karadžić i njegovi borci 90-ih koristili isti jezik, miješavinu etničkih, ekonomskih i vjerskih žalopojki protiv muslimana tvrdeći da se samo svete za otomansko osvajanje Bosne u 15. i 16. stoljeću veku, dodaje Tanner.

On dalje kaže da su tokom turske vladavine begovi i poturice uglavnom preuzeli gradove što je ratu u Bosni dalo pečat ne samo sukoba između sela i grada već i između hrišćana i muslimana.

- Karadžićeve pristalice su htjele da promijene takvu strukturu gradova zauvijek i u tome su naišle na zdušnu podršku pravoslavne crkve. Popovi su, nastavlja Taner u Guardianu "blagosiljali gotovo svaku njihovu ofanzivu a Karadžićeva državica, Republika Srpska, je od samog početka imala blagoslov crkve".

- Crkva u Srbiji, baš kao što je činio njen pandan u Hrvatskoj sa svojim svetim borcima, ostala je vjerna Karadžiću i poslije rata. Ništa manje neumjerene, piše Tanner, "nisu bile ni ruska i grčka crkva koja je 1993. godine u Atini proglasila Karadžića za hrišćanskog heroja". Zato, kada Karadžić govori o svom svetom ratu, on zaista vjeruje u to, baš kao i pravoslavne crkve na Balkanu i šire, završava svoj komentar u Guardianu Marcus Tanner.

(Fena)

Košarac je u izjavi novinarima u Banjoj Luci rekao da „iako ne želi da se miješa u uređivačku politiku” Klub Srba je ipak predložio Vijeću naroda zaključak kojim bi se „osudila” uređivačka politika Federalne televizije manifestirana u emisiji “60 minuta” koja “sistematski omalovažava legalne institucije RS-a i legalno izabrane predstavnike RS-a, koji se u spornom prilogu poistovjećuju s ‘Trećim Rajhom’”.

To, smatra on, ne doprinosi izgradnji povjerenja u BiH.

Na pitanje zašto bi se o tome izjašnjavalo Vijeće naroda RS-a, Košarac navodi činjenicu da su u tom tijelu zastupljeni predstavnici sva tri konstitutivna naroda i iz reda ostalih.

Iako njegova inicijativa u vezi s ovim nije dobila podršku za razmatranje na narednoj sjednici Vijeća naroda, on je najavio i da će „biti iskorištene i druge poslaničke mogućnosti da se o tome raspravlja, jer se u emisiji ’60 minuta' na veoma brutalan način napadaju institucije RS-a i srpski narod”.

(Fena)

Za Simfonijski orkestar koji nikada ne svira Mostarci će izdvojiti više od 100 hiljada maraka, a istovremeno će ukinuti Gorsku službu spasavanja

Mostar odnedavno ima novog-starog gradonačelnika. A ima i potpuno dezorjentiranu gradsku skupštinu. Još jedan slučaj koji toj tvrdnji ide u prilog, nakon jednogodišnjeg biranja gradonačelnika, jeste i najnoviji prijedlog nacrta gradskog proračuna koji u ovu godinu ulazi, a kako drugačije nego s deficitom. Srećom ovaj nacrt nije usvojen na prošlotjednom zasjedanju mostarskih mudrih glava. Ipak, ne treba sumnjati da će već ovaj tjedan glupost, bahatost i nedostatak ikakve vizije razvoja, izražena kroz nacrt proračuna, dobiti odobrenje gradske skupštine i potpis gradonačelnika na još jednu u nizu bruku i sramotu Mostara.

Babo i stričevi

Kako se, naime, u Mostaru vrši rebalans proračuna? Narodski rečeno, i u kratkim crtama opisano, to ide otprilike ovako: da bi pokrio minus, onima kojima si davao malo uzmeš sve i ne daš im ništa. To je prvi genijalni korak. Oni koji su dobijali najviše sad će dobiti još više i to tako što ćeš im dati ono što si uzeo od onih koji su dobijali najmanje. Istovremeno, da bi dao više ovima kojima daješ puno, a smanjio deficit, skinut ćeš i određeni dio onima koji spadaju u sredinu ljestvice gradskih davanja. A kriteriji za dodjelu gradskog novca ne da nisu potpuno jasni, nego ih vjerovatno i nema, odnosno, ako ih i ima, nitko nikad za njih nije čuo niti ih je vidio. To, naravno, ne važi za kriterij koji je jedini standard BH politike, a to je onaj po babi i po stričevima.

Naknada za troškove prijevoza. Naknada za topli obrok. Regres za godišnji odmor. Otpremnine. To su sve stavke na koje uposlenici Grada Mostara i Gradskog vijeća mogu računati. To bi bilo u redu da, istovremeno, Gorska služba spašavanja nije u potpunosti skinuta sa proračuna. O gadljivom financiranju političkih partija novcem građana, koje već godinama sustavno šikaniraju, ne treba trošiti riječi.

I onda dolazimo do briljantnih primjera kako se u Mostaru troši novac građana namijenjen za kulturu. Primjera je nekoliko, ali izdvojit ćemo samo par. Naime, ustanova za koju su čuli jedino oni koji detaljno pročitaju prijedlog gradskog proračuna, a radi se o Kulturnom centru Potoci, od Grada će ove godine dobiti 39.810, 00 KM. Budimo pošteni to nije mnogo. Ali zanimljivo je kako će taj novac biti raspodijeljen. Naime, na plaće dva uposlenika ove institucije otpada 35.810, 00 KM godišnje, ili 1.492, 00 KM per capita mjesečno. Onih 4.000, 00 KM viška u mojoj računici predviđeno je za programske aktivnosti.

Nema Nove godine

MC Pavarotti je još radikalniji primjer. Od ukupnih 168.000, 00 KM samo 5.000, 00 KM otpada na programske aktivnosti. Ako ne proizvode program, pitanje je što onda rade svi ti ljudi na čije urede i plaće Grad Mostar godišnje potroši 163.000, 00 KM. Ili što reći za Mostarski Teatar Mladih sa 69.784, 00 KM godišnje, od kojih na program otpada 5.000, 00 KM?

A tko je zadnji put čuo za mostarski Simfonijski orkestar? Niste čuli da takvo što postoji? E pa nisam ni ja, a ako se ne varam živim Mostaru, osim ako me netko žestoko ne zajebava. No, na stranu moji psihički problemi. Taj isti Simfonijski orkestar od Grada Mostara u ovoj će godini dobiti 107.994, 00 KM. A planiranih prihoda nemaju, što i ne čudi obzirom da ljudi naprosto ne nastupaju.

A dočeka Nove godine na otvorenom za Mostarce neće biti ni ovaj put. Mostarski ljetni festival također nije predviđen u proračunu. OKC Abrašević, koji godišnje producira minimum 100-injak raznih kulturnih programa, koje teškom mukom i vlastitim ugledom samostalno plaća, od Grada Mostara će ove godine dobiti proračunski šipak, duplo golo, čistu ništicu.

Opet ću, na ovom mjestu, ponoviti stvar koju neprestano ponavljam. Mostar je samo ogledalo cijele države, a, ponekad bih se usudio reći, i cijele regije. Nemojte se tješiti kako vam je bolje nego Mostarcima i Mostarkama.

Kad bi se od svake mostarske političke muke dopisala po jedna strofa za pjesmu "Čudna jada od Mostara grada" već danas bi to bila najduža pjesma na svijetu i jedan od Guinessovih fenomena. Svakako, Guinessova ekipa bi se zainteresirala i za količinu političke gluposti i bezobrazluka o kojima bi pjesma svjedočila. I to sasvim opravdano, jer da se glupost i bezobrazluk mjere u litrama Mostar bi odavno bio pod morem. Mostarcima i Mostarkama to ne bi ni smetalo. Svejedno i ovako dišu na škrge i žive od planktona, a velike ribe jedu male. Čisti kanibalizam, takva je politika i u vašem balkanskom dvorištu, nije li?

(zurnal.info)

Ejup Ganić, bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ponovo je zadržan na aerodromu i oduzet mu je pasoš kada se danas iz Velike Britanije pokušao vratiti u BiH, potvrđeno je danas iz Ministarstva sigurnosti BiH. Ganić je i u petak zadržan na aerodromu ali je pušten da obavi svoju posjetu univerzitetu u Buckhingamu. Ganić se, navodno, trenutno nalazi na saslušanju u sudu u Londonu gdje će mu biti iznijete optužbe koje je Srbija tokom njegove posjete dostavila Velikoj Britaniji u vezi sa slučajem “Dobrovoljačka” iz 1992. godine.

"Ganić je privremeno zaržan na aerodromu u Londonu, prilikom namere da napusti Veliku Britaniju, na osnovu srpske poternice i biće predat sudu koji će doneti prvostepenu odluku o daljem postupanju", rekao je zamenik premijera i ministar unutrašnjih poslova, Ivica Dačić na osnovu saznanja kojima raspolaže srpski Biro interpola, prenosi B92.

Njemu će, navodno, biti ponuđeno da se izjasni o optužnici nakon čega će sud odlučiti da li Ganić uz kauciju može napustiti Veliku Britaniju.

"Ganić nije uhapšen na osnovu Intrepolove potjernice, dakle ni crvene niti difuzne, nego se vjerovatno radi o zahtjevu Tužilaštva za ratne zločine Srbije", izjavio je danas novinarima Sadik Ahmetović, ministar sigurnosti BiH.

Srbija je u decembru 2008. godine raspisala potjernice za 19 osoba, među kojima je i Ganić, zbog navodnog ratnog zločina 3. maja 1992. godine u sarajevskoj ulici Dobrovoljačka. Tada su, navodno, ubijena 42 a ranjena 73 pripadnika JNA dok je njih 215 zarobljeno.

Iako je Ganić u petak kategorično tvrdio da je na aerodromu čekao prtljagu i da nije bilo nikakvog ispitivanja niti zadržavanja tu vijest potvrdio je Ahmetović kao i Ministarstvo vanjskih poslova BiH ali i većina srbijanskih medija i nadležnih institucija.

"Ovo je predmet koji dugo radimo, vezan je događaje iz 1992. godine. Tu je počeo rat... Ejup Ganić i još nekoliko lica su pod istragom. Iz ovoga se vidi ozbiljnost našeg pristupa i nijedna žrtva neće ostati bez zadovoljene pravde", rekao je srpski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević u petak gostujući na B92.

(zurnal.info)

Na ceremoniji, polaznicima se obratila načelnica Centra za mlade Federalnog ministarstva kulture i sporta Azra Lojo Hajro koja je skrenula pažnju na veliku količinu kreativne energije i predanost koju su polaznici, animirajući svakog dana do kasnih noćnih sati, uložili u ovaj kamp animacije.

Prisutnima se obratio i Stiv Cinik, predavač na kampu a ceremoniji je prisustvovao i načelnik Općine Neum dr. Živko Matuško.

Tokom ceremonije zatvaranja, polaznicima, njihovim nastavnicima te školama iz kojih dolaze su dodijeljene zahvalnice a upriličena je i projekcija radova nastalih na radionicama kampa. Takođe, predstavljena je i izložba Likovne kolonije Neum 2010, na kojoj su predstavljeni radovi profesora škola iz kojih dolaze polaznici kampa.

Na kraju ceremonije, prikazano je nekoliko radova nastalih tokom održavanja kampa, a jedan od njih, kratki animirani film „Muha“ je izazvao ovacije prisutnih.

Kamp animacije Neum 2010 je u sedam dana održavanja okupio 40 učenika srednjih škola iz Sarajeva, Mostara, Tuzle, Fojnice, Olova, Hrasnice-Ilidže, Širokog Brijega, Travnika, Teočaka, Bosanske Krupe, Bihaća i Zenice koji su osnove animacije učili od predavača - autora animiranog filma.

Kako i prethodnih godina, kamp je organiziran u formi kombinacije predavanja i radionica 2D i 3D tehnike tokom kojih su polaznici savladali sve aspekte procesa izrade animiranog filma: kreiranje lika, storyboard, scenografije, kompjuterska grafika, modeling te samu animaciju.

Kao novost ove godine, Kamp animacije je uveo intenzivnu radionicu stop animacije koju je vodio Stiv Cinik, priznati autor animiranih filmova iz Zagreba te dugogodišnji predavač i prijatelj kampa. Cinik je takođe autor i izložbe karikatura učesnika koja je bila postavljena u hotelu Zenit u vrijeme održavanja Kampa animacije.

Federalno ministarstvo kulture i sporta od 2004. godine organizuje kampove animiranog filma u cilju pružanja mogućnosti mladima da se educiraju kroz praktičan rad, te daljeg razvoja ovog vida umjetnosti u Bosni i Hercegovini.

Nekoliko zimskih kampova je održano u Neumu, jedan ljetni kamp u Mostaru i nekoliko radnih kampova u sklopu Neum Animated Film Festivala (NAFF). Od 2009. godine održava se i ljetni Kamp animacije na Igmanu, u prostorijama omladinskog hostela Feri.

Podršku Kampu animacije i ovoga puta pružila je Prime Time Produkcija iz Sarajeva.

(Fena)

"To je dan kada je većina građana BiH izašla na referendum i izjasnila se za samostalnu i suverenu BiH. Samo jaka i pravedna država je u stanju pomoći svojim građanima i zaštititi ih. Siguran sam da većina upravo takvu državu želi, a želim vjerovati da ćemo je jednoga dana i imati. Kao suverena i demokratska zemlja imamo pravo da sami odlučujemo o svojoj sudbini, kao što smo to i do sada činili. Vrijeme je da svaki pojedinac, dakle, svaki građanin ove zemlje, mudro iskoristi to pravo i dobije upravo ono što želi.

Pokušajmo vratiti povjerenje među ljudima, budimo ustrajni i prepoznajmo ono što nam je zajedničko, ono što je vrijedno i ljudsko. Jedino tako ćemo svakom ponaosob uspjeti vratiti dostojanstvo i ponos, ono što nas čini dobrim ljudima.

Svim građanima Bosne i Hercegovine od srca čestitam Dan nezavisnosti, sa željom da svaka slijedeća godina bude bolja i da je svi koji žive na njenoj teritoriji osjećaju svojom domovinom", kaže se u čestitki predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Željka Komšića.

Planirani izlazak na ulicu i blokadu saobraćajnica u poslijepodnevnim satima odgodili su nakon što je zakazan razgovor njihovih predstavnika s potpredsjednikom Vlade RS-a Antonom Kasipovićem.

Premijer RS-a Milorad Dodik rekao je danas da će pokušati da se iznađe najbolje rješenje za radnike Zavoda, ali da Vlada RS-a ne može utjecati na sudske odluke koje se donose u stečajnom postupku za to preduzeće koje zapošljava invalide.

Štrajk će trajati do ostavrenja zahtjeva da se svi radnici invalidi vrate na posao, kao i da se nakon toga dva njihova predstavnika uključe u stečajnu grupu koja radi na izradi organizovanja daljeg rada Zavoda distrofičara.

(FENA)

Ejup Ganić, bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, napustio je londonski aerodrom i na putu je za univerzitet Buckingham , kaže za Žurnal njegova kčerka Emira Ganić. Nezvanična vijest da je Ganić uhapšen odnosno zadržan na londonskom aerodromu stvar je nesporazuma, kaže Emina Ganić, i dodaje da se on zadžrao na aerodromu ali da se nije radilo o hapšenju, što je kasno večeras putem medija potvrdio i sam Ejup Ganić.

- Ni ja još uvijek ne znam o čemu se radi. Mislim da je bila neka banalnost sa izgubljenim prtljagom ili nešto slično. Čula sam se sa bratom Emirom koji je sa njim i oni su već na putu za  Buckingham gdje je večeras ceremonija dodjele diploma njegovim studentima - kaže Emina Ganić i dodaje da je sve apsolutno u redu.

B92, međutim, tvrdi da je "Ganić pušten sa aerodroma uz objašnjenje da je to urađeno iz logističkih razloga", prenoseći izjavu Ivice Dačića, ministra unutrašnjih poslova Srbije.

"Srpski Biro interpola je zbog toga zatražio zvanično objašnjenje", rekao je Dačić, prenosi B92.

"Ejup Ganić, bivši član Predsjedništva BiH, danas je bio nakratko zadržan na aerodromu u Londonu, ali će, zahvaljujući brzoj intervenciji i diplomatskim kontaktima, nesmetano obaviti aktivnosti zbog kojih je otišao u Veliku Britaniju. Tamo će noćiti i nesmetano se vratiti u Bosnu i Hercegovinu", izjavio je večeras za Agenciju Fena u Sarajevu izjavio portparol Ministarstva vanjskih poslova BiH Zlatan Burzić.

Uz napomenu da u vezi sa slučajem "Dobrovoljačka" za Ganićem nije na snazi međunarodna Interpolova potjernica, niti za bilo kojim bosanskohercegovačkim građaninom, portparol je kazao da je bh. ministar vanjskih poslova Sven Alkalaj odmah po saznanju za Ganićev slučaj kontaktirao njega lično te Ambasadu BiH u Velikoj Britaniji kao i britansku ambasadu u Sarajevu. Kontaktiran je Foreign Office, kazao je Burzić.

On se nada da će preduzete aktivnosti lišiti sve bosanskohercegovačke građane potencijalnih sličnih neugodnosti.

Njegov daljnji komentar je da Velika Britanija i Srbija vjerovatno imaju neki bilateralni sporazum kao pravno uporište na osnovu kojeg se desio ovaj slučaj.

I ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Sadik Ahmetović večeras je Feni prokomentirao da je Ganić bio na jedan sat u aerodromskom odjeljenju za dodatne provjere, ali i da se nije desilo ništa ozbiljno.

"Ništa neobično za aerodrome. Sve je uredu i on će se vratiti nesmetano", dodao je ministar.

Nezvanična informacija koja se pojavila oko 19 sati glasila je da je Ejup Ganić, bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine uhapšen u Londonu po potjernici Tužilaštva Srbije zbog slučaja “Dobrovoljačka”.

Srbija je u decembru 2008. godine raspisala potjernice za 19 osoba, među kojima je i Ganić, zbog navodnog ratnog zločina 3. maja 1992. godine u sarajevskoj ulici Dobrovoljačka. Tada su, navodno, ubijena 42 a ranjena 73 pripadnika JNA dok je njih 215 zarobljeno.

Srbijanski B92 prenio je da se Ganić trenutno nalazi na aerodromu i da je tu zadržan zbog provjere potjernice MUP-a Srbije, potvrdio je za B92 Vladimir Vukčević, srpski tužilac za ratne zločine.

"Ovo je predmet koji dugo radimo, vezan je događaje iz 1992. godine. Tu je počeo rat... Ejup Ganić i još nekoliko lica su pod istragom. Iz ovoga se vidi ozbiljnost našeg pristupa i nijedna žrtva neće ostati bez zadovoljene pravde", rekao je srpski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević, gostujući u Vestima TV B92.

Prema riječima Borisa Grubešića, portparola Tužilaštva BiH, on još uvijek nema nikakvih informacija o tome.

(zurnal.info/FENA)

Iz te zdravstvene ustanove saopćeno je ranije da obustavljaju operacije u općoj anesteziji, a kao razlog naveden je nedostatak anestetika "fentanila“, koji je nastao zbog administrativnih problema i međunarodnih dozvola za uvoz na nivou BiH.

Hitni operativni zahvati, dodali su, radit će se po prioritetu.

Resorni ministar navodi u izjavi novinarima da su veliki klinički centri i bolnice u BiH suočene s problemom nedostatka lijeka „fentanila“, a da je banjalučki Klinički centar „posljednji uveo restrikcije operativnih zahvata“.

Navodi da je u toku nabavka „fentanila“, ali i da je moguće da je zbog komplikovane procedure došlo i do problema u administrativnom dijelu posla, jer se sve potrebne količine lijeka za BiH evidentiraju u Ministarstvu civilnih poslova BiH te zajednički naručuju od proizvođača.

“Činimo dodatne napore da vidimo da li je nešto i u administrativnom dijelu bilo zakočeno, a kako stvari stoje proizvođač je smanjio isporuke i mi sada tražimo i od drugih proizvođača da nam pomognu da krenemo s isporukama“, kaže Škrbić.

Do sada, tvrdi, nije bilo sličnih problema s nedostatkom tog anestetika i da je isporuka bila redovna.

Prethodno je i iz Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a saopćeno da bi Kliničkom centru Banja Luka sutra trebalo da bude isporučen „fentanil“ te da, prema njihovim informacijama, bolnička apoteka te zdravstvene ustanove na zalihama ima ovog lijeka u količini koja omogućava zbrinjavanje svih urgentnih slučajeva.

(Fena)

Nakon svjetske projekcije drugog filma Jasmile Žbanić, koja je održana na ovogodišnjem Berlinaleu, u četvrtak je pod pokoviteljstvom gradonačelnika Sarajeva Alije Behmena u Zetri upriličena i bh. projekcija njenog filma "Na putu".

U filmu, koji je priča o ljubavi i preprekama koje ljubav teži savladati, glavne uluge tumače Zrinka Cvitešić, Leon Lučev, Ermin Bravo, Mirjana Karanović, Izudin Bajrović, Nina Violić, Sebastian Cavazza, Jasna Ornela Bery, Marija Kohn i Jasna Žalica.

Nakon prikazivanja filma glumci su dali svoje viđenje sarajevske projekcije.

Zrnka Cvitešić, koja je sjajno odigrala ulogu Lune, mlade žene koja se svim svojim snagama bori da ljubav pobjedi sve prepreke, rekla je da joj je srajevska premijera najvažnija jer ipak igra nekoga odavde. Kazala je da nikad do sada nije prisustvovala projekciji na kojoj je 6.000 ljudi i da ju je to oduševilo. Mlada glumica je istakla da je ponosna što je uspješno savladala akcenat.

Ermin Bravo koji tumači lik vehabije rekao je da je film sa svojim tipičnim humorom i karakteristikama prepoznat od sarajevske publike.

Sebastijan Cavazza rekao je da je ovim filmom Jasmila Žbanić pokazala da nije autor jednog filma već za sad dva, istakavši da se nada da će biti još puno filmova koje će ova autorica napraviti. On je kazao da je ponosan na ovaj film jer je svjestan da su napravili dobar film, bez obzira što nije dobio nagradu na Berlinaleu.

I ostali akteri filma bili su puni riječi hvale i ponosa za film, koji očitio njegovi glumci s pravom vole.

(Fena)

{slimbox images/naputu/1.jpg,images/naputu/1.jpg;images/naputu/2.jpg,images/naputu/2.jpg;images/naputu/3.jpg,images/naputu/3.jpg;images/naputu/4.jpg,images/naputu/4.jpg;images/naputu/5.jpg,images/naputu/5.jpg;images/naputu/6.jpg,images/naputu/6.jpg;images/naputu/7.jpg,images/naputu/7.jpg;images/naputu/8.jpg,images/naputu/8.jpg;images/naputu/9.jpg,images/naputu/9.jpg;images/naputu/10.jpg,images/naputu/10.jpg;images/naputu/11.jpg,images/naputu/11.jpg;images/naputu/12.jpg,images/naputu/12.jpg;images/naputu/13.jpg,images/naputu/13.jpg;images/naputu/14.jpg,images/naputu/14.jpg} 

Kada stvarne posljedice ekonomske krize počnu da se osjećaju i kada oštre reforme postanu neizbježne, temperatura će porasti u svim društvenim kategorijama - među mladima koji ne mogu da nađu posao, među ljudima srednjih godina čija su primanja sve manja, među starijima koji dobijaju sve manje penzije.

Times ocjenjuje da je pravi razlog za dolazeće društvene nemire nereformisani javni sektor u mediteranskim zemljama i izbjegavanje političara da jasno kažu koliko će pilula biti gorka.

I Brisel je djelimično odgovoran za krizu, jer nije pronašao način da zemljama eurozone nametne poštovanje nekih osnovnih pravila vezanih za javni dug i budžetski deficit. Umjesto da bude strog, Brisel je bio previše fleksibilan.

Njemačka i Francuska neće dozvoliti raspad eurozone, ali istovremeno nisu voljne da dijele novac šakom i kapom. To može da znači samo jedno - još jače stezanje kaiša u mediteranskim zemljama, koje bi moglo da stavi na probu njihove relativno mlade demokratske institucije.

Grčka je danas u vijestima, ali bi radnicima u Italiji, Španiji i Portugalu moglo da bude još teže, konstatuje Times.

Guardian danas upozorava da je trenutna kriza prvi pravi test za eurozonu i ključni momenat za cijeli projekat Evropske unije.

Da bi se kriza predvidjela, nije bilo potrebno raspolagati proročanskim darom - postojeće dileme su ekstenzivno razmatrane i prije uvođenja eura, prenosi BBC i pisanje Guardiana.

List konstatuje da je jednoj valuti potrebna ne samo centralna banka, već i ministarstvo finansija. Stabilnost valute zahtijeva fiskalnu i monetarnu displinu.

Iza monetarne unije stoji dakle fiskalna, iza fiskalne ekonomska, iza ekonomske politička, a iza političke - u evropskom slučaju - i istorijska unija.

(Fena)

Janukovič je pokazao da je dobro zna što su mu prioriteti, tako što je za destinaciju svoga prvog putovanja u inozemstvo nakon ustoličenja izabrao Bruxelles, ali nema sumnje da će se Ukrajina, nakon otvorenoga proevropskog kursa Viktora Juščenka, pod Janukovičem vratiti tradicionalnom balansiranju između Unije i Rusije.

Ukrajina je propustila priliku da nakon narančaste revolucije ubrza integraciju u EU. Kako je Unija sada preokupirana drugim problemima, novi zamah na tome planu nije moguć.

Balansiranje između Rusije i Zapada za Ukrajinu je razumna opcija. Pritom Viktor Janukovič ne smije zaboraviti da većina Ukrajinaca budućnost zemlje vidi u Uniji.

Nikakav kratkoročni sporazum s Moskvom ne smije narušiti dugoročne izglede za učlanjenje u Uniju, zaključuje Financial Times.

(Fena)

Mediji vode "veliku informativnu kampanju s ciljem diskreditacije" policijskih snaga za borbu protiv nereda OMON, saopćilo je ministarstvo, a prenijela ruska agencija Interfax.

Glasnogovornik ministarstva Oleg Elnikov je naveo u tom saopćenju da se optužba odnosi na The New Times, nezavisni sedmičnik koji je već početkom februara objavio svjedočenja pripadnika OMON-a o korupciji i zloupotrebi vlasti u njihovim redovima.

U članku objavljenom u ponedjeljak časopis se poziva na bivšu pripadnicu policije Larissu Krepkovu koja je u penziji od 2008. godine i koja optužuje OMON iz moskovske regije da hapsi imigrante i primorava ih da rade na gradilištima bez naknade.

Rusko ministarstvo unutarnjih poslova se našlo posljednjih mjeseci u središtu nekoliko skandala zbog korupcije ubistava, silovanja i krivotvorenja dokaza.

Prošle sedmice ruski predsjednik Dmitrij Medvedev je najavio veliku reformu ministarstva unutarnjih poslova, kako bi oštrije kaznio policajce koji su počinili kriminalne delikte.

(Fena)

Otkazi su im uručeni jučer, a osim tog problema, ukazuju i da nisu zadovoljni procesom privatizacije u Urbanističkom zavodu RS-a.

Predsjednik Sindikalne organizacije tog preduzeća Slaviša Lukić ističe da radnici današnjim mirnom protestnom šetnjom žele da skrenu pažnju Vladi RS-a da realizuje svoje odluke u vezi s kupovinom Urbanističkog zavoda i na taj način spriječi otpuštanje radnika i prodaju zgrade Zavoda.

“Ukoliko Vlada RS-a realizuje tu odluku, imamo obećanje uprave da će sve odluke vezane za prodaju Urbanističkog zavoda biti povučene, kao svi otkazi”, rekao je Lukić i pozvao Vladu RS-a da reagira u ovom otkaznom roku koji su dobili radnici Zavoda.

Ako to preduzeće ostane u privatnom vlasništvu došlo bi do novih otpuštanja radnika, a to bi izazvalo još veće nezadovoljstvo.

“Mi ćemo u roku od nekoliko dana zvanično uputiti pismo Vladi RS-a i tražit ćemo od poslodavca da ispuni neke naše zahtjeve, isplatu neizmirenih plaća i doprinosa i da nam detaljnije obrazloži razloge otpuštanja radnika”, naglasio je Lukić.

Nakon protestne šetnje koja je počela oko 11 sati do zgrade Vlade RS-a, radnici Zavoda su se razišli.

Podsjećamo, uprava Urbanističkog zavoda RS-a pokrenula je prije dva dana proceduru za prodaju ili zamjenu svog objekta u Banjoj Luci, dok u isto vrijeme Vlada RS-a razmatra ponudu za otkup akcija tog preduzeća da bi ga vratila u državno vlasništvo.

Entitetska vlada ranije je zatražila dopunski izvještaj o procjeni vrijednosti kapitala preduzeća, koje je ranije privatizirano, iako je bio institucija od entitetskog značaja.

Najveći akcionar, sa 48,8 posto, postao je Jovo Vidović, banjalučki biznismen.

Direktor „Urbanističkog zavoda RS-a“ je Borislav Bijelić, koji je ranije odlučio da otpusti 44 radnika od 108 zaposlenih u Zavodu.

Za sada su rješenja uručena za 21-og radnika.

Bijelić je nedavno smijenjen s mjesta predsjednika Komisije za reviziju privatizacije RS-a, koja je ranije tvrdila da je bilo neregularnosti u samom procesu privatizacije „Urbinističkog zavoda“.

Međutim, to nije bilo smetnja da postane direktor tog preduzeća i dobio je i stan vrijedan 157 hiljada KM.

(Fena)

U skladu sa zahtjevom Sindikata, ovaj zakonski prijedlog morat će sada prvo ići na raspravu na Ekonomsko-socijalno vijeće, a Bajramović je okupljenim demonstrantima, njih oko 2.000, najavio da će Sindikat prije toga otvoriti i direktan dijalog s Vladom Federacije.

Povod za današnje demonstracije bilo je upućivanje ovog zakonskog prijedloga u parlamentarnu proceduru od Vlade Federacije bez prethodnih konsultacija sa socijalnim partnerima u okviru Ekonomsko-socijalnog vijeća.

Demonstracije su nakon objavljivanja zaključka Kolegija Predstavničkog doma završene. Nikakvi incidenti nisu zabilježeni.

Bajramović je kazao i da su današnje demonstracije pokazale jedinstvo sindikata te da radnici nisu nasjeli na poruke vlasti putem nekih medija o njihovom nejedinstvu.

- Pokazali smo jedinstvo i snagu i samo tako se može doći do radničkih pobjeda, poručio je on.

Međutim, iz izjava niza govornika s današnjih demonstracija te poruka koje su uzvikivali demonstranti ili koje su nosili na transparentima vidjelo se da su razlozi za radničko nezadovoljstvo mnogo dublji.

Demonstranti su imali zviždaljke i udaraljke, a posebno su bili glasni kada je u zgradu Parlamenta ulazio neko od federalnih poslanika ili ministara.

Čuli su se pozivi na "obračun s nesposobnim i nemoralnim ljudima", "Lopovi, napolje!", "Idu vam izbori!", "Pred skupštinu kao pred tenkove", pokazivani su crveni kartoni i drugo. Veliko oduševljenje okupljenih izazvao je govor predstavnika sindikata policije.

Predsjednik Suda časti Saveza samostalnih sindikata Aid Arnautović je novinarima izjavio da vlast svoju nesposobnost krije iza ekonomske krize, koja jenjava u svijetu, "a ovdje zbog nesposobnosti vlasti tek dolazi do izražaja".

- Svjedoci smo da se u zemljama okruženja ulažu velika sredstva u očuvanje radnih mjesta, a samo u Federaciji prošle godine je bez posla ostalo 100.00 radnika, pri čemu vlast sebi ne uskraćuje nikakve privilegije", rekao je Arnautović.

(Fena)