Od svega što je nekad bilo ostali su samo navijači. Ali i oni su već umorni od dugogodišnjeg truckanja po vukojebinama i pokušavanja da spase voljeni klub
Pokušat ću biti kratak, precizan, konkretan, unatoč tome što problema ima za jednu ozbiljnu studiju koja bi uključivala sociološke, ekonomske, psihološke i kakve sve ne analize. Proteklih par tjedana u Mostaru se iskristalizirao još jedan problem koji oslikava propadanje čitavog BH društva. Riječ je o propadanju kultnog i jednog od najvoljenijih nogometnih klubova bivše države. Govorimo o Veležu, naravno.
UMORNI NAVIJAČI
Ono što se s Veležom događa u poslijeratnom periodu istinski oslikava kako nezrela i glupava politika i divlji „biznis“ uništavaju čak i simboličke potencijale ove države. Egida „jami koliko možeš“ došla je glave nekada slavnom i ponosnom klubu. U pripreme se ulazi bez trenera, bez definiranog igračkog kadra, sportski direktor daje ostavku dan prije početka priprema, igrači nisu dobili plaće mjesecima itd. Sve u svemu potpuni kaos i rasulo. Baš kao i u cijeloj državi. Ono što je znakovito za cijelu situaciju jeste upravo činjenica da je Velež, kao simbol Mostara i BiH, ne bačen na konopce nego već odavno izvan ringa. Velež je istinska metafora rasapa društva u kojem živimo. I to već godinama, ali na to nitko ne obraća pažnju.
Od svega što je nekad bilo ostali su samo navijači. Ali i oni su već umorni od dugogodišnjeg truckanja po vukojebinama i pokušavanja da spase voljeni klub. Legende Veleža su daleko od kluba zbog upravljačkih struktura i menadžerčića koji već godinama od njega rade privatnu prćiju iz koje sustavno isisavaju po 100, 200, 1000 kerma.
U uvjetima BH nogometanja za konstantne uspjehe dovoljno je stvarno malo sredstava i ne treba nam nikakav Abramovič, dovoljni su Bajević, Halilhodžić, Marić. No, zašto bi oni bacali svoje novce u bunar sitnim proždrljivim piranama? Dođu, vide koliko je sati i razgule. Nema ozbiljnog čovjeka s kojim bi sjeli za stol i pokušali osmislitit dugoročan projekt i strategiju za razvoj kluba. Vjerujte, nije slučajno Ahmet Džubur suspendiran. Konačno smo imali lika koji je vukao pošteno i pametno. No, to je mnogima smetalo pa su preko mafijaški organiziranog nogometnofudbalskog saveza čovjeka udaljili od Veleža, a s njime i pamet i mogućnost da Velež ponovno izraste u uzoran sportski kolektiv. Očito je mnogima stalo da se Mostar i BiH unište prije svega na simboličkoj razini, a onda i na svakoj drugoj. A način na koji se to radi je stvarno gadljiv. Kokošarski, džeparoški, baš kao što političari već godinama kradu i varaju izmučene građane ove zemlje.
Glavinjanje se naročito vidi u mlađim uzrastima. Nekada slavna nogometna škola danas niti ne postoji. Ono što bi trebao biti temelj svakog ozbiljnog kluba, u Veležu je igralište za tatine sinove. Tate tih sinova mogu makar treneru gurnuti nešto keša pa da čovjek preživi. Čak ih se ne može ni kriviti (trenere mlađih uzrasta op.a.) kad iza njih ne stoji ozbiljan klub. A vjerujte, talenata u Mostaru ima. Samo, bolji se nogomet igra na školskim terenima i malonogometnim turnirima nego u prvoligaškoj konkurenciji. Ako te nema tko gurnuti sigurno nećeš igrati u Veležu pa da si novi Tuce. To vodi k tome da svaki kabadahija koji za sebe kaže da je menadžer dovodi igrače ž klase i iste prodaje dalje, a mostarska djeca ne mogu ni blizu. Stara je to i poznata priča i ne odnosi se samo na Velež.
TREBA DA SE ČISTI
Ono što se trenutno događa u Savezu ne treba ni komentirati. I jedino se možemo moliti da UEFA stvarno suspendira cijeli Savez i sve reprezentacije i klubove pa da se situacija počne čistiti. Jer toliku količinu samoljublja i bezobrazluka je istinski teško svariti. To govori o gluposti čelnika Saveza, govori o njihovoj neljudskosti i nebrizi za sport. A sport bi, pored obrazovanja, trebao biti osnov zdravog društva, igra kroz koju se djeca uče disciplini i tjelesno razvijaju. I nije bitno tko će postati profi. To postanu rijetki i uporni. Uglavnom, kao i u politici, kod nas sportom vladaju provincijski tikvani, seoske gazde bez trunke soli u glavi. A mi, mi za njih niti ne postojimo, ne postoje djeca, ne postoji budućnost, ne postoji ništa osim njih samih. Za povratiti i ništa drugo. I onda se ljudi čude kad se razbiješ ko kanta i upadneš u tešku duboku tugu koja te izjeda i muči do kraja svijeta. Naprosto, tko više može podnijeti bezgranični bezobrazluk? A taj je bezobrazluk poput živog blata u koje tonemo sve dublje i dublje i već nam odavno puni usta.
Jednostavno, sve treba rasformirati. Sport u BiH treba biti amaterski. Jedino tako možemo skloniti mešetare od sporta i vratiti mu njegovu bit. Ako Irska, Danska, Švedska i Norveška imaju poluamaterske lige, a bogatiji su i sređeniji od BiH u svakom smislu, ne vidim što se mi tu imamo kurčiti. Po kojem osnovu mi imamo profi lige? Po kojem osnovu udruge građana, što naša sportska društva jesu, mogu poslovati kao profesionalni sportski pogon? A? Naravno da je to potpuno ludilo, ali samo jedno od ludila koje živimo. Pod hitno treba mijenjati zakon o sportu i amaterizirati sve sportske pogone. Djeci i roditeljima razlog za bavljenje sportom ne smije biti novac. Sportu u BiH treba vratiti suštinu, a to jedino amaterizacija može učiniti. Fokus mora biti na radu s djecom. Od sporta se mora maknuti politika i kojekakvi „biznismeni“, a to se može jedino ako ne postoji financijski interes.
Kad poželim da Velež ispadne u kantonalnu ligu to je zbog toga što sam uvjeren da, kad ne bude ni ovo malo para što ih ima, sve će pirane otići na drugo mjesto tražiti hranu. Tad možemo krenuti iz početka. Vratiti klub i radost igre mostarskoj djeci, koja će istinski cijeniti proleterski crveni dres. A onda ću i ja ponovno ići na stadion, a i mnogi drugi koji se na pomen Veleža uzrujaju i rastuže, jer ne mogu podnijeti sve što se događa s klubom u koji se zaklinju cijeli život.
(zurnal.info)
polako se zahuktava nova nogometna sezona i Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi postaje dio povijesti. Ex – Yu klubovi već se naveliko blamiraju po europskim travnjacima, a mene nešto vuče da obnovim gradivo s proteklog svjetskog šampionata, jer, kako god uzmemo, to je najveći ovogodišnji sportski događaj. Prebirem po tekstovima koje sam pisao i slažem dnevnik s proteklog svjetskog prvenstva. Želim sačuvati trenutke kojih se vrijedi sjetiti, trenutke koji su meni tog dana bile najbitnije
09.06.2010.
BUNTOVNICI, VOĐE, KARIZMATICI
Da, meni je bez sumnje Maradona onaj najveći. Uvijek sam volio takve igrače, pomalo divlje karaktere, ali beskrajno talentirane ljude, nekakve paranoike, koji kao da cijeli život žive iz inata i usprkos, uglavnom, izmišljenim zavjerama. Zbog njih je nogomet toliko nalik životu, a zbog toga je ta magična igra toliko obožavana.
Cantona, Zidane, Maradona to su moji ljudi, buntovnici, karizmatici, prave istinske vođe, oficiri koji izlaze na crtu na čelu svoje bande.
11.06.2010.
MOKOENA, AARON
Kapetana domaćeg tima mama je kao klinca oblačila u žensku odjeću kako bi ga spasila od noža aparthejdovih reakcionara.
12.06.2010.
PITANJE DANA
Da li će Diego Maradona živ dočekati kraj prvenstva?
Čovjek je u okviru trenerskog prostora prehodao cijelu trasu Giro D'Italia. A još poskakivanje, mahanje, grimase. Činilo se da bi najradije obuo kopačke i utrčao u teren.
13.06.2010.
STRANAC
Da je na golu Alžira stajao jedan od najslavnijih spisatelja svih vremena možda šut Slovenca Korena ne bi odsjeo u mreži. Naime, Albert Camus je u mladosti stajao na golu slavnog alžirskog kluba Racing Universitaire Algerois. Kasnije je čuveni egzistencijalist tvrdio da je sve što zna o moralu i odgovornosti naučio od nogometa. Poslije je napisao: “Danas mi je umrla majka.”. Ostalo je povijest.
14.06.2010.
TKO LETI VRIJEDI, TKO NE LETI NE VRIJEDI
Miroslav Klose jučer je prestigao rekord Sandora Kocsisa po broju golova koje je postigao glavom na svjetskim prvenstvima.
VIC DANA
„Ako sam ja star sa svoje 32 godine ne znam što bih onda rekao za svog djeda?“
Izjavio je to legendarni, simpatični milaneški pit bull Genaro Gattuso kao reakciju na opasku novinara da je talijanska reprezentacija prestara.
15.06.2010.
ISTINA DANA
„Za sada se u grupi smrti može umrijeti jedino od dosade.“
Izjava je to HRT – ovog komentatora tijekom utakmice Obala Bjelokosti – Portugal.
16.06.2010.
NEKI ČUDNI NAVIJAČI
"Somos los hinchas, más anarquistas, los mas borrachos, los más anti-fascistas..." Mi smo navijači, najveći anarhisti, najveće pijanice, najveći antifašisti…” – kaže pjesma čileanskih navijača. Živjeli!
TUŽNA VIJEST
Nogoloptačko magnovenje u koje sam upao posljednjih dana prekinula je jedna tužna vijest. 15.06.2010. godine u Beogradu, veliki glumac i ljudska gromada, Bekim Fehmiu izvršio je samoubojstvo u 74 godini života. Mirno spavaj, Odiseju!
17.06.2010.
PLAY OF THE DAY: MESSI, AGUERO, HIGUAIN
Nađete snimku i reprizirate je nekoliko puta. Messi sa 16 metara podbacuje nogom loptu na lijevo krilo, Kun Aguero iz prve, vanjskom prebacuje odbrambene igrače Koreje i Higuain loptu posprema u gol. Bravo, Argentina!
18.06.2010.
ZIMA
Nešto nedostaje ovom prvenstvu. To nešto je raskalašeni ljetni ugođaj. Pa tamo je zima. Zato svi izgledaju onako pokislo u onim jaknama, šalovima i rukavicama. A i cijela atmosfera je nekako oblačno sumorna. U tome možda treba tražiti i razlog što i mnoge ekipe izgledaju kao medvjedi u hibernaciji. Uspavano.
KAD SMO VEĆ KOD MEDVJEDA U HIBERNACIJI
Engleska. Što li je ono bilo? Utakmica Engleska – Alžir najviše podsjetila me na legendarni skeč Monthy Pythonovaca u kojem se odigrava utkamica između grčkih i njemačkih filozofa. Samo na ovoj utakmici nitko nije dreknuo „Eureka!“ i shvatio da za pobjedu treba dati gol.
19.06.2010.
DIEGOVA PRESS KONFERENCIJA
Novinar: "Vrlo ste bliski sa svojim igračima, puno zagrljaja i poljubaca. Može li ljubav pomoći u osvajanju SP-a? Jeste li po prirodi tako otvoreni ili ste to naučili tijekom igrače karijere?”
Maradona: "Ako me pitate jesam li homoseksualac, nisam. Volim žene, jako volim žene. Zabavljam se s Veronikom. Ima 31 godinu, plavuša je i jako je zgodna.”
20.06.2010.
PARAGVAJ
Oni su još jedan dokaz da na se na ovom prvenstvu najbolje snalaze južnoameričke ekipe. Sve su velike europske selekcije podbacile. Paragvaj ima sjajan napad i čini se prilično pametnog selektora, kojem je prva linija obrane upravo njegov napad kojim vrši pritisak i tjera protivničke braniče da budu, ponekad i previše oprezni. I dok se stoperi bave napadačima iz drugog plana u prazan prostor ulaze igrači sredine terena i pospremaju u mrežu što se ima pospremiti. Nekad davno je Ljupko Petrović sa Zvezdom na istu foru dobio Kolo Kolo. Dok su ovi pazili Pančeva i Savičevića iz drugog plana je ulijetao Vladimir Jugović. Kad su čileanci shvatili što se događa već je bilo kasno.
FABIANO
Drugi gol koji je postigao Slonovima je remek djelo. Ali nažalost čak je dva puta u toj akciji igrao rukom. Bez tog nezanemarivog detalja bio bi to jedan od najljepših golova ikad. Čak dva sombrera je prodao u par metara i zakucao loptu u gol. Ovako, Fabiano, srami se!
21.06.2010.
BRAZIL, ARGENTINA, NIZOZEMSKA, ŠPANJOLSKA
To je nakon prva dva kola raspored favorita po mom mišljenju. No, što se još sve može dogoditi ne znamo. Španjolci ako puknu od Čilea uopće neće proći, iako je to teško za vjerovati.
EL DIEGO
Uvijek se vratim Diegu. Danas je kritizirao Fabiana. Ljudi se smiju. Kako autor „Božje ruke“ može zamjerati Fabianu štopanje lopte rukom? Po meni Diego ima pravo reći što god hoće. Zašto? Zato što drugi ne dijele njegovu strast. Nemaju i nikad nisu imali toliku luđačku predanost nogometu. Jeste vidjeli kako zaljubljeno gleda loptu kad doskakuće do njega u aut? Ako niste, pratite taj pogled. Diega kamere vole i ne trebate to dugo čekati. Čak i danas on je najveća zvijezda Mundijala. Ako je Stevie G. istinski vođa, pravi kapetan, što je onda autor slijedeće izjave: „Igranje za reprezentaciju bi trebala biti najvažnija stvar na svijetu. Ako trebamo putovati tisuće i tisuće kilometara, to ćemo uraditi. Ako trebamo igrati četiri utakmice tjedno, uradit ćemo to. Ako trebamo živjeti u malim hotelima koji se raspadaju, prihvatit ćemo to... Dat ćemo sve, sve za dobrobit reprezentacije, za plavu i bijelu boju...“. To je Santa Maradona. Najveći zbog svoje luđačke strasti.
22.06.2010.
NEĆE U GOL
Priča se o ukletom argentinskom dresu s brojem 10. Poslije Maradone samo je Ortega bio strijelac na Mundijalu noseći taj dres. Messija ne ide pa ne ide. Posljednjih deset minuta protiv Grčke svi su radili za njega, najviše što je napravio bila je stativa. Nadam se da malog genijalca to neće frustrirati u idućim utakmicama. Ima u toj ekipi puno njih koji mogu zabijati.
23.06.2010.
BRAĆA
Udario brat na brata. Braća Boateng na različitim stranama. Povijesni trenutak. Blic blic.
JUGOSLAVENI
Natrag u zmajevo i orlovsko gnijezdo. Slovenija i Srbija.
Slovenci su pružili više na ovom prvenstvu. Djelovali su samopuzdanije i sigurnije u ono što mogu napraviti za razliku od Srbije koja je još jednom demonstrirala svijetu što znači imati luzerski balkanski mentalitet. Na koncu ni jedni ni drugi nisu zaslužili da prođu. Imali su svoje šanse i nisu ih iskoristili. Slovenci su prolaz zijanili u utakmici protiv Amera, koju su ionako trebali izgubiti. Ipak, šokantno je ispasti tek nakon što je utakmica završila. Sve ste vidjeli. No, Zmajčeki mogu biti ponosni na svoja ostvarenja na Mundijalu.
Srbija je u čak dvije utakmice pobjedila sama sebe. Protiv Ghane i protiv Australije. Ali to je stara balkanska priča u kojoj čak i vrhunski igrači poput Vidića u nacionalnom kontekstu djeluju potpuno izgubljeno. To je Balkan. Kad treba preuzeti odgovornost ti se izgubiš.
24.06.2010.
MOTORI
Honda i ekipa su istinski prijatno iznenađenje. Prvi put u njih ama baš nitko nije vjerovao, ali oni su radili, radili i pokazali da tu ima materijala za dobar nogomet. Honda je jedan od najizrazitijih lidera na ovom prvenstvu. Miura i Nakata, legende japanskog nogometa, nisu mu ni do koljena. On i južnokoreanac Ji Sung Park su dokazali da su veliki igrači, lideri, a njihove ekipe pokazuju što znači imati pravi sportski duh.
ARRIVEDERCI
Nemaju Azzrui potrebnu veličinu. Vidjelo se to od prve utakmice. Ali toliko puta do sada pokazali su da se na njih uvijek mora računati. OK, ne baš uvijek. Na primjer od tekme protiv Slovačke više ih nema u našim računicama. Finalisti prošlog Mundijala odoše na godišnji. Odoše i Danci za koje sam vjerovao da su puno ozbiljnija ekipa. Neka. Neka ludilo traje.
25.06.2010.
0
Sramota. Sramota kako su odigrali. Kao da su se prepali jedni drugih. Brazil i Portugal. Ništa. Ništica. Ali apsolutno. Malo udaranja i to je to. Dosada u slijedovima. Netko će im to naplatiti.
OSMINA
Evo ih:
Urugvaj – Koreja. SAD – Gana. Nizozemska – Slovačka. Brazil – Čile. Španjolska – Portugal. Pargvaj – Japan. Argentina – Meksiko. I klasik kao Sinatrine pjesme. Njemačka – Engleska.
27.06.2010.
PLAY OF THE DAY: LUIS SUAREZ
Oba urugvajska zgoditka su bomboni. Forlanov pas za 1:0 je jedan od onih koje nitko osim njega i Suareza nije vidio kao mogućnost. Ali drugi gol Luisa Suareza je rijekti master piece ovog prvenstva. Taj udarac me podsjetio na onaj Edina Džeke za 1:0 protiv Belgije. Opet nešto što nitko osim Suareza u tom trenutku nije mogao predvidjeti. To je jedna od odluka koja spašava život, odluka koja se donosi u sekundi kad se čini da više nema izlaza. Time je Suarez istaknuo kandidaturu za najboljeg strijelca prvenstva. Ima moć, a ima i s kim igrati.
URUGVAJ
Sjajna ekipa. Upozoravao sam na njih. Prvi gol na prvenstvu su primili tek u osmini finala. A o njihovom napadu ne treba trošiti riječi. Uvijek će dati gol. Cavani, Forlan, Suarez. Na klupi „ludi konj“ Abreu. Nezahvalno je predviđati gdje su im granice, ali raspored im ide na ruku, a oni izgledaju uvjerljivo.
28.06.2010.
ENGLESKA
Gledao sam utakmicu s mojim drugom iz Škotske. Three Dead Lions! To je bio zaključak kako igra Engleska. Čak ni on nije likovao kao što Škoti čine kad Engleska gubi. Naprosto ne želi likovati zbog tuđeg jada. A Engleska je stvarno izgledala jadno. Dobro, sudac im nije priznao čist gol i to je moglo utjecati na konačni rezultat. Rekao bih da bi bilo OK da se bune da je do kraja ostalo 2:1. Ali primili su još dva komada i neka budu sretni što su to bila samo dva komada. Ništa nije štimalo. Opet je jedino kapetan dao sve od sebe. Lampard je na ovom prvenstvu odigrao četiri najgor eutakmice svog života. Upson je vrlo čudan izbor za drugog stopera naročito kad se zna da je Capello kući polao Michaela Dawsona, no, što je tu je. Nije se dogodilo ništa na što svi navijači Engleske nisu navikli u prošlosti. Ali je sramotan način na koji se ispadanje dogodilo. Bez žara, bez muda. Sa scene odlazi jedna generacija velikih igrača, a ne vidim tko će ih naslijediti.
NJEMAČKA
Moćno. Precizno. Konkretno. Bila je milina gledati Njemačke kontre. Izgledalo je tako jednostavno. Uostalom, svaki njihov napad je bio potencijalna opasnost. Mislim da s Ballackom ne bi izgledali ovako dobro. Igra bi se prečesto zaustavljala na njemu. Opet su najspremnija ekipa prvenstva. Ozil je čudo. Kakva smirenost i autoritet. Mueller je pokazao da ga se bespotrebno podcjenjuje. Dečko je stvarno novi Stevie G. Kedhira igra što je potrebno za ekipu. Ljudi su naprosto uvijek dobri sviđalo se to meni ili ne. Smatram da su oni prva ozbiljna prepreka za Argentinu. Ako njih prođu, Diego & Sons će biti prvaci.
29.06.2010.
Rođendan moje sestre Marjane.
NA KLUPI
Čekamo vijest da je El Loco Bielsa, izbornik Čilea, nakon utakmice sa Brazilom, demolirao svlačionicu, odgrizao uho Humbertu Suazou i slomio nos dvojici zaštitara. El Loco je stvarno bio lud.
30.06.2010.
LJUDI ODLAZE I ODLAZE
Ciao Erikkson, ciao Lagerback. Vjerojatno i ciao Don Fabio iako će oko toga biti još priče. Polako se odvijaju i druge priče uz utakmice. Mijenjaju se treneri. Igrači potpisuju nove ugovore. Di Maria je u Realu. Matta ide u Barcu. Hernandez u ManU. Tijekom ovih dana bit će ispričana još masa nogometnih priča.
THE BEST
Brazil se vratio na mjesto najvećeg favorita. Svi još uvijek sumnjičavo gledamo na Argentinu, ali oni će svoju istinu reći već protiv Njemačke. Španjolci i Nizozemci su teški, ali pobjeđuju, tko zna koliko stvarno mogu. Nizozemci će to pokazati u četvrtini finala. Španjolce ćemo bojim se čekati do polufinala da pokažu koliko objektivno vrijede. Od ostalih, Urugvaj se čini najozbiljnijom prijetnjom favoritima. Ako dobiju Ghanu, ostalo je stvar motivacije, a toga im ne manjka.
03.07.2010.
ROLLING STONE
Ako Mick Jagger dođe na utakmicu i navija za vaš tim sigurno ispadate. To je, do sada, bio slučaj na južnoafričkom Mundijalu.
PLAY OF THE DAY: SEBASTIAN ABREU
U utakmici između Ghane i Urugvaja pala su dva prekrasna gola tijekom 90 minuta. Muntari i Forlan su sjajnim udarcima izvana matirali protivničke vratare. Gol Brazila Nizozemskoj je bio perfekcija.
Ali ima jedan drugačiji čovjek. Tipična južnoamerička prznica i veselko. Ime mu je Sebastian Abreu, a nadimak Ludi konj. I stvarno moraš biti konj i još dobro lud da bi onako izveo odlučujući jedanaesterac. Kakva jebena drskost! Svaka čast! Ipak, da sam mu ja trener, za kaznu bih mu poslao sve vlastite bolničke račune na naplatu.
DUNGA I DUMPKOPF
Dunga je nadimak dobio po patuljku Glupku iz Snjeguljice. Ali u utakmici protiv Nizozemske jedan drugi tip je bio, kako bi to Njemci rekli, Dumpkopf. A to je Felipe Melo. Mislim, Dunga izvuče Bastosa iz igre jer je ovaj bio zreo za crveni kad se odnekud pojavi Felipe Melo i krvnički, nimalo brazilski sruši i nagazi Robbena. A dobitnik ovogodišnje Zlatne kante u Italiji za najgoreg igrača kojeg se smatralo pojačanjem je u desetoj minuti utakmice odigrao genijalan pas ka Robinhu. Taj pas je pretvoren u gol. Bilo je to jedno od onih dodavanja koje iz igre izbacuju cijelu protivničku odbranu. I tad se činilo da je Brazil stvarno premoćan za bilo koga na prvenstvu. Ali gos'n Melo je imao drugačiji plan. Prvo je skinuo loptu svom vrataru s ruke i postigao autogol, a nakon toga još fasov'o i crveni da zacementira sudbinu svoje ekipe. Dečko je stvarno biser prvenstva.
04.07.2010.
PLAY OF THE DAY: NJEMAČKA
Play of the day ide cijeloj ekipi za apsolutno savršenstvo kojim su razbili Argentinu. Fascinira njihov automatizam i tjelesna sprema. Izgledaju kao da mogu precizno dodavati jedni drugima i zatvorenih očiju, u svakom trenutku znaju gdje se tko nalazi. A kontre!? Sve po PS-u, po knjizi. O želji ne treba ni pričati. Rezultat je rastao u njihovu korist, a oni su svo vrijeme igrali jednako kao da je 0:0. Nijemci su uvijek Nijemci. Zvuči otrcano, ali i ja se držim toga. Prije svega, ljudi ne rade nikakav cirkus, ne provociraju, ne pobuđuju pažnju javnosti ničim drugim do svojim nogometnim izvedbama. Ljudi naprosto igraju, rade svoj posao onako kako najbolje znaju, a znaju jako dobro. I još bili su prvi na prvenstvu koji nisu udarali Messija, a svejedno su ga učinili bespomoćnim. Za njih ništa nije nemoguće. Treba im se nakloniti, jer prije prvenstva nitko na njih nije ozbiljno računao, osim poslovičnog opreza i respekta koji standardno izazivaju.
DIEGO
Diego je prdnuo u šišu. Bilo je samo pitanje tko će kazniti slabe strane njegove ekipe. Od Nijemaca se i očekivalo da to urade. Osvetilo se Diegu nepozivanje Zanettija. Sva četiri gola Nijemci su dali preko lijevog krila, odnosnog desnog argentinskog boka, koji im je najranjivija točka od početka prvenstva. A nesreća je rano krenula. Izgubljeni Otamendi prvo radi prekršaj i onda kasni zatvoriti Muellera. I sve to u 3. minuti. Odmah se vidjelo u kojem pravcu će otići utakmica. Diego je gledao debakl bez prave reakcije. Primiti četiri gola po istom boku i ne mijenjati ništa na toj poziciji može još jedino Slaven Bilić, kojeg je Capello razbio preko Pranjića. Genij je mislio da je dovoljno izaći na teren i da će njegovi čudesni igrači već nekako rješiti utakmicu. To protiv Njemaček ne prolazi. Argentini se u ovoj utakmici može jedino čestitati na korektnoj igri, jer oni nisu poput Brazilaca krenuli u tučnjavu zbog vlastite nemoći. Može im se čestitati i što imaju Carlita Teveza, koji je svojom trkom i trudom pokazao zašto ga obožavaju navijači gdje god igrao. No, nitko ga nije pratio. A Messi nije Maradona. Messi nije ni Zidan. Ta su dvojica mogla sami pobjeđivati, poput Diega u Meksiku ili Zidanea u Njemačkoj. A evo i Ville u Južnoj Africi.
NIŠTA
Ništa nije ostalo od južnoameričke dominacije. U polufinalu su čak tri europske ekipe i jedino Urugvaj brani čast ostatka svijeta.
Koliko će Forlan biti u stanju potegnuti? Hoće li maleni Ajaxov Lodeiro pokazati potencijal protiv „svojih“ Nizozemaca, sad kad nema Suareza? Hoćemo li gledati reprizu finala iz 1974. godine? Nizozemska Vs. Njemačka.
Sve što smo vidjeli do sada govori da hoćemo, ali ima tu još prostora za drugačiji rasplet. Veliki šok bi bio vidjeti Urugvaj na tronu. Bio bi im to treći put. Ali teško da ćemo gledati taj film. Osobno, volio bih svjetskog prvaka iz polufinalnog para Urugvaj – Nizozemska. No, to što bih ja volio najmanje je bitno. Bitno je da do kraja vidimo još četiri sjajne utakmice. Ali prije toga, dva dana odmora.
06.07.2010.
NA MARGINI
Listam dnevne novine. Već se lagano sastavljaju najbolji i najgori timovi prvenstva. Sabire se statistika, broje novci, nagrade i pogrde. Napoli zove Maradonu na klupu. Hobotnica Paul prognozira konačni ishod prvenstva. Uhapšen je vrač koji je izglandjivao pitona. Turisti lagano napuštaju jug Afrike.Sve je to znak da se još jeda nogometni praznik bliži kraju.
FORLAN ISPADA IZ IGRE
Još jednom je pokazao da je veliki igrač. Tabarez je pokazao da je veliki trener. Urugvaj je igrao strpljivo i kad je gubio. A onda je Blek Stena raspalio potkraj prvog poluvremena i vratio Urugvaj u igru. No, budući je njegov tim na koncu izgubio, Forlan je ispao s prvenstva i vjerovatno ga više nećemo gledati na velikim međunarodnim nogometnim smotrama. Vrijeme je, nakon tekme za treće mjesto, da se pozdravimo sa još jednim velikim Diegom.
URUGVAJ
Mjesto šarenih ptica. Računao sam na njih. Ali ipak su me iznenadili. Prije svega defenzivnim potencijalom. Tu ima ozbiljnog materijala. Arevalo, Fucile, Lugano je dobro poznata kuka, Godino, Victorino, Perez, Perreira. Sjajni momci. Da su Lodeiro i Gargano malo zreliji Urugvaj bi igrao finale i bio svjetski prvak. To odgovorno tvrdim. I ovako su odigrali odličan turnir, imali su i sreće kad im je trebala. Ostali su zadnja južnoamerička ekipa na prvenstvu i do kraja odigrali hrabro i pošteno. Nisu tukli i provocirali. Igrali su i puštali druge da igraju. I da im Nizozemci nisu utrpali i treći gol odmah nakon drugog u svega par minuta, moglo je svašta biti. Posljednje tri minute su svakako bile dramatične, ali tada je već bilo kasno, unatoč golu za 3:2. Urugvaj može i mora biti ponosan na sve što su napravili.
08.07.2010.
PAUL THE OCTOPUS
Sigurno će se neki šaljivi Dalmatinac sjetiti da u svom restoranu na meni uvrsti jelo pod nazivom Paul the Octopus. Prijat će i španjolskim i njemačkim turistima.
BEZ ISPALJENOG METKA
Svašta sam, na ovom prvenstvu, vidio po prvi put u životu. Ali da ću vidjeti Njemačku kako gubi bez ispaljenog metka to nisam ni sanjao.
ADIO ELF
Elf je igrao najbolji nogomet na prvenstvu. Ali izgubili su trenersku partiju šaha. Trochovski nije bio dostojna zamjena za Muellera. Po meni su Kroos ili Marin trebali biti opcije od početka, ali izgleda je Lowa uhvatila frka pa je izašao s jednim prilično bezličnim igračem na poziciji koja mu je do sada donosila prevagu. Low je očekivao bezglave napade Španjolaca iz kojih su trebale rasti njihove savršene kontre. Međutim Španjolci nisu niti jednog trena igrali previše okomito te samim tim nisu pružili Njemcima šansu da igraju ono što su igrali protiv Engleske i Argentine. Budući je rezultat bio OK, Low nije reagirao na vrijeme i korigirao napadačku formaciju. To mu se obilo o glavu, jer Španjolci su svoju šansu dočekali, a Elf nije. Svejedno, svaka im čast na onom što su do sada pokazali. Izgubili su, kako rekoh, partiju šaha. A mi nogomet ipak volimo zbog onoga što su Njemci igrali u osmini i četvrtini finala.
POVIJEST
Ovo prvenstvo je istinski povijesno. Dobit ćemo 8. naciju svjetskog prvaka. Nakon dugih 12 godina netko će se po prvi put u povijesti uspeti na tron. I po prvi put u povijesti europska ekipa će biti prvak izvan matičnog kontinenta. Netko će naplatiti silne godine frustracija i propalih nadanja. Let it be!
11.07.2010.
PLAY OF THE DAY: FORLAN
Diego, Deigo!!!
Nije baš najsretnije uhvatio onaj volej nakon Arevalovog centaršuta, ali Jabulani je ušao u mrežu. Forlan je još jednom pokazao da je grande. Bio je tu, na svakoj utakmici, sto posto unutra sa svime što zna i ima.
LJEPOTA
Njemačka i Urugvaj odigrali su jednu potpuno otvorenu utakmicu. Tu nema smisla pričati o formacijama i taktičkim postavkama. Ljudi su naprosto izašli na teren i igrali. Jako lijepo. Bez bitke. Za gol više.
URUGVAJ
Pravde nema. Nema. Da je ima Forlan bi danas dizao pehar prvaka svijeta. Teško da će biti proglašen najboljim igračem prvenstva, ali sigurno je da ćemo ga zauvijek pamtiti po igrama na ovom prvenstvu. Izgledao je i igrao kao vitez. Podsjećao je svijet na neka bolja vremena, drugačije i bolje ljude. Vrijeme kad su čuda bila moguća, a u stisnutim zubima ležala je ljubav prema igri.
Na koncu, nedostajalo im je snage. Dok su je imali mogli su parirati svakome. Utakmicu za treće mjesto izgubio je Suarez promašivši dvije mrtve šanse. No, Urugvaj se vratio među velike. A ovi igrači imaju još godina za dokazivanje. Čekamo Gargana i Lodeira, a i Suarez nam je dužan još poneku stvar. Svaka čast, Urugvaj!
DANAS
Danas i nije baš neki dan. 11.07. Neke mračne i teške priče vise nam iznad glave. Sjećamo se dana kad je svijet izgubio iluziju da može računati na ljudskost. Kad je svo licemjerje svjetske politike izašlo na površinu. Ali danas ćemo gledati i finale Mundijala. Svašta možemo misliti. Svašta možemo ispričati. Pravde nema. Već sam rekao. To je to i to je tako. Neka se zlo više ne ponovi! Jedino je što mogu poželjeti. Neka naša tuga i strahovi počivaju u miru.
12.07.2010.
HOLANDEZI
Kakav ukleti brod. Treće finale i još jedan ćorak. A imali su ga. Robben je zapucao dvije mrtve šanse. Kao da se prepao trenutka u kojem se našao. Ono što je grozno u svemu jeste tučnjava koju su forsirali od samog početka finalne utakmice. Dobro su prošli sa samo jednim crvenim kartonom. Napadačka igra im je išla skoro isključivo preko desnog boka. Na koncu nisu imali ni sreće. Moraju čekati neku mirniju luku od Rta Dobre Nade da se usidre na pobjednički dok.
ESPANA
Bili su najveći favoriti i na koncu osvojili prvenstvo. Igrali su koliko je trebalo. Dali golove kad je bilo najvažnije. Nisu odigrali ni jednu baš veliku utakmicu. Njihove igre s ovog prvenstva nećemo prepričavati unucima. Ali su odigrali pobjednički. Sve što prati velike ekipe bilo je tu. Malo sreće, malo sudačkih odluka, mentalna čvrstina, golman koji je ih je držao iznad vode kad su mogli potonuti. Svejedno, najjača su ekipa i zasluženo su digli pehar. Aura gubitnika je prošlost. Španjolska je aktualni europski i svjetski prvak.
NIJE GEORGE, ALI JE BEST: DIEGO FORLAN
Oh, kako sam bio u krivu da će ga zaboraviti, jer se nije popeo na sam vrh. Izgleda su i drugi vidjeli ono što sam vidio i ja. Diego Forlan je najbolji igrač turnira. To mi je najdraža vijest pristigla iz Južne Afrike. Sve sam već rekao i napisao o njemu. Diego je zasluženo među velikima. Bio je najveća personifikacija strasti spram igre na ovom turniru. Čovjek vitez, romantik.
CASILLAS
Tu nema spora. Iker je najbolji golman turnira. Izvadio je ekipu kad god je to bilo potrebno. Niti jednom nije kiksao. Da biste bili prvaci na vratima mora stajati takav lik.
TRENER TURNIRA
Ja bih tu istaknuo Milovana Rajevca. Svi smo se pitali tko je taj tip? Neki miran, nepoznat čova, od Gane je napravio najozbiljniju reprezentaicju Afrike. Za više od onoga što su napravili nisu imali sreće.
STRIJELCI
Forlan, Villa, Muller, Sneijder. Svi po pet komada. Nema Ronalda, Messija, Rooneya. Već smo ih odavno zaboravili i ispratili s turnira. Forlan je najbolji igrač turnira. Muller najbolji mladi igrač. A igrali su utakmicu za treće mjesto. Znači, ima još prostora za objektivno prosuđivanje.
21.07.2010.
I BI AFRIČKI MUNDIJAL
Najviše sam pominjao dva Diega. Forlana i Maradonu. I kad pogledam BH nogometnu stvarnost istinski ću žaliti što se više ne bavim njima. Čeka nas neizvjesnost. Hoće li stvarno bezobraznici iz BH nogofuti saveza do kraja uništiti i ono malo nogometnog ponosa koji nam je ostao??? Velež se raspada. Savez se inati s međunarodnim nogometnim institucijama koje su, pokazalo se to i tijekom ovogodišnjeg Mundijala, jače od državnih političkih struktura velike Francuske. BH prvak bez ispaljenog metka gubi od izraelskog šampiona. I zbog toga su iluzije lijepe. Zbog jada u kojem se budimo svako jutro. Lijepo je živjeti u iluzijama. Lijepo je biti opsjednut igrom. Lijepo je sjećati se Mundijala. Od svakog nam ostane poneka uzvišena herojska priča, epska priča, a takvih je sve manje u svijetu pretrpanom informacijama, u svijetu u kojem se i smrt i genocid zaboravljaju preko noći.
(zurnal.info)
Pred novim selektorom bh. košarkaške reprezentacije Sabitom Hadžićem su kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2011. Iako se razmatrala mogućnost da selektor BiH bude ili Božo Maljković, ili Svetislav Pešić ili Jasmin Repeša ili..., KS BiH se odlučio za domaće kadrove. Saradnik Žurnala je razgovarao sa novim selektorom o šansama BiH da se plasira na EP u Litvaniji 2011. godine, o novim igračima i starim problemima
Sabit Hadžić će ponovo sjesti na klupu muške košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine. Nekadašnji proslavljeni košarkaš ima vrlo težak zadatak – vratiti našu reprezentaciju tamo gdje je godinama bila, na Evropsko prvenstvo. Popularni Sabe zna kako je voditi reprezentaciju BiH na velikoj smotri. Selektor našeg tima bio je 1997. u Španiji, 1999. u Francuskoj i 2001.godine u Turskoj.
Zašto ste se baš u ovom trenutku odlučili preuzeti košarkašku reprezentaciju BiH? Znate da trenutak nije nimalo pogodan, da je reprezentacija propustila učešće na posljednja dva Evropska prvenstva.
-Preuzeo sam je zato što mislim da svakome treba čast da bude selektor reprezentacije BiH u bilo kojem sportu. Mislim da ova reprezentacija ima potencijala da ode na Evropsko prvenstvo, ima dosta mladih i kvalitetnih igrača koji su zadnjih godina stekli dovoljno iskustva da opet konkurišu za odlazak na Evropsko prvenstvo.
Pouzdano znam da pojedini čelnici KS BiH nisu baš bili za to da Vi dođete na poziciju selektora. Šta se to promjenilo u međuvremenu?
-Neki ljudi u Savezu su razmišljali o nekim velikim imenima kao što je Boža Maljković, Svetislav Pešić i ostali. Vjerovatno su se rukovodili iskustvom Ćire Blaževića koji je došao ovdje pa riješio neke finansijske probleme, doveo neke sponzore. Ja mislim da je to bila ideja nekih ljudi u Predsjedništvu košarkaškog Saveza da dovedu neko zvučno ime i riješe neke finansijske probleme. Oni su uvijek govorili kako razgovaraju s tim ljudima i ako to propadne da će se okrenuti prema domaćim trenerima. Mislim da je to malo dovelo u nezgodnu situaciju domaće trenere...
Krajnje podcjenjivački prema njima...
-Podcjenjivački, da. Iako, nema razloga. Ja sam bio trener u reprezentaciji u vrlo teškom periodu, igrali smo sa najjačim evropskim reprezentacijama, dobijali smo vrlo jake selekcije kao što su Litvanija ili Hrvatska. Treba vjerovati u domaće kadrove i sigurno je da će se to vratiti.
Očekuje vas težak zadatak – morate vratiti povjerenje prema reprezentativnoj košarci. Ono je potpuno izgubljeno.
-U ono vrijeme kad sam ja bio trener u reprezentaciji mi smo pravili izvanredne rezultate. Pred prvenstvo u Francuskoj, mi smo u kvalifikacijama dobili devet od ukupno deset utakmica. Košarka je u to vrijeme bila na vrhu piramide bh. sporta. U zadnje vrijeme je interes za košarku opao. Gledajući zadnje kvalifikacije vidio sam da dvorane nisu bile pune. Jako je bitno da se interes za košarkom vrati. Ljudi dolaze na utakmice sa pobjedama. Ja se nadam da ćemo na početku kvalifikacija napraviti jednu, dvije pobjede koje će vratiti publiku u dvorane. Naravno, ta publika će nam pomoći da puno lakše napravimo rezultat koji bi nas odveo na Evropsko prvenstvo.
Treba vratiti povjerenje prema publici ali treba vratiti povjerenje i među same reprezentativce. Jeste li već razgovarali sa igračima, kako bi zaista oni najbolji došli na okupljanje?
-Reprezentacija treba da bude čast za svakog igrača. Naravno, mi uzimamo u obzir sve probleme s kojima se susreću reprezentativci u toku sezone. Neki zaista imaju predugu sezonu, neki igraju paralelno na tri fronta i troše se mnogo.Mi u ovom trenutku možemo napraviti vrhunski rezultat, možemo se plasirati na Evropsko prvenstvo samo ako iskoristimo sve potencijale. Znači, da nam dođu najkvalitetniji. Šta to znači? Recimo, ako se Mirza Teletović ne odazove da igra za reprezentaciju ili Kenan Bajramović, mi nemamo igrače takvog potencijala da ih mogu nadomjestiti, kao što to rade reprezentacije Srbije ili Hrvatske. Kod njih jedan igrač na poziciji ne znači ništa jer oni imaju tri - četiri igrača istog potencijala na toj poziciji. Zato moramo okupiti najbolji potencijal i onda se, uz dobru pripremu, plasirati na Evropsko prvenstvo.
Imate li već sada povratne informacije od reprezentativaca ?
-Trebam najprije potpisati ugovor pa ću onda početi razgovarati sa igračima. Moram ustanoviti ima li ko povrijeđen, da li su svi zainteresovani. Mene zanimaju samo motivisani, zdravi igrači koji će se identifikovati sa reprezentacijom. Jedino u tom slučaju možemo praviti rezultat. Moramo napraviti plan i program priprema, igračima omogućiti minimalne uslove za adekvatne pripreme. Ostale reprezentacije u grupi sigurno puno više ulažu i puno više će obezbjediti svojim reprezentativcima. Međutim, naš potencijal nam daje za pravo, možda i uz neke skromnije pripreme, da očekujemo da ravnopravno igramo sa njima.
Kad kažete da želite samo motivisane igrače to, pretpostavljam, znači da nećete nikoga moliti da igra za reprezentaciju, kao što je bio slučaj u prošlosti?
-Sigurno je da nećemo nikoga moliti. Većini igrača je čast što igraju za reprezentaciju. Ja se nadam da neću imati takvih problema. Kažem, možemo uzeti u obzir da su neki igrači istrošeni pa da im damo neke sitne ustupke, međutim ostali igrači moraju doći motivisani i ja se nadam, poznavajući većinu od njih, da će tako i biti.
Svaki novi selektor donosi nešto novo sa sobom. Možete li, eventualno, najaviti neko novo ime u selekciji?
-U ovom trenutku zaista ništa takvo ne mogu reći. Moram prvo obaviti razgovor sa igračima i onda ćemo pričati o imenima. Moramo iskoristiti sve resurse, ujediniti mladost i iskustvo. Da li sa nekim novim imenima ili sa reprezentativcima koji su iznijeli programe u prošlosti, to ćemo još da vidimo.
Bojite li se da nećete imati adekvatnu podršku od KS BiH? Ova institucija godinama funkcionira zahvaljujući entuzijazmu samo nekoliko ljudi.
-Ja sam upoznat sa problemima u Savezu. Svi moramo biti ujedinjeni ako mislimo da napravimo rezultat, a to je odlazak na Evropsko prvestvo. Ne samo ljudi u Savezu, nego i mediji i publika i igrači. Ako su me ti ljudi izabrali onda, naravno, očekujem da stanu iza mog programa. Ja ću sve uraditi što bude do mene. Došao sam tu zato što vjerujem u ovaj tim i ako budemo imali podršku puno lakše ćemo doći do tog Evropskog prvenstva.
Posljednjih dana se, kao vaši pomoćnici, spominju treneri Širokog i Slobode Ivan Velić i Senad Muminović. Jesu li to vaši novi saradnici?
-Ta dva imena su najobjektivnija, jer to su treneri iz domaćeg prvenstva. Radi se o vrlo kvalitetnim ljudima prvo, ali i vrlo dobrim trenerima. Senad Muminović radi kvalitetan program sa mladim ljudima u Tuzli i pravi dobre rezultate zadnjih godina. Ivan Velić je ove godine ostvario vrhunski rezultat. Osvojio je Prvenstvo sa Širokim. Obavit ću razgovore sa njima i zainteresovan sam da oni budu u reprezentaciji. Bilo bi mi zadovoljstvo da se oni odazovu pozivu.
Nakon što potpišete ugovor, kakav će biti dalji program, šta je predviđeno planom priprema za kvalifikacije?
-Moramo prvo vidjeti gdje će se pripreme obavljati. Prilikom izvlačenja grupa dogovorene su dvije utakmice 17. i 19. jula sa Crnom Gorom. Nama treba minimalno šest utakmica za pripremu. Pojavila se mogućnost igranja dvije utakmice sa Latvijom 28. i 29.jula, što bi nam odgovaralo. Ostaje nam prazan termin 25. i 26.juli, tu nam trebaju dvije utakmice i sve ćemo učiniti da pronađemo protivnika. To bi bio okvirni plan do početka kvalifikacija koje počinju 5.avgusta.
Na žrijebu kvalifikacionih grupa za Evropsko prvenstvo imali smo dosta sreće. Dobili smo Veliku Britaniju, Makedoniju, Ukrajinu i Mađarsku. Šta naša reprezentacija može u toj grupi?
-Po imenima to nisu atraktivne reprezentacije. Vi kada kažete Engleska svi razmišljaju o fudbalu. Međutim, Englezi su se zadnjih godina dosta digli u košarci zato što imaju tri-četiri NBA zvijezde koje će sigurno igrati u ovim kvalifikacijama. Pokazali su nam u prošlim kvalifikacijama da su jako kvalitetan tim. Oni su po meni tihi favoriti u našoj grupi. Makedonija je učesnik posljednjeg Evropskog prvenstva, jako kvalitetan tim sastavljen od iskusnih igrača koji igraju u dobrim evropskim klubovima, pojačani sa jednim Amerikancem na poziciji playmakera. Ukrajina nije bila na zadnjem Evropskom prvenstvu, međutim na ranijim su bili konstanta. Tu su i Mađari čija je košarka u ekspanziji. Nas ne čeka nimalo lagan zadatak. Moramo napraviti maksimum, iskoristiti preostalo vrijeme da bi mogli ravnopravno igrati sa njima.
Može li otežavajući faktor biti činjenica da se kvalifikacija igraju u gustom terminu od samo 20-tak dana?
-Dosta utakmica je u kratkom periodu, što znači da moramo imati 14 spremnih igrača. Ko to bude imao biće u prednosti. Prednost ostalih timova je što su igrali zajedno. Ta Engleska je igrala Evropsko prvenstvo, ostao je isti selektor, znači da im treba kraći period za dobru pripremu. Ja s većinom igrača nisam radio, znači dolazi jedan novi sistem rada, zato treba malo duže vremena, ali zato i organizujemo ove utakmice kako bi nas dovele u optimalnu formu.
Bez obzira na sve prepreke, otežavajuće faktore, realno je da očekujemo borbu za plasman na Evropsko prvenstvo u Litvaniji 2011.godine ?
-U najmanju ruku ćemo igrati ravnopravo.Tu će odlučivati sitnice. Treba imati i jak teren pa zato stalno i prizivam našu publiku da nam pomogne u tome. Reprezentacija koja misli otići na Evropsko prvenstvo mora dobiti sve domaće utakmice i jednu ili dvije utakmice na gostovanju. Zato molim našu publiku koja nam je puno puta pomogla da vjeruje u naš kvalitet, jer ovi momci koji su sada u reprezentaciji trebali su malo vremena da sazriju i nisu se mogli nositi sa bremenom favorita i odlaskom na Evropsko prvenstvo. Međutim, mislim da su, što kroz klubove, što kroz reprezentaciju, sazreli i da je sad prava prilika da se vrate na veliku scenu.
(zurnal.info)
Žurnalova reprezentacije Bosne i Hercegovine u sastavu: Marjan Mijajlović, Dženana Alađuz, Dario Mehmedović i Marko Tomaš u narednih mjesec dana svakodnevno će “nastupati” na Svjetskom prvenstvu u fudbalu. Od 11. juna pa sve do finalne utakmice prvenstva tačno mjesec dana kasnije naši će reprezentativci svakog dana, na sebi svojstven način, za čitaoce Žurnala izvještavati o novostima, podvalama, razočarenjima, očekivanjima i frustracijama na prvenstvu u Južnoj Africi.
Naš sportski TV komentator sa brazilskim stilom “igre” Marjan Mijajlović, praktična žena Dženana Alađuz, sportski novinar Dario Mehmedović i mostarski pjesnik Marko Tomaš pisat će o svojim fudbalskim doživljajima tokom Mundijala u Južnoj Africi. Bez zle namjere se nadamo da će vam njihovi tekstovi biti još jedan nezaobilazan porok kada groznica prvenstva počne. Uživajte.
POZIV ZA SPONZORE
Žurnal poziva sve zainteresovane sponzore da se priključe i podrže projekat “Reprezentacija BiH na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi”.
(zurnal.info)
Najbolji strijelac njemačke Bundeslige, bh. reprezentativac Edin Džeko najvjerovatnije će i naredne sezone nositi dres Wolfsburga.
Izvršni direktor kluba Dieter Hoeness izjavio je za DPA da Wolfsburg nije primio zvaničnu ponudu za bh. napadača, koji će, po njegovim riječima, ostati u bivšem njemačkom prvaku.
Dvadesetčetverogodišnji Džeko do ponedjeljka uvečer mogao je napustiti Wolfsburg za rekordnih 40 miliona eura. No, Wolfsburg nije dobio ponudu za nogometaša, mada je interesovanje pokazao Manchester City.
Džeko je s 22 gola u prošloj sezoni bio najbolji strijelac Budneslige, a u sezoni 2008./2009., kada je Wolfsburg bio prvak, bio je drugi strijelac s 26 golova.
Reprezentativac BiH imao je klauzulu u ugovoru s Wolfsburgom, prema kojoj mu je njemačka ekipa bila dužna automatski odobriti pregovore sa svakim klubom koji plati 40 miliona eura. Klauzula je prestala da važi juče u ponoć.
(Fena)
Navijači Real Madrida nisu zadovoljni što će njihov klub platiti obeštećenje od najmanje osam miliona eura za dovođenje Josea Mourinha, trenera evropskog prvaka Intera.
U anketi sportskog dnevnika "Marca", koji je najviše zagovarao doveđenje Mourinha, samo 32,6 posto navijača izjasnilo se da je cijena od osam miliona eura 'objektivna', prenosi DPA.
Više od 67 posto čitalaca smatra da je cijena previsoka, ili su protiv dovođenja Mourinha po bilo koju cijenu.
Ankete "Marce" i većine web stranica pokazale su da većina navijača Reala nije za dovođenje "individualca" Mourinha, čija se odbrambena taktika ne podudara s 'tradicionalnom atraktivnom napadačkom igrom Reala'.
Većina navijača je za pružanje još jedne šanse Manuelu Pellegriniju, koji je u srijedu dobio otkaz.
Italijanski mediji danas su naveli da je predsjednik Reala Florentino Perez spreman da plati i 16 miliona eura, koliko iznosi otkupna klauzula za Mourinha.
Bez obzira da li je riječ o osam ili 16 miliona eura, to bi bilo najveće obeštećenje za jednog trenera u historiji nogometa.
Prošle godine Real je Villarrealu platio četiri miliona eura za Pellegrinija, koji je s asistentima madridski klub koštao osam miliona.
Mourinho je dogovorio četverogodišnji ugovor s Realom, vrijedan deset miliona eura po sezoni. Njegovi lojalni asistenti, koji su zajedno s njim prešli iz Porta u Chelsea, a potom i u Inter, došli bi također u Real.
Očejkuje se da Mourinho zvanično bude predstavljen kao novi trener Reala u ponedjeljak.
(Fena)
Nogometna sezona 2009./2010. u Bosni i Hercegovini završava se sutra, kada su na rasporedu susreti posljednjeg, 30. kola nogometne Premijer lige BiH.
Kolo prije kraja prvenstva naslov prvaka osigurao je Željezničar, koji će u narednoj sezoni nastupati u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Također, poznate su i tri ekipe koje će nastupiti u kvalifikacijama za Evropsku ligu. To su Borac, kao pobjednik Kupa BiH, te Široki Brijeg i Zrinjski.
Željezničar gostuje Leotaru u Trebinju, dok se u hercegovačkom derbiju sastaju Široki Brijeg i Zrinjski. Obje ekipe imaju šansu da preuzmu drugo mjesto na tabeli u slučaju poraza Borca, koji gostuje Sarajevu.
Posljednje kolo odlučit će ekipu, koja će uz Modriču napustiti Premijer ligu BiH. Za opstanak se bore Čelik i Laktaši, koji su u 30. kolu domaćini. U nešto boljoj poziciji je Čelik, koji ima bod prednosti i dočekuje Slaviju. Laktaši će na svom terenu dočekati Rudara, a u ligi ih ostavlja samo pobjeda, uz eventualni kiks Čelika na "Bilinom polju".
(Fena)
Muška seniorska odbojkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine sutra će u Brčkom protiv selekcije Gruzije odigrati revanš susret pretkvalifikacija za nastup na Evropskom prvenstvu 2011. u Austriji i Češkoj.
Nakon što su u prvom susretu gostima slavili sa 3:0 (25:16, 25:17, 25:15), izabranici selektora Nikole Matijaševića imaju dobru priliku da na domaćem terenu eliminiraju Gruzijce i izbore nastup u kvalifikacijama.
Takmičenje u kvalifikacijama odbojkaši BiH bi nastavili u grupnoj fazi s reprezentacijama Belgije, Slovačke i Ukrajine na dva turnira. Prvi će se igrati od 21. do 23. maja u Slovačkoj, a drugi u Belgiji od 28. do 30. maja.
Najbolja ekipa s ova dva turnira direktno će izboriti nastup na EP, dok će drugoplasirana igrati dodatne kvalifikacije.
Susret pretkvalifikacija BiH - Gruzija igrat će se u Brčkom u nedjelju u 16.30 sati.
(Fena)
Ako je Upravi FK Sarajevo malo i 28 hiljada maraka za prava prenosa utakmice između Sarajeva i Željezničara, koja je to ponuda koja bi ih zadovoljila. Ili su se oni već zadovoljili time što su onemogućili navijačima da vide “utakmicu svih utakmica” Premijer lige?
Predstavnici Fudbalskog kluba Sarajevo nisu prihvatili ponudu NTV Hayat od šest hiljada maraka, plus pet minuta marketing prostora za prenos “vječitog derbija” Premijer lige, da bi dan poslije odbi i mnogo povoljniju ponudu BH Televizije. Navodno, ni 28.400 KM, koliko im je nudila BHT1, nije dovoljno za “sportski spektakl” kakav je fudbalska utakmica između Sarajeva i Željezničara. Barem tako misle u Upravi FK Sarajevo. Obzirom da se ova utakmica, uslijed kazne, igra pred praznim tribinama, ovakva računica u najmanju ruku je nelogična, a samo se postavlja i pitanje: da li iza svega stoje neki drugi motivi ljudi koje vode FK Sarajevo.
MALO, MAJKU MU
Izgleda da za direktora FK Sarajevo nema ekonomske računice, pa nema ni prenosa. Nakon što je prvo odbio ponudu TV Hayat, Nihad Baljak, direktor FK Sarajevo, odbio je i ponudu BHTV.
Belmin Karamehmedović, urednik sportskog progrrama BHT kaže da su poslali ponuda, ali da još uvek nije stigao nikakav zvaničan, pismeni odgovor.
-Od Baljka sam dobio odgovor kako je zvanični stav kluba da neće biti prenosa - dodao je Karamehmedović.
Inače, zvanična ponuda BHT je 8.000 KM, četiri minute reklamnog prostora i dva skrola sponzora u poluvremenu, što je direktor Sarajeva ocijenio kao jako malo.
-Šta ću ja sa 8.000 KM, malo je to - kazao je Baljak.
NE TALASAJ
Pitali smo Baljka, da li je ovo direktna osveta navijačima i kazna što se utakmica igra pred praznim stadionom? Vidno uzbuđen, kazao je da naravno da nije osveta i da je jedini razlog što je ponuda izuzetno niska.
-I nemojte vi širiti tu priču da se mi svetimo navijačima, odakle vam taj stav da tako nešto govorite - kazao je Baljak.
Možda bi ova priča i imala smisla, jer 8.000 KM, jeste mali iznos, ali sa druge strane ako birate između nula maraka i 8.000 KM, plus reklamni prostor, velika je vjerovatnoća da birate ovo drugo.
I da ne bude zabune, ova priča se ne završava na 8.000 KM, već na mnogo više. Prema riječima Belmina Karamehmedovića, sportskog urednika BHT-a, četiri minute reklamnog bloka i dva skrola sponzora u poluvremenu, prema zvaničnom cenovniku iznosi 20.400 KM, što ukupno iznosi 28.400 KM.
E tek se sada postavlja pitanje, da li je do nepristojne ponude BHT-a, ili je nešto drugo u pitanju. Brojke govore za sebe.
(zurnal.info)
Prije tačno 20 godina, 13. maja 1990. na Maksimiru su se dogodili do tada neviđeni masovni neredi tokom utakmice Dinamo – Crvena Zvezda. Iako je o tom incidentu do sada napisano bezbroj što ozbiljnih što neozbiljnih tekstova, mnogi detalji ostali su neusklađeni – koliko je bilo povrijeđenih, kako su počeli neredi, zašto je Boban udario milicionera pa i da li je zaista pištaljka na Maksimiru označila početak jugoslovenskih ratova. Žurnal prenosi tekstove iz riječkog Novog lista i srbijanskog Kurira o istom događaju, ali su sagovornici novinara bili na različitim stranama
Novi list: KAOS, PALJENJE I OPĆI RAT
Počelo je tako što su Delije provalile na južnu tribinu. Naime, provocirala ih je manja grupa naših navijača tako što ih je gađala kamenjem te verbalno vrijeđala. Tada su apsolutno nadmoćne Delije probile ogradu te započeli tučnjavu s našima, kojih je bilo najviše tridesetak
13. svibnja 1990. godine, datum kada je u Maksimiru igrana utakmica Dinamo – Crvena zvezda, ostao je upamćen po neredima do tada neviđenim na stadionima bivše države. Najmanje šezdeset – po nekim izvorima i dvije stotine – ozlijeđenih osoba, divljanje navijača, masovni sukob Bad Blue Boysa s tadašnjom milicijom, kaos, paljenje trgovina i opći rat koji je satima vladao na ulicama istočnog dijela grada obilježili su utakmicu koju su mnogi navijači doživjeli kao prvi čin raspada Jugoslavije.
Mediji su kasnije učestalo promicali tezu kako je upravo tom utakmicom, prekinutom prije nego li što se desio i prvi udarac lopte, započeo Domovinski rat. Naime, svega tjedan dana prije toga završeni su prvi višestranački izbori na kojima je premoćno pobijedio HDZ. U Srbiji je, s druge strane, već godinama čvrstom rukom vladao Milošević, milicija se, kaže dugogodišnji predsjednik Udruge navijača Dinama Thomas Bauer, doživljavala kao organ Jugoslavije, te su usijani međunacionalni odnosi bili važan faktor u sukobima »Boysa« s Delijama, a potom domaćih navijača s milicijom. Prema izvještajima, povici poput »Ubit ćemo Tuđmana« ili »Srbe na vrbe« nisu bili rijetkost, te je pravo čudo da nitko nije poginuo.
– Počelo je tako što su Delije provalile na južnu tribinu. Naime, provocirala ih je manja grupa naših navijača tako što ih je gađala kamenjem te verbalno vrijeđala. Tada su apsolutno nadmoćne Delije probile ogradu te započeli tučnjavu s našima, kojih je bilo najviše tridesetak. Milicija je potpuno zakazala, naime, to je trajalo relativno dugo, a oni uopće nisu reagirali. Tada je ostatak stadiona poludio, kaže Bauer. Par tisuća Delija na utakmici je predvodio Željko Ražnatović Arkan, budući zloglasni ratni zločinac kriv za bezbrojne mrtve u ratovima na području bivše Jugoslavije. Godinama su se spominjale teorije kako je Arkan, za kojeg se smatralo da je bio agent Službe državne bezbednosti, dobio zadatak da izazove nerede te ispipa kako Hrvati »dišu«. Milicija je, po toj teoriji, namjerno pustila Delije da tuku Boyse, a potom ih zaštitila od domaćih navijača.
– Delije i dan danas priznaju da je on »od nikuda« uletio na mjesto njihovog vođe, što je čudno jer se zna kako se napreduje u navijačkoj hijerarhiji – morate imati određeni broj gostovanja te »podviga«. Po onom što znam, Kontraobaveštajna služba (KOS) je procijenila BBB-e, Torcidu i Armadu kao prijetnju Jugoslaviji te provodila nadzor. To je bilo samo tjedan dana nakon izbora, a znalo se da je Milošević preuzeo državne strukture, nastavlja Bauer. Na istoku i sjeveru stadiona bilo je prisutno petnaestak tisuća navijača Dinama, od kojih je veliki broj upao na teren kroz prethodno prepiljenu ogradu u pokušaju da pomognu svojim drugovima na jugu. Međutim, na travnjaku je došlo do brutalnog sukoba s policijom, koja je započela s masovnim »pendrečenjem«, upotrebom suzavca i vodenog topa. Pojedini »Boysi« poveli su napad na privremeni milicijski »stožer« pod sjevernom tribinom. Jedan navijač pritom je ustrijeljen u nogu, no odmah je prevezen u bolnicu. Kontakta glavne grupe Boysa s Delijama zapravo nije ni bilo.
– Kaos u gradu trajao je još satima nakon dovršetka tučnjave na stadionu, po Maksimirskoj su se mogli vidjeti nikad ponovljeni prizori. Demolirane su beogradske trgovine, napadani milicajci, osobno sam vidio kako opkoljeni i ustrašeni milicajac puca u zrak, a potom ga je netko kamenom udario u glavu i srušio na zemlju.
Činjenica je da je Milošević godinama provodio antibirokratsku revoluciju i organizirao mitinge, dok je u Hrvatskoj trajala šutnja. Nije to bio početak nekog hrvatskog ustanka, ali činjenica je da su Hrvati prvi puta masovno pokazali zube. Sad, može se reći da je to koristilo i hrvatskoj strani, jer je Tuđman imao otvorene ruke da smijeni ljude u SUP-u te time stvori hrvatsku policiju, kaže Bauer. Dodao je kako se u svakom slučaju ne može tvrditi da je postojala urota milicajaca da tuku navijače išta jače no inače.
– U principu, milicija nije reagirala bitno drugačije no nedavno policija, nisu baš napredovali. Istina, bio je jako čudan postupak milicije koja nije reagirala na nerede Delija na južnoj tribini. Ponašali su se kao da ih se to ne tiče. Svašta je moguće. No, ljudi zaboravljaju da su prvi masovni neredi bili 1988. na utakmici s Hajdukom, kada je kamenovana milicijska stanica u Petrovoj, tadašnjoj Kraševoj, zaključio je Bauer. Razgovarali smo s još jednim svjedokom maksimirskih nereda, koji se nikako ne slaže s tezom da je tamo započeo Domovinski rat.
– Situaciju su nabrijale snažne međunacionalne tenzije, no uvijek je tako bilo na derbijima Dinama i Zvezde. Zapravo je to bila nebitna utakmica, jer je prvenstvo već bilo odlučeno. Stadion je bio poluprazan. Osim toga, to nije bila posljednja utakmica, iza toga je odigrano još čitavo prvenstvo. Dinamo je Zvezdu 1991. pobijedio s 3:2, to je bila predivna utakmica na kojoj nije bilo nikakvih nereda. Mislim da je teza da je rat počeo na Maksimiru čista mistifikacija, no to je moj dojam, kazao je naš sugovornik, koji je želio biti anoniman. Ipak, na toj utakmici Delije nisu bile prisutne. Bilo kako bilo, Bad Blue Boysi će danas svojim pripadnicima poginulim u Domovinskom ratu položiti vijence na spomenik podno zapadne tribine, te se čini da za njih nema sumnje kada je rat započeo. Neke stvari se ne mijenjaju, naime, današnju utakmicu navijači će bojkotirati u znak prosvjeda, zbog kako navode policijske brutalnosti i prekoračenja ovlasti na nedavnoj utakmici s Hajdukom.
Utakmica je postala slavna i po fizičkom obračunu tadašnjeg kapetana Dinama Zvonimira Bobana s milicajcem Refikom Ahmetovićom. Prema raširenoj verziji, Boban je na terenu pokušao od milicajaca obraniti Dinamovog igrača Vjekoslava Škrinjara, no pri tom je dobio udarac pendrekom. Na to se zatrčao te nogama udario Ahmetovića u trbuh, koji se srušio na tlo. Zbog toga je kažnjen s devet mjeseci neigranja, a izbornik Ivica Osim nije ga vodio na Svjetsko prvenstvo u Italiji. Ahmetović je u razgovoru za Hrvatski radio izjavio kako su ga kolege nagovarale da upotrijebi oružje, no on je to odbio napraviti. Sam Boban, pak, kasnije je ustvrdio kako je »reagirao na veliku nepravdu«.
- Mogu samo reć da sam reagirao na jednu... veliku nepravdu koja je bila toliko očita da jednostavno čovjek sa minimalnim dignitetom i nacionalnim ponosom ili čovjek koji ima osjećaj za minimalnu pravdu ne može ostat miran... Ne može ne reagirati na neki način. Ja sam kasnije bio isprovociran budući da... Ja jesam psovao, svašta sam vikao milicajcima i bilo je sigurno i s moje strane dosta provokacija prije nego što me je milicajac udario, i onda sam mu ja vratio, kazao je Boban.
(Novi list)
Kurir: RAT JE POČEO NA MAKSIMIRU
Smestili su nas na istočnu tribinu, koja ima dva nivoa, a Hrvati koji su bili iznad nas počeli su da nas provociraju. Kamenicom sam pogođen u glavu, a naši navijači poterali su dinamovce. Mi smo ostali sami na tribini dok su se na terenu tukli „bojsi“ i policija
Bobanov „mavaši“ izrežirali su HDZ i hrvatske službe, koje su nerede na Maksimiru iskoristile da policiju očiste od srpskih kadrova. Danas, na Spasovdan, navršava se 20 godina od incidenata na stadionu Maksimir pred utakmicu zagrebačkog Dinama i Crvene zvezde koja nije nikad odigrana.
Mnogi su skloni tvrdnji da je tada otvoreno počeo raspad nekadašnje SFR Jugoslavije, a mlade navijačke generacije sa obe strane i danas s ushićenjem prepričavaju tuče „delija“ i „bed blu bojsa“ u gradu tog 13. maja 1990. godine.
I dok Hrvati s ponosom ističu da je za njih tada počeo „domovinski rat“, Srbi sa ne baš velikim oduševljenjem pričaju o tom događaju. Fudbaleri Crvene zvezde koji su tada branili boje kluba kažu da to što se dogodilo nikad neće zaboraviti i da je sve moglo da se izbegne.
Trener Crvene zvezde tada je bio Dragoslav Šekularac.
- Došli smo u Zagreb kao prvi na tabeli i najbolji klub u zemlji, da još jednom pobedimo Dinamo. Bili smo iznenađeni kada smo izašli na zagrevanje. Kod nas nije bilo straha, sve do trenutka kad smo videli policiju, koja nas je u svlačionicama branila od rulje. Tada nam je proradila svest i shvatili smo da su nam životi u opasnosti - priča za Kurir Šekularac i nastavlja:
- Mislim da je tada sve bilo izrežirano i namešteno s nekih viših instanci, posebno da Boban udari policajca. Meni je bilo žao Prosinečkog i Jurića, jer ko zna šta bi sa njima bilo da su navijači došli do nas. Hteli su da nas pobiju jer su nas sve doživljavali kao Srbe i kao protivnike.
Stevan Stojanović je tada čuvao mrežu Crvene zvezde.
- Ništa pred utakmicu nije ukazivalo na to da će se desiti nemiri. Sećam se da sam bio na zagrevanju kod severne tribine na kojoj su bili „purgeri“. Gađali su me kamenicama i morao sam da odem do svlačionice. Tada su oni probili ogradi i počeli da se tuku s policijom. Atmosfera u svlačionici bila je mučna, kako kod nas, tako i kod igrača Dinama.
Mitar Mrkela verovao je da će Dinamo i Zvezda odigrati još jedan veliki derbi bivše SFRJ.
- Na stadionu je bilo dosta naših i Dinamovih navijača. Mislio sam da će biti dobra utakmica, ali kada su „bojsi“ ušli na teren, shvatio sam da od utakmice nema ništa. Pobegli smo u svlačionicu, a tek kasnije saznali smo šta je bilo na terenu.
Igrači Dinama bili su korektni prema nama, čak je Boban, za koga nismo znali šta je uradio na terenu, ušao u našu svlačionicu i pričao s nama. Ostali smo skoro pet sati na stadionu, da bismo posle toga u pratnji policije otišli na aerodrom.
Aktuelni predsednik FK Crvena zvezda Vladan Lukić seća se dešavanja iz Maksimira 1990. godine. Te sezone za crveno-bele bio je licenciran i današnji sportski direktor Ivan Adžić, ali on nije putovao u Zagreb.
- Svake godine sa društvom se prisetim svega onoga što se dešavalo pre utakmice Zvezde i Dinama. Za mene je to ružna prošlost i stvarno ne bih želeo bilo šta da komentarišem. Šta je bilo, bilo je - kazao je Vladan Lukić.
Utakmica između Dinama i Zvezde trebalo je da bude odigrana samo nekoliko dana posle prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj na kojima su pobedile stranke koje su se zalagale za razbijanje SFRJ. U Zagreb je došlo 3.000 „delija“, a više od 60 ljudi je povređeno. Dok je policija intervenisala, na teren je ušao Zvonimir Boban, napao i udario policajca Refika Ahmetovića.
On je tada postao nacionalni heroj.
- Protiv Bobana je bila podneta krivična prijava i dva puta sam dolazio na ročišta u Zagreb. Zbog rata ceo slučaj je zastareo. Nas dvojica se moramo dogovoriti, jer bih tada dobio 100.000 maraka da sam aktivirao prijavu - kazao je Ahmetović.
Tima, jedan od tadašnjih vođa „delija“, prepričava za Kurir kako su navijači Crvene zvezde videli dešavanja u Maksimiru.
- Nas više od 1.500 iz Beograda i unutrašnjosti vozom smo stigli u Zagreb. Na dan utakmice imali smo okršaj s „purgerima“ na Trgu Bana Jelačića. Do stadiona nas je provodila policija, a Zagrebom se orilo „Od Topole, pa do Ravne gore“, a prvi put smo javno pevali pesme protiv Slobodana Miloševića. Smestili su nas na istočnu tribinu, koja ima dva nivoa, a Hrvati koji su bili iznad nas počeli su da nas provociraju. Kamenicom sam pogođen u glavu, a naši navijači poterali su dinamovce. Mi smo ostali sami na tribini dok su se na terenu tukli „bojsi“ i policija. Da su i nas pustili na teren, nastao bi masakr. Kasnije su nas sproveli do stanice, a mi smo sutradan morali svi da se javimo u SUP - rekao je Tima.
(Kurir)
Iza Španaca favoriti kladionica su Brazilci, koji imaju kvotu 6,0. Slijedi Argentina (7,0), Engleska (7,5), Njemačka (11,0), Holandija (12,0) i branitelj naslova Italija (13,00).
Najmanja mogućnost za osvajanje naslova prvaka daje se Novom Zelandu (2000,0).
Za razliku od kladionica, prvi favorit novinara je Brazil.
Međunarodno udruženje sportskih novinara objavilo je rezultate ankete, u kojoj je učestvovalo 200 novinara iz 97 država. Za prvog favorita SP-a označili su Brazil, koji je dobio 28,3 posto glasova.
Druga je Argentina s 23,9, a treća Španija s 19,6 posto glasova novinara.
(Fena)
Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovijne, po svemu sudeći, neće moći igrati utakmice kvalifikacija na Stadionu "Asim Ferhatović Hase". Naime, u protekla dva dana u BiH je boravio Thierry Favre, sekretar UEFA Odjela za stadione i sigurnost i pomoćnik direktora Odjela za nacionalne asocijacije, koji je izvršio inspekcije stadiona "Bilino polje" i "Asim Ferhatović Hase".
Po Favreovoj ocjeni stadion "Bilino polje" je blizu ispunjenja uvjeta iz treće kategorije UEFA pravilnika za infrastrukturu stadiona, dok Stadion "Asim Ferhatović Hase" u ovom momentu ne ispunjava čak ni uvjete stadiona iz druge kategorije, saopćeno je iz Nogometnog saveza BiH.
Menadžment JU Centra za sport i rekreaciju upoznao je predstavnika UEFA-e o planu rekonstrukcije stadiona te problemima u finansiranju.
Favre je ocijenio da je neophodan angažman na bržem osiguravanju sredstava te najavio novu inspekciju u prvoj sedmici jula. Pojasnio je da Stadion "Asim Ferhatović Hase" neće dobiti dozvolu UEFA-e za odigravanje kvalifikacionih mečeva reprezentacije, kao i utakmica klupskih UEFA takmičenja, ako najmanje 70 posto planiranih radova na rekonstrukciji ne bude do tada završeno.
(Fena)
Madridski Real započeo je pregovore koji bi mogli biti okončani dovođenjem bosanskohercegovačkog napadača Wolfsburga Edina Džeke na Santiago Bernabeu, objavio je minhenski Merkur, a prenose svjetski mediji.
Manchester United i Chelsea već se godinu dana spominju kao moguća odredišta bh. nogometaša, a u posljednje vrijeme s Otoka se javljaju Arsenal i financijski moćni Manchester City.Ta četiri engleska kluba, uz italijanske Milan i Juventus, te španske velikane e Barcelonu i Real Madrid, svjetski mediji najčešće spominju kao moguće odredište nastavka karijere Wolfsburgovog napadača.
Sada je, tvrdi se, u akciju dovođenja silovito krenuo Real čiji su predstavnici službeno otvorili pregovore s još uvijek aktualnim njemačkim prvacima. Navodno je predsjednik sportskog društva Real Florentino Perez odustao od nakane da u klub dovede Waynea Rooneyja te se okrenuo opciji koja u dres "kraljeva" oblači Džeku.
(Fena)
Gospodine Pušina, zašto ste se odlučili na povratak u bosanskohercegovački nogomet?
-Moj odlazak iz NS BiH nije bio sportski. Bio je određen neargumentiranim tumačenjima pravnih propisa Saveza. Dogodilo se mnogo toga što je narušilo ugled NS BiH, njegov autoritet, dignitet, finansijsku pa i kadrovsku konstrukciju. A imali smo sve predispozicije da izrastemo u moderan Savez, sa zavidnom infrastrukturom koju bi gradili uz pomoć prijatelja iz FIFA-e i UEFA-e. Sama činjenica da smo došli u pat poziciju sa odigravanjem prijateljskih utakmica dovoljno govori da je NS BiH u ovom periodu izgubio mnogo prijatelja. Stabilizacija Saveza na svim nivoima je izazov za mene ali i reorganizacija sistema takmičenja koja također nije završena.
Mnogi su vaš povratak u NS BiH okarakterizirali kao priliku za revanšizam prema ljudima koja ste upravo vi doveli u Savez a koji su vam kasnije okrenuli leđa. Hoćete li se revanširati pojedincima u Savezu?
-Neću! Sa revanšizmom neću krenuti a pogotovo ne na način na koji to mnogi ljudi očekuju. Krenut ću su sa reorganizacijom sistema Saveza koji će u sebi sadržavati sve ono što je kvalitetno. Sve ono što ne bude odgovaralo dignitetu Saveza, doći će pod udar određenih promjena. Međutim, personalnog revanšizma zaista neće biti jer to nije u prirodi moje ličnosti. Želim na dostojanstven način vratiti ugled Savezu.
Dobro,recimo da neće biti revanšizma. A hoćete li ukinuti izmišljenju poziciju u Savezu na kojoj trenutno radi bivši generalni sekretar Munib Ušanović?
-To je mjesto koje u principu ne postoji i ako nešto ne postoji ne možete zadržavati to hibridno. Sve što bude odgovaralo sistematizaciji NS BiH to će i egzistirati.
Posljednjih sedmica je mnogo skandala u našem nogometu, od huliganizma na tribinama stadiona do međusobnih tuča igrača. Mnogi su spremni tvrditi kako je sve to povezano za predstojećim izborima u NS BiH. Kakvo je vaše mišljenje?
-Sigurno da ima i toga. Međutim, ja sam ubjeđen da je puno više onih snaga koje Savez žele povući naprijed nego onih koji ga zadržavaju ovdje gdje jeste.
Kako sada stvari stoje, na predstojećoj Skupštini Saveza ovog ljeta neće praktično doći ni do kakvih personalnih promjena. Našim nogometom će opet vladati ljudi koji su to činili i proteklih godina. Zar to nije deprimirajuće?
-Sve odluke kantonalnih Saveza treba poštovati jer oni učestvuju u odabiru svojih kadrova. Mora postojati odgovornost. Ne možemo raditi bez nje. Konci saradnje na svim nivoima su popucali,to sve treba vratiti.
Jasno mi je sve to o čemu vi govorite, međutim konce saradnje koji su popucali trebali bi, kao, vraćati ti isti ljudi koji su ih i popucali?
-Iskustvo koje smo stekli posljednjih nekoliko godina nam kaže da se može napraviti određeni zaokret, da su određeni ljudi zaista upotrebljivi. Mnogo je manje onih koji Savezu ne žele dobro.
Kako komentarišete činjenicu da pojedinci iz Saveza ili njegovih komisija progovore javno o negativnostima u radu tek kad se njih smijeni? Evo posljednjih dana su aktuelni ljudi iz takmičarske i sudijske komisije.
-To više govori o tim ljudima nego o tome šta se zaista događalo. Ako su ti ljudi bili spremni da danas kazuju o nepravilnostima onda su to mogli reći i odmah. Čak i ako nisu na Izvršnom odboru, mogli su reći u javnosti. Ukoliko zadržavate slabosti i prezentirate ih u trenutku kada se to samo na vas lično odnosi, onda to najviše govori o tim ljudima. Ja sam ubijeđen da se mnogo toga može promjeniti u odnosu sa klubovima, sudijskom i takmičarskom komisijom, delegatima...Ali, ta edukacija mora biti permanentna.
Nedavno smo imali utakmicu između Leotara i Čelika nakon koje su igrači vrlo otvoreno pričali o tome kako je rezultat utakmice unaprijed dogovoren. Zašto se o tim stvarima ne priča? Šta još treba da se desi pa da se uključe svi u istragu?
-Biću potpuno jasan – bilo je takvih priča po novinama a onda ste imali zvanično saopštenje da se ništa nije dogodilo. Ako sa takvim saopštenjima izađemo javno, onda zatvaramo vrata za bilo kakve provjere i djelovanja organa gonjenja, tužilaštva, policije, suda ili disciplinskih organa. To je proces koji treba oživjeti. Treba napraviti saradnju ali i izvršiti pritisak na tužilaštva da kada dođu do tih informacija, čak i putem sredstava informisanja,da krenu u određene akcije. Danas nemamo takvu aktivnost i iskreno ne znam zbog čega. Ali,čini mi se da svjetski fudbal u posljednje vrijeme kreće u jednu takvu akciju. To je proces koji će trajati, koji će biti bolan ali će biti istinit.
Pretpostavljam da ste u ovom međuvremenu razmišljali o svojim greškama koje ste radili dok ste vodili NS BiH. Kako ih ispraviti?
-Naravno da sam razmišljao o svojim greškama. Ja sam čovjek koji mnogo vjeruje ljudima,čak nekada slijepo. Nažalost,to bezgranično vjerovanje ljudima dovelo me u poziciju da su se počele događati neke slabosti koje je kasnije teško bilo ispraviti.Taj dio rada ću dovesti na jedan optimalniji nivo. Biće više ljudi kojima neću vjerovati u onoj formi u kojima sam im vjerovao ranije.
Obećavate, dakle, prekid „jaranskih“ odnosa u Savezu?
-Ako ćemo banalizovati stvari, baš tako. Bilo je slučajeva da vas zamole da nekoga primite u radni odnos zbog toga što nema posla i što bi bio socijalni slučaj. Vi,vjerujući svom prijatelju, izvršite zaposlenje a to vam se počne vraćati kao bumerang.
Ugled Saveza u svijetu je užasan. Koliko vjeruju ljudima koji rade u NS BiH najbolji svjedoči podatak koji smo prije nekoliko mjeseci podastrijeli mi u Žurnalu, da UEFA više ne vjeruje Savezu nego novac za razvoj omladinskog nogometa šalje direktno klubovima.
-To je porazna konstatacija. Sve to treba renovirati. Ali, to ne mogu raditi samo ljudi u Savezu nego i klubovi, mediji, svi.
Prije svog povratka u NS BiH najavili ste nastojanja da će te se izboriti da Savez u budućnosti ima jednog predsjednika. Koliko je to realno?
-To je potpuno realno. Kad smo pravili objedinjavanje Saveza prihvatili smo to kao jedno prelazno riješenje te da ćemo u nekom razdoblju napraviti statut koji će u potpunosti odgovarati FIFA-i i UEFA-i. To vrijeme je pred nama. Da li će se to desiti već u narednom četverogodišnjem mandatu, vidjet ćemo. Ja ionako imam dosta ljudi koji opstruiraju moj dolazak u NS BiH i ako sada kažem da ću biti eksplicitno za takvu odluku onda ću još više povećati broj ljudi koji će biti protiv mog dolaska. To je proces i nešto što će se sigurno u narednom periodu dogoditi.
Možete li obećati da ćete pokušati vratiti istinske nogometne legende u Savez ?
-Ja zaista želim da u Savezu budu svi ljudi koji ga vole, koji mogu pomoći, ali i svi oni koji su u prošlom periodu bježali od Saveza. Naravno da ima puno fudbalskih imena koja su danas odvojena od Saveza, njih treba vratiti. Ako ne možemo kroz određene strukture, onda naše fudbalske veličine možemo vratiti kroz savjete, tijela koja će pomagati Savezu.
Jasno je da ovakva Premijer liga BiH nema nikakvu budućnost. Postoji li šansa da u skoro vrijeme dođe do skraćivanja broja klubova u Premijer ligi ?
-Kada smo dogovarali ujedinjenje Saveza onda smo i tada dogovarali određenu reorganizaciju koja bi u sebi sadržavala i smanjenje lige. Promjenom statuta otvorit će se prostor za reorganizaciju sistema natjecanja. Tu moramo postići potpuni konsenzus sa svima. Zar nije apsurdno da danas nemamo zajedničku ligu u malom nogometu, u ženskom nogometu... Jednostavno, nema obrazloženja zašto se to ne događa. Postoji jako puno prostora za napredovanje bh. fudbala na svim nivoima.
Većina klubova jeste za skraćivanje lige. Tvrde da Savez nije servis klubova te da sve radi kako bi otežao njihovo finansijsko poslovanje.
-Potpuno ste u pravu. Mora se pojeftiniti sistem takmičenja. Nemamo sponzora lige, nemamo ugovora sa televizijom, marketing službu moramo podići na znatno veći nivo...
I za kraj me zanima još jedna stvar. Hoćete li kada se vratite u Savez podvući crtu – izvršiti reviziju štetnih ugovora, provjeriti šta se dešava sa misterioznim slučajem ukradene kase, itd?
-Imaju sva tijela koja to rade, samo treba aktivirati te komisije. Ja danas nemam potpuni uvid u rad NS BiH ali sigurno da ćemo podvući crtu sa onim što nije valjalo i onim što treba činiti da bi išli naprijed.
Bosanskohercegovačka nogometna Premijer liga jedna je od najneinteresantnijih liga u Evropi. Na stadione, sa izuzetkom nekoliko derbija, dolazi u prosjeku hiljadu ljudi. I oni koji dođu, strahuju hoće li ih ko od huligana potkačiti ni krivog ni dužnog. O kvaliteti lige da i ne govorimo. Dovoljan pokazatelj vam je broj igrača koji su napravili inozemne transfere u zemlje Evropske Unije, a da to nisu Češka,Slovenija ili Rumunija.
Samo nekoliko prezentiranih detalja navodi nas na zaključak da je krajnje vrijeme da se počne razmišljati o skraćivanju Premijer lige. Format od 16 klubova je naprosto neodrživ. Jasna je i objašnjiva želja mnogih malih sredina koje imaju priliku gledati Željezničar, Borac, Čelik, Velež ili Široki. No, bez jake domaće lige nema nam napretka u nogometu.
SVAKO NA SVOJU STRANU
Mnogi u Bosni i Hercegovini će reći da je najorganizovaniji klub u ovom trenutku Široki Brijeg. Širokobriježani su odavno shvatili koji je put prema Evropi te su, paralelno sa ispunjavanjem strogih kriterija iz programa licenciranja, stvarali snažan igrački kadar. Zato su Šilić, Wagner i društvo, posljednjih nekoliko sezona, redovni učesnici evropskih nogometnih takmičenja. Jasno je da su na Pecari vrlo zainteresovani za skraćivanje Premijer lige.
-Mi smo odavno za tu varijantu. Premijer liga je trenutno prevelika i ne ide više ovako. Kraćenjem lige bi svi dobili. Poboljšala bi se infrastruktura i sve ostalo. Za početak, mislim da bi liga trebala brojati dvanaest, a onda i deset klubova. To je najoptimalniji broj za ovu državu. Međutim, za to se mora imati snage i volje te donijeti odluku na Skupštini kojom će se reći – od te i te sezone se ide u skraćivanje lige. Također, i državni zakoni moraju stati iza nas koji želimo te promjene – razmišlja generalni sekretar Širokog brijega Josip Bevanda, inače član Izvršnog odbora NS BiH.
Potpredsjednik Željezničara Nijaz Brković smatra da je glavni razlog što se do sada o ovoj temi nije ozbiljnije razgovaralo činjenica da ne postoji jasna strategija o budućnosti nogometa u BiH u narednih nekoliko godina.
-Naravno da smo za koncentraciju kvaliteta. I to ne samo Premijer lige, nego i nižih rangova. Mi smo, recimo, za dvije druge lige koje će biti regionalnog a ne entitetskog karaktera, kako bi se olakšalo klubovima. Ovdje se trenutno traže samo podobni a ne oni koji znaju raditi posao. Nemam ništa protiv ali pogledajte - Orašje je izgradilo stadion zahvaljujući Ilji Dominkoviću, Modriča je dobila stadion zahvaljujući pokojnom Milanu Jeliću, na Bilino Polje se ulaže uz pomoć Sulejmana Čolakovića..., ali to nije riješenje, to nije sistem. Treba da znamo šta hoćemo, gdje hoćemo da budemo za četiri godine. Ne možemo mi do skraćenja lige doći tek tako - treba nam neki sistem na osnovu kojem ćemo doći do toga – jasan je Brković.
SAVEZ NIJE SERVIS KLUBOVIMA
Svi naši sagovornici slažu se da, uz skraćenu Premijer ligu, Bosna i Hercegovina mora imati jaku i jedinstvenu Drugu ligu odnosno takmičenje koje će za jednu stepenicu biti ispod Premijer lige. Bivši igrač Borca Damir Špica, danas koordinator takmičenja u ovom klubu, ima i konkretne prijedloge:
-Najoptimalnije je da imamo Ligu 12 koja bi se igrala trokružno. Dobili bi više kvalitetnih utakmica koje će izbaciti i kvalitetne igrače za reprezentaciju. Sada nemamo sponzora kojeg interesuje ovako velika liga. Iduće godine treba reći „ispadaju četiri kluba“ pa ćemo ih imati 14. Opet naredne kažemo „ispadaju četiri" i tako dođemo do lige 12. Druga liga treba brojati 14 klubova. Tu bi imali pola lige sa kvalitetnim klubovima koji već imaju iskustvo i koji bi, kad dođu u Premijer ligu, bili stabilni klubovi. A ne ovako - gdje su danas Žepče, Ugljevik, Orašje, pa evo sad i Modriča ukoliko ispadne, nigdje ih neće biti...
U Borcu smatraju da se za podizanje kvaliteta lige i sveukupan bolji utisak ne treba izmišljati topla voda. U svjetlu posljednjih incidenata na našim stadionima, Špica ističe:
-Ne treba tu biti puno pametan, treba sjesti u avion, otići u Englesku, prepisati i početi primjenjivati zakone. Pa budi onda majstor pa preskoči ogradu. Može jedan, dva ili tri ali kad ih kazniš primjereno onda će se teško ko usuditi ponoviti to.
Jedan od ljudi koji već godinama ukazuje na sve propuste u Premijer ligi je trener Zrinjskog Dragan Jović. Savez, iako bi trebao biti, nije servis klubovima i ne radi u interesu klubova, jasan je jedan od najperspektivnijih trenera u našoj zemlji:
-Ja sam za ligu od deset klubova koja bi se igrala četverokružno. Dva su načina skraćivanja - ili svake sezone smanjivati ligu za dva kluba ili reći te i te sezone će ispasti pola lige i gotovo. Ovaj prvi način je povoljniji jer je manje stresan. Postupak licenciranja treba provesti rigidno i onda bismo imali kvalitetnu infrastrukturu i mnogo kvalitetniju ligu u svakom segmentu. Zašto nemamo sponzora koji bi barem finansirao troškove organizacije utakmica? Pogledajte samo okruženje, u Hrvatskoj imate T-com, u Srbiji Jelen ligu. Ne, nama Savez šalje u Trebinje delegata iz Orašja ili slične stvari. Nismo unificirani ni po pitanju lopti - zar je to problem napraviti? Uvozimo strance iz okruženja koji su stari umjesto da smanjimo i ograničimo taj broj a da veću pozornost damo našim omladinskim pogonima. Pa mi smo sami ukinuli projekat Derbi kola. Ko to smije reći da ovu ili onu utakmicu ne želi da prenosi televizija?! Pa šta mi poručujemo time? – upitao se na kraju Jović.
Da je ispuniti samo dio onoga što je kao problem naveo trener Zrinjskog, Premijer liga BiH bi bila mnogo kvalitetnija. Ovakva kakva jeste danas, korumpirana, preglomazna, neefikasna, nekvalitetna... nikome nije zanimljiva. Stoga, gospodo iz NS BiH ozbiljno počnite razmišljati o projektu skraćivanja lige.
Deset preporuka kako do kvalitetnijeg nogometa u Bosni i Hercegovini
Što prije odrediti sezonu od koje će se krenuti u smanjivanje broja klubova Premijer lige. Liga bi se smanjivala dvije sezone zaredom, tako što bi društvo premijerligaša napuštala po četiri kluba. Tako bismo dobili najoptimalniju Premijer ligu sa 12 klubova.
Istovremeno, formirati jedinstvenu Drugu ligu koja bi brojala najviše 14 klubova.
Osigurati generalnog sponzora Premijer lige koji bi, najmanje, finansirao troškove organizacije utakmica.
Rigorozno provesti postupak licenciranja klubova. Nakon ovog postupka, dio klubova bi ostao bez licence dok bi drugi dio bio primoran ispuniti postavljene zahtjeve.
Bezuslovno realizirati projekte koji će podrazumjevati direktno praćenje najatraktvnije utakmice kola.
Povesti posebnu pažnju prilikom delegiranja službenih lica, kako bi se maksimalno smanjili troškovi klubova.
Formirati udruženje premijerligaša.
Mnogo rigoroznije primjenjivati zakon o sprječavanju nereda na sportskim terenima.
Ograničiti tj. skratiti broj stranaca koji mogu igrati u jednom klubu.
Smijeniti postojeće kadrove koji su u brojnim tijelima NS BiH već godinama. Imenovati nove ljude, željne realizacije ideja i projekata koji će donijeti napredak nogometa u BiH.
(zurnal.info)
Nemile scene kada navijači u rušilačkom pohodu jure prema svlačionicama i navaljuju prema loži na zapadnoj strani tribina, nisu zapamćeni u 64-godišnjoj istoriji Fudbalskog kluba Sarajevo. Tim povodom, i sa iskrenom namjerom da konačno razotkriju zakulisne igre aktuelnog Upravnog odbora FK Sarajevo, Udruženje Bordo prijatelji 1946 se obratilo bh. javnosti. U cjelosti prenosimo njihovo Saopćenje za javnost:
Iskazujemo svoju nemjerljivu tugu jučerašnjim dešavanjima na stadionu koji mi doživljavamo svojom drugom kućom. Događaji sa Koševa su dirnuli srce svakog iskrenog navijača Sarajeva, svakog ljubitelja fudbala. Ulazak u teren, sukob sa organim reda i zaštitarima nije put za rješavanje nagomilanih problema.
Od samog početka smo pokušali djelovati institucionalno, inicirajući pripremni sastanak, pokušaj zajedničkog organizovanja Skupštine. Napokon, poslije tri mjeseca insistiranja smo dobili poziv za zajednički susret. Znali smo da nije dobro vrijeme za sazivanje Skupštine, ali smo htjeli da damo svoj puni doprinos i učešće u radu tijela kojega smo formirali, radne grupe za pripremu Skupštine. Na početku smo dobili spisak sa imenima članova Skupštine iz prošlog saziva, a stvorila se mogućnost ulaska novih, kako bismo osvježili rad i krenuli putem oporavka našeg najdražeg kluba. Nakon što smo pridodali spisku prijedlog naših imena dolazi do opstrukcije. Nismo mi trebali radnoj grupi kao dio tijela, nego kao paravan kako bi se otupila oštrica javnosti. Insistirali smo na spisku članova Skupštine i Poslovniku o radu jer nismo željeli ništa što nije transparentno i javno. Nažalost, nismo ga dobili. Pozivnice su se djelile po nečijem nahođenju ili naredbi. Došli smo do saznanja da mnogo starih članova Skupštine iz prethodnih saziva nije dobilo poziv, tačnije njih dvanest. Potvrdu ovih tvrdnji imamo jer smo uspjeli dobiti famozni spisak na kojem je neko dopisivao imena ljudi, rukopis koji je ruku na srce teško čitljiv, i koji je time otvorio put za svaku vrstu mahinacije. Nismo, niti želimo biti dio takve priče, jer ni zapisnik, ni liste članove Skupštine nismo potpisali. Usmeno nam je rečeno da će skupština brojati 85 članova. Neka iz dokumenta javnost vidi koji je to broj. Žalosni smo zbog svih dešavanja, ali ponosni da smo visoko uzdignuta čela i čistih namjera krenuli u priču ozdravljenja našeg Sarajeva. Stojimo na stanovištvu da cijela bh. javnost mora znati kakve se stvari rade. Mislili smo da se lični animoziteti, sujete i političke igre mogu prevazići zarad boljitka FK Sarajeva. Prevarili smo se u procjeni jer je upravo to bio glavni kamen smutnje.
Nema povratka, mi želimo i hoćemo da FK Sarajevo zaista bude jedan moderan, evropski klub kojim ćemo se svi ponositi, i koji mora biti iznad svakog pojedinca. To ćemo omogućiti planom razvoja «SARAJEVO 2010 – 2014» koji smo predstavili javnosti i kadrom koji će ga i provesti u dijelo. Za bolje sutra FK Sarajeva i bh. fudbala u cijelosti.
Imate li želju preuzeti reprezentaciju BiH ?
Znate kako, ja sam celi svoj život vodio klubove i to je moj izazov. Nikada do sada nisam vodio nijednu reprezentaciju. Jednostavno, naučio sam na taj dnevni ritam, naučio sam da sa igračima vodim male ratove na parketu, da svakodnevno ispravljam greške i iz tog razloga nisam preuzimao nijednu reprezentaciju. A nije da nisam imao poziva. Da sad ne licitiram koje su to selekcije, ali za sada me to ne interesuje. Što naravno ne znači da u jednom periodu mog život i ta ideja neće doći na svoje.
Iako niste direktno odgovorili, može se nazrijeti odgovor da vaš angažman u reprezentaciji BiH i nije opcija koja ima osnova?
Tako nekako. O tome sam pričao sa nekim svojim prijateljima, prvenstveno Bošom Tanjevićem, ali ništa više od toga. Moram priznati da su male šanse da ja preuzmem reprezentaciju BiH.
Koliko uopšte pratite košarku u BiH, mislim prvenstveno na reprezentaciju? Znate da smo nakon osamostaljenja bili stalni učenici EP ali nas posljednjih nekoliko ciklusa nema nigdje.
Naravno da pratim ne samo vašu košarku nego i košarku u cijeloj Evropi. Znam da je došlo do određenog pada ali to vam je tako kada na jednom mestu nemate na okupu sve ljude koji najbolje znaju o košarci. Treba puno strpljenja, puno rada i opšta mobilizacija. Bosna nije sada u ulozi favorita, nije u situaciji kao što je Španija, Srbija ili Slovenija koja ima puno dobrih igrača ili Francuska koja ima 11 NBA igrača ovog momenta, pa su opet šesti. Oni imaju puno više razloga za nezadovoljstvo nego vi. Košarka je uvek bila sport umnih ljudi, a ne sumnjam da ih BiH ima.
Pretpostavljam da ste u kontaktu sa trenerskim radnicima iz BiH? S kim se od njih najčešće čujete?
Najviše sa Bošom Tanjevićem. Poznajem puno ljudi, imao sam ovih godina puno kontakata. Inače sam uvek rado dolazio u Sarajevo. Mogu i onako malo prepotentno da kažem da imamo hotel na Igmanu kojeg smo promovisali baš mi iz Splita. Jugoplastika ga je otvorila i za nama su gore krenule mnoge ekipe. U Sarajevo sam uvek rado dolazio i družio se sa mnogim ljudima. Pimpek (Davorin Popović) i Mirza (Delibašić) kao da su imali doušnike gore. Ja bih došao i ne bi im se ni javljao, međutim onda oni zovu. Pošto nisam imao auto onda bi ga pozajmljivao od Draška Prodanovića, kako bi se vidio sa svojom rajom...
Kada vam se dogodi ponuda, šta je to što je osnov da biste je vi prihvatili? Možda je na početku karijere i bio novac ali danas, pretpostavljam, to nije u pitanju?
-Nikada nije bio novac. Nikada, stvarno. Moj je stav da ne mogu da ručam ili večeram dva ili tri puta. Novac jeste važna stvar u životu, ali ne i najvažnija. Ima puno važnijih stvari od toga. Mene je uvek vukao sportski motiv, da li mogu sa konkretnom ekipom da napravim najveći rezultat. Možda sam baš zahvaljujući toj logici u svim klubovima imao vrhunske rezultate. Nikad me nije povukao novac nego čist razum i sportska logika. Mislim da je košarka jedina stvar u koju se dobro razumem tako da sam pravio dobre procene. Novac nije bio bitan ni ranije kada sam bio mlađi, a pogotovo ne sada.
Ja čekam, jer ne radim poslednje dve godine i teško mi pada što ne radim. Baždaren sam tako. Ustajem ujutru sa željom da idem na trening i već ga planiram u glavi i onda se probudim i vidim da treninga nema.
Zašto je to tako? Zašto jedan takav trener dugo nema angažman ?
Zato što nema klubova u kojima mogu dobro da radim. Ne radi se ni o novcu ni o imenu kluba. Ja sam svoje ambicije zadovoljio. Jedini sam čovek koji je recimo trenirao i Barcelonu i Real Madrid. Nadam se da će koliko sutra neko još to da postigne. I osvajao Kup šampiona,bio osam puta na Final Fouru, radio u pet različitih zemalja, jedan od ljudi koji je pravio tu Jugoplastiku koja je proglašena najboljim timom svih vremena..., dakle, ja bih se zadovoljio i sa jednim projektom kao što je bio Unicaja. Da se u projektu od četiri godine od jednog prosečnog kluba napravi evropski vrhunski klub. Ja sam spreman otići i u taj Strasbourg o kojem se govorilo poslednjih meseci, ako su oni spremni da prave ozbiljnu stvar. Za tu ozbiljnu stvar naravno da je važan novac, ali ne novac za trenera i ne novac preko mere. Takvi transferi i jesu doveli evropski košarku na grane gde je sada. Kad se jednom poremete vrednosti onda ta košarka pati i ispašta kao što je slučaj sa Italijom. Zemlja koja je uvek bila jedna vrsta Hollywooda za velike umetnike sad je došla do toga da ima Sienu sa izuzetnim trenerom i pametnim direktorom i više nijedan ozbiljan klub. Pogledajte moju Crvenu Zvezdu gde sam ja potpredsednik. Evo, od juče imamo zvanični podatak revizorske kuće da nam je dug 9.600.000 eura. Kad se jednom napravi greška u sportu onda je to jako teško nadoknaditi.
Ostat ćete upamćeni kao trener koji je vodio najbolji tim svih vremena. Možete li nas bar nakratko podsjetiti kakva je bila ta generacija Jugoplastike sa Rađom, Kukočem, Sobinom, Ivanovićem, Sretenovićem, Perasovićem...
Ako su tu Jugoplastiku novinari svih zemalja Evrope pre dve godine proglasili za najboljih tim svih vremena koji je ikada igrao, onda ja tu nemam posebno šta za dodati. Jedino što mogu da kažem je da su ti momci bili teološki vezani za košarku. Osvojili su sve što se osvojiti može, u svim zemljama gde su bili. Ja sam posebno ponosan na jednu stvar, a to je da su svi ti igrači sa kojima sam bio četiri godine, u kasnijim karijerama bili ljudi koji su nosili barjak u radu. Nijedan trener nikada nije imao problema sa njima.
PoznatI ste kao trener koji je rado dočekan na svim prostorima bivše Jugoslavije. Je li tome razlog i činjenica da od vas skoro pa nikada nismo mogli čuti bilo kakva politička izjašnjavanja? Bili ste po strani kad je politika u pitanju.
Ja sam tako vaspitan. To izlazi iz moje kuće. Ja sam rođen u Hrvatskoj, moj otac je bio veliki levičar i od njega sam naučio da boja pasoša ne govori o kvalitetu čoveka. Svih ovih skoro 60 godina sam imao prijatelje, prave ljude svugde. Nikada ih nisam delio. Svi ti moji prijatelji nisu ni počeli niti su završili taj nesretni rat. Smatram da su reči dokumenta, kako reče Ivo Andrić, i da ih treba pažljivo birati. Toga sam se uvek držao, i u sportu i van njega i verovatno zato nemam problema da idem slobodno od Slovenije do Makedonije.
Pomjeraju se granice u svemu pa i u košarci? Recite mi,u odnosu na neka vremena od prije 20 godina i danas - da bi jedan košarkaš uspio na šta treba obratiti posebnu pažnju, šta je prioretet?
Evo, izaberite četiri trenera iz stare Jugoslavije. Možemo mi raditi non stop sa netalentovanim igračem ali nećemo uraditi ništa. Dakle, mora da se u jednom istorijskom momentu sklopi to da ima vrhunskog trenera koji izvanredno radi, daje mu šansu i poverenje. Uz njegov talenat, to je sve. Primer takvog rada sada je beogradski Partizan koji ima izvanrednog trenera, ima izvanredno talentovane igrače koji imaju velike domete, jednoga Veseliya koji ne da će otići u veliki evropski klub nego u Ameriku sigurno, kao što je otišao Veličković u Real Madrid, kao što će to isto sutra učiniti Marić..., dakle,to su talentovani igrači koji imaju vrhunske trenere i normalan život.
Pretpostavljam da primjere takvih igrača možete izdvojiti i iz Bosne i Hercegovine?
Mirza Teletović je izuzetno talentovan igrač. Imao sam prilike da ga treniram onako na brzinu jer je moj bivši igrač a tada trener Tau Ceramice Velimir Perasović imao problema sa zdravljem. On je izuzetan potencijal koji mora da se dogradi, da prodire recimo obe strane, da ne pravi faulove kada ne treba, a kad ga napravi da ga onda napravi "pravo", što kažu u Bosni... To će doći sa utakmicama. On je jedan izuzetan talentat i meni je krivo što nisam imao više vremena da radim s njim. Ali, mora još da radi na svom ličnom usavršavanju, što njemu nije teško jer sam primetio njegov izražen voljni momenat, voli da radi. Teološki morate voleti sport ili bilo koju profesiju koju radite i onda je sve puno lakše. Uz njega, veliki potencijal je sigurno mali Preldžić koji je kod Boše Tanjevića.
Niste baš ljubitelj NBA lige. Zbog čega?
-Uh, to je dugačka priča. Ako pođemo od toga da je košarka kolektivni sport i da ona ujedinjuje pet glava, pet filozofija i percepcija, u jednom deliću sekunde, i da je njena sveta misija kolektivnost, onda kako ja mogu da volim košarku u kojoj jedan čovek šutne 60 lopti?! Bez obzira što je on veliki igrač i što je njegovo ime Kobe Bryant. To nije košarka koju ja volim. To jeste magacin iz kojeg ja uzimam neke ideje, međutim današnja NBA liga ima puno igrača koji nisu obrazovani dovoljno, koji su preskočili Univerzitete, ima puno kriminala među igračima, droge... Ja se pitam zašto nema antidoping kontrole? Zašto kada dođemo na Olimpijske igre ti igrači traže da nema antidoping kontrole? Nema više ni velikih trenera koji su bili sinonimi tipa Bobby Knight, Dean Smith ili Frank Arnold. Treneri su danas, sa izuzetkom njih četiri-pet, drugovi igrača. Moj kum Kosta Jankov je ugledan skaut Golden Statea i prenosi mi informacije da najboljih treneri iz Evrope nikada ne bi mogli raditi u Americi. Zato što mi uvek držimo tu vrstu profesionalne distance, dok tamo trener izlazi vani sa igračima. Zbog toga ne volim NBA.
Ali ste zato svim srcem uz regionalnu NLB ligu?
Iz sve snage sam za tu ligu. Ponosan sam na činjenicu da sam jedan od idejnih tvoraca te lige, iako nemam nikakva akcionarska prava. Imao sam puno polemika, i dan-danas imam problema da ljude koji košarku gledaju površno ubedim da ta Liga ima svoju opravdanost, da tu Ligu više niko ne može da pomeri nego da je treba usavršavati. Ta liga je mnogostruko značajna, pogotovo za razvoj igrača. Pogledajte samo koliko je igrača iz Partizana ili FMP-a otišlo u inostranstvo. Za jednog igrača je mnogo važnija jaka liga nego trenažni rad. Ja sam čovek koji je sve bazirao na radu, za mene je rad sve, međutim ako bih trebao birati između vrhunskog rada i vrhunske lige, ja ću se uvek opredeliti za jaku utakmicu jer kroz jake utakmice mogu da radim a kroz trening ja ne mogu da igram utakmicu.
PROFIL: Božo Maljković
Trenerska karijera: Ušće Beograd (1971.-1979.), OKK Radnički Beograd (1979.-1981.), Crvena zvezda (1981.-1986., pomoćni trener), Jugoplastika Split (1986.-1990.), Barcelona (Španija, 1990.-1992.), Limoges (Francuska,1992.-1995.), Panathinaikos (Grčka, 1995.-1997.), Paris Rasing (Francuska, 1997.-1998.), Unicaja Malaga (Španija, 1998.-2003.), Real Madrid (Španija, 2004.- 2006.), Tau Ceramica (Španija, 2007.).
Trofeji: Euroliga (1989., 1990., 1993., 1996.), Kup Koraća (2001.), Prvenstvo Jugoslavije (1988., 1989., 1990.), Kup Jugoslavije (1988., 1989., 1990.), Prvenstvo Španije (2005.), Kup Španije (1991.), Prvenstvo Francuske (1993., 1994.), Kup Francuske (1994., 1995.), Kup Grčke (1996.), Evropski trener godine (1989., 1990.).
(zurnal.info)
Samo najtalentovaniji skijaši i skijašice iz cijele Evrope dolaze na tradicionalni Trofeo Topolino u Italiji, nezvanično prvenstvo svijeta. Tiho, onako kako rade na bosanskohercegovačkim planinama, naši mladi skijaši i skijašice otputovali su na ovo takmičenje na kojem je zasjala jedna zvijezda. Članica SK Željezničar Šejla Merdanović osvojila je drugo mjesto u kombinacijskoj utrci u konkurenciji mlađih djevojčica! Nije riječ o klasičnoj kombinaciji nego utrci u kojoj su na jednom dijelu staze postavljene slalomske a na drugom veleslalomske kapije. Da je riječ o sjajnom rezultatu i činjenici da se na ovim prostorima rađa „bosanskohercegovačka Janica Kostelić“ potvrđuje i podatak da je upravo slavna hrvatska skijašica bila posljednja osoba sa područja bivše Jugoslavije koja je 1997.godine došla do postolja na ovom takmičenju.
BEZ KONKURENCIJE
-Pogledajte samo unazad 50 godina ko je sve osvajao ovaj trofej i biće vam sve jasno o kako kvalitetnom takmičenju se radi. Tamo je veliki uspjeh i kada dođete među prvih petnaest. A Šejla je bila druga. Ona je zahvaljujući ovom rezultatu, ali i sedmom mjestu u veleslalomskoj utrci dovela Bosnu i Hercegovinu na 14.mjesto. Znate li šta znači iza sebe ostaviti zemlje poput Njemačke ili Rusije – kazao je za Žurnal Šejlin otac Selver Merdanović.
Šejla Merdanović je danas najveći skijaški talent koji ima Bosna i Hercegovina. Iza nje su mnogi trofeji sa međunarodnih takmičenja u Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj. Četiri godine uzastopno je prvakinja Bosne i Hercegovine u svojoj kategoriji.
-Proskijala je u svojoj trećoj godini. Često znam reći da je paralelno počela učiti hodati i skijati – priča nam otac Selver, uoči ratnih zbivanja u našoj zemlji skijaš-skakač koji je došao do „B“ reprezentacije bivše Jugoslavije: Mene je rat zaustavio u građenju sportske karijere tako da sam sada sve snage usmjerio u razvoj Šejline karijere. Ona u svom uzrastu u Bosni i Hercegovini nema konkurenciju, možda i u nešto starijoj dobi. Zato joj je teško raditi ovdje. Kada ima prednost od sedam-osam sekundi po utrci onda dolazi do svjesnog opuštanja a samim tim ni rezultati nisu onakvi kakvi bi bili da ima adekvatnu konkurenciju.
KREDITOM DO ZVIJEZDA
Konkurencija i finansijska podrška ključne su u daljem razvoju jednog od najvećih bosanskohercegovačkih talenata. Ni jednog ni drugog Šejla danas nema. Dok se na konkurenciju ne može mnogo uticati, na novčana sredstva sigurno može. No, priča porodice Merdanović klasična je priča porodice koja izdvaja posljednju marku kako bi osigurala svojoj kćerki da do kraja iskaže svoj talenat. Od četiri člana porodice, samo je majka Sabina zaposlena. Iako ne želi o tome glasno govoriti, otac Selver će tek napomenuti da se Šejlina putovanja i nastupi pokušavaju pokriti raznih kreditnim zaduženjima: Šejli smo samo za ovu sezonu uspjeli osigurati vlastitog novca negdje oko 10.000 maraka. Možete li vjerovati da smo sami morali platiti odlazak naše djece u Italiju. Samo taj nastup koštao je 570 eura. Odgovorni ljudi jednostavno nemaju sluha za nadarene sportiste i talente koji će za nekoliko godina, vjerujem, pronositi slavu svoje zemlje.
POBJEDNICI TOPOLINA: Girardelli, Tomba, Raich...
Biti na pobjedničkom postolju na Trofeo Topolino znači posjedovati kvalitet koji garantuje uspjeh u budućnosti. Naravno, uz adekvatan razvoj. U Courmayeuru, Monte Bondoneu, Folgarideu, Pinzolu i Panarotti, skijaškim mjestima gdje se kroz 52-godišnju tradiciju održavalo ovo takmičenje, pobjeđivali su kasnije svjetski junaci poput Marca Girardellia, Alberta Tombe, Benjamina Raicha, Giorgio Rocce, Jean-Pierre Vidala, Janice Kostelić, Elisabet Goergl, Anite Wachter ili Sarke Zahrobske. Samo devet skijaša sa prostora bivše Jugoslavije uspjelo je doći do pobjedničkog postolja na Topolinu. Najuspješniji je bio Rok Petrović koji se u periodu od 1977. do 1980.godine čak četiri puta u različitim kategorijama našao na pobjedničkom postolju. Nažalost, jedan od najuspješnijih alpskih skijaša bivše zemlje nesretno je izgubio život 1993.godine.
Vijest je bila grom u šumi sjećanja: poslije duge i teške bolesti, preminuo nekadašnji golman Petar Borota! U Đenovi, dvadeset dana prije svoga 58. rođendana. Datum i mjesto sahrane će biti objavljeni naknadno
To je bilo u petak, 12. februara, danas je utorak 16., a ni datuma ni mjesta nema ni u novinama ni na internetu. Mora da se neznan netko i neznano nešto oko Borotine sahrane pita. Te mi, koji bismo na tu sahranu pošli, ne znamo hoće li ova biti javna ili “u krugu najbližih”. Ne znamo, jer se ne može znati. A web stranice i novine su samouvjerene u neredu koji odašilju. Stvar ide dotle da više nije sigurno ni da je Borota na onaj svijet otišao iz Genove, jer na zvaničnoj stranici OFK Beograda, kluba u kojem je ponikao i u kojem je pokazao svoje čudesno umijeće branjenja gola, Genova se ni ne spominje, već Beograd. Zovem OFK Beograd, ljubazan ženski glas veli da pojma nema ni da je umro. Pa čitate li ono što piše na zvaničnom sajtu kluba? Ne čitam, veli ona, ja u klubu radim, a ta je vijest preuzeta od Tanjuga. Valjda oni znaju. Dobro, pa kad će biti Borotina sahrana? Pojma nemam, veli.
Lažna priča o kačketu
Nije se lako nositi s nepodnošljivom sklonošću svijeta da konfabulira. Borota je bio predmet najmaštovitijih izmišljotina, tako da me ne bi iznenadilo ni da ujutro čujem kako je živ i zdrav i kako priprema izložbu svojih slika negdje u Sinkve Tere. Pa i ako je umro, Petar Borota se i s onoga svijeta prema konfabulatorima ne ponaša drukčije no kao da je živ: on ništa ne demantira, njega ne obavezuje ono što svijetu izlazi iz ograde zubne.
Cijela je Jugoslavija pričala kako je Petru Boroti, nakon što je na golu Čelzija na nekoj tekmi odbranio penal, s glave kačket odletio u mrežu, a on, s loptom pod pazuhom, ušao u gol, uzeo kačket, i tako sam sebi dao gol. Ta je priča išla od usta do usta kao narodna pjesma i nije se mogao naći stvor ljudski da nije svojim očima, naravno preko televizije, vidio scenu Borotina zakoračenja u pakao jedinstvenoga autogola. Jedino što u Fudbalskom klubu Čelzi nema žive duše da to potvrdi. Jer sam jutros zvao i u London, arhivistiku Abramovićeva kluba. U Londonu mi uljudno vele da za takav slučaj nisu čuli, da toga na snimcima tekmi Čelzija nema, a da ima svašta i svačega drugog jelda, no takva nam se stvar, da mi znamo, vele, još desila nije, a da se desila, nama ne bi promakla, ne samo nama, već ni drugim u Engleskoj. Goodbye mad world!
A zapravo je Petar Borota odavno umro za svijet koji ga je stavio na branku svoje mitomanije. Taj svijet je zaboravo da je Borota 1977/78 postavio rekord u branjenju u jugoslavenskoj ligi od 18 klubova: primio je samo 19 golova, u jesen 9, u proljeće 10. zaboravio je mitomanski puk da je s Borotom na golu, Partizan osvojio naslov prvaka Jugoslavije s 54 boda, pri sistemu 2 boda za pobjedu, jedan za neriješeno. I da je to rekordan broj osvojenih bodova u toj ligi. S Borotom na golu, s bekovima kad s Golcem i Kozićem, kad sa Đurovićem, s half-linijom Trifunović, Stojković, Hatunić, a i s Kunovcem, a u napadu najčešće sa Zavišićem, Grubješićem, Santračom, Prekazijem i Klinčarskim. S trenerom nad trenerima Antom Mladinićem! S Borotom na golu Partizan je te godine oba puta pobijedio Zvezdu, ukupno je bilo 6:3. To je bila jedina titula prvaka koju je Borota osvojio.
Žrtva Šestićeva šibicarenja
Na stub srama ga je pjenušanju sklona rulja pribila za gol koji je u 2. minuti, iz slobodnog udarca s preko 40 metara, primio u Bukureštu, braneći za Jugoslaviju. A Jugoslavija je rečenu tekmu, 13. novembra 1977, dobila sa 6:4! A za taj gol je on kriv tek nešto više od mene, jer je udarac završio tamo gdje pauk plete svoju mrežu, tamo gdje ni puškom nije lako u trku pogoditi. Sljedeće godine je, 27. septembra u Drezdenu, nepažnjom svojom ostavio loptu na zemlju, a igrač Dynama Hans-Jirgen Derner mu je ćušnuo u mrežu, u teškoj utakmici koju će Partizan (nakon 2:0 u Beogradu i 0:2 u uzvratu) izgubiti na penale i ispasti iz Kupa šampiona. Gol koji će mu, dva mjeseca kasnije, po snijegu, dati Šestić iz Zvezde, na sličan način, nije umijeće već šibicarenje. Borota je bio fauliran i čuo se jasan zvuk pištaljke, čula ga je cijela Jugoslavija, bio je 29. novembar, prenos derbija bio je dar gledaocima za Dan Republike. Nakon zvižduka je Borota postavio loptu na peterac da izvede slobodan udarac. Šestić je prišao da ponovi slavu igrača iz Drezdena, a sudija je, šta drugo, no i sam vidio priliku da se proslavi, pa je Šestićev mangupluk nagradio priznavanjem gola, i večernjim opovrgavanjem svoga zvižduka. I danas tvrdim da je gol dao sudac, a ne Šestić.
Za Jugoslaviju je branio u četiri utakmice, a samo u dvije cijele. Obje cijele je branio u Bukureštu i primio ukupno sedam golova, u dvijema drugima nije primio nijedan, u Budimpešti, 5.oktobra 1977. (3:4 protiv Mađarske, zamijenio Katalinića) i 18. maja 1978. u Rimu (0:0 protiv Italije, opet zamijenio Katalinića).
Za OFK Beograd je, od 1970. do 1976, branio 161 puta, za Partizan 77, a za Čelzi 114. U drugoligaški Chelzi je prešao iz Partizana, februara 1979., za male pare. Naslijedio je ondje čovjeka sličnog reprezentativnog statusa u Engleskoj (7 utakmica) a sličnog i imena i prezimena, Petera Bonetija. Chelsea je tada bio klub mnogo niži no što je danas, a svakako manje slavan nego što je bio Partizan. Nakon dvije godine branjenja u Londonu je proglašen na najboljeg igrača FC Chelsea 1981. godine.
Približio se “Šoletu”
U Partizanu nije lako biti golman poslije Milutina Šoškića. U Šoškićevoj sjeni su i reprezentativci Šoštarić, Ćurković, Omerović, Stojić i Kralj, o Ivančeviću, Istatovu, Zaladu, Đukanoviću, Panduroviću, Damjancu da ne govorimo. Borota je prekratko bio u Partizanu da bi mogao ugroziti Šoleta, ali mu se, moglo bi se reći, najviše približio. Za nas koji smo imali sreću da ga gledamo, on je bio golman i bio je čudesan u svojoj ulozi: okretan kao mačka, sumanut na autentičan način, hrabar, svojeglav, božanstven i đavolast, i vitez i mangup, obožavan od partizanovaca, preziran od zvezdaša.
Bio je i slikar, imao je i pokoju izložbi u Beogradu, priča se da je slike prodavao dobro u Londonu, no o tome svjedočanstava dostupnih nema.
Zna se da je u Đenovi, 2004. godine imao izložbu, pod naslovom “Od nogometnog do slikarskog umijeća”. Ogranizator izložbe je bio likovni kritičar i bibliotekar Pietro Gela. I njega sam danas zvao: kaže da preko godinu dana nije imao nikakvih vijesti od Borote, od mene je čuo da je umro. Još veli da je izložba trajala oko dva mjeseca, da je Borota zanimljiv likovni slučaj, eklektik, da na njegovim platnima ima mnogo ženskih figura, da u Genovi nije živio ni u kakvom obilju, da je imao neku garažu u kojoj je slikao. Kaže da još negdje u svojim papirima čuva prospekt te izložbe.
(preneseno sa www.novossti.com)
Dok čekamo početak XXI Zimskih Olimpijskih Igara u Vancouveru, Sarajevo i Bosna i Hercegovine obilježavaju 26.godišnjicu najvećeg sportskog događaja kojeg je ova zemlja imala – XIV ZOI u Sarajevu. Pripremili smo vam malu zvučnu razglednicu.
Glavni grad Bosne i Hercegovine je organizaciju Zimskih olimpijskih igara dobio ispred japanskog Sappora i zajedničke kandidature švedskih gradova Falun i Goteborg. Oni koji su lobirali za dolazak Igara u Sarajevo nisu krili – Međunarodni Olimpijski komitet u dobroj mjeri se tada vodio političkim razlozima (kao uostalom i u većini ostalih slučajeva op.a.). Izabrana je nesvrstana zemlja i grad za kojeg se vezuju događaji koji su bili neposredan povod za izbijanje Prvog Svjetskog rata.
I pored ekonomske krize, na izgradnju velikog broja sportskih objekata i ostale prateće infrastrukture potrošeno je skoro 150 miliona dolara. Uz olimpijske objekte, nakon ZOI, Sarajevu je na korištenje ostalo 2850 novoizgrađenih stanova, više hotela te 9500 novih radnih mjesta. Vlasti su se potrudile svijetu poslati najljepšu moguću sliku a u tome su im umnogome pomogle Sarajlije koje su, među sportistima, zapamćene kao izuzetno gostoprimljivi domaćini.
Iako su pred nama nove Igre, novi rekordi i junaci, zauvijek će biti memorisani podaci koji će na svakom mjestu simbolizirati ZOI u Sarajevu. Igre su svečano otvorene 8.februara 1984.godine a zatvorene jedanaest dana kasnije. U ime sportista tadašnje Jugoslavije, zakletvu je dao skijaš Bojan Križaj dok je olimpijsku baklju zapalila klizačica Sanda Dubravčić. Na Igrama je učestvovalo ukupno 1272 sportista iz 49 zemalja svijeta. Oni koji su te Igre doživjeli – sjetit će se, oni koji nisu – zapamtit će : skijaš Jure Franko osvojio je prvu medalju za tadašnju Jugoslaviju na ZOI – u veleslalomu je bio srebrni. Ovih dana je ponovo u Sarajevu i još jednom je ponovio :
- Vi ste dio mene i ja sam dio vas. Ovdje je počeo moj drugi život. Imam život prije i poslije Olimpijade u Sarajevu. Ovih dana navršavam 26.godina. Možda ne izgledam tako mlad ali se još uvijek sjećam svakog trenutka doživljenog tokom Olimpijade.
Jure Franko je bio naš junak. Globalni junaci koje je iznjedrilo Sarajevo bili su : Marja-Liisa Hämäläinen koja je u skijaškom trčanju osvojila sve tri zlatne medalje u 
pojedinačnim utrkama, Gaétan Boucher (Kanada) i Karin Enke (Istočna Njemačka) koji su u brzom klizanju osvojili po dvije zlatne medalje, braća-blizanci Phil i Steve Mahre u alpskom skijanju te plesni par iz Velike Britanije Jayne Torvill i Christopher Dean. Oni su od sudija, za umjetnički dojam, dobili najviše ocjene pa su na brojne gledaoce ostavili možda i najupečatljiviji utisak.
Kako bi se podsjetili na 1984.godinu ali i samu ceremoniju na kojoj je objavljena vijest da je Sarajevo domaćin Igara, Žurnal vam donosi kratku zvučnu razglednicu. Ostat će upamćeno da je tadašnji Radio Sarajevo prvi put u svojoj istoriji prekinuo program a radosnu vijest prenio je doajen bosanskohercegovačkog sportskog novinarstva Nikola Bilić.
(zurnal.info)
