Moje ime je Marko Tomaš i ja sam frustrirani navijač. I to dvostruko. Naime, navijam za Velež i reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Nekad prije, situaciju je znao izvaditi Liverpool, ali u posljednje vrijeme i Merseyside Redsi postaju izvor frustracije.

Ovo i jeste priča o frustracijama.

Jasno mi je da svatko uzdiže vlastite heroje, ali frustrira me činjenica da je sarajevski lobi prije desetak godina proglasio Safeta Sušića najboljim nogometašem BiH u prošlom stoljeću. Nezahvalna je to priča, ali svatko iole razuman priznat će da to ne bi bilo tako unisono prihvaćeno da mostarski nogometni i novinarski pregaoci imaju moć suprostaviti se sarajevskim. Nekako razišljam na način da je to trebala biti nagrada za sveukupan doprinos razvoju nogometne igre u BiH. Nešto kao nagrada za životno djelo. A tu Pape ne bi imao šanse pored Sule Repca, Vahe, Duška ili Ivice Osima. Sve redom veliki igrači, ali i veliki treneri.

Sulejman Rebac

Uzmite npr. Sulejmana Sulu Repca. U neka davna vremena Sule je bio igračina. Dok sam živio u Splitu, Duje Lucić mi je govorio da je Sule za njegovog oca i tu, najstariju, generaciju Hajdukovih navijača, bio ono što njegovoj generaciji predstavlja Baka, netko nezaboravan, netko tko je igri davao magijsku dimenziju.

Sule je, legenda kaže, u Hajduk otišao za dva metra štofa, koji je poklonio svom prijatelju kojem je trebalo odijelo za vjenčanje. Kao legende ga se sjećaju stari nogometni navijači, a i običan svijet, koji se kod nas najviše sastaje u kafani (što je jedan od rijetkih gradskih običaja koji je ostao živjeti i dan danas). Sule Rebac, dakle, boem, veliki igrač, ali i tvorac jedne cijele nogometne škole, one prijeratne Veležove, koja je bila pojam za atraktivnu i lepršavu igru. Bio je igrač, nogometni inovator i pedagog koji je odgojio velike igrače poput Duška Bajevića, Envera Marića, Vahe Halilhodžića, Bore Primorca itd. Po meni, iako ga nisam nikad gledao kao igrača, Sule je bio veća i kompletnija nogomenta pojava od Sušića. Istu priču možemo vezati i za Ivicu Osima. Ali evo i četvorice Sulinih pulena koje sam naveo, sve redom veliki igrači i treneri. Duško je u AEK-u, Marić u Herthi, Vaha izbornik Obale Bjelokosti, a Boro Primorac pomoćnik Arsene Vengera u Arsenalu i jedan od glavnih klupskih skauta.

No, sad je sve to prdimahovina, Pape je dobio tu počast i točka, a ja i da neću moram se složiti s time. Rekoh već, ovo je priča o frustracijama.

Safet Sušić

Jednu od ranih nogometnih frustracija vežem uz Mundijal u Italiji 1990. godine. Za Sušića i Osima, uglavnom. Sušić, već na zalasku, spor, potrošen, igrač iz prošlog vremena, koji je tu bio zbog prijašnjih zasluga i Osimove tvrde glave, uzeo je mjesto nekim mladićima koji su par godina prije bili svjetski omladinski prvaci i to zbog Švabine taktike, koja je podrazumijevala da protivnik umre od dosade, a onda mi damo gol. Malo Sušić gnjavi loptu, pa Baždarević, pa Piksi i kad protivnici zaspu, smoreni dosadom, onda neki naš genijalac gurne mješinu u gol. Gledajte, Osim je malo poslije Mundijala dokazao svoju ljudsku veličinu. Činio je to i nebrojeno puta prije i poslije legendarne i potresne ostavke u FSJ. Dokazao se i kao trener u jednoj maloj nogometnoj sredini, Sturmu iz Graza, a i puno prije sa šampionskom generacijom Želje. Pape je igrao srcem, pošteno, koliko je mogao, ali, za mene, ostaje činjenica da su neki drugi, na njihovim mjestima, u datom trenutku, mogli više. Ali, zbog sentimentalnosti i starih dobrih vremena generacije će pamtiti taj Mundijal drugačije od mene. Pape je trebao Osimu zbog njegovih nogometnih vizija i opet točka. Ja ga uglavnom nisam upamtio kao velikog igrača, nikad ga nisam ni gledao u zenitu karijere i to je valjda to.

Dakle, ovo je priča o frustracijama.

Jedna od frustracija je nogometna selekcija Bosne i Hercegovine. A s njom skupa idu i novinari koji je prate. Uvijek su jednoglasni. Kad uzdižu među zvijezde i kad bacaju u trnje i blato. Kod nas, naprosto, pluralizam ne prolazi ni kad se priča o nogometu. Ako nisi s njima svi se prave da te nema, a ja više volim da mi puknu šamar nego da me ignoriraju. Doduše, nije baš ni da sam se, do sada, trsio da bilo što kažem, pogotovo na ovu temu.

Ćiro Blažević

Kad je Ćiro dolazio izbila je opća pobuna. Nakon dvije pobjede i par izljeva patriotskih osjećanja u medijima peder Ćiro je postao nogometni Sultan. Najrazvijenija industrijska grana našeg vremena jeste proizvodnja zaborava pa su svi odjednom zaboravili Ćirine velikohrvatske eskapade iz devedesetih i prigrlili ga kao najbliži rod. Nisam mogao vjerovati da su tome podlegli i moji najbliži prijatelji, koji su ga branili od mojih žučnih (frustriranih) napada. Nisam ga napadao samo kao medijskog klauna i prevrtljivca već i kao trenera. Ako pitate koji mu je najveći grijeh reći ću vam jednostavno: treće mjesto s Hrvatskom na prvenstvu 1998. Zvuči ludo, zar ne!? S onakvom ekipom je morao u finale. Ali, kapetan je morao igrati pa makar i ozlijeđen, a čovjek zbog kojeg je davno trebao pojesti trenersku diplomu je sjedio na klupi. No, sve je to šbb kbb. Treneri su valjda takvi, tvrdoglav i tašt svijet, a ti sviri kurcu što oni ne žele vidjeti što i svaki prosječan navijač.

O Ćiri sam ljudima govorio još jednu stvar kojom sam probao argumentirati moje stavove: on je toliki prevarant da ni Zdravko Mamić, glavom i bradom, nije s njim mogao izaći na kraj.

I tako, kad smo ispali od Portugala ljudi se odjednom otrijeznili pa Ćiro neznalica, Ćiro ovakav, Ćiro onakav. A on, stari lisac, slalomaš, junorski prvak BiH u skijanju, namiriše kad se treba povući pa spakira kufere i eno ga sad prodaje maglu na Dalekom Istoku i kune se u pradjeda Kineza, koji je stvorio recept za rebarca u umaku od malina, sudjelovao u osnivanju Komunističke partije i preplivao Jangcekjang.

Poštenom čovjeku dođe da se ispovraća.

Nitko nije radio pritisak kad je počeo činiti budalaštine i stavljati Ibričića i Salihovića na bekovske pozicije, dok je šikanirao Zlatana Bajramovića, a na njegovo mjesto stavljao Muratovića, napadača koji je igrao pošteno, ali naprosto ga bog nije dao za poziciju koju mu je Ćiro namjenio. Pritisak nisu radili, jer se nisu pitali što će biti kad dođu ozbiljne utakmice.

Daj ti nama, Ćiro Cezare, kruha i igara, jebo sustavan rad i razmišljanje o tome što će biti sutra.

U velikim utakmicama Ćiro je uzeo samo bod. Onaj protiv Turske u Zenici. To danas svi znaju. Priču o Belgiji može okačit' mačku o rep, jer Belgija ovog doba je tek prosječna ekipa od koje smo bolji za dvije ili tri klase skoro na svim pozicijama i to se moralo dobiti. Izgubiti od Španjolske je u redu, ali od onakvog Portugala nikako. Ali tko će Ćiru pozvati na odgovornost i pitati ga zašto je žrtvovao Salihovića, blamirao Ibričića, gradio autoritet na konfliktima s našim najboljim igračem Misimovićem, cijele kvalifikacije šikanirao Bajramovića, ignorirao Pjanićev nebeski talent, gurnuo Medunjanina u živčani slom...

Stvari su, po meni, jednostavne. Boljeg desnog beka od Džeme Berberovića nemamo. Zašto onda napadački orijentirani veznjak igra tu poziciju? Hrgović je kakav takav lijevi bek. Zašto onda žrtvujemo sjajnog lijevog veznog na toj poziciji?

Valjda Ćiro voli igrati s manjkom igrača, što li? Ne, nego se, kao i svi treneri, voli tvrdoglaviti i izmišljati toplu vodu u najbitnijim utakmicama. A i boli ga đon, pjesnički rečeno. Sam je rekao da, kad mu je teško, razmišlja o svom kontu u nekoj švicarskoj banci. Money is religion, isn't it? A kad je novac religija onda je bankovni račun jedina država koju priznaješ i od srca voliš. Tako Ćiro jedan dan može biti zakleti Hrvat, drugi dan Zmaj od Bosne, a treći dan Kinez Ći Ro.

Neka si otišao, prevarantu matori, daleko ti lijepa Kina!

Meho Kodro

Prije Ćire smo, ko zadnje pičke, dozvolili sebi da potrošimo jednog velikog igrača i perspektivnog trenera i to u rekordnom roku. Meho Kodro, negdašnji centarfor Barcelone, otišao je pognute glave i vjerovatno mu još uvijek nije jasno u kakvoj se žabokrečini našao i što mu se dogodilo.

Čovjek je htio ozbiljno raditi, a kad su to uvidjeli nogometni stručnjaci iz našeg saveza brže bolje su mu zakuhali takvu kašu da je ni pas s maslom ne bi pojeo.

Kod nas ozbiljnost ne prolazi, a želja za sustavnim radom još manje. Čim zucneš o takvim budalaštinama loše ti se piše. Idi ti negdje drugo tjerat' ljude da rade, napreduju i ozbiljno pristupaju poslu kojim se bave!

Sjećam se kad je Meho počeo igrati u prvom timu Veleža. Nekad bi mijenjao Seju Kajtaza, nekad Peđu Jurića. Na istočnoj tribini, legendarnom stajanju, stadiona Bijeli Brijeg bi nastala opća smijurija i tipično mostarsko podjebavanje u stilu: bjeri tamo, okle tebe s loptom! Nitko od nas nije mogao ni sanjati da će Meho, za kojeg se činilo da sam sebe sapliće dok trči, jednog dana obući Barcin dres i davati golove u El Clasicu, pa čak ni onda kad je zabio Borusiji Dortmund u Kupu UEFA. Objektivno, po talentu, Peđa Jurić je za njega bio svemirski brod, ali je karijeru završio u Hrvatskom Dragovoljcu, a Meho, uporno dijete hercegovačkog sela, u jednoj od najjačih liga na svijetu. Ozbiljnost, rad, upornost i želja za napretkom su ga odveli do dresa klubova iz španjolske Primere. Ta mu šema kod nas nije mogla proći.

Eh, da, ovo je priča o frustracijama.

Iskreno, žao mi je Papeta. Žalosno mi je bilo čitati knjigu Zlatka Topčića posvećenu Papetu, unatoč svemu ona zrači neuspjehom, nekakvom neobjašnjivom tugom kao da je sve moglo ispasti i bolje po Papeta. Tome je vjerovatno kriv autor knjige, ali zakačila se ta luzerska nota za Papeta kao drača. Žao mi je što ga ne pamtim iz najboljih dana njegove loptačke karijere.

Veliki igrač naprosto nije veliki trener. Po stavu mu se vidi da nema tu žicu i da mu fali samopouzdanja. Još je manje vješt u medijskom manipuliranju. A to će mu najviše trebati ukoliko želi preživjeti ovu našu močvaru. Bojim se da slijede najteži dani njegovog života.

A imao je puno teških dana, barem tako kaže knjiga.

Kroz karijeru i život je najviše patio zbog toga što su drugi vukli konce njegove karijere neodvojive od života, a samim tim i njega za nos. Pa sad vi zamislite takvog čovjeka, arhetip bosanske dobričine, kako surađuje s ovim hohštaplerima koji vode naš savez (za imena pitajte poreske inspektore, meni je lijeno navoditi, i ovako sam odužio)! Bojim se, iskreno, da će otići odavde i go i bos i žedan preko vode preveden.

Imamo sjajan tim, ali nedostaje nam sjajan trener, gromada koja može dobro raditi u nemogućim uvjetima i odjebati čaršijske interese, šutnuti ih daleko od nacionalnog tima. Molim boga da me Pape uvjeri kako je baš on ta dimenzija koja nam nedostaje da konačno odemo na jednu veliku nogometnu smotru. Odmah bi mu oprostio onu počast s početka ove priče i prihvatio je kao neprikosnovenu činjenicu. Halalio bih mu i Mudnijal 1990. Ali bojim se da neće biti tako. Osim ako stvarima ne bude pristupao jednostavno i puštao ljude da igraju kako najbolje znaju na pozicijama koje igraju cijeli život, a ne da Ibričić igra desnog beka kao kod Ćire, ili kao što je Barbarez igrao stopera kod blentavog Bake.

I neka zapamti da nije Ćiro, kako se voli hvaliti, stvorio te igrače, nije ih stvorio ni Baka niti Muzurović. Oni su nam se slučajno dogodili, kao dar s neba, odgojili su ih u nogometnim školama njihovi sadašnji i bivši klubovi. I tu su, spremni da igraju za Bosnu i Hercegovinu.

Baka iz pakla

Do sada se Sušić iskazao sa par potpuno nediplomatskih i promašenih izjava. One su mi dokazale da je iskren, prostodušan i pošten čovjek, jer treba biti stvarno lud(ili totalno glup, ispričavam se) pa izjaviti da nemaš pojma o igračima selekcije koju upravo preuzimaš. To obećava da će naredni period s njim biti interesantan, ali na žalostan način, jer će naše palanke i palančice jedva dočekati da srozaju u blato nekoga ko im se još jučer činio velik i nedodirljiv. I možda upravo zbog toga što je nekad bilo tako.

Jebiga, tako se liječe frustracije, a da samo napomenem, ovo i jeste priča o frustracijama.

Za Barbu je stvarno bilo prerano. Baka je bio opcija iz pakla. Acu Ristića nitko nije spomenuo. Salema Halilhodžića, također. Hadžibegić i Baždarević mi dođu kao i Pape, dobri, iskreni, ali sumnjam u njihove kapacitete. Duško i Vaha su predaleko, previsoko i mogli bi prihvatiti tu funciju isključivo iz luđačkog patriotizma ili samilosti(čekamo da polude, dakle).

I tako nam ostaje da vidimo što će Sušić uraditi. Može li uspostaviti autoritet nad velikim europskim zvijezdama? Sumnjam da će ih osvojiti prostodušnom iskrenošću, jebiga, ljudi smo i svi volimo zabušavati kad nam se dopusti, a sigurno im je već povrijedio taštine priznavajući kako malo zna o njima.

Selektor Mrduše donje

A da se za kraj malo igram trenera i kandidiram za selektora Mrduše Donje? Baš mi je volja. Evo idealnog tima.

U formaciji 4 – 4 – 2: Begović – Berberović – Jahić – Spahić – Hrgović(Papac, kad bi pristao) – Pjanić – Bajramović – Misimović – Salihović – Džeko – Ibišević.

U formaciji 4 – 5 – 1: Begović – Berberović – Jahić – Spahić – Hrgović/Papac – Pjanić – Bajramović – Medunjanin – Misimović – Salihović – Džeko.

A klupa: Hasagić, Ibričić, Rahimić, Nadarević, Muslimović, Vladavić. Mnogo smo jaki, rekli bi istočni susjedi.

Nije li to sadašnjost i budućnost u jednom!?

I otkud mi uopće sve ovo?

Jednostavno, sit sam mitskih poraza. Sit sam prevaranata i cirkusanata tipa Ćire. Riga mi se od provincijskih nakupaca i nogometnih mešetara, od neodgovornosti, bezidejnosti i luzerstva. Ovo već odavno nije zabavno. Sve skupa je prosto frustrirajuće.

(zurnal.info)

IGRAČKA KARIJERA: Sušić je imao briljantnu igračku karijeru. Počeo je 1971. godine u zavidovićkoj Krivaji. Samo sezonu poslije prelazi u Sarajevo gdje je ostavio najveći pečat. Tokom deset godina igranja za bordo tim, upisao je 350 nastupa i tom prilikom postigao 250 golova. Uz Sarajevo, na spomen njegovog imena klanjaju se i u Parizu. Za Paris Saint-Germain je igrao u periodu od 1982. do 1991.godine a karijeru je okončao godinu kasnije u Red Staru. (francuskom, ne beogradskom) Za reprezentaciju bivše Jugoslavije je odigrao 54 utakmice i postigao 21 gol.

Za razliku od Sušićeve briljantne, Blaževićeva igračka karijera je mnogo skromnija. Počeo je u travničkom Bratstvu, a zanimljivo je da je, kao i Sušić, i Blažević bio član bordo tima sa Koševa.

TRENERSKA KARIJERA: Vođenje reprezentacije BiH, za Safeta Sušića će biti prvi veliki izazov u trenerskoj karijeri. Iako se trenerskim poslom bavi već petnaest godina, do sada je vodio sedam klubova, uglavnom u Turskoj. Sušić nije od onih koji trče za angažmanom. Često je znao biti i bez kluba, tek znatiželjno pratiti nogometne susrete. Trenersku karijeru počeo je 1994. godine u francuskom Cannesu. Osim Cannesa, jednosezonsku avanturu imao je sa Al Hilalom u Saudijskoj Arabiji, a sve ostalo vezano je Tursku. Najviše se, dvije sezone, zadržao u Istanbulsporu. Trenirao je još Konyaspor, Ankaragucu, Ankaraspor i u dva navrata Rizespor.

Mnogo više trenerskog iskustva imao je njegov prethodnik na selektorskoj klupi. Ako se nečim može pohvaliti Blažević onda je to prebogata trenerska karijera koja traje preko 40 godina! Počeo je daleke 1968. godine u švicarskom Veveyu, u ovoj zemlji trenirao još Lausanne, Grasshoppers, Xamax i Sion, potom Muru, Nantes, Prištinu i PAOK, te pola hrvatske lige – Rijeku, Dinamo, Zagreb, Osijek,Varteks i Hajduk. Kruna su mu, priznat će, angažmani na pozicijama selektora reprezentacije. Do sada je vodio četiri nacionalna tima. Osim našeg, bio je još selektor Irana,Hrvatske i Švicarske.

MOTIV: Blažević i Sušić imaju potpuno drugačije motive. Kada je sa sjednice Izvršnog odbora iz Bihaća dobio ponudu da preuzme selektorsku poziciju, Blažević je na umu imao samo inat. Iako će on reći kako ga je Milan Bandić poslao u Bosnu da ujedini narode, prava je istina da je Ćiro u tom periodu bio izložen brojnim kritikama hrvatskih kolega koji su smatrali da je njegovo vrijeme već prošlo. Pritom, barem pola Bosne i Hercegovine nije bilo za njegov dolazak. U inat svima, preuzeo je našu nogometnu selekciju a da pojma nije imao ko ustvari igra za taj tim. Dugo,dugo nije čak znao ni izgovoriti kako treba prezimena svojih igrača ili saradnika („Hasanagić“ - Hasagić, „Mušanović“ - Ušanović, „Halilagić“ - Halilhodžić). U tom trenutku, Blaževiću niko nije ni pomislio pretpostaviti krajnji cilj. Safetu Sušiću se, po inerciji, letvica diže na više. Novi trener pozdrazumjeva i novi cilj a to je ovaj put plasman na Evropsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini. S obzirom na igrački kadar, postavljeni cilj se čini ambiciozan ali i objektivan.

-U prošlim kvalifikacijama smo dobijali utakmice sa slabijim protivnicima. Za korak dalje ćemo morati skupljati bodove i u duelima sa velikim reprezentacijama. – naznačio je Sušić.

Blažević nije ni sekunde čekao kako bi odgovorio svom nasljedniku :

-Poštujem Safeta Sušića ali moram ga naučiti da se na velika takmičenja ide pobjedama nad malim reprezentacijama. A kad smo kod velikih, ako Belgija nije takva onda ne znam ko jeste. A ja sam je pobjedio dva puta u četiri dana.

Blaževiću je valjda jasno da u ovoj klasifikaciji nema pravila. Jer, u zadnjim kvalifikacijama smo pobjedili te male reprezentacije pa opet nismo otišli u Južnu Afriku.

TAKTIKA I NOVI IGRAČI: Postavka igre naše reprezentacije neće se mnogo mijenjati dolaskom novog selektora. Sistem 4-4-2 će biti najviše zastupljen, kao i za vrijeme Miroslava Blaževića. Reprezentacija koja pretenduje da se plasira na Evropsko prvenstvo mora u većini utakmica igrati sa dva napadača, bez obzira gdje se igralo i koga za protivnika imali. Ono što je mnogo bitnije jeste osvježiti trenutni igrački kadar, posebno u zadnjoj liniji. Reprezentaciji nedostaje nekoliko kvalitetnih riješenja. Također, potrebno je nastaviti pružati šansu mladim kadrovima. Blažević je pružio šansu golmanu Begoviću, djelimično Pjaniću, a na kraju i Medunjaninu. Sušić mora nastaviti niz. Međutim, mora to raditi vrlo oprezno. Rezultat ne smije trpiti.

UTICAJ: Neosporno je da i dalje imamo selektora koji ima veliki uticaj, možda i veći u međunarodnim krugovima nego u Bosni i Hercegovini. Miroslav Blažević je otvorio mnoga vrata koja su godinama bila zaključana. Išao je na noge političarima. Razgovarao sa znanim i neznanim. Pokušavao pridobiti i one najmanje bitne. Međutim, nije uspio, iako je obećavao stvoriti preduslove da reprezentacija odigra utakmicu na Gradskom stadionu u Banjoj Luci ili pod Bijelim brijegom u Mostaru.

Safet Sušić će to drugačije raditi. Mnogo suptilnije.

-Želim razgovarati sa Sašom Papcom i Hasanom Salihamidžićem, probati ih uvjeriti da se vrate u reprezentaciju. Sa njima bi to bila drugačija selekcija – rekao je Sušić odmah nakon imenovanja. Želimo mu svu sreću u tim pokušajima, no sumnjamo da će imati bolji učinak od Miroslava Blaževića. Bolje bi bilo da se iskoristi uticaj i počne razgovarati sa mladim nadama koje širom Evrope trenutno igraju za neke druge reprezentacije a voljne su obući dres naše „A“ selekcije.

SPREMNOST NA KOMPROMIS: Miroslav Blažević nije osoba koja je spremna na prevelik kompromis. Pogotovo ako se radi o osobama do kojih mu nije stalo. Čak i u situacijama u kojima su bili u pitanju njegovi najbolji igrači, dozvoljavao je sebi luksuz da ih omalovažava. Da o ljudima u Savezu ne govorimo. Jedini igrač za kojeg je bio spreman načiniti kompromis je Saša Papac. Mjesecima ga je zvao, uzalud. Nije spreman na kompromis ni kada je novac u pitanju. Iako će se često pohvaliti kako je radio za sitniš, svi oni koji su uz reprezentaciju znaju da je Blažević itekako podebljao svoj finansijski konto, prije svega brojnim sponzorskim ugovorima.

Safet Sušić je stabilnija ličnost. Prizemljenija. No, oni koji ga poznaju kažu da novi selektor ima svoje limite ispod ili preko kojih neće ići.

-Nema šanse da njemu neko nešto nametne. On hoće konsultovati saradnike ali će njegova biti zadnja. Safet je takav čovjek. Pokušat će ujediniti, napraviti novi iskorak. Motiva ima. Ali, mora imati podršku od sviju vas. Kao ni ja, mislim da nije do kraja upoznat sa onim šta ga čeka dole. Zna za igrače ali nisam siguran da do kraja poznaje okolnosti – kaže njegov nekadašnji reprezentativni saigrač i prijatelj, danas trener francuskog prvoligaša Grenoblea, Mehmed Baždarević.

ODNOSI S MEDIJIMA: Jedan je Miroslav Blažević. Ovu izjavu potpisat će velika većina novinara koja sarađuje sa igračima ili sportskim radnicima. Taj čovjek je i u trenucima kada ne govori, interesantan medijima. Pravi manipulant! Nikada neću zaboraviti kada je ovom novinaru, nakon press konfrencije uoči utakmice sa Turskom u Zenici rekao: Sine, nemoj ti meni vjerovati ovo što ja govorim ovdje. Ja svašta kažem. I tako je, zaista. Miroslavu Blaževiću ste malo toga mogli vjerovati ali je, medijski, bio vrlo zahvalan. Novinarima je uvijek ponudio deset naslova. Safet Sušić je potpuno drugačiji. Već na prvom našem kontaktu, nakon imenovanja, zapelo je. Zamolio sam ga za jednu vrstu novogodišnje čestitike svim građanima Bosne i Hercegovine na šta je uzvratio: Može li to ikako bez mene?! Nisam ti ja od tog posla. Ako treba neki intervju koji će se ticati fudbala, tu sam uvijek. Poštujemo. Iako se do kraja ne slažemo. Funkcija selektora nogometne reprezentacije je javna pa, zbog toga, nekada treba obaviti i neke stvari koje se ne tiču samo nogometa. Sušića, dakle, nećete gledati kako reklamira čokolade, voza sponzorske automobile, pogotovo da odgovara na pitanja koja nemaju veze s nogometom.

AFERE: Novi selektor, za razliku od posljednjeg, ima mnogo manje afera koje se vežu za njegovo ime. Ustvari, tek jednu. U trenutku kada je ispunio zakonsku normu od 28 godina da ide u inostranstvo, za Sušića su bili zainteresovani mnogi klubovi. Pravi mali rat vodio se između Intera i Torina. Kada je već transfer u milanski klub gotovo bio završen, umiješao se Torino sa boljom ponudom. Zahvaljujući dušebrižnicima iz Sarajeva, Sušić je potpisao papir za oba kluba pa je rezultat svega bila Sušićeva jednogodišnja suspenzija na dolazak u Italiju. Mnogo veća mrlja bačena je na karijeru Miroslava Blaževića. Prije 14 godina, Ćiro je čak završio u zatvoru, pod optužbom da je bio upleten u aferu dogovaranja rezultata u korist Olympique Marseillea, u vrijeme dok je gazda ovog kluba bio Bernard Tapie. U zatvoru je proveo sedamnaest dana. Pušten je uz kauciju od 100.000 francuskih franaka.

PRIZNANJA: Aktuelni selektor je nagrađivaniji od bivšeg. Već sa 25 godina je izabran za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine i najboljeg nogometaša bivše Jugoslavije. Dvije godine kasnije, 1981.godine, dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Ni Francuzi ga nisu poštedili nagrada. 1983.godine je zvanično proglašen za najboljeg stranog igrača u Francuskoj, a mnogi navijači PSG-a će vam i danas reći da je Sušić najbolji strani igrač ovog kluba svih vremena. Potvrda tome je titula najvećeg umjetnika s loptom u istoriji kluba iz Pariza. Posljednju nagradu, vjerovatno i najvrijedniju, dobio je 2000.godine. U povodu proslave 50 godina UEFA-e, zvanično je proglašen za najboljeg nogometaša Bosne i Hercegovine u drugoj polovini prošlog vijeka.

Iako iza sebe ima mnoštvo velikih pobjeda, u biografiji Miroslava Blaževića dva detalja se izdvajaju od ostalih. Prvi je titula prvaka bivše Jugoslavije sa zagrebačkim Dinamom, u sezoni 1981/82. Drugi je bronzana medalja na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998.godine sa reprezentacijom Hrvatske.

Gospodine Prandelli, na početku ovogodišnjeg takmičenja u Ligi prvaka mnogi su unaprijed otpisali Fiorentinu. Završili ste kao prvi u grupi. Kako Vi ocjenjujete igre Fiorentine u 2009. godini?

Prandelli: Osvajanjem četvrtog mjesta u prošloj sezoni, uspjeli smo ispuniti zadati cilj. Tokom ljetnog prelaznog perioda mnogi su nas kritizirali, jer su smatrali da sa postojećim fudbalerima ne možemo mnogo napraviti ni u prvesntvu, a pogotovo u Ligi prvaka. Međutim, osvajanjem prvog mjesta u grupi, te plasmanom u drugi krug dokazali smo kakav kvalitet ova ekipa ima.

Odlučujuća utakmica u grupnoj fazi je bila protiv Liverpula na Anfildu. Koliko ste vjerovali da Firoentina može sa prve pozicije krenuti u eliminatornu fazu ovog takmičenja?

Prandelli: Iskreno, nisam vjerovao da možemo trijumfovati na Anfildu. Mi smo još prije te utakmice osigurali plasman u naredni krug, tako da smo igrali bez pritiska. Opet se pokazalo da Fiorentina najbolje igra kada nema taj imperativ. Imali smo mirnoću u igri. Odigrali smo sjajno prvo poluvrijeme u kojem smo pritiskali Liverpul, a posebno sam zadovoljan kako smo punim gasom igrali sve do samog kraja utakmice. Taj gol Alberta Gilardina u drugoj minuti sudijske nadoknade je najsretniji trenutak u 2009. godini. Svi smo bili sretni zbog te pobjede. Pobijediti Liverpul dva puta u jednom takmičenju, u istoj sezoni, rijetko se dešava.

U drugom krugu Vas očekuje okršaj sa slavnim Bayernom?

Prandelli: Kada samo saznali protivnika u šali smo govorili da bi možda bolje bilo da smo u naredni krug krenuli sa druge pozicije. Međutim, Fiorentina je ekipa koja ne zna kalkulisati. Sigurno je da za protivnika imamo ekipu sa velikim iskustvom i odličnom ekipom. Ipak, vjerujem u ove igrače i njihovu želju za dokazivanjem. U ovom periodu ne razmišljamo mnogo o te dvije utakmice. Sada smo više okrenuti planovima za nastavak prvenstvene sezone i Kupu Italije.

Ipak, zar ne mislite da su se dobre igre odrazile na dosadašnji plasman u prvenstvu?

Prandelli: Sigurno je da su utakmice u Ligi prvaka ostavile traga na neke utakmice u prvenstvu, zbog čega smo u određenom bodovnom zaostatku. Tokom dosadašnjeg dijela sezone imali smo određenih poteškoća. U važnim utakmicama nije nastupilo nekoliko standardnih prvotimaca. Mi imamo dovoljan broj fudbalera u konkurenciji, ali ako nedostaje šest ili sedam za jednu utakmicu, onda to predstavlja problem. S druge strane, iz godine u godinu u Seriji A imate sve više ekipa sa kojima nije lako igrati. Uvijek morate uložiti posebne napore da ostvarite željeni rezultat. Zajedno sa svojim saradnicima uspjeli smo od mladih i iskusnih fudbalera stvoriti ekipu spremnu da u svaku utakmicu ulaze sa maksimalnim angažamnom. Marljivo smo radili kako bi stvorili takav menatlitet što se vidi i po rezultatima.

Da, ali borba za četvrto mjesto, što je i cilj Fiorentine, ove godine će biti mnogo teža i neizvjesnija?

Prandelli: Ako analiziramo dosadašnji dio prvenstva, čak deset ekipa se trenutno bore za četvrto mjesto. Naravno, nemaju svi takve ambicije, niti mogu izdržati ovakav tempo. Među tim ekipama, samo Fiorentina i Roma nastavljaju takmičenje u Evropi, tako da će ostalim biti lakše, jer se mogu fokusirati samo na prvenstvo. Mi smo ovog ljeta odigrali 26 zvaničnih utakmica, jer smo nastupili u preliminarnoj fazi Lige prvaka. I prije je bilo mnogo utakmica, ali su svi počinjali sa iste pozicije. Međutim, ne odustajemo od cilja da osvajanjem četvrtog mjesta pokušamo ponoviti prošlogodišnji uspijeh. Od povreda se oporavljaju Mutu, Gamberini, Zanetti i Jovetić uz koje smo na početku sezone ostvarili dobre rezultate. Već sada imamo prepoznatljivu fizionomiju ekipe, a uz njih ćemo imati još više samopuzdanja.

Rekli ste da će borba za četvrtu poziciju biti neizvjesna, a borba za scudetto?

Prandelli: Po meni je Inter i dalje glavni favorit da odbrani naslov. Tu su još Milan i Juventus koji pretunduju da osvoje prvenstvo. Milan polako ulazi u formu, a u nastavak sezone ulaze sa Davidom Beckhamom koji je prošle sezone igrao fenomenalno. Međutim, Inter je ekipa koja u prvenstvu ima kontinuitet dobrih rezultata, te koja nema mnogo oscilacija. Uz dobre fudbalere imaju i velikog stručnjaka Mourinha, koji usprkos svom temeperamentu dokazuje kvalitet u vođenju velikih timova. Oni su sada u poziciji da samo mogu izgubiti prvenstvo, a ne ponovo osvojiti.

Poznato je da Mourinho nerijetko daje pozitivne izjave o drugim trenerima. No, nedavno je pohvalio Vaš rad i Fiorentinu kao najveće iznenađenje 2009. godine?

Prandelli: Da, pročitao sam tu njegovu izjavu. Nikada nisam polemisao o radu drugih ternera, ali je činjenica da je već u prvoj sezoni, nakon dolaska iz Engleske napravio ogroman uspjeh sa Interom. Nisam imao trenerskog iskustva u drugim zemljama, ali poznavajući fudbal koji se igra u Engleskoj i Italiji, nije mu bilo lako već prve sezone osvojiti scudetto.

Za razliku od njega, pa i mnogih drugih trenera u Italiji, Vi i ne volite mnogo polemisati o sudijama i suđenju?

Prandelli: Ne, jer smatram da česte polemike oko suđenja samo štete talijanskom fudbalu. Tako se gubi draž igre, suđenje postaje važnije od rezultata. Zašto na polemiku odgovarati polemikom? Sada u Italiji imamo mlade sudije koje se iz sezone u sezonu dokazuju. Da se ja pitam, uveo bih striktnu zabranu davanja izjava o sudijama.

Polemike u talijanskim medijima ne nedostaje i kada se piše o reprezentaciji Italije i narednom SP u Južnoj Africi 2010. godine? Pojedini mediji favoriziraju određene fudbalere, smatrajući da zaslužuju reprezentaivni dres. Tu prije svega mislim na Frncesca Tottija i Antonia Cassana.

Prandelli: Da, polemike su prisutne već sada i po pitanju reprezentacije. Koliko ja znam Totti nije problem za selektora Lippija. Sve zavisi od njegove volje i forme na kraju sezone. On je fudbaler koji još može karizmom i igrama pomoći reprezentaciji. Lippi je svo vrijeme decidan po pitanju Cassana koji ove sezone igra u odličnoj formi. Međutim, kroz kvalifikacione susrete smo se mogli uvjeriti da Lippi već sada ima ideju od kojih fudbalera stvoriti reprezentaciju za ovako veliko takmičenje. Naravno, uvijek ima prostora za još neke fudbalere, ali treba pustiti selektora koji kao rezultat ima osvojenu titulu prvaka svijeta.

Ipak, već sada se pominju njegovi nasljednici, među kojima je i Vaše ime?

Prandelli: Oduvijek sam govorio da je ovaj posao takav da se ne može unaprijed mnogo planirati. Naravno da bih volio jednog dana trenirati reprezentaciju Italije, ali ponovaljam treba sada pustiti Lippija da stvori reprezentaciju koja bi mogla odbraniti naslov prvaka svijeta i tako oboriti mnoge rekorde.

Jedan ste od rijetkih trenera u Italiji koji je godinama vjeran istom klubu i koji se ne odlučuje lako promijeniti klub. U čemu je tajna Vašeg uspijeha?

Prandelli: Kada sam prije četiri godine došao u Fiorentinu, predstavio sam ambiciozan projekat u koji su svi vjerovali. Imali smo određenih poteškoća, pa i nepravdi, ali smo strpljivo radili i polako pripremali ekipu za velike rezultate. Mi još nemamo ekipu za osvajanje trofeja, ali ako nastavimo sa dosadašnjim programom, Fiorentina će za dvije ili maksimalno tri godine postati ekipa koja će biti ravnopravan protivnik sadašnjim velikim talijanskim, ali i drugim evropskim ekipama. Volja postoji, podršku imamo, tako da postoje sve predispozicije za ostvarenje velikih rezultata.

Cesara Prandelli je igračku karijeru zapoćeo 1974. godine u Cremoneseu, tadašnjem članu treće talijanske lige (C-1). Nakon četverogodišnje karijere u ovom klubu 1978.godine prelazi u Atalantu i debituje u Seriji A. Vrhunac igračke karijere doživljava u Juventusu gdje je nastupao od 1979. do 1985. godine. U tom periodu sa najtrofejnijim talijanskim klubom osvojio je tri titule prvaka Italije, jedan Kup Italije, jedan Kup Šampiona, jedan Kup Kupova i jedan Superkup. Nakon Juventusa ponovo se vraća u Atalantu, gdje 1990. godine završava igračku karijeru.

Neposredno nakon igračke, zapoćeo je trenersku karijeru. U dosadšnjem trenerskom angažmanu trenirao je Lecce, Veneziju, Veronu, Parmu, kratko Romu, a od 2005. godine je trener Fiorentine. Od sezone 2007/2008 sa Fiorentinom osvaja tri puta četvrto mjesto i učešće u preliminarnim, te grupnim fazama Lige prvaka.

Zahvaljujući trenerskom umijeću dvije godine zaredom (2005. i 2006. godine) je proglašen za najboljeg trenera na Apeninskom poluostrvu.

Chelsea bi u januarskom prijelaznom roku mogao da dovede bosanskohercegovačkog reprezentativca i napadača Wolfsburga Edina Džeku, za kojeg je spreman da ponudi 25 miliona funti, piše engleski sedmičnik People.

People Sport navodi da je trener Carlo Ancelotti saopćio čelnicima kluba da je dovođenje Džeke prioritet, jer će napadači Chelseaja Didier Drogba i Saloman Kalou početkom sljedeće godine nastupati na Afričkom kupu nacija.

Ancelotti je, navodno, odustao od dovođenja napadača Atletico Madrida Sergia Aguera jer Chelsea nije spreman da Argentincu plati 150.000 funti sedmično.

Tako je Anceloti, piše People, pažnju usmjerio na 23-godišnjeg bh. napadača, kojeg je pokušavao dovesti još dok je bio trener AC Milana.

People za Džeku piše da se "dokazao kao jedan od najboljih evropskih napadača, postigavši odličan gol na Old Traffordu u meču Lige prvaka protiv Manchestera. Chelsea je na tu utakmicu poslao i 'skauta', ali je Ancelotti već upoznat sa Džekinim kvalitetima".

(Fena)

Traži se novi selektor nogometne selekcije u Bosni i Hecegovini! U danima koji su pred nama vjerovatno neće biti (i)relevantnog sportskog radnika koji neće iznijeti svoj stav o trenutnoj situaciji u reprezentaciji i preporučiti ime novog selektora. Do sada smo se u izboru kormilara nacionalnog tima bazirali na domaći kadar, makar među njima bilo i onih koji su se tako počeli izjašnjavati kada su preuzeli ponuđenu funkciju (ko li je to,sine?!). S obzirom na platežnu moć, reprezentacija ni u narednom periodu neće moći računati na stručnjaka-internacionalca. Možemo mi pričati i o Matthausu, i o Zengi, i o Hiddinku ako hoćete, no sve to nisu realne opcije. Osim, ako se u Savezu ne odluče umjesto domaćih afirmirati mlade inostrane stručnjake, poput Jiri Plišeka ili Srećka Kataneca. No, trebaju li nam, zaista, takve akrobacije?!

BBB - Baždarević, Bajević, Barbarez

Ova reprezentacija zaslužuje provjereno trenersko ime. Bosna i Hercegovina ima mnogo kvalitetnih trenerskih stručnjaka koji su kadri povesti Misimovića, Džeku, Spahića..., na jedno veliko takmičenje. Među imenima koja su se posljednjih dana spomenuli bili su Dušan Bajević, Safet Sušić, Sergej Barbarez, Vahid Halilhodžić, Mehmed Baždarević, Faruk Hadžibegić... Neke od ovih priznatih trenerskih stručnjaka redakcija Žurnala je kontaktirala i provjerila kakvo je njihovo raspoloženje po pitanju preuzimanja selektorske pozicije.

-U radnom odnosu sam i ne bih mogao preuzeti tu ulogu. Mislim da reprezentacija u ovom momentu treba mlade i nove ljudi koji mogu i žele da reprezentacija napravi novi iskorak. Ja sam razmišljao o toj ulozi i sigurno da je svakome čast biti na čelu reprezentacije svoje zemlje, međutim u ovom trenutku ne mogu napustiti mjesto na kojem se nalazim – kazao nam je Dušan Bajević, trener atinskog AEK-a koji je u nedjelju naveče, teškom mukom, na svom terenu savladao Levadiakos sa 3:2 i ostao u borbi za mjesta koja vode u evropska nogometna takmičenja. Legendardni Princ sa Neretve ponudio je svoje favorite: Vidim da ima dosta mladih i ozbiljnijih kolega koji sigurno to mogu raditi kako treba. Tu je Baždarević pa Sušić, tu je i Barbarez. Istina, on je malo neiskusan. Treba mu malo više iskustva i vremena ali sigurno da bi i on, uz nekoga, mogao da stekne to iskustvo i da vremenom, kako to rade druge zemlje, dođe na pozicijiu selektora – smatra Bajević.

Kao što je Bajević pod ugovorom sa AEK-om, tako je i Mehmed Baždarević trenutno zauzet. Popularni Meša je i prilikom ranijih izbora bio u kombinacijama za selektora, ali gotovo uvijek je u trenutku tog izbora bio trener nekog kluba. Danas sa Grenobleom drži posljednje mjesto francuskog prvenstva. Bio je vrlo jasan i određen kada smo ga pitali o eventualnom novom poslu.

-To su ozbiljne stvari. Ja sam pod ugovorom, imam klub. E sad, ako oni (Savez op.a.) stvarno nešto žele, to mogu s mojim klubom ali mene što se tiče, ja o tome u ovom trenutku ne mogu uopšte da razgovaram. Nema uopšte osnove da pričam o tome. U klubu sam koji ne želi da me pusti, bar za sada.

Najčešće spominjano ime novog selektora naše reprezentacije je Sergej Barbarez. Idol nacije. Nakon što je okončao igračku karijeru jasno je poručio da u budućnosti želi ostati vezan uz nogometnu reprezentaciju BiH. To je praktično i pokazao kada je upisao trenersku školu, neophodnu za sticanje licence. Jedini je od svih spominjanih koji je javno izrazio želju za selektorskom pozicijom.

-Da, imam želju i volju biti selektor reprezentacije. Međutim,šta će od svega toga biti,to je druga priča. To nije do mene. Mnogi me ovih dana zovu i daju podršku. Meni je to drago jer ljudi pokazuju da imaju vjeru u mene – bio je prvi Barbarezov komentar.

Uz svu karizmu koju posjeduje Sergej Barbarez, potpisnik ovih redova ima dozu rezerve koja je, priznat ćete, realna. Zašto?! Još uvijek mi je pred očima lik Nenada Markovića, i to u nekoliko sekvenci. Neno koji pruža briljantne partije u dresu košarkaške reprezentacije BiH i taj isti čovjek, sada trener, kojem samo nekoliko godina odnosno mjeseci kasnije publika zviždi zbog loših igara i rezultata košarkaške reprezentacije i sarajevske Bosne. Nenad Marković je gurnut u vatru kao mlad trener. Na početku karijere vodio je najtrofejniji klub i reprezentaciju. Prevelik zalogaj, pokazalo se. Iskreno, niko ne bi volio da i Sergej Barbarez bude tako brzo potrošen.

-Da ja imam i sekunde kontra mišljenja ili neke negativnosti u mojim razmišljanjima, ne bi sigurno došao na ideju da kažem da sam spreman. Dosta toga sam stavio na vagu,dosta sam razmišljao. Istina, ne može čovjek nikada garantovati neki uspjeh ali da nemam vjeru u sebe sigurno ne bih nikada rekao da hoću. Nije mala stvar biti selektor jedne države, a pogotovo se prije toga izjašnjavati da želiš. Normalno je da postoji rizik zato što ja nemam iza sebe neku trenersku karijeru ali u Njemačkoj imate dosta slučajeva gdje igrači iz kopački preuzimaju klubove, postaju menadžeri. S te strane, ja se ne bojim i uhvatio bih se u koštac s takvim problemima – jasan je Sergej nazionale.

Još jedna stvar koja nije do kraja jasna. Može li Sergej Barbarez biti na poziciji selektora, dok u isto vrijeme Savez vode aktuelni članovi Predsjedništva, Čolaković, Dominković i Čeko?! To su, između ostalih, isti oni ljudi protiv kojih je Barbarez, dok je prije nekoliko godina igrao sa ostalim reprezentativcima, potpisao peticiju i rekao da ne želi imati nikakvog posla s takvim vodstvom. Kako je onda moguće da ovaj mostarac ima sreće sa troglavim Predsjedništvom i članovima Izvršnog odbora?! Ili da se uzdamo u treću sreću? Dvojica mostaraca je do sada nisu imala - Blaž Slišković, a pogotovo Meho Kodro.

-Ja sam rekao da sam ja za a da ostalo nije u mojoj moći. Ja sam spreman za razgovor. Šta će iz tih razgovora izaći, ako uopšte do njih dođe, to je druga priča. Mi smo sada na nekoj stepenici u kojoj ja čekam eventualni poziv za razgovor – kazao je za Žurnal Sergej Barbarez, koji će već u srijedu iz Njemačke doputovati u Bosnu i Hercegovinu kako bi predsjedavao žirijem za dodjelu nagradu najboljim sportistima za 2009.godinu, u izboru Nezavisnih novina i BHRT-a.

Dvanaest glasova ZA selektora

38-godišnji mostarac ima vjerovatno i najveću podršku javnosti. I ne samo javnosti nego i ljudi koji su u nogometu. Jedan od bivših selektora naše reprezentacija Fuad Muzurović u Barbarezu vidi najpogodniju ličnost za selektora.

-Moja zamisao kada sam preuzimao reprezentaciju je bila upravo ta da ti ljudi poput Barbareza ili Mehe Kodre dođu. Objektivno, Barbarezu samo nedostaje iskustvo ali on ga ima, ima igračko i uz trenere s kojima je radio, mislim da on ima veliko iskustvo iza sebe. Zna ekipu, evo i edukuje se da završi, njega prihvataju i Fanaticosi, ustvari njega prihvataju svi. S obzirom na sve, mislim da je najpogodnija ličnost za selektora.

S mišljenjem Fuada Muzurovića slaže se i reprezentativac Sanel Jahić, koji nastupa za grčki AEK. Ovaj 28-godišnji polivalentni nogometaš za Žurnal kaže: Ne treba puno trošiti riječi o Sergeju Barbarezu. Bio je veliki igrač. Svi ga volimo. Ako on postane selektor, biće to dobro za našu državu i reprezentaciju.

Zanimljivo razmišljanje ima i aktuelni trener Veleža Abdulah Ibraković, inače trener u mladoj nogometnoj reprezentaciji. Nezvanično saznajemo da je i on u jednoj od kombinacija, ukoliko bi se tražilo privremeno riješenje.

-Zašto ne bi mogao novi selektor biti Vahid Halilhodžić?! Uz Bajevića, jedino on može okrenuti priču na neku drugu stranu i napraviti novi iskorak. Zašto recimo ne Halilhodžić, nakon što završi njegov angažman sa Obalom Slonovače na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi? – pita se Ibraković.

O novom selektoru odlučit će članovi Predsjedništva odnosno Izvršnog odbora NS BiH. Članovi Predsjedništva, uz predstavnike entiteta, će predložiti, a Izvršni odbor usvojiti jedan od prijedloga.

-Treba nam dvanaest glasova za odluku. Ne možemo mi nikoga natjerati na tu poziciju. Kandidovat će se vjerovatno oni koji su i do sada. Sva sredstva informisanja su objavila da tražimo selektora. Ja bi bio presretan kad bi sve završili do 31.decembra međutm nije smak svijeta ako to bude i u januaru – izjavio nam je predsjednik Saveza Sulejman Čolaković.

Do tada, špekulirat će se brojnim imenima. Realnim i nerealnim. No,nakon samo nekoliko dana ispitivanja javnog mnijenja pokazala se jedna činjenica – Sergej Barbarez je trenutno najpoželjniji selektor!

(zurnal.info)

Širom Evrope UEFA daje nacionalnim savezima novac za razvoj omladinskog nogometa. Samo se u slučaju Bosne i Hercegovine pravi presedan i krovna evoropska nogometna kuća zaobilazi Nogometni/Fudbalski savez BiH i novac daje direktno klubovima. Jednostavno nemaju povjerenja u NSBiH.

SEDAM GODINA BEZ NOVCA

Znali smo da čelnici Evropske nogometne federacije nemaju baš najbolje mišljenje o ljudima koji rade u Nogometnom Savezu Bosne i Hercegovine. Međutim, uvijek nas nova informacija neugodno iznenadi i uvijek se zapitamo ima li kraja. Kako Žurnal ekskluzivno saznaje od izvora u NS BiH, krovna kuća nogometna u našoj zemlji u luku se zaobilazi kada je u pitanju podjela evropskog novca. Najnoviji dokaz je potez UEFA-e koja je u našem slučaju odustala od uobičajene prakse kojom se novac za razvoj omladinskog nogometa uplaćuje nacionalnom Savezu koji potom taj novac dalje distribuira klubovima. Ne! Našem Savezu taj novac neće biti uplaćen nego će se on direktno uputiti klubovima. Ovu informaciju potvrdili su nam i u premijerligaškim klubovima koji upravo ovih dana očekuju novac na svojim računima.

-Odgovorni ljudi iz Evropske nogometne federacije su nam naložili otvaranje posebnog žiro računa na koji će oni uplaćivati sredstva namjenjena razvoju omladinskog pogona. Radi se o posebnom elektronskom žiro računu u koji će ljudi iz UEFA-e konstantno imati uvid jer oni žele tačno da znaju gdje ide novac koji izdvajaju – kaže nam direktor FK Velež Sedin Tanović.

Evropska nogometna federacije za svoje članice svake godine izdvaja ukupno šest posto prihoda za razvoj omladinskog nogometa. No, klubovi iz Bosne i Hercegovine ta sredstva nisu primali punih sedam godina. Pitate se zašto?! Ne vjerujem da ne znate razlog. Klubovi koji imaju takvo vodstvo (Savez) ne treba da brinu za svoju budućnost...

-U siječnju smo potpisali sve dokumente kako bi se sredstva uplaćivala direktno klubovima. UEFA nam je dala sve potrebne papire, dokumentaciju koju trebamo pripremiti kako bi dobili novac – ističe generalni tajnik NK Široki brijeg Josip Bevanda, inače u posljednjem sazivu i član Izvršnog odbora NS BiH. Bez ikakve dileme, Bevanda je spreman okarakterizirati posljednji potez UEFA-e: Ovo je još jedan šamar našem Savezu budući da smo jedini od 53 asocijacije u Evropi kojem UEFA neće slati novac za ovaj projekat.

Premijerligaški klubovi bi za proteklih sedam godina, koliko nisu dobijali sredstva iz ovog projekta, trebali dobiti oko 70.000 eura, po 10.000 za svaku sezonu. Biće to dobar stimulans za ulaganje u omladinski pogon, u budućnost.

-I do sada smo mi sami finansirali rad omladinskog pogona ali iz svoje centralne kase. Sada su nam rekli da ta sredstva možemo pravdati. Naši susjedi u Srbiji i Hrvatskoj izgradiše terene, svašta nešto...nas nema nigdje. Ja se ne sjećam posljednjeg projekta. Čini mi se da je to bio projekat Goal u Orašju – govori direktor Veleža Tanović.

PROBLEM JE MENADŽMENT SAVEZA

Mnogi će se složiti da NK Široki brijeg ima najbolje uslove od svih premijerligaša i da je vjerovatno najorganizovaniji nogometni klub u državi. Jedini imaju vlastiti kamp na kojem se pripremaju sve selekcije kluba. Širokobriježani su odavno ozbiljno shvatili proces licenciranja pa će, vjerovatno, biti jedan od rijetkih klubova u našoj zemlji koji će ispuniti stroge kriterije UEFA-e. Zanimalo nas je da li su prilikom nedavne posjete klubovima, odgovorni čelnici UEFA-e jasno rekli zbog čega ne žele slati novac Savezu nego direktno klubovima?

-Nikad vam oni takve stvari ne govore direktno. Oni kažu menadžment pa vi sada isčitavajte iz toga. Kada smo ih mi u Širokom brijegu direktno pitali „koji je razlog zbog čega će se distribucija novca vršiti na taj način, šta je problem“ dobili smo odgovor „problem je menadžment“. Jasno vam je da ćemo za vraćanje povjerenja prema ljudima iz UEFA-e u budućnosti u Savezu trebati nove ljude. Od vrha pa na niže – kaže nam Bevanda.

Kad ovako razmišljaju ljudi u premijerligaškim klubovima, možete onda zamisliti kakvi su stavovi nogometnih legendi kojima su već godinama zatvorena vrata NS BiH. Predrag Pašić već 16 godina, vrlo uspješno, rukovodi nogometnom školom Bubamara.

-Mene niko ništa ne pita kada se dijele pare ili iz UEFA-e ili NS BiH prema tome ja nemam šta da to previše komentarišem. Neka to komentarišu oni koji dijele pare i oni koji su zaslužni za takav potez UEFA-e. Ja sam otrovan odnosom ove države i ljudi iz NS BiH prema meni kao čovjeku i kao sportskom radniku. Kad se prave umjetni tereni, nas u Bubamari nema nigdje. Napravili su Željezničaru i Sarajevu. Uredu. Ali, napravit će oni i drugi i peti ovim klubovima, a Bubamara nema šanse. Nijedne lopte od NS BiH nismo dobili kako je osnovana Bubamara! – ogorčeno priča Pašić.

Predrag Pašić je samo jedan iz plejade bosanskohercegovačkih nogometnih legendi koji ne želi ništa imati sa NS BiH dok su na vlasti ljudi koji trenutno tamo sjede. Šta mislite, što mnogi naši trenerski stručnjaci koji rade u inostranstvu na sve načine, kurtoazno, objašnjavaju kako ne mogu doći raditi u našoj nacionalnoj selekciji? Jedina prava istina je da ne žele ući u deal sa ljudima koji posljednjih 15-tak godina vedre i oblače bosanskohercegovačkim nogometom. Ti ljudi su ovdje samo da oblače. Izvedrit će nam se kad oni odu...

ZAOBILAŽENJE ISTINE

Nogometni Savez BiH i dalje se trudi u svjesnom zaobilaženju istine. Tako je juče na zvaničnoj web stranici Saveza objavljena informacija da su deblokirana sredstva za razvoj omladinskog nogometa te da je prvih šest klubova (Zrinjski, Željezničar, Slavija, Radnik iz Bijeljine, Budućnost iz Banovića i Široki brijeg) već dobili novac. Naravno, nigdje u toj informaciji ne stoji da im ta sredstva neće biti uplaćivana posredstvom NS BiH te da je Savez jedini krivac što se posljednjih sedam godina ta sredstva klubovima nisu redovno uplaćivala.

Neki će reći konačno: Generalni sekretar Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine Munib Ušanović i sekretar za finansije i marketing Miodrag Kureš proglašeni su krivima po tačkama optužnice za produženo krivično djelo porezne utaje i produženo krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja te su osuđeni na po pet godina zatvora. Neki će reći pravna država, neki će reći da je Munib Ušanović žrtveno janje, nekome je drago, a nekome ga je i žao.

Elvira Bolića smo iznenadili sa ovom viješću u Istanbulu: “Ne znam zaista šta bih rekao. Ja sam bio i jedan od svjedoka na tom suđenju. I ova presuda znači da se konačno moraju mijenjati stvari iz korijena. Ne može se samo selektor promijeniti pa očekivati uspjeh. Nama ova velika prvestva prolaze, ali se stvari u Savezu ne mijenjaju. Ali ja opet u suštini mislim da je Munib Ušanović žrtveno janje rukovodilaca u Savezu, a zna se ko su oni.” On je također naglasio da presuda pokazuje zapravo o kakvom Savezu se radi.

Sergej Bararez nije bio raspoložen za razgovor, te nam je rekao da “nije lijepo kada čovjek završi u zatvoru.”
-Trenutno ne mogu komentarisat taj slučaj. Možda za dan-dva kada se sve smiri - rekao je Barbarez.

Selektor nogometne reprezentacije BiH Miroslav Ćiro Blažević je šokiran presudom:
“Ja vam ne mogu opisat koliko sam žalostan. Ne mogu da vjerujem”, riječi su selektora Blaževića. Na pitanje da li će nakon svega što se dešavalo u i okolo reprezentacije i ove presude ostati selektor kratko je odgovorio: “Ne znam, sine, ja trenutno ništa ne znam. Ne mogu ti opisati bol”, kaže Ćiro kojem je ovo poslije Hamdije Abdića Tigra, drugi prijatelj iz NSBiH koji je zbog novčanih malverzacija osuđen na zatvorsku kaznu.

Nizar Al-Tinawi, jedan od vođa BH Fanaticosa je prezadovoljan nepravomoćnom presudom, i smatra da će pravosnažna biti još veća. On je rekao da je konačno bilo vrijeme da ljudi iz Saveza počinju završavati iza rešetaka.
“Tamo im je mjesto. Ne mogu se ni pobrojati njihovi lopovluci. I moram priznati da sam ushićen, i nadam se na to neće stati na Munibu Ušanoviću”, smatra Al-Tinawi.

Zvjezdan Misimović (sa igračima Wolfsburga upravo sletio u Moskvu gdje u srijedu igraju utakmicu Lige Prvaka protiv CSKA)

- Moram priznati da sam malo u šoku. Toliko smo godinama bili zajedno i sarađivali. Iskreno, ne znam detalje svega toga ali mogu reći da mi je žao. Sad kad sam rekao tu informaciju svojim saigračima u Wolfsburgu, smijali su mi se. Oni ne mogu vjerovati da se takve stvari dešavaju. Vjerovatno ovo nije jedina stvar koja je izašla na vidjelo. Možda je ovo prilika da okrenemo list i krenemo ispočetka. Kod nas je uvijek naopako. Cijeli svijet na jednu stranu, mi kontra.

Blaž Slišković (u jednom periodu selektor nogometne reprezentacije BiH. Inače, od nas saznao za vijest)

- Čega bola?! - bila je prva reakcija Sliškovića kada smo mu rekli da su Ušanović i Kureš osuđeni na pet godina zatvora: Iznenađenje, ogromno. Negativno, naravno. Nemam loše mišljenje o Ušanoviću i Kurešu. Po onome što su mi oni govorili, nisam nikako mogao zamisliti da bi se ovakva presuda mogla donijeti. I mene je policija ispitivala o ovom slučaju. Ono što ja mogu reći jeste da unutar reprezentacije nije bilo nikakvih malverzacija. Sve je bilo korektno. Ako je bila dogovorena premija, ona je na vrijeme i isplaćena. Nije bilo duplih premija, nije bilo bjanko potpisa. Još ću vam nešto reći - Munib Ušanović i Miodrag Kureš jesu najodgovorniji ljudi kada su u pitanju finansije ali, ako su dokazane malverzacija, onda ne bi samo njih dvojica trebala završiti u zatvoru. Mislim da bi se tamo trebali naći i čelnici Saveza, od njegovog osnutka pa do danas. Munib Ušanović ne bi donio nikakvu odluku koja bi njemu mogla štetiti, da nije imao dopuštenje ljudi koji su bili iznad njega.

Priča Centra za istraživačko novinarstvo od 26. decembra prošle godine detaljno objašnjava za što su Ušanović i Kureš tada bili optuženi a danas za sve te stvari osuđeni na robiju.

Nogometni/Fudbalski savez Bosne i Hercegovine (BiH) našao se na udaru kritika zbog ogromnih poreskih dugovanja, finansijskih malverzacija, ne privlačenja i zadržavanja talentovanih igrača, i ne poduzimanju mjera u cilju jačanja i razvoja premijerligaških klubova.

Zbog neplaćanja poreza i doprinosa u iznosu od preko 2,2 miliona KM i manjka gotovine u blagajni, Munib Ušanović, generalni sekretar Saveza i Miodrag Kureš, sekretar za finansije optuženi su za krivično djelo utaje poreza i zloupotrebu položaja ili ovlaštenja. Suđenje je u toku.

U međuvremenu, imovina Saveza je stavljena pod hipoteku, a sa Poreznom upravom Federacije BiH (FBiH) je potpisan sporazum o reprogramiranju duga. Prema tom sporazumu Savez se obavezao da će platiti više od 3 miliona KM – ili će izgubiti svu svoju imovinu. Potpisivanje sporazuma je potvrdila i Porezna uprava.

Kritičari Savezu zamjeraju i to što dopušta da u njegovom vrhu budu i oni kojima nije strano sukobljavanje sa zakonom.

(…)

Sudski procesi protiv Ušanovića, Kureša i Sujelmanija još uvijek nisu okončan i oni nastavljaju obavljati svoje funkcije u Savezu. Abdić je osuđen je na kaznu zatvora od dvije godine, ali ostaje na slobodi podnošenjem molbi za odlaganje izvršenja kazne. Još uvijek je član Izvršnog odbora Saveza, mada je internim pravilnikom zabranjeno angažovanje osoba osuđenih za teža krivična djela. Abdić kaže da "nije upoznat" sa pravilima, te da ne namjerava podnijeti ostavku....

Izvještaj sudskog vještaka i na njemu utemeljena optužnica, napisana na 94 stranice, protiv Ušanovića i Kureša sadrže navode o manjku gotovine i neurednoj knjigovodstvenoj evidenciji Saveza. U njima se također navodi da je Savez, u periodu od 1. januara 2001. do 30. septembra 2006. godine izbjegao plaćanje različitih poreza i doprinosa, i tako oštetio budžete Federacije BiH (FBiH) i BiH.

Novac koji Savez duguje po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa, poput doprinosa za zdravstvo i penzijsko-invalidsko osiguranje, nisu jedine nepravilnosti koje se stavljaju na teret Ušanoviću i Kurešu. U optužnici se navodi da je dvojac, u periodu od aprila 2001. do februara 2005. godine, iz blagajne Saveza, bez vjerodostojnog osnova i dokumentacije, podigao i prisvojio gotovinska sredstva u iznosu blizu 450.000 KM. Dio tog novca je isplaćivan je tadašnjem selektoru reprezentacije, drugim zvaničnicima, uposlenicima Saveza i igračima.

U izvještaju sudskog vještaka se navodi da je Ušanoviću 2001. godine odobren beskamatni kredit u iznosu od 30.000 KM. Ušanović je vlasnik trospratnice u sarajevskom naselju Bjelave.

Kritičari, uključujući i članove navijačkih skupina, žale se da je među čelnicima Saveza suviše onih u sukobu sa zakonom.

(…)

Nema javne odgovornosti

Iako je Savez registrovan kao udruženje građana, te se kao takav smatra javnom organizacijom, njegovi čelnici tvrde da nema odgovornosti da polaže račune javnosti.

U izvještaju sudskog vještaka i optužnici protiv Ušanovića i Kureša se navodi da je savez u periodu između 2001. i 2005. godine ostvario oporezivi prihod koji se kretao između 263.766 KM i 912.047 KM godišnje. U prosjeku je godišnje ostvarivao 660.650 KM oporezivog prihoda. U tom periodu Savez je izbjegao plaćanje poreza u iznosu 306.477 KM. Nakon što je mjesecima izbjegavao intervju sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva, Ušanović je konačno priznao neplaćanje poreza.

Međutim, iznos duga za doprinose je puno veći. U optužnici se navodi da Savez nije uplaćivao doprinose za zaposlene u periodu od 2001. godine do kraja septembra 2006. Savez u tom periodu nije uplatio preko 950.000 KM na ime doprinosa, uključujući i preko 617.000 KM na ime penzijsko-invalidskog osiguranja, te blizu 288.000 na ime doprinosa za zdravstvo.

Stalni sudski vještak za financije, Kerima Prašljivić, u izvještaju navodi da su odgovorni ljudi u Savezu bili nekooperativni, te da joj je bio onemogućen pristup kompletnoj dokumentaciji. Nije pristala na duži intervju, sa obrazloženjem da se u izvještaju nalazi svi njeni zaključci. Ipak je rekla da u svojoj preko 20 godina dugoj karijeri nije vidjela neurednije vođenje financija.

Pozivajući se na Zakon o slobodi pristupa informacijama, novinari CIN-a su od Saveza zatražili dodatne podatke, uključujući i izvještaje o finansijskom poslovanju u posljednjih nekoliko godina. Savez još nije odgovorio na ovaj zahtjev.

Na pitanje kada ćemo dobiti dokumentaciju, Ušanović je u junu rekao da Savez nema nikakvu obavezu da dokumentaciju proslijedi. Novinare je upitao da li bi oni njemu dostavili te izvještaje. Nedavno je na isto pitanje odgovorio da se u izvještajima nalaze plate i mnoge druge stvari koje nisu javne.

Izvještaji o finansijskom poslovanju je važan jer se iz njega može vidjeti da li je Savez promijenio praksu zbog koje je toliko kritikovan na sudu, dakle, primjera radi, da li se troškovi ispravno evidentiraju, te da li se isplaćuju doprinosi.

(…)

Suđenje Munibu Ušanoviću i Miodragu Kureši je još u toku, mada je Savez sa Poreskom upravom FBiH nedavno potpisao sporazum o reprogramiranju poreskih dugovanja, prema kojem će čitav dug Saveza biti otplaćen u narednih pet godina.

Ušanović se ponovno bio prijavio na poziciju generalnog sekretara.

Poreska uprava je potvrdila sporazum prema kojem će Savez otplatiti dug u 60 rata. U slučaju neplaćanja, Uprava će aktivirati hipoteku na imovinu, te će Savez izgubiti zgradu u ulici Fehadija u kojoj se nalazi njegovo sjedište.

(zurnal.info) 

Mračni oblak depresije koji je nakon poraza od reprezentacije Portugala pritisnuo Bilino polje bio je, čini mi se, otrovniji čak i od kancerogenih oblaka koje Mittal svakodnevno ispušta iznad Zenice.

Jer, previše se očekivalo. Zbog ove utakmice čitava nacija je zaboravila na probleme. U fudbalskoj euforiji niti je ko šta radio, niti se neko zbog nečeg brinuo. Na javnim mjestima bilo je nepristojno govoriti o bilo čemu drugom sem o okršaju sa Portugalom. Ništa nas drugo nije zanimalo.

Čak nismo osjećali ni pretjeranu zavist što će naše istočne komšije do kraja godine uživati u bezviznom režimu, da bi kao normalni Evropljani, kako im je rečeno, mogli za novogodišnje i božićne praznike samostalno izabrali mjesto gdje će slaviti. Nama se za utjehu obećalo, ako budemo dobri i naši političari mudri, da će se naše vize razmatrati sredinom naredne godine. Nismo uočili ni posjetu delegacije MMF-a koji su rekli da će nastaviti razgovore o aranžmanu nakon nove godine i to ako naši ministri izbace politiku iz ekonomije. Nije nas brinula ni kriza Federalne vlade iz koje niko ne vidi skorašnji izlaz.

Nismo imali vremena za to, u fudbalskoj euforiji razmišljali smo samo o tome ko će zamijeniti Spahića. Bezvizni režim, finansijske injekcije, budućnost zemlje bili su manje interesantni od tog skoro pa nerješivog problema.

Bitka protiv Portugala uspjela nas je odvratiti od minornih problema koje obično nazivamo preživljavanje. Voditeljica Centralne državne informativne emisije od državne zastave Svjetlana Topalić napravila je kravatu, njen sportski kolega ogrnuo je šal koji je raširen po reverima sakoa podsjećao na nekakav ritualan predmet. Ankete na ulicama svjedočile su da se narod već prepustio trijumfalnom zanosu, djeca, penzioneri, radni ljudi, građani i građanke predviđali su sigurne pobjede. Golovi Džeke i Ibiševića trebali su nam omogućiti odlazak u Afriku, a odatle ćemo lako do Evrope. Budućnost je bila svijetla, sigurna i bogata, pa je jedna prosjakinja pred televizijskim kamerama priznala da nikada nije imala veći promet. Jer, šta je novac pred sladostrašćem pobjede?

Na žalost, nije samo običan narod bio euforičan. Ne znam da li ste uočili, ali federalni premijer Mujezinović nije propustio niti jednu utakmicu. Bio je i u Portugalu, a agencije su objavile da je tamo otišao na poziv portugalskog premijera. To što su se važni razgovori poklopili sa terminom utakmice bila je čista slučajnost. Na Bilinom polju Mujezinović je sjedio sa Misimovićem. Blijedu igru u Portugalu lako smo oprostili Misketu, ali ovakvu mrlju u karijeri biće mu teško zaboraviti. (Sada razumijem šta je mislio Bakir Hadžiomerović kada je zamolio Blaževića da igrače sačuva od lošeg društva.) Nije samo Mujezinovića navijačka strast potpuno odvratila od posla za koji ga plaćamo. Ako ste čitali novine uočili ste da su Ćirinu strategiju danima po novinama komentirali federalni ministar Gavrilo Grahovac i njegov kantonalni kolega Emir Hadžihafizbegović. Kada sada razmislim, s takvim vođama navijačima i fudbalskim stratezima šanse za pobjedu bile su nam dodatno otežane.

Bez obzira na sve i ja sam vjerovao u pobjedu. Vjerovao sam i selektoru Blaževiću, a najviše mi se dopala ova njegova procjena o našoj prednosti nad Portugalom:

- Ništa nas ne može tako motivirat kao borba za domovinu. Znaš, Portugalci to nemaju jer oni su već napravili sve za afirmaciju svog nogometa, pa i za afirmaciju zemlje kad su okolo kao imperijalisti okupirali pola svijeta. Znaš, najjebenije se borit protiv sirotinje, a mi smo sirotinja!

I ovo se završilo. Narednih par dana pričaćemo o nedostatku sreće, propuštenim šansama, procjenama ko je zaista trebao igrati na mjestu Spahića, pa ćemo se vratiti pričama o nedostatku sreće, propuštenim šansama i procjenama ko bi trebao igrati na mjestu partijarha Pavla. I, naravno, Mittalov oblak vratiće se na svoje mjesto.

(zurnal.info)

Neki dan na treningu na Koševu je viknuo jedan s tribine: 'Ćiro, pederu!', a ovi svi ostali navijači skočili na njega, hoće da ga tuku, sine moj, nisam ni vidio gdje je završio, šmugnuo valjda ispod tribina

Nazvao je sam nakon popodnevnog odmora iz sarajevskog Hotela Hercegovina. Nikada prije nije zvučao tako izmučeno.
"Drago mi je da sam te čujem dobro moje dijete, bogami bi sada volio bit na tvojem mjestu. Evo još smo tu u Sarajevu, pokušao sam malo odspavat, ali ne ide nikako. Je.aji ga, pa kako ćeš spavat na ovakav dan, pospan sam, ali ne spavam", započeo je Ćiro te dodao kako će prema Zenici krenuti neposredno prije utakmice. Autobusom je to tek kakvih sat vremena.
"Sve je užareno, ne mogu nigdje proć, raja pjesme pjeva. Ma biću opet ili heroj ili peder. Ali teško ću biti peder, znaš. Neće me raja tako, sigurno neće, bez obzira, ja barem tako mislim, ne mogu da vjerujem. Vrlo je napeta situacija, vrlo, vrlo, sine moj. Fale mi ta četiri igrača, bože moj mili, ne znam kako ću to nadoknadit", zavapio je trener svih trenera pa izdiktirao momčad koja će večeras istrčati protiv Portugala na Bilinom Polju:
"Na golu je Hasagić, a igram sa pet obrambenih - Nadarević - Jahić - Pandža - Ibro će bit na desnom bočnom, a to je zato što to najbolje igra, ali igram to i silom prilika jer nemam drugo riješenje. Salihović je na drugoj stani i tih pet brane. Šesti koji također brani je Bajramović, a onda dolaze Pjanić i Medunjanin i naprijed Džeko i Ibišević".
Zvučao je umorno i iscrpljeno, nasmijao se tek kad se odjednom sjetio anegdote s jučerašnjeg treninga.
"Bilo je par ovih koji su me već prozvali pederom, ali ti su odmah dobili po nosu. Neki dan na treningu na Koševu je viknuo jedan s tribine: 'Ćiro, pederu!', a ovi svi ostali navijači skočili na njega, hoće da ga tuku, sine moj, nisam ni vidio gdje je završio, šmugnuo valjda ispod tribina", odobrovoljio se brzo Ćiro i taman kad je želio nastavit netko je zakucao na vrata.
"Evo, kucaju mi na vrata da crtam. Bog sine, bog i neka nam pomogne!".

(net.hr)

“Da mi je neko prije utakmice u Lisabonu ponudio poraz naše selekcije od jednog gola razlike, ponudu bi prihvatio bez razmišljanja”, izjavio je kapiten Emir Spahić netom poslije utakmice Portugal-Bosna i Hercegovina. Iako je uoči utakmice u Lisabonu atmosfera u glavnom gradu Portugala bila takva da se na prste mogao prebrojati oni koji će sumnjati u naš pozitivan rezultat, realisti su nudili priču o minimalnom porazu koji će nam ostaviti nadu da se možemo nadati uspjehu u revanšu. I,evo ga.

NADA: Nada je pred nama. Ispred nas je samo 90 minuta revanša. Povratka nema. Priča o grotlu zeničkog stadiona ne pije vode. Na Bilinom Polju može stati tek 10-tak hiljada gledalaca a Deco, Nani, Carvalho, Simao..., navikli su igrati pred mnogo većim brojem navijača. Kao što je bio slučaj u Lisabonu. No, publika u Zenici nije isto što na Lužu. Portugalci su se u subotu naveče budili tek nakon navijačke pjesme koja je puštana sa razglasa.

Ma oni su se usrali u gaće kad sam ja stavio trećeg napadača. Onaj (Quieroz), ruka ga zabolila vičući vraćaj se – reći će u noći nakon utakmice selektor Miroslav Ćiro Blažević, dok je dijelio utiske sa bosanskohercegovačkim novinarima. Priznao je, međutim, da je možda mogao i ranije napraviti prvu izmjenu i dati više prilike Muslimoviću i Pjaniću. Nakon što su suspenziju zaradili Muratović i Rahimić, veznjak Lyona će gotovo sigurno početi utakmice u Zenici. A vidjeli smo svi da je već u prvoj utakmici nakon ulaska u igru asistirao za gol šansu. Vidjeli smo, također, nezadovoljstvo na licu mladog reprezentativca upravo zbog toga što nije dobio veću šansu. Ima li bolje prilike da sav svoj talenat pokaže u srijedu.

ZADNJI VOZ: Da igrači vjeruju u konačan uspjeh mogli smo se uvjeriti u avionu, prilikom povratka iz Lisabona. Njihova lica govorila su „Da, mi to možemo učiniti!“.

-Portugaci su tehničari. Sve nešto idu preko boka. U Zenici to neće moći raditi. Mislim da je teren Bilinog Polja naša velika prednost. Ako mi zatvorimo puteve nazad, vjerujem da će naši napadači doći do šansi i vjerujem da će ih znati iskoristiti. 1:0 jeste opasan rezultat. Mač sa dvije oštrice. Moraš ići na sve ili ništa. Tako ćemo i ući u utakmicu. Nema druge. Ovo je zadnji voz – govorio je vašem reporteru stoper Safet Nadarević.

U Zenici neće imati pomoć kapitena Emira Spahića koji je dobio drugi žuti karton. Njegovo mjesto vjerovatno će zauzeti stoper Hajduka Boris Pandža. Posljednji put za našu selekciju je nastupio u susretima sa Belgijom.

-Moram priznati da sam više očekivao od Portugala. Istina, radi se o strašnim individualcima i koncentracija će morati biti na visokoj razini. Ali, idemo njihovu prednost poništiti u Zenici – optimističan je Pandža.

Svi u taboru naše reprezentacije mišljenja su da Portugal ne može mnogo više pokazati nego što je to učinio u subotu. Mi, pak, imamo mnogo više prostora za bolju partiju.

-Samo da Džeko,Ibišević,Misimović budu u svom elementu... -kaže u monologu Miroslav Blažević: Evidentno je da je njihova odbrana najslabiji dio tima. Dobio sam dojam da ta zadnja linija Portugala nije 18 karatno zlato. Jebo ti čovjeka koji nije toliki realista da ne bi tražio nemoguće. Mi ćemo pokušati sa jednim krvoločnim pristupom. Možda opet igramo sa tri napadača...

PODCJENJIVANJE: Kako god, ali Portugalcima vrijedi vratiti za sve smicalice koje su uradili našoj delegaciji. Počelo je sa više od jednog sata zadržavanja po dolasku na aerodrom u Lisabonu. Samo jedan otvoren šalter za sve putnike, ne samo našeg aviona. Potom, izgubljena prtljaga nogometaša i medijskih kuća, koja je nešto kasnije pronađena. Na dan utakmice, na meti su bili bosanskohercegovački novinari. Autobusom su kružili oko stadiona pola sata a na ljepotici od stadiona dočekala nas je gotovo nevjerovatna informacija da ne postoji mogućnost internet konekcije. Cenzura je u Portugalu Ustavom ukinuta 1976.godine, no domaćini su se svesrdno potrudili da ona ponovo bude uvedena. A u Evropskoj Uniji su već trinaest godina...

Kulminacija se dogodila u nedjelju kada je naša ekspedicija krenula prema Bosni i Hercegovini. Najprije su se svi, od reprezentativaca, preko Visokog predstavnika, federalnog premijera do novinara i sponzora smjestili u avion a onda su presjedili dva sata, čekajući posebne dozvole za let. Navodno, težina prtljage bila je sporna. Valjda se kupilo nešto više vina Porto nego što je trebalo. Ahaaa...

MILO ZA DRAGO: Zbog svih ovih podmetanja, u avionu koji se vraćao za Sarajevo smišljale su se razne podlosti.

“Treba ih spustiti u Tuzlu, pa ih odvesti u Kiseljak, malo im zavrnuti grijanje u Zenici i tako dalje...”, čuli su se razni prijedlozi, uglavnom u zadnje dijelu aviona rezerviranom za novinare. Čuvši ovu priču u prolazu, selektor Blažević je poentirao:

-Nema šanse. Biće dočekani kao kraljevi. Imaće najbolje uslove. Sve do početka utakmice. A onda ćemo im j.... m....!

Da ga hoće joj nano, da ga hoće joj nanice, da ga hoće zabit Džeko, joj nano nanice – odjekivalo je lisabonskim aerodromom, dok je na licima portugalskih novinara vidljivo bilo čuđenje.

TRAG U zemlji fada, vrhunskog vina i kuhinje, te arhikture koja ostavlja bez daha, mnogi su kroz istoriju ostavljali svoj trag. Izabranici Miroslava Blaževića došli su na Pirineje učiniti isto. Nakon opuštajuće atmosfere prvih dana okupljanja, od juče je trener svih trenera zaveo strogi režim. Od sarajevskog aerodroma pa sve do prvih sati boravka u Lisabonu, primjetan je tek lagani osmijeh na licima naših reprezentativaca. U avionu za Lisabon po raspoloženju su odskakali tek Spahić, Džeko i Misimović. Spahić je u trenucima mirnog leta, umjesto stjuardesa, usluživao pićem pripadnice ljepšeg pola dok je Džeko, umjesto ljudi koji to profesionalno rade, fotografirao sve prisutne u avionu.

NOVO DOBA Igrače je u avionu hedijama nagradio i premijer Federacije Mustafa Mujezinović. Poklonio im je ručni rad na kojem je ugraviran pobjednički pehar koji pripada najboljoj reprezentaciji svijeta. Pozdravljajući reprezentativce, Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko je dobacio:

Uzbuđen sam. Zaista nas očekuje velika utakmica. Ovi momci su u stanju dostojno parirati Portugalu. Ukoliko uspiju napraviti dobar rezultat u ovim utakmicama, vrijeme u Bosni i Hercegovini će se u budućnosti mjeriti od i do Južne Afrike. Ništa više neće biti isto.

Sličnog raspoloženja bio je i selektor naše reprezentacije Miroslav Blažević tokom posljednje press konferencije održane večeras na stadionu Luž.

MOBILIZACIJA Koliko nas ima....sretno je uzviknuo selektor te naglasio da mu je žao što u susretima sa našom selekcijom neće igrati najplaćeniji igrač današnjice Cristiano Ronaldo.

Analazirao sam posljednjih dana stanje u njihovoj reprezentaciji i mogu sa sigurnošću tvrditi da bih više volio da Ronaldo igra. Nakon što je definitivno potvrđeno da neće igrati, oni su se sada dodatno mobilizirali.

SASTAV Sinoć su naši reprezentativci održali i posljednji trening. Oprobali su teren veleljepnog stadiona Luž. Selektor Blažević nije htio reći koji će golman početi utakmicu no skoro sa sigurnošću se može reći da će to biti Kenan Hasagić. Zadnju liniju će činiti Jahić, Spahić i Nadarević, na bokovima će biti Ibričić i Salihović, u veznom redu Muratović, Misimović i Rahimić te u napadu Ibišević i Džeko.

NAVIJAČI Posebna priča su navijači. Već u petak, na svakom koraku u centru Lisabona mogao se čuti naš jezik. Navijači su došli iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i dijaspore. Okupirali su i hotel u kojem se nalazi naša reprezentacija. Svi se žele slikati sa junacima nacije. Grube procjene kažu da će Zmajeve u prvoj utakmici baraža bodriti više od sedam hiljada navijača. Jer, ulaznice su se kupovale ne samo putem NS BiH nego i od domaćina.

Utakmica Portugal – BiH igra se u subotu na stadionu Luž u Lisabonu, s početkom u 21 sati i 30 minuta. Sudit će je Englez Martin Atkinson.

Samo da ga zabijemo....

Svakim novim nastupom Miralem Pjanić postaje simbol i vođa nove generacije Lyona. Iako je imao nimalo lagan zadatak, zamjeniti Lyonovu legendu, brazilca Juninha, Pjanić je svoj zadatak odradio više nego uspješno. Fudbalski stručnjaci odavno imaju samo riječi hvale za osamnaestogoišnjeg veznjaka čije kvalitete već stavljaju u istu ravan sa uspjesima njegove prethodnika.

Fudbaleri Liverpoola u posljednje dva nastupa u Premier ligi upisali su dva poraza, uz poraz u Ligi prvaka u drugom kolu od Fiorentine. Večerašnji ogled protiv Lyona u trećem kolu Lige prvaka u grupi E, idealna je prilika izabranicima Rafaela Beniteza da povrate samopouzdanje i prekinu katastrofalni niz s obzirom na ambicije Liverpoola. Osmo mjesto na tabeli Premier lige i polovičan učinak u Ligi prvaka daleko su od očekivanja u taboru Redsa. Otežavajuća okolnost u susretu protiv lidera francuskog šampionata bit će izostanak napadača Fernanda Toresa.

Lyon , predvođen mladom bosanskohercegovačkom zvijezdom dolazi u punom sastavu. Sudeći prema raspoloženju s kojim ulaze u večerašnji susret, subotnji poraz od Sochauxa nije puno uticao na raspoloženje „Lavova“. Eventualnom pobjedom na Anfield Roadu, Lyon bi napravio ogroman iskorak ka prolasku u završnicu najjačeg svjetskog klupskog takmičenja. Za tako dobar plasman Lyona, kako u domaćem prvenstvu tako i u Ligi prvaka najviše zasluga pripada osamnaestogodišnjem bh reprezentativcu.

Francuski klub zatrpan je ponudama za supertalentovanog Pjanića, a među zainteresiranima su i klupski giganti poput FC Barcelone, Reala, Intera. Najsvežiju ponudu poslao je engleski Manchester City od kojeg novi vlasnik želi napraviti otočku verziju „galacticosa“. Mišljenje struke Cityja jeste da bi bosanski Wonderkind u budućnosti trebao biti organizator igre u ekipi koju čine Emmanuel Adebayor, Robinho, Kolo Toure, Carlos Tevez.

Večeras su na rasporedu utakmice trećeg kola u grupama E, F, G i H, a osim susreta Liverpool – Lyon, najviše pažnje privlači utakmica u grupi G između Intera i Dynamo Kyeva.

Parovi trećeg kola, utorak 20. 10. 2009.godine:

Grupa E: Debrecen – Fiorentina, Liverpool – Lyon

Grupa F: Barcelona – Rubin Kazan, Inter – Dynamo Kyev

GrupaG: Glasgow Rangers – Unirea Urziceni, Stutgart – Sevilla

Grupa H: Alkmar – Arsenal, Olympiacos – Standard Liege.

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine u dodatnim kvalifikacijama - baražu  za nastup na Svjetskom prvenstvu 2010. godine u Južnoafičkoj Republici igrat će  protiv selekcije Portugala, određeno je danas žrijebom u sjedištu FIFA-e u Zurichu. 

Prvi susret nogometaši BiH igrat će u gostima 14. novembra, dok je revanš 18. novembra u našoj zemlji.

Ekskluzivno za Žurnal naši reprezentativci procjenjuju protivnika i prognoziraju mogući ishod susreta.

Edin Džeko : Možda i jedan od najtežih protivnika. Biće teško sigurno ali eto, imamo dvije utakmice pa ćemo vidjeti. Treba se prije svega dobro pripremiti ali moram opet reći da je Portugal možda i najteži protivnik kojeg smo mogli dobiti. Dosta ljudi će reći da je prednost to što igramo prvu u Portugal. Iskreno, meni to ne igra neku ulogu. Moraju se igrati dvije utakmice. Iskreno, nadam se da će biti naša prednost to što ćemo revanš igrati u BiH. Što se tiče njihove ekipe, Ronaldo jeste vrlo bitan igrač ali ne igra on sam. Oni su jaki kao kolektiv. Nama jedino treba da mi budemo svi zdravi.

Semir Štilić : Dobili smo jednu od najjačih reprezentacija koja je bila u baražu. Sigurno je da Portugal ima puno više kvaliteta nego mana. Međutim, ako ćemo gledati stil igre, mislim da nam više odgovara stil koji oni igraju nego recimo Grčka. Mislim da mi trebamo brinuti samo o sebi. Najvažnije u ovom trenutku koji je pred nama je da se što bolje pripremimo i da igrači koji čine okosnicu reprezentacije ne dobiju neku povredu koja bi ih odvojila od terena. Bez obzira na činjenicu što je Portugal favorit u ovom dvomeču, mislim da i mi imamo svoje šanse.

Zvjezdan Misimović : Težak protivnik. Imaju jako nezgodnu ekipu. Oni su favoriti ali u dvije utakmice je sve moguće. Mislim da nam može prednost to što drugu utakmicu igramo kući. Najvažnije je da izvučemo povoljan rezultat u prvoj utakmici pa da onda pred svojom publikom pokušamo napraviti čudo. Jer, treba samo pogledati gdje njihovi igrači igraju i konstatovati da su ovi veliki favoriti. Ne bih rekao da nam njihov stil igre odgovara. Oni igraju slično kao i Španija a znate da smo protiv takvih ekipa imali problema. Ja se toga možda i najviše plašim.

Elvir Rahimić :Dobili smo sigurno jednog od najjačih protivnika u ovoj prvoj grupi reprezentacija ali mislim da nismo bez šansi. U ovim kvalifikacijama smo pokazali da znamo igrati i da znamo u pravom trenutku odigrati ono što je potrebno. Nadati se da možemo proći i Portugal, treba se nadati dobrome.

Ako želimo iduće godine u Južnu Afriku na Svjetsko prvenstvo moramo u baražu izbjeći reprezentaciju Francuske. Stučnjaci smatraju kako su oni najopasniji mogući protivnik Bosne i Hercegovine u baražu. Mnogo opasniji od iskusnih Portugalaca i kvalitetnih individualaca u reprezentaciji Rusije. Većina fudbalskih stručnjaka u Bosni i Hercegovini smatra kako reprezentacija Bosne i Hercegovine ima najviše šansi ukoliko nam protivnik u utakmicama baraža bude Grčka.

USLUGA VELIKIMA

Pred izabranicima Miroslava Ćire Blaževića su dvije utakmice kroz koje su u prilici ostvariti ono što je prije godinu izgledalo kao nemoguća misija. Osporavan i kuđen, Ćiro je uspio ono što nije nijedan selektor prije njega – od bh. reprezentacije napravio je respektabilan tim kojeg se pribojavaju i najjači evropski timovi. Činjenica da će polufinalista prošlog Evropskog prvenstva, reprezentacija Turske, te isto tako kvalitetna Belgija propustiti nastup na SP-u, najbolje govori o učinku najstarijeg trenera kvalifikacija.

Mogući protivnici reprezentacije Bosne i Hercegovine u baražu tako su se pojavili Francuska, Grčka, Portugal i Rusija.

Nakon što se pred završetak grupnog dijela kvalifikacija pojavila mogućnost da u baražu zaigraju Francuzi, Portugalci, a možda i Njemci i Italijani, FIFA je donijela odluku za koju većina stručnjaka smatra da je usmjerena protiv “malih” reprezentacija. I ako su sve ekipe na isti način izborile drugu poziciju, napravljene su jakosne grupe u kojima slabije pozicionirane reprezentacije na Fifinoj listi moraju na megdan onima koje imaju ambicije i za neku od medalja. Na taj način FIFA je direktno pomogla reprezentacije iz gornjeg dijela tabele a Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Ukrajini i Irskoj, čini se, nepravedno umanjila izglede za plasman u Južnu Afriku.

FRANCUSKA – NAJTEŽA, ALI NIJE I NEPOBJEDIVA

Prema kvalitetu mogućih protivnika u baražu, za Bosnu i Hercegovinu najgori izbor definitivno bi bila reprezentacija Francuske. O prilikama protiv Francuza pitali smo selektora reprezentacije Obale Slonovače Vahida Halilhodžića.

-”Šansa postoji protiv svakog pa i protiv Francuza. Reprezentacija Bosne i Hercegovine ih može pobjediti. Gledajući moguće protivnike u baražu, Francuze bi najbolje bilo izbjeći obzirom na kvalitet i iskustvo koje posjeduju. Ali, ako nas i zapadnu niko ne može reći da ih nećemo izbaciti. Puno lakše bi bilo protiv Portugala i Grčke. Ako bi birali protivnika između njih, Grci bi bili puno bolja opcija. Portugal je trenutno za nijansu kvalitetnija ekipa tako da je Grčka najsigurniji put do Južne Afrike. Možemo ih pobjediti, al moramo biti i oprezni jer Grčka je osvajač Evropskog prvenstva od prije pet godina. Bilo bi veliko iznenađenje da se Francuska ne plasira na Svjetsko tako da će kod njih sve biti podređeno utakmicama baraža”, kazao je u izjavi za Žurnal Halilhodžić.

Najbolji primjer koji pokazuje kvalitete francuskog tima je utakmica protiv Srbije u Beogradu. Reprezentaciji koja je respektabilne Rumune pobjedila sa 5:0, francuski fudbaleri održali su lekcije iz fudbalskog znanja. Kao slaba karika francuskoj selekciji najčešće se uzima selektor Raymond Domenech. No, trener koji je reprezentaciju Francuske odveo do finala posljednjeg Svjetskog prvenstva teško da ne može u Južnu Afriku. Francuzima sada to i nije najbitnija pozicija jer ekipu sa Henryjem, Anelkom, Riberyjem, Maloudom i Benzemom kroz baraž može provesti i trener iz Druge lige kantona Sarajevo.

RUSKI RULET: „BEZZVJOZDNAJA“ - DA, DŽEKO – NE!

Ruski navijači strahuju za ishod eventualnog susreta s našom reprezentacijom, te bi za rivale timu Guusa Hiddinka , kojeg nazivaju „slugom fudbala“ i „ocem vojnika“, najradije vidjeli selekcije Irske ili Slovenije.

U danima pred žrijebanje ekipa koje će se sresti u mečevima baraža svjetskog šampionata 2010., ruski navijači vode žestoke rasprave koga bi, a koga ne bi željeli dobiti za protivnika svoje reprezentacije. U toj hazardnoj zabavi učešće je uzela i ruska radiostanica „Vijesti FM“.

Pod motom ruske dječije brojalice "Каравай, каравай, кого хочешь выбирай!“, ljubitelji fudbala mogli su se prema vlastitom mišljenju opredijeliti za oponenta ruskoj selekciji u baražu. Ispostavilo se da je u improvizovanom glasanju navijača izbor pao na reprezentacije Irske i Slovenije! Sa ove dvije reprezentaciej Rusija je igrala u kvalifikaciijama za EURO 2004 i Svjetskom šampionatu 2002. Angažovani su i ruski fudbalski stručnjaci kako bi otkrili razloge za takav izbor ljubitelja fudbala. Najmanje je Rusa koji za suparnika žele imati Bosnu i Hercegovinu ili Ukrajinu.

-Bosanci imaju opasne napadače, a to nije dobro za našu odbranu - smatraju Ruski navijači: „Edin Džeko izrastao je u jednog od najboljih napadača Evrope, a i trener im je moćan“, smatraju Rusi i podsjećaju da je Miroslav Blažević 1998. osvojio bronzu na svjetskom šampionatu s Hrvatima, pobijedivši u meču za treće mjesto Holandiju Gusa Hidinka.

Rusi slovenačku reprezantaciju nazivaju „bezzvjozdnaja“, što će reći da u svom timu nema ni jednog jačeg fudbalskog imena. Za Irce kažu da imaju jednu fudbalsku zvijezdu na zalasku, ali koja još svijetli- Robbie Keane.

I ruski premijer Vladimir Putin ne gubi nadu u odlazak Rusa na Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku. Putin tvrdi da ruska reprezentacija nije do kraja pokazala sve svoje mogućnosti tokom prethodnih susreta.

“Ne mogu reći da naša reprezentacija čini sve što od nje očekuju navijači“, rekao je Putin, tokom nedavnog susreta s prvim čovjekom FIFA-e Joseph Blatterom.

PORTUGAL: IGRA BRAZILSKA, MENTALITET BALKANSKI

Portugal je ekipa o kojoj je nezahvalno pretpostavljati. Najpopularniji komentator u regionu, Marjan Mijajlović sa RSG-a, mišljenja je da će Portugal, ukoliko bude imao nesreću da igra baraž protiv reprezentacije Bosne i Hercegovine ostati bez učešća na smotri najboljih timova svijeta:

-Oni su jaka reprezentacija kada je iskustvo u pitanju, Portugalci se ne boje nikog. Ali, mora se imati u vidu činjenica da je jedna Danska prva u njihovoj kvalifikacionoj grupi. To govori u prilog da su Portugalci jako ranjivi, što pokazuju kvalifikacije u kojima su se oni domogli baraža na sreću. Šanse su nam jednake, na terenu smo 50:50. Ali, kad na tih naših pedeset posto dodamo Ćiru i Fanatikose – sigurno se vidimo u Južnoj Africi ako nam protivnik u baražu bude reprezentacija Portugala - siguran je Mijajlović.

Portugal koji je ovako odigrao kvalifikacije teško da će i utakmice baraža odigrati na najvišem nivou i zbog toga bi mogao biti poželjan protivnik. Za Portugal vjerovatno neće igrati službeno najbolji igrač svijeta Cristiano Ronaldo što je treneru Carlosu Queirosu sigurno najteži udarac.

GRCI NAJPOŽELJNIJI

Reprezentacija Bosne i Hercegovine kvalifikacije za prošlo Evropsko prvenstvo igrala je u grupi sa izabranim timom Grčke. U dvije utakmice Grci su ostvarili dvije ubjedljive pobjede. Te utakmice mogle bi nam u baražu dovesti Grke ubjeđene u prolaz i bez mnogo motiva. Na čelu sa Ottom Rehagelom ova reprezentacija uglavnom igra utakmice sa malo golova, što bi moglo dati prednost Ćirinom timu koji se drži pravila da redovno pogađa. Grci su u ovim kvalifikacijama nastupili znatno oslabljeni u odnosu na ekipu od prije dvije godine.

Nakon posljednjeg meča protiv Luksemburga, selektor Rehhagel imao je brojne primjedbe na igru svog tima: “Igrom iz drugog poluvremena nikad se nećemo plasirati na Svjetsko prvenstvo. Kada vam je protivnik tim koji igra defanzivno morate biti brzi i brzo dodavati lopte. Psihologija je, također, igrala bitnu ulogu. Doduše, morali smo napraviti i neke izmjene u timu jer su nedostajali neki od igrača. Iščekujemo važan odgovor na pitanje da li će Katsouranis igrati ili ne.”

Kapiten Grčkog tima Giorgos Karagounis kritički je komentirao neke Rehhagelove odluke smatrajući da on slijedi obrazac Njemačke selekcije i nastupa s rezervama neposredno pred važne utakmice reprezentacije, što u slučaju Grčke i nije dobro . Također je izjavio da je “nacionalni tim Grčke ostao bez prve pozicije u grupi zbog vlastitih grešaka, ali su odlučni i sigurni da će izboriti svoje mjesto na Svjetskom prvenstvu u drugoj šansi koja im se pruža u baražu”.

U našem reprezentativnom taboru svjesni su prilike koja se zasluženo ukazala. Poraz od Španije u posljednjem kolu navodno nije uticao na atmosferu u timu. Selektor Blažević poslije utakmice izjavio je “da je većina igrača odigrala pod pritiskom kartona, tako da se nije ni mogao očekivati bolji rezultat. Dobra strana poraza jeste da se potvrdila činjenica da možemo postići gol svakom protivniku, makar se radilo i o evropskom prvaku”.

Žrijeb parova baraža bit će održan 19. oktobra u Cirihu.

U Žurnalovoj fotogaleriji pogledajte kako su Sarajlije proslavile pobjedu Bosne i Hercegovine protiv Estonije i plasman u baraž.

{slimbox images/Baraz/1.jpg,images/Baraz/1.jpg;images/Baraz/2.jpg,images/Baraz/2.jpg;images/Baraz/3.jpg,images/Baraz/3.jpg;images/Baraz/4.jpg,images/Baraz/4.jpg;images/Baraz/5.jpg,images/Baraz/5.jpg;images/Baraz/6.jpg,images/Baraz/6.jpg;images/Baraz/7.jpg,images/Baraz/.jpg;images/Baraz/8.jpg,images/Baraz/8.jpg;images/Baraz/9.jpg,images/Baraz/9.jpg;images/Baraz/10.jpg,images/Baraz/10.jpg;images/Baraz/11.jpg,images/Baraz/11.jpg;}

(zurnal.info)

Šestom pobjedom u kvalifikacijama nogometaši BiH osigurali su drugo mjesto u grupi i plasman u baraž, te ostvarili najveći uspjeh u historiji bh. reprezentativnog nogometa.
Susret je protekao u potpunoj dominaciji bh. igrača, koji su od prve minute diktirali tempo i stvarali prilike. Reprezentacija BiH prvi put je ozbiljno zaprijetila u 16. minuti preko Ibiševića, koji nakon centaršuta Ibričića nije uspio da sa dva metra pošalje loptu u gol.
Nogometaši BiH u vodstvo su došli u 30. minuti. Misimović je ubacio s lijeve strane u peterac Estonije, gdje je najviše skočio Džeko koji je udarcem glavom zatresao mrežu.
I u nastavku susreta nogometaši BiH stvarali su prilike, a do drugog gola došli su u 64. minuti. Asistent je ponovo bio Misimović, a gol je postigao Ibišević koji je pobjegao svom čuvaru, prošao golmana i sa desetak metara zatresao mrežu.
Do kraja susreta Džeko je imao još jednu priliku za gol, ali je šutirao nekoliko centimetara pored stative.
Za reprezentaciju BiH u Tallinnu su nastupili: Hasagić (od 90. Begović), Spahić, Muratović (od 85. Berberović), Rahimić, Jahić, Misimović, Džeko, Nadarević, Ibišević, Salihović, Ibričić.
U posljednjem kolu reprezentacija BiH 14. oktobra u Zenici dočekuje Španiju, koja je osigurala plasman na SP.
Susreti baraža na rasporedu su 14. i 18. novembra

U Banjoj Luci se danas više priča o majstorskim potezima devetnaestogodišnjeg Nemanje Bilbije i igrama njegovih mladih saigrača u Borcu nego o krizi, politici i izjavama Milorada Dodika zajedno. Ovaj grad je jednostavno poludio za nogometom nakon što je njihova ekipa osvojila 22 boda sa impresivnih sedam pobjeda i po jednim porazom i neriješenom utakmicom.

Banjalučki stadion od oko 10.000 mjesta postao je tijesan svima koji žele vidjeti najmlađu premijerligašku ekipu kako kući poražene šalje iskusne ekipe Širokog Brijega, Zrinjskog i Željezničara.
Klub je postavio jasne i ambiciozne petogodišnje planove: ulazak u pretkola evropskih takmičenja svake godine i grupna faza Lige šampiona za pet godina, kaže sportski direktor Muhamed Ibrahimbegović, igračka legenda Borca.

Sve je veći i interes igrača i navijača za državnu reprezentaciju pa je prema njihovim riječima pravo veselje kada neko dobije poziv. U sportskoj prodavnici na stadionu ove godine se sve više prodaju i dresovi naših reprezentativaca.

Trud će nadomjestiti nedostatak novca

Umjesto kupovine igrača sa zvučnim imenima i jednogodišnjih ambicija, u Borcu su odlučili raditi drugačije.
- Mi sad pravimo priču Borac, to je projekat od četiri-pet godina. Za toliko smo zacrtali da ćemo ući u Ligu šampiona a želimo svake godine u Evropu – kaže Ibrahimbegović.
Njegove su planove, prije početka sezone, skeptici ismijavali: Svi su mislili da sa ovako mladom ekipom nećemo imati dva boda. Mi smo znali da hoćemo – kaže Ibrahimbegović ali priznaje da su igrači i njih iznenadili pa su sa svakom novom pobjedom rasli i apetiti.

Igračima je za 12 osvojenih bodova isplaćeno po pet hiljada maraka, a za dodatnih deset će dobiti po još tri.
Furiozan start lige sa samo četiri primljena gola zaustavljen je na gostovanju Rudaru u Prijedoru.
- Moralo se jednom izgubiti. Vreme je. Treba jednom da se dogodi i sad je... sad je najvažnije vratiti se – tješi bivši trener Borca Ilija Mikić svog bivšeg igrača Ibrahimbegovića.

Za Velimira Stojnića, trenera Borca i selektora kadetske reprezentacije naše zemlje, poraz nije iznenađenje jer su se igrači umorili nakon šest utakmica u 20 dana. Više ga je, kaže, iznenadio dosadašnji tempo Borčevog igranja.
- Ovo do sada je bilo nenormalno, to ne može ni Manchester United – kaže Stojnić.

Najveću cijenu čestih i napornih utakmica platio je vjerovatno najbolji igrač ovog kluba Bilbija. Zbog umora je završio u bolnici gdje mu je otkriven povišen šećer pa je morao propustiti poziv u državni tim. Ponude ovom devetnaestogodišnjaku uveliko stižu i priznaje da već razmišlja da naplati uloženi trud trinaestogodišnjeg treniranja.
- Put nije bio lagan – kaže Bilbija koji je u Borcu od svoje šeste godine, kada ga je na trening prvi put doveo otac Milorad, također igrač Borca - osvajač Kupa Maršala Tita 1988. godine - pobjeda protiv Zvezde.
- Osam mjeseci nisam nigdje izašao navečer – objašnjava Bilbija kojem je izlaz, kao i svim ostalim igračima, do 23 sata.

Prije većine utakmica igrači idu u strogi karantin pa je vremena za opuštanje jako malo. Pravila kažu da igrači na dan utakmice ne mogu izlaziti na piće, niti se baviti bilo čim što se direktno ne tiče utakmice, pa im je između ostalog zabranjen i seks.
- Nema seksa na dan utakmice. Odemo dan ranije pa se odmorimo – smješka se i objašnjava Bilbija.
Njihov trening, koji na prvi pogled više podsjeća na trening juniora nego prvog tima, osmišljen je poput ostalih klubova sa velikim budžetom. Prvi radni dan nakon odigranog kola trener Stojnić je igrače pustio da se “ispušu” i odigraju kako žele na polovini terena. Svaka se greška plaća sklekovima.
- Pustim ih da sami odrede kako će igrati. Posmatram ih i vidim ko je nervozan, neraspoložen i ko ne igra timski pa o tome kasnije razgovaramo – objašnjava Stojnić.

Način rada ovog trenera i jedinstvena prilika za mlade igrače privukla je i Tonija Markića da se iz Zagreba vrati u BiH i zaigra za Borac. Fudbal je počeo trenirati još u prvom razredu osnovne škole, a iz Ljubuškog je sa 12 otišao u Neretvu iz Metkovića, a potom i u splitski Hajduk. Uprkos neuporedivo boljim uslovima u Zagrebu, ovaj reprezentativac U-17 i U-19 selekcija, zadovoljniji je u Banjoj Luci.
- Ne možemo se požaliti. Nema grupica u klubu među igračima, svi smo jedinstveni – kaže on i dodaje da mu godi pažnja koju dobija zbog svojih igara.
- Djevojke to još ne primjećuju, ali se nadam da uskoro hoće.

Reprezentacija je svetinja

Daleko teže od zadržavanja prvog mjesta na tabeli bit će zadržavanje ovih mladih i talentovanih igrača. Primamljive ponude već stižu i teško im se oduprijeti.
- Ponudama se ne može odoliti, to je tako – kaže Ibrahimbegović i objašnjava kako mlade igrače pokušavaju vezati povoljnim ugovorom još u mlađim selekcijama.
Ugledajući se na bogate strane klubove Borac želi ponuditi stipendijske ugovore djeci od 14 i 15 godina a njihovi skauti i prijatelji prate mlade igrače u cijeloj regiji, a posebno u Krajini.
Budžet od oko milion i po maraka ovom klubu ne dopušta kupovanje izgrađenih igrača pa su sebi postavili cilj da u budućnosti žive od prodaje mladih igrača. Posao je unosan, a para dobra pa to srdačno preporučuju i ostalim klubovima.
- Na mladim igračima možeš samo zaraditi, izgubiti nikako. Ovo je recept za domaću ligu, neka prepišu. Neka gledaju Vengera i šta oni rade. Mi njih kopiramo iako su oni skuplji. To je recept za sve. A ovi što kupe dva-tri skupa igrača traju godinu i raspadnu se. Ovdje ljudi preživljavaju i ulaganje u fudbal je van svake pameti. Moramo proizvoditi svoje igrače – kaže Ibrahimbegović i ponosno ističe da imaju sjajnu generaciju '94. i '95. godišta od kojih će za tri godine imati sjajne igrače.

Vizija Banjalučana isplatila se i za državni tim, pa je Borac jedan od bh. klubova koji je dao najviše reprezentativaca. Poziv selektora željno očekuju svi igrači i, kako kaže Ibrahimbegović, nastane pravo veselje kada ga dobiju.
- Motiv svakog igrača je da bude reprezentativac. Tako će najlakše naći klub. Karijera im je jako kratka, ako se ne obezbijedi da može da pređe u drugu fazu života, onda je taj igrač propao, postat će socijalni slučaj, nije se to jednom desilo. Cilj im je da preko reprezentacije dođu do nečega. Treba paziti da neko ne ode prije reda – objašnjava Stojnić.

Za Bilbiju poziv u reprezentaciju znači utakmice na evropskom nivou i više je od igre:
- Poziv u reprezentaciju je san svakog igrača ovdje. Sigurno je da se svi tome nadaju – kaže Bilbija.

Sedamnaestogodišnji Srđan Grahovac, centralni vezni igrač i dijete Borca, dobio je poziv od Partizana ali nije bio spreman da napusti klub. Jedan poziv u reprezentaciju je propustio ali odlučno tvrdi da sljedeći neće.
- Bio sam pozivan u U-19 reprezentaciju ali se u tom trenutku nisam mogao odazvati. Nadam se da ću u narednom ciklusu dobiti poziv selektora i da ću nastupiti – kaže Grahovac.

Sa druge strane, nezadovoljni su odnosom Nogometnog saveza prema klubu i igračima.
- Savez bi trebao imati više razumijevanja prema nama. Naš trener je otišao sa reprezentacijom kadeta u Vels, a nisu nam htjeli odgoditi utakmicu, pa smo morali igrati bez trenera. Bili smo jako ljuti. Imam osjećaj da je savez zbog njih napravljen – kaže Ibrahimbegović.
Uspjeh je i rezultat potpune promjene filozofije rada kluba. Iako su uslovi skromni, Stojnić je zadovoljan jer, kako kaže, nemaju boljih.
- Snalazimo se, nema ništa od kukanja. Bilo bi iluzorno pričati kako bi trebalo, moramo se prilagoditi. Doći će uslovi, novi stadion i tako dalje...

Bez obzira na poraz u posljednjem odigranom kolu, svi u Borcu sebe na kraju sezone vide na samo jednoj poziciji - prvoj.

Ćiro, Inzko i Dodik na tribinama

Utakmice Borca ove sezone gledali su svi ministri iz entitetske vlade, premijer Dodik te selektor Miroslav Ćiro Blažević i visoki predstavnik Valentin Inzko. Ibrahimbegović kaže kako ih je doveo smišljeno zbog poboljšanja imidža kluba.
- Lobiranjem smo ih doveli. Kao što u Real dolaze kraljevi da gledaju tako i mi imamo svoje kraljeve. Kod nas se samo tako ne zovu.
On otvoreno priznaje da nisu samo dobre igre kluba privukle visoke zvanice.
- Naša je sreća, sad ću ja vama reći otvoreno, da je Željko Kopanja u Upravnom odboru. On je poludio za Borcem. Ja sam sa njim veliki prijatelj i on nas je povukao sve gore. Više se brine o Borcu nego o svoje dvije novine – kaže Ibrahimbegović.
Za njega je samo pitanje vremena kada će reprezentacija BiH doći u Banju Luku da odigra barem prijateljsku utakmicu. Svi u klubu, kaže, o tome već razmišljaju, a sa Ćirom su o tome ozbiljno razgovarali.

U sportskoj prodavnici NAAI ispod tribine stadiona sve više se prodaju dresovi reprezentacije, kaže Milan Komlenac, zaposlen u prodavnici. Ipak, najviše se prodaju dresovi Borca. Navijači za 38 maraka mogu dobiti dres i šorc, a zanimljivo je da se ovdje mogu kupiti i dresovi Sarajeva, Željezničara, Čelika i drugih bh. klubova.

Tajna uspjeha: Ambicioznost i kreativnost

- Osnovna je smisao za igru talenat, to su igrači koji traže igru, žele da se nadigravaju, sa njima nije problem napraviti igru, problem je samo napraviti formaciju i dati im slobodu da ispolje kreativnost. Ne smiju ući u šablon. Takav igrač onda daje 60 posto. U tome je filozofija naše igre – objašnjava trener Stojnić i dodaje da su godine njegovih igrača njihova najveća prednost: Mladi su. Ovi igrači imaju motiv. U tim su godinama, od 17 do 21 godine. Sa njima je lakše raditi kada imaju motiv. Potrebno ih je samo pravilno usmjeriti.
Stojnić pod ovim podrazumijeva vaspitanje i odgoj igrača u čemu učestvuje i klupski psiholog. Svojim igračima zabranio je bilo kakvo reagovanje na sudačke odluke i trudi se pripremiti ih na grubu i nesportsku igru uglavnom iskusnijih protivničkih igrača.
- Fudbal je grub sport, razumijemo mi sve cake i prljavštine. Na to se treba pripremiti, protivnik se služi svim sredstvima.

 Trošne tribine i luksuzne zgrade Vlade

Stadion banjalučkog Borca nalazi se odmah iza basnoslovnih zgrada Vlade Republike Srpske i po izgledu im je potpuna suprotnost. Sa dvije tribine, od kojih je samo jedna natrkivena i ima stolice, ovaj stadin ne ispunjava uslove za igranje evropskih utakmica i nikako se ne uklapa u evropske ambicije ovog kluba. Premijer Dodik je još prošle godine najavio izgradnju novog stadiona na drugoj lokaciji, kako bi na mjestu gdje je gradski stadion danas napravio zgradu Parlamenta. U Borcu kažu da imaju čvrsta obećanja da će novi stadion biti završen najkasnije za pet godina te da će imati 30.000 sjedećih mjesta i sedam pomoćnih natkrivenih terena po uzoru na fudbalske centre u Njemačkoj.

{slimbox images/Reportaze/Borac/1.jpg,images/Reportaze/Borac/1.jpg;images/Reportaze/Borac/2.jpg,images/Reportaze/Borac/2.jpg;images/Reportaze/Borac/3.jpg,images/Reportaze/Borac/3.jpg;images/Reportaze/Borac/4.jpg,images/Reportaze/Borac/4.jpg;images/Reportaze/Borac/5.jpg,images/Reportaze/Borac/5.jpg;images/Reportaze/Borac/6.jpg,images/Reportaze/Borac/6.jpg;images/Reportaze/Borac/7.jpg,images/Reportaze/Borac/7.jpg;images/Reportaze/Borac/8.jpg,images/Reportaze/Borac/8.jpg}

(zurnal.info)

Los Angeles Galaxy, klub Davida Beckhama  spreman je da ga ponovo pusti na pozajmicu u Milan kako bi se izborio za mjesto u reprezentaciji za Svjetsko prvenstvo.

„Beckham je vrhunski nogometaš  i ponosan sam na tio što radi sa nacionalnim timom. Ako David ne bude igrao u Evropi u januaru, neće ići na SP sa Engleskom. Zato ćemo biti počastvovani da ponovo uradimo isto što i prošle godine i pomgnemo Davidu da ostvari san“ izjavio je Tim Leiweke, izvršni direktor Galaxyja.

Beckham je bio kritikovan od strane nekih navijača i igrača Galaxyja zbog prošlosezonskog odlaska u Milan, ali  Leiweke ne dijeli to mišljenje.

“Da nas danas pitate da li bismo ponovo napravili dogovor sa Beckhamom, naravno da bismo. David je doveo našu ligu u centar pažnje, što joj je i bilo potrebno, a naučio nas je i nogometu”.

David Beckham je 1991. godine, kao 16-godišnjak, došao u Manchester United. Sa 'Crvenim đavolima' je šest puta trijumfovao u Premijer ligi, osvojio je dva FA kupa i jednu Ligu šampiona (1999).

Zbog loših odnosa sa menadžerom Alexom Fergusonom, Beckham napušta Old Traford 2003. godine i prelazi u Real za sumu od 35 miliona eura. U Madridu je proveo četiri godine, bio je član čuvenih 'Galaktikosa', ali je uzeo samo jedan veliki trofej – Primeru 2007. godine.

U januaru 2007. godine dogovoreno je da David pređe u Los Angeles Galaxy, sa kojim je pet mjeseci nakon  potpisao petogodišnji ugovor vrijedan 128 miliona eura. U Milanu je već na pozajmici proveo šrvih šest mjeseci prošle godine.

(Fena)

Dvojica vodećih vozača u generalnom plasmanu Formule 1 Jenson Button i Rubens Barrichello kažnjeni su pomjeranjem pet mjesta unazad na startu utrke za Veliku nagradu Japana, koja se održava u nedjelju.

Button i Barrichello su se našli među petoricom vozača koji su kažnjeni zbog nepoštivanja žutih zastavica tokom kvalifikacija na stazi "Suzuka". Britanac je zauzeo sedmo mjesto, ali će biti 12. na startu, dok je njegov timski kolega iz ekipe Brawn GP imao peto vrijeme, ali će startovati sa desete pozicije.

Pored Buttona i Barrichella kažnjeni su dvostruki svjetski prvak Fernando Alonso, Adrian Sutil i Sebastian Buemi.

S "pol" pozicije startovat će Sebastian Vettel, koji još ima šanse da ugrozi Buttona i Barrichella u borbi za titulu. Ipak, Button bi već u nedjelju mogao da osigura naslov prvaka ako osvoji pet bodova više od klupskog kolege, dok će ekipa Brawn GP osvojiti titulu u konkurenciji konstruktora ako njeni vozači sakupe sedam bodova više od Vettela i Marka Webbera, dvojca Red Bulla.

(Fena)