PRVI VELIKI DERBI SEZONE: Arsene sam na svijetu

Vjerojatno trenutno nema usamljenijeg lika od Arsenea Wengera. On je vjerojatno posljednji menadžer u engleskom nogometu koji je dobio toliko vremena na klupi jednog kluba. Ali nije to najveća njegova briga. Po prvi put otkad je Premiershipa najveće zvijezde lige su postali treneri. Novi klinci su u kvartu, rekao bi njegov najveći i najpoštovaniji rival Sir Alex Ferguson. Jedino mu je onaj mali na klupi Man Uniteda poznat. Isti je to klinac koji mu je preoteo primat u Londonu. A sad pokušava, kao treći po redu, popuniti cipele gorenavedenog nogometnog viteza.

Svi drugi su manje više novi kolači u njegovoj dugogodišnjoj nogometnoj avliji. Manchester City je kupio najsuvremeniji nogometni software u liku Pepa Guardiole. Na drugom kraju Manchestera na tron je zasjeo negdašnji mu gradski rival Jose Mourinho. U Liverpoolu već neko vrijeme stoluje Juergen Klopp, a u London je sletio talijanski nogometni manijak Antonio Conte. Prošlosezonska noćna mora i stari rival Ranieri još je na klupi Leicestera, a uz njega su u najjačem nogometnom natjecanju stasali Pocetinho i Ronald Koeman, koji se popeo stepenik više i preuzeo Everton. Ostao je Wenger sam u vijeću mudraca. Tu ga može posjetiti još samo Ranieri, ali i on dođe tek da mu razbije samoću dok mu je pogled uprt u mlade i lude nogometne vizionare koji su došli još jednom promijeniti njegovu i Sir Alexovu ligu.

DERBI

Slučaj je htio da toliko iščekivanu sezonu, sezonu u koju engleska liga ulazi sa skoro svim najvećim nogomentim mozgovima današnjice na okupu, derbijem otvore Arsenal i Liverpool. Odmah na startu Arsene se imao odmjeriti s jednim od novih dečkiju. I bilo je to prilično bolno iskustvo za starog mudraca. Dvadesetpet minuta gegenpressinga bilo je dovoljno da Arsenal primi četiri gola i onda do kraja utakmice uz velike muke pokušava nadoknaditi zaostatak. To im umalo nije pošlo za nogom, ali ono što ima brinuti Wengera jeste to kako je njegov tim bio pregažen u tih 25 minuta. To bi trebalo brinuti i sve ostale protivnike Liverpoola. Bio je to klasičan Kloppov recept. Potpuno davljenje protivnika. Kada je prije desetak mjeseci ušetao u svlačionicu Liverpoola stao je pred tablu i na nju napisao riječ: užasno! Igrači su ga zapanjeno gledali misleći da im govori što misli o njihovoj igri. Klopp ih je nijemo gledao par minuta a onda je podvukao napisanu riječ i rekao: tako će se osjećati naši protivnici kada budu igrali protiv nas!

Trebalo mu je deset mjeseci rada da ostvari to što je rekao igračima. Sad mu samo ostaje produžiti vrijeme ubitačnog presinga na protivnika i Liverpool bi mogao početi djelovati kao ona Borussia kojoj smo se divili.

ARSENAL

Arsenal je sezonu otvorio u sada već klasičnoj maniri. Ozljedama ključnih igrača u prvoj utakmici. Mnogi su Wengerovi puleni još uvijek nespremni jer su dobili poštedu zbog Eura, ali Arsenal bi morao imati puno adekvatnije zamjene za igrače iz prvog ešalona ako Wenger misli jurišati na titulu. Ovo što sada ima u rezervi, a mora poslati na teren, je tek materijal iz kojeg se mogu stvoriti vrhunski igrači. No, nejasno je kako mu se u pripremama za sezonu događaju uvijek iste greške, kako je moguće da mu se na startu svake sezone ozlijedi nekolicina igrača? Arsene očito još nije pronašao odgovor na to pitanje ili je uvjeren da problem nije u planu njegovih treninga.

Svakako odavno već Arsene u ekipi nema dovoljno magije kako bi kreirao nešto poput onoga što smo gledali dok su okosnicu momčadi činili Henry, Pires, Vieira, Ljungberg... Kao da uzgaja igrače za prodaju a ne odgaja momčad za trofeje. Novac se u Arsenalu gomila, odavno su globalni brend, ali na terenu stvari ne štimaju iako momčad pokušava igrati onako kako su igrali mađioničari s Highburryija. To im uglavnom donosi dominaciju u sredini terena i veći posjed lopte. Kad naiđu na obranu poroznu poput Liverpoolove onda i zabiju par golova, ali nije to Arsenal koji je sve utakmice rješavao lakoćom pa čak i izgurao cijelu jednu sezonu Premiershipa bez poraza. Odavno se čini da se nešto mora mijenjati ali kakva će vremena nastupiti ako i posljednji od onih starih napusti brod kojim je upravljao godinama?

S Wengerom na klupi Arsenala sam dočekao srednje godine pa sam valjda zbog toga sentimentalan. Ali ja nisam navijač Arsenala pa si takve plačne misli mogu dopustiti. Svakako za wengerovu momčad nije dobro ono što joj se događalo u 25 minuta kada ih je Liverpool pregazio. Nije to dobro za njihovu psihu, samopouzdanje, ali već godinama Wenger u sezonu ulazi u minusu. Vidjet ćemo hoće li ovaj put uspjeti nadoknaditi ga.

LIVERPOOL

Klopp je konačno sastavio mašinu po svojoj volji iako prijlazni rok nije završio kako se nadao, no ima još vremena do njegovog kraja. U Liverpool nije stigla nijedna velika zvijezda ali je Klopp birao igrače po svom ukusu i ako je suditi po prvoj utakmici pogodio je. Ali boljka i dalje ostaje obrana.

Problem je pogotovo između vratnica. Nesretni Karius je slomio ruku u pripremnom razdoblju i sada navijači Liverpoola moraju ponovno strahovati kod svakog ubačaja u kazneni prostor jer Simon Mignolet se jednostavno ne snalazi najbolje na centaršuteve. Protiv Arsenala je i Lovren podsjetio na onog šlampavog kiksera s početka prošle sezone.

Ne znam zašto je iskusni Matip bio izvan tima, ali zadnja linija Liverpoola pati i napad će morati davati puno golova ukoliko Klopp misli pobjeđivati s bekovima koji igraju lošu obranu i kikserom među vratnicama što sve zajedno nesigurnima čini i stopere. Sve drugo protiv Arsenala se činilo OK. Jedino Wijnaldum na momente opravda nadimak Duh, jer naprosto nestane s terena a igra na ključnom mjestu zadnjeg veznog pa to baš i nije dobro. Svakako, Klopp je pokazao da njegove momčadi znaju igrati presing i da imaju sjajnu transformaciju iz obrane u napad, ali mene interesira kako će pobjeđivati nominalno slabije momčadi što mu je i prošle sezone bila boljka. Vremena za rad ima i dalje jer Liverpool - kakve li sramote! - ne igra Euro kupove. No, ako se po jutru dan poznaje Liverpool bi se ove sezone mogao vratiti u vrh Premiershipa. Dojma sam da nisu dovoljno dobri za titulu, ali za Ligu prvaka svakako jesu. Vidjet ćemo što o svemu imaju reći i drugi veliki momci koji sjede na klupama Kloppovih i Wengerovih rivala.

Njih su nam dvojica na otvaranju sezone barem priuštila pravu poslasticu sa sedam golova i puno otvorenog garda, ali sve su to još uvijek pripreme za velike stvari koje dolaze. Valja pobjeđivati u kontinuitetu, tempirati formu, kalkulirati, jer sezona je u Premiershipu duga i čak i toj činjenici se možemo radovati ako će biti ovako uzbudljiva kao njezin prvi derbi.

(zurnal.info)