OVO JE ZEMLJA ZA NJIH: Društvo po mjeri svemoćne direktorice Izetbegović

Najzanimljiviji fenomen suvremenih društava jeste kratko javno pamćenje. Njega je najlakše objasniti enormnom količinom informacija kojom je zatrpan moderni čovjek.

Jedna informacija smjenjuje drugu u gotovo svakom trenutku dana. Pri tome nitko ne vodi računa o tome što je prioritetno, što je istinski bitno za društvo pa su pomješani silikoni i novi zakon o prometu. Ljudi skloni teorijama zavjere smatraju da su stvari namještene tako kako bi se lakše manipuliralo pukom, kako bi stvari prolazile nezamijećeno unatoč tomu što su objavljene u medijima. Volio bih katkad biti znanstvenik iz bilo kojeg područja samo kako bih imao aparaturu kojom bih sebi obasnio brzinu zaboravljanja onih ključnih, bitnih stvari, stvari koje objašnjavaju tko smo, što smo i u kakav smo sos uvaljeni.

Zakon štiti samo odabrane

Pojavila se tako prije nekoliko dana jedna interesantna snimka koja, po meni, objašnjava puno toga. Ako ništa drugo govori nam tko upravlja našim društvom, a samim tim i našim životima. Stravična stvar je to što je glavna protagonistica rečene snimke liječnica, netko, dakle, tko doista, u doslovnom smislu može odlučivati o životu i smrti. Govorimo o Sebiji Izetbegović i njezinom ispadu koji nam u facu govori da smo nitko i ništa, govori nam koliko se svemoćno osjeća prva među Bošnjakinjama. Takav način obraćanja ljudima čovjek ne očekuje ni od smorenog gazde neke drumske kavane, a kamoli od jedne liječnice, pri tome supruge člana predsjedništva jedne zemlje. Jednostavno, takav diskurs je ispod svake civilizacijske razine. A ako dolazi od nekoga tko je reprezentativan, tko bi trebao spadati u skupinu izvrsnih, uglednih članova društva to nam govori, bogami, i o tome kakvo smo društvo i kakvi smo kao narod ili narodi, kako vam volja.

U iole ozbiljnim društvima za ispade poput onog doktorice i direktorice Izetbegović najmanja sankcija je ostanak bez funkcije koju obavlja. Ali ovo nije ni približno, čak ni u naznakama, ozbiljno i zrelo društvo. Ovo je zemlja po mjeri bahatih vlastodržaca poput doktorice Izetbegović, koja se svojim kolegama obraća onako kako ne priliči ni da se roditelj obraća svom djetetu. U nekim zemljama roditelji za slične ispade odgovaraju pred zakonom. Ovo je zemlja za njih, a možda i za vas koji te i takve ljude birate. A najveći problem je što većina ljudi u ovoj zemlji u takvim ispadima uopće ne vide problem. Mi smo magarad naviknuta na batine do te mjere da im je neprijatno ako prođe dan bez batinanja. Tko jači tlači i ostale kerefeke. A da se nitko nikada ne zapita – pa zašto bi uopće itko ikoga tlačio!?

A dok mi mudrujemo starim narodnim mudrolijama doktorica Izetbegović nema pred kim odgovarati za svoje postupke, jer ona i njezini i poslovni partneri (da, poslovni partneri) jesu oni koji vedre i oblače i istinu govori dr. Direktorica kad kaže da će je uposlenik zapamtit. O, da, zapamtit ćemo je svi skupa. Zajedno s njezinim suprugom i njegovim političkim partnerima. Zapamtit će ih ova zemlja jer da sutra krenemo sve iznova, da nam netko podari potpuno čist start, trebalo bi nam barem nekoliko stoljeća ozbiljne emancipacije da se oporavimo od feudalizma u koji su nas uveli zaštitnici naših interesa, vrli javni službenici, koji prijete, pljuju, psuju jer znaju da je njihova zadnja, da nema tog suda pred kojim mogu odgovarati jer oni su ti koji su skrojili sudstvo po svojoj mjeri, oni su ti koji su korumpirali kompletan sustav a sve kako bi mogli držati u džepu svakoga tko bi se drznuo miješati u svoj posao i možda pokušao neke stvari uraditi onako kako se one stvarno trebaju raditi.

Ono što je meni nevjerojatno je da se ljudi ibrete ubojstvima na ulicama, sukobima golobradih navijača, zabranama određenim skupinama ljudi da posjete prirodne ljepote jedne nam i jedine domovine, Bosne i Hercegovine.

Ubojica za volanom, navijačice koje se gađaju kamenjem u rano mostarsko jutro, pajde koje određuju tko smije a tko ne smije ući na Kravice, svi ti ljudi su izašli iz šinjela doktorice Izetbegović, oni su produkt nakaznog sustava koji su stvorili oni koji već dvije i pol decenije sjede u zastupničkim klupama, premijerskim i predsjedničkim foteljama. Ova džungla u kojoj živimo je izravan produkt njihovog političkog/poslovnog djelovanja. Odgovarati za nešto možete samo njima.

Stranče, ti koji si drugačiji, koji drugačije misliš, ili se ne daj bože, usprotiviš vrhovnim autoritetima, ovdje te zakon neće štititi!

Uzrok i posljedice

Mi smo duboko podijeljeno feudalno društvo. Treba to ponavljati svakoga dana jer ljudi su skloni zaboraviti tu činjenicu, kao mokra krpa izbriše je vijest o nekoj celebrity plastičnoj operaciji. Zbog te činjenice nisam ostao zatečen događajem s Kravice gdje su navodno vlasnici kavana i lokalni dripci zabranili predstavnicima antifašističkih udruga da posjete taj podsjetnik na misao da je ljepota tužna gdje su ludi prosti, jer je nema tko razumjeti i ljudi je se plaše. Što očekivati u zemlji u kojoj biskupčići i kojekakvi sektaši smatraju za shodno da se petljaju u programaciju teatarskog festivala? Što očekivati u zemlji u kojoj organizatori tog istog festivala kukavički ustuknu, naprave korak unatrag i time smanje ionako skučeni prostor slobode u ovoj zemlji gdje oni koje vrla Europa smatra političkim partnerima srednjevjekovnim metodama pokušavaju utrnuti zadnje proplamsaje zdravog razuma?

Zna se što je čije, tko je zapasao koji teritorij i kakvo mišljenje i obilježja su dobrodošli na određena područja ove zemlje.

Ne znam što su drugi ljudi očekivali? Cvijeće i fanfare za antifa udruge na produčju gdje se dio ljudi pravi da zna samo jedno slovo abecede a i njega nakaradno pišu? Pa to je mišljenje jednako licemjerno kao i prizor Salmira Kaplana kako skupa s pripadnicima antifašističkih udruga polaže vijenac. Kakav je to munjeni antifašist koji pristaje ruku pod ruku s predstavnikom jedne zadrte nacionalističke političke organizacije stavljati vijence na spomen obilježje poginulim partizanima? Ali tako vam to biva kad vam se sitnom manipulacijom u glavi izjednači razvod braka slavnih ljudi i zakon o radu. Tu prestaje razmišljanje a počinje nered, kaos, nasilje. Tu počinje siva zona u kojoj sve postaje jednako bitno a, zapravo, ništa nije toliko bitno da bismo stvarno uključili mozak.  

Navijači koji su dogovorili sukob na ulici u rano jutro su isto tako produkt one vrste kućnog i demokratskog odgoja kakav nam reprezentira jedna od prvih dama ove zemlje. To je uzrok. A navijačko nasilje i maloumni događaj s Kravice su posljedice.

Nema mjesta za drugačije

Da, da, barem stoljeće emancipacije bi nam trebalo da barem donekle ispravimo sve devijacije u ovoj zemlji. A pogled nade teško da možemo uputiti i prema vrloj Europi. Ti isti koje ćemo zapamtiti i mi i naši potomci su politički partneri Europske unije, njezini politički ljubavnici. Feudalci, nasilnici su istovremeno oni s kojima blijedi, prozirni EU činovnici pregovaraju. Oni nas skupa vode u europsku budućnost i obećavaju nam da ćemo već koliko sutra postati dio nekakvog uljuđenog civilizacijskog kruga. I eto vam efendije Đoze s kaplanovom petokrakom na fesu. Eto najperspektivnijih skojevaca na čelu HDZ-a. Eto ludog i zbunjenog na hrpi.  

Koliko god perverzno sve to zvučalo to je naša stvarnost. Volio bih ja da se probudimo i shvatimo da je sve bio samo san. Ali ovo je, kako rekoh, zemlja za njih. Ovo je njihov san a noćna mora svakog pristojnog čovjeka. Ovdje možda možete misliti štogod hoćete ali s tim mišljenjem ne možete ići gdje god hoćete.

Ovo je zemlja za njih. Zna se koji dio teritorija pripada kome. Zna se kakvo je mišljenje poželjno i prihvatljivo na kojem dijelu teritorija. Nema tu mjesta za druge i drugačije. Nema mjesta za ljude s drugačijim svjetonazorom. Nema šanse za civilizirane, demokratske rasrpave. Ovdje ima kafana u kojima se u sitne sate razumnije i demokratskije raspravlja nego u parlamentu. Ovo je diktatura u kojoj svi moraju unisono misliti. Dakako, svatko u svom nacionalnom feudu. Inače ćemo ih dobro zapamtiti.

(zurnal.info)