Pismena zadaća (audio): Iz boli u bol

Kako se taloži neutješnost kada dođu dani, tjedni i čovjek krene iz boli u bol. 

Skriti se u vlažnu maglu nad brdima. Pobjeći u mokre krošnje, postati kap na golim granama. Iza kiše. Negdje gdje se živi bez boli, u savršenom miru, ako je isti moguć u privremenom i propadljivom ljudskom okružju. Gdje je krajolik mira? Može li ga biti u nama? Kada i ljubav i briga postanu okovi s kojima ne znamo što činiti osjećajući se nedovoljnima, neadekvatnima, nikad dovoljno dobrima. 

Kako postati najbolja verzija sebe kada se više jedva možemo sjetiti tko smo? 

OBIČAN NESPORAZUM

Slučaj je htio da se više ne vidimo. Običan nesporazum. A, trebali smo se vidjeti prije dva tjedna. Snage jedva da imam za žaljenje pa me shrvava krivnja, iako ništa, nitko, pa ni ja više ne mogu učiniti. Nisam ni mogao. Osim, poslati zagrljaje običnom priglupom sms porukom. 

Otišao je prijatelj. Moj drug Nešo. Možda među kapljice, u krajolik bez boli i nesreće. Možda se skrio u vlažnu hercegovačku maglu. Ljudina u svakom smislu. Veliki čovjek. Teško da može stati u riječi. Možda se tek raspršio u svima nama koji smo ga voljeli i poštovali. Kao priča o čovjeku. Priča koja ostaje za ljudima kada se pretvore u mir. 

NEGDJE MORAMO STATI

Sad bi ova slova mogla postati suze ako suza ima, ako se bol ne zgruša u prsima. Priča je ovo od onih koje ne želim završiti jer je oproštaj. Ali, negdje moramo stati. Svi ćemo negdje, nekada, stati. Naseliti maglu, krošnje i ljude koji ostaju za nama. 

(zurnal.info)