EURO, PRVO KOLO: Liberte, egalite, Mbappe!

Navodeći 100 najboljih igrača u svojoj autobiografiji, Diego Maradona dotaknuo se i Davora Šukera s kojim je igrao za Sevillu. Aludirajući na njegov golgeterski instinkt opisao ga je otprilike slijedećim riječima: uvijek je djelovalo kao da igra bolje nego što je zapravo igrao.

Tako otprilike djeluje i Portugal pod izbornikom Santosom. Igraju, reklo bi se, koliko im treba makar rezultat protiv Mađarske govori u prilog tome da će uzeti i onoliko koliko im protivnik pruži. Mađarska se našla u iznimno neugodnoj skupini i sve što oni mogu učiniti sami za sebe jeste potruditi se da prime što manje golova. Nalaze se u takvoj situaciji da o bodovima nemaju što razmišljati. Gol razlika im jedina može spasiti nogometni obraz.

FRANCUSKA, NA JEDNOJ STRANI

Prvo kolo Eura zatvoreno je utakmicom koja je jedan od derbija cijelog prvenstva. Potvrdila je ono što sam mislio još prije početka prvenstva. S jedne strane imamo skupinu favorita a na drugoj strani je Francuska. Ako pogledamo statistiku Njemačka je bila bolja. No, brojke su jedno a ono na terenu nešto sasvim drugo. Francuska djeluje jednako kao na svjetskom prvenstvu u Rusiji. Oslonjena na rijetko viđenu igračku kvalitetu nema potrebe za bespotrebnim trošenjem energije. Ako te otvore i postignu gol jednostavno im ne možeš ništa. Protiv Njemačke im je bio dovoljan autogol Mattsa Hummelsa. Nijemcima treba restart. On će se nakon ovog prvenstva i dogoditi odlaskom dugogodišnjeg izbornika Loewa.

Rano je još uvijek za donositi konačne zaključke ali ako je suditi po svemu što smo vidjeli u prvom kolu europskog prvenstva možemo reći: liberte, egalite, Mbappe!

Rusija je u jednom vrlo napornom meču uspjela pobijediti Finsku. Djelovalo je kao da se igrači na terenu muče. Moram priznati da sam se s njima i ja kao gledatelj prilično namučio. Rusi igraju kao da su na prisilnom radu svjesni valjda u koliko su nesrazmjeru očekivanja velike nacije i njihov objektivni igrački potencijal. Finska je igrala kako smo od njih i naviknuli. Ovaj put nisu imali sreće da jednu od onih rijetkih stvorenih prigoda pospreme u rusku mrežu.

WALES, NA DRUGOJ

Priča prvog dana drugog kola je Wales. Stvarno mi nije jasno što se dogodilo i gdje je nestala ona Turska iz prethodne godine. Momčad koja je izgledala kao da može pobijediti doslovno svaku reprezentaciju svijeta izgleda kao bunovno dijete koja pokušava shvatiti gdje se nalazi. Wales s probuđenima Garethom Baleom i Arronom Ramsijem te sjajnim Jamesom počinje sličiti momčadi koja je bila iznenađenje prošlog europskog prvenstva. Što se dogodilo Baleu u prethodnih par dana teško je reći ali kao da je u sebi pronašao preostalo zrno motivacije za igranje nogometa. A kad je on pravi, Wales može napraviti dosta štete svakom protivniku.

Turska je ovim porazom praktički eliminirana s turnira. Velšani se trebaju potruditi da ne prime od Italijana jednak broj golova kao njihovi dosadašnji suparnici i otvaraju im se vrata izlučnih kola Eura.
Italija je suvereno pobijedila Švicarsku i već nakon druge utakmice osigurala plasman u daljnje natjecanje. Još jednom su potvrdili ulogu favorita makar djeluje dosta neobično ovaj njihov sjajni početak. Nije to ono što smo naviknuti vidjeti od Italije koja je uvijek kad bi išla do kraja izgledala kao da se muči i provlači se kroz iglene uši. Sada je neko drugo vrijeme i gledamo neku drugačiju, novu Italiju, momčad bez izrazitih zvijezda ali s pravilnom postavkom i odnosom prema igri. Živimo u nekom ludom svijetu u kojemu ništa više nije sveto pa ni dobri stari „katenaćo“.

Švicarska je opet razočarala. Nekako mi se čini da je njihova kvaliteta precijenjena. Ne znam kako drugačije objasniti nemoć kakvu su iskazali u ovim dvjema utakmicama. Nikako da usklade mogućnosti i očekivanja što je problem za kojeg mi se čini da ga imaju mnoge momčadi na ovom turniru. Možda im poraz od Italije ohladi glave i spusti ih na zemlju pa u zadnjem kolu protiv Turske konačno prorade i odigraju onako kako se to od momčadi s takvim igračima može očekivati.

(zurnal.info)