LIGA PRVAKA: Devedeset minuta za dva trenutka ljepote

MOURINHO

Taj je čovjek, štogod mislili o njemu, neprestana inspiracija i uvijek zahvalna tema za razgovore o nogometu. Kako god okreneš, kad njegova momčad igra utakmice, uvijek je on tema dana. Ovaj put dojam je takav da cijeli nogometni puk vjeruje da bi Mourinho jednak novac kao što zarađuje u Chelseaju zarađivao i redovito igrajući loto. Toliko, naime, čovjek ima sreće.

Jedna od stvari koja u ovoj utakmici nije imala veze s činjenicom da je Mourinho rođeni srećković jeste činjenica da je Thibaut Courtois veliki vratar, ali i veliki vratar možeš postati samo ako imaš određenu dozu sreće da i onda kad napraviš glupost ona ne utječe loše na tvoju momčad. Cahillova peta je bila produkt Mourinhove sreće.

Bane Ivanović je, netko je to izračunao, u posljednjih 5 sezona igrajući kao branič zabio više pogodaka od legendarnog Liverpoolovog kapetana Stevena Gerrarda. E, to je već produkt Ivanovićevog rada, ali i rada njegovih trenera. Dvije su se, dakle, stvari poklopile i to je bilo dovoljno da Chelsea neporažen napusti Park prinčeva. A da je pravde, sudeći po onome što smo gledali na terenu, Paris bi na uzvrat išao s nekom komotnom prednošću. Opet ja o pravdi, a nje nema ni u palačama pravde, a kamoli na nogometnim travnjacima.

STILIST

Može li, molim vas, netko uhapsiti i na dulje vrijeme zatvoriti Realovog stilistu? Negdje sam na facebooku naišao na opasku da bi rezervne dresove madridskog kluba kako valja mogla opisati jedino Milka Babović.

Bilo kako bilo, dečki u ružičastim dresovima su toliko superiorni momčadi Schalkea da je s maksimumom zalaganja i sa sjajnom taktičkom postavkom njemački klub izgubio s dva razlike, na svom terenu.

Čovjeka žaloste te razlike u klasi koje svake godine postaju sve veće. Klubovi poput Schalkea uglavnom zadržavaju istu razinu, ali nekolicina bogatih i velikih svake godine napravi barem korak ili dva unaprijed. Razlika se povećava, a ljudi s uzdahom govore kako nogomet lišen svake neizvjesnosti ne vrijedi gledati. Znam dosta ljudi koji Ligu prvaka počnu pratiti tek od četvrtine finala, kada se kvaliteta koncentrira, uz ponekog uljeza tu i tamo.

No, ako i nema neizvjesnosti nogomet se gleda zbog asistencije Carvajala i zbog gola poput onog kakav je postigao Marcelo. Barem ja to uporno činim. Devedeset minuta za dva trenutka ljepote. Kao život, tako prolaze utakmice.

ŠAHTAR IZ LVOVA

Tugaljivo je gledati Šahtar u Ligi prvaka ove godine. Zapravo, atmosfera koja ih prati je bremenita nekom tugom, tako je tipično slavenska, ostavlja mračan trag iza sebe. Čini se da je ta atmosfera sputala i momčad Bayerna. A koliko god bili borbeni vidi se na igračima Šahtara da su im misli negdje drugo. Zato, valjda, imam dojam da lakše igraju kad nisu nominalni domaćini.

BASEL - PORTO

Basel i Porto su odigrali uzbudljivu utakmicu. Ali, objektivno, to je razina za Ligu Europe koja često jeste uzbudljivija od LIge prvaka, ali prestiž je, jebiga, prestiž. Basel je odigrao sjajno prvo poluvrijeme, ali Porto je jednostavno kvalitetnija momčad i, obzriom na to što smo gledali u drugom poluvremenu, Basel može biti zadovoljan remijem sa svog terena.

(zurnal.info)