Liga prvaka: Liverpool ne podnosi prazne tribine Anfielda

Nakon anemičnih predstava u prvenstvu bio sam iskreno zabrinut za Liverpool. Čini se ipak da kroz Ligu prvaka guraju rutinski, bez puno stresa. Salah, Mane, kao u najboljim danima proteklih sezona. RB Leipzig pao je gotovo bez ispaljenog metka. Čini se kao da prazni Anfield ne pogoduje igračima Liverpoola i oni definitivno spadaju među momčadi kojima izostanak navijača s tribina najviše šteti. Drugačije ne znam objasniti neslavni gubitnički rekord Liverpoola na domaćem terenu.

Gledao sam Kyliana Mbappea protiv Barcelone. Budući sam još uvijek pod utiskom dokumentarnog filma Pele učinilo mi se da set vještina kojima raspolaže ovaj mladac čini mješavina vihornog Eusebia i samog brazilskog Kralja, Pelea. To je priznat ćete ozbiljno eksplozivna nogometna mješavina. Ipak, ono što mi je u srazu PSG – a i Barcelone bilo žalosno i odvlačilo mi pažnju jeste činjenica da pod vodstvom Ronalda Koemana stagnira jedan od igrača koji je predodređen da uz Haalanda i Mbappea bude vladar nogometnih terena u narednoj deceniji.

DE JONG

Frenkie De Jong nije tip igrača koji će dominirati rekordima, on je onaj koji je u stanju stvarati igru u polju i cijelu momčad činiti boljom. Recimo da je on unaprijeđena verzija Luke Modrića. Zločin je zato držati ga na stoperskoj poziciji. Ako je htio dominirati tehnički na cijelom terenu Koeman nije morao žrtvovati svoju najjaču figuru pored Lionela Messija. Žalosno je bilo vidjeti sav onaj talent sputan pozicijom koja mu je dodijeljena.

Koeman kao da ne shvaća da se igra Barcelone mora polako odmicati od individualnih kvaliteta Lea Messija i posvetiti se stvaranju adekvatnog okruženja za Frenkeija De Jonga. Uvjeren sam da bi tako dobio i najvišu moguću vrijednost od Messija kojem više ne treba sva težina svijeta na plećima. A vući ovakvu Barcelonu vlastitim snagama jeste ekvivalentno nošenju sve težine svijeta na leđima. Koeman kao da nije u stanju izvući maksimum iz kadra kojim raspolaže iako je Barcelona u jendom dijelu utakmice protiv PSG – a djelovala prilično dobro. Na koncu je pak ostao dojam da je PSG odradio posao i prošao dalje.

SARKASTIČNI JUVENTUS

Juventus uopće ne liči na sebe. Mnogi su nogometni komentatori to zaključili otkad je na kormilu Stare dame Andrea Pirlo. Iz intervjua Juventusovih čelnika da se zaključiti da su tek na početku projekta stvaranja nogometa koji će biti zanimljiv novim generacijama koje više nisu zainteresirane gledati cijelu nogometnu utakmicu. Moguće zato da će Pirlo dobiti još kredita ali žalosti me vidjeti Juventus bez njegovog prepoznatljivog nogometnog DNA. Nekada me je to frustriralo ali danas mi nedostaje onaj pomalo sarkastični Juventus koji je u stanju otići do kraja u svakom natjecanju bez obzira na igrački kadar. Porto nije bolji od Juventusa ali Juventus pobjeđuje samog sebe u ovoj, reklo bi se, eksperimentalnoj fazi razvoja nekog novog Juventusa. Nova dama ipak još nije kročila na teren i živo me zanima kako će to izgledati kada Pirlo i Tudor poslože sve kockice po vlastitoj želji.

KIBORG OPET USPIO

Kiborg Haaland je opet uspio. To je sve što se može reći o Dortmundovom izbacivanju Seville iz natjecanja. Nije samo igračka dominacija ono što impresionira kod Haalanda, njegova samosvijest je ono što čudi s obzirom na njegove godine. Dečko zna za što je predodređen i izgleda da jedva čeka postići sve to što se predviđa da će ostvariti u dolazećim godinama. Vidi se to i po pametnom izboru kluba u kojemu je odmah dobio prigodu biti glavna zvijezda što vjerojatno ne bi mogao da je otišao u neku od konačnih destinacija najboljih nogometaša svijeta.

Čini mi se da svjedočimo novom evolucijskom iskoraku nogometa. Pitanje je gdje su granice i postoje li uopće.

(zurnal.info)