NAŠI CRVENI KARTONI: Bezobrazluk u državi, Bešić na travnjaku

U nogometu nema, a i u životu teško da postoji, gluplja i teža situacija od one u kojima ne ovisite sami o sebi. Time bismo mogli započeti i završiti priču o tekućem kvalifikacijskom ciklusu nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.

VAĐENJE IZ BLATA

Svoje smo šanse kompromitirali na samom startu kvalifikacija i doveli se u situaciju da se iz gliba vadimo u zadnje tri utakmice u trenutku kad su naši izravni suparnici u daleko boljem stanju, kako bodovno tako i psihološki. Da je Walles kojim slučajem pobijedio Izrael naše šanse za baraž bi bile malo bolje nego jesu. Ovako, imam dojam da je stvar za našu selekciju nepovratno izgubljena iako treba tjerati do kraja, dok god postoji i promil šansi da izborimo baraž.

U tom i takvom trenutku izlišno je uopće komentirati potez Muhameda Bešića koji se prometnuo u priču dana. To su naizgled nebitni, ali oni detalji koji velike i poštene dijele od onih u vječnom kaosu. Crveni karton bi u nekoj drugoj situaciji bio sasvim dovoljna kazna za Bešića, ali mislim da bi nekakvu kaznu trebao odrezati i naš nogometni savez. No, obzirom znamo kako se u nas reagira na ovakve stvari od strane zvaničnih instanci za očekivati da Bešić prođe „lišo“ barem što se našeg saveza tiče.

Nije ovo nikakav linč kako to vole govoriti anonimni internet komentatori, to je jednostavno poziv na uspostavljanje nekakvih normalnih vrijednosti i normi ponašanja. Naprosto, jedan profesionalni sportaš si onakvo što ne smije dopustiti. Ako je to odnos naših sportaša prema protivniku a onda i svima nama onda i ne zaslužujemo biti u boljoj poziciji od ove u kojoj se nalazimo. Imao je i naš aktualni izbornik takvih crnih minuta u karijeri pa vjerujem da će znati što i kako učiniti sa slučajem Bešić.

Jer, ovo je tko zna koji put u proteklih par godina da se novinari više bave ponašanjem pojedinih igrača ili navijača nego samom utakmicom. A to nam govori da nešto nije u redu. Jer takve se stvari prenose na teren. Zato mislim da su to detalji na kojima Baždarević i savez trebaju raditi, a usput moraju i pobjeđivati. To nije nimalo laka zadaća. Jer, kako sam naveo, nema gluplje i teže situacije od one u kojoj ne ovisiš sam o sebi.

GLEDANJE U NEBESA

Walles ima Ramseya, Balea, Allena plus igrače iz Premiershipa i Championshipa koji obavljaju teške zadaće, a ima i izbornika koji se kalio u Premiershipu. Ne znam zbog čega smo ih podcjenjivali. O Belgiji je suvišno govoriti, njih smo već odavno apsolvirali, ali mi smo pali tamo gdje nismo smjeli, pali smo protiv onih koje smo objektivno morali pobjeđivati.

Da smo to uradili, danas bismo se tukli za drugu poziciju, a ne bismo gledali u nebesa kako bi nam pomogla da se domognemo i treće pozicije. I to je to. Ne znam kako bih u ovom trenutku procijenio naše šanse. Matematički ih ima, ali možda je bolje shvatiti odmah da ih i nema i početi rješavati neke sitnice koje nas neprestano odvraćaju od same igre. Jer konačni rezultat je zbroj svih stvari oko reprezentacije.

Gađanje žvakom, gaženje zastave, nepristojni istupi u medijima, bahaćenje, sve je to jedan dio iste priče. Ovom društvu prije svega nedostaje razuma i pristojnosti. A to se preliva i na teren.

(zurnal.info)