Slušateljica, izvjesna Alma, kaže da ovih dana na posao treba ići s jorganom pa kad ti se prispava samo trehneš gdje već jesi. Bravo, Alma! Treba reći kako si, što stvarno misliš a i ponašati se tako.
Ako nisi od onih koji se lože na zlo.
NAIVAN ČOVJEK
Na primjer, ja sam naivan čovjek. Tako sam odgojen. Ne mogu vjerovati, unatoč godinama, da netko nekome želi zlo. Tako se i ponašam. Bez obzira što me to dovelo u nebrojene nevolje, što reče Derviš Sušić – nesporazumi s balkanoidnom sredinom obično završavaju u ovakvim situacijama, to jest u zatvoru - neću, ne znam drugačije osim otvorenog srca, vjerujući da mi nitko ne želi zlo. S druge strane mog odgoja stoji doktrina da s budalama nema pregovora. To mi je i iskustvo pokazalo. Dijalog kao da nije moguć. Znači, nema priče s fašistima.
Kad razmišljam o tome, o svojoj podvojenosti, jer me odgojila engleska pop kultura a s druge strane ruska književnost, shvatim da je dijalog moguće imati isključivo sa samim sobom, ako imaš savjest, ako znaš da tvoja nije i tuđa istina.
BEZLIČNE BIROKRATE
Sjetim se tada, s obzirom u kakvom svijetu smo zaglavili, jednog starog novinskog članka iz The Guardiana. Godina je 1944., to je ono čuveno prenatalno sjećanje, a Englezima je, kao i svakom normalnom pun kufer rata kojeg netko održava zarad ekonomije. Taj netko, u ovom slučaju, zvao se Albert Speer, čuveni arhitekt čiji potomci i danas po svijetu grade neke od najvećih projekata. The Guardian, davne 1944. piše o tome, o današnjem svijetu, o tome tko svijetom vlada.
Parafrazirat ću sada jer nemam tu knjigu pri ruci:
Riješit ćemo se mi i Hitlera i Goebelsa ali se plašimo da se nikada nećemo riješiti alberta speerova, bezličnih, sivih birokrata koji samo rade svoj posao.
PRESVLAČENJE
Pa kad shvatite da više ne možete raspoznati sve te spodobe koje bljuju s vaših ekrana, sjetite se toga što se pisalo prije osamdeset godina. I onda razmislite je li nacizam pobijeđen ili je samo umjesto uniformi obukao odijela.
(zurnal.info)