Liga prvaka: Ništa novo pod reflektorima

ROMA

Prilično je teško objasniti što se događa s Romom ove sezone. Rimljani i dalje igraju sjajan nogomet ali im nikako ne ide. U utakmici protiv Reala su dominirali ali to nije bilo dovoljno da pobijede. Dobro, ipak je to Real, bila je ovo skoro pa tipična pobjeda Madriđana. Drugi igraju a oni pobjeđuju. Ispada da je momčadi poput Reala najbolje pustiti da igraju nekakvu divlju varijantu nogometa. Bitno da na klupi sjedi neka veličina koja ima igrački autoritet među zvjezdicama Reala i onda pobjede kao da dolaze same od sebe. O njihovoj se igri nema što reći. Trener kao da podijeli dresove i eventualno kaže svakom igraču koju poziciju da igra i to je to. Nogomet kako ga zamišlja DI Francesco a Roma igra, nešto je ipak kompleksniji. I dobro je da vlasnici Rome imaju strpljenja sa svojim trenerom i vjeruju Monchijevoj viziji jer, kako rekoh, Roma igra dobro, igra lijepo i to će se kad tad kapitalizirati u vidu niza pobjeda.
Romi je u ovoj utakmici glave došla prilično riskantan obrambeni plan. To nam pokazuje broj offsidea u koje su ulovili igrače Reala. Dva gola su primili kad im zamke nisu uspjele. A na vratima više nije Alison Becker. Promjena vratara je jedan od ključeva nešto slabijih Rominih rezultata u ovoj sezoni. Alisonov utjecaj na igru je bio ogroman. Olsen to još uvijek ne može doseći.
Drugi ključ, barem što se ove utakmice, tiče je Edin Džeko. Nema Džeke, nema gola. Tako stoje stvari s Rominim napadačkim učinkom. Schick bi trebao biti nova verzija Edina Džeke ali on to još nije ni približno. A kada igrate protiv Reala ne smije vam se dogoditi da promašujete prigode poput one kakvu je promašio Cengiz Under. Na koncu statistika razotkrije vaše slabosti. Unatoč većem broju pokušaja Roma naprosto nije znala ugurati loptu u gol, a to je, na koncu ono zbog čega se ova igra i igra. Čudno je kad od ljubavnice lopta postane neprijatelj pa ti igranje postane mučenje i nadgornjavanje s ljutitim partnerom.

LIVERPOOL

Opet ista slika. Ove sezone na gostujućim utakmicama Liverpool djeluje paralizirano. I to možemo razumjeti kad se igra protiv Napolija i PSG. Manje je razumljivo ono što se dogodilo u Beogradu ali baš zbog te utakmice čini se da izvan Anfielda u Ligi prvaka Liverpool djeluje kao da je pao s Marsa. Pomalo djeluju i kao da im se ne da igrati. Nadati se da je to nekakva ideja o žrtvovanju Lige prvaka kako bi se konačno probala napasti titula u prvenstvu ali veliki je novac u igri i sumnjam da je ikome u klubu baš do toga.
Nejasno je zbog čega Klopp toliko dozira dva velika ovosezonska pojačanja. Do sada su, po meni, Naby Keita i Fabinho trebali imati ogroman utjecaj na igru Liverpoola ali Klopp ih tretira kao neke početnike koji se tek trebaju priviknuti na uvjete na najvišoj razini.
Liverpool je protiv PSG – a bio izrazito ranjiv na svom desnom boku gdje su ordinirali Arnold i Gomes. Velike zasluge za to pripadaju razigranom Neymaru ali i činjenici da Klopp nikako da nađe formulu za utakmice koje treba kontrolirati i gušiti. A takva je bila ova protiv PSG – a.
Za Thomasa Tuchela mnogi govore da je unaprijeđena verzija Juergena Kloppa. To je i pokazao u ovoj utakmici. Tuchelove momčadi imaju više sistemskih rješenja dok se Klopp čini kao neki učenik kada god njegove momčadi trebaju održati kontrolu nad utakmicom. Tuchelu na ruku ide i činjenica da ima napadački potencijal koji bilo kome može eksplodirati u lice i da se počesto ne radi o egomanijacima već dečkima u svakom trenutku spremnima dati sve za momčad PSG bi odavno osvojio Ligu prvaka.
U dijelovima utakmice kad je Liverpool počeo ličiti na sebe ,najveći doprinos igri Parižana dali su Marquinos i Silva. Obojica su odigrali briljantnu utakmicu i držali pod kontrolom engleski napadački trojac. Posebno su frustrirali Firminha kojega je Klopp na koncu i izvadio iz igre.
Činjenica je da je ovo istinska skupina smrti. Svatko dobija svakoga a u priču se još nenadano uključila i Crvena Zvezda pa je još uvijek nejasno tko će proći dalje. Liverpoolu bi s ovakvi gostujućim stavom bilo bolje da ne ide dalje.

NAREDNI KRUG

Što se ostalih skupina tiče sve je manje više očekivano. U narednom krugu gledat ćemo opet one koje smo navikli gledati. Ništa novo pod reflektorima Lige prvaka.