Novi direktor „Puteva Republike Srpske“ Davor Kostrešević nastavio je ono što je njegov prethodnik Nenad Nešić sa zadovoljstvom radio. Samo cifra na putarskim ugovorima iz godine u godinu raste, imena na dokumentima ostaju ista. Ni milionski kriminal sa istim akterima, zaveden i u ovdašnjem pravosuđu, ne sprečava skupe odlive iz kase javnog preduzeća. Prijedorski tajkun Dragan Čorokao i naredne četiri godine održavaće oblast 1 (puteve u prijedorskoj oblasti) i to za 28.622.035 KM.
Kostrešević je, opravdaće poskupljenjima, vrijednost poslova procijenio na 28.622.880 KM sa uračunatim PDV-om, Čorokalo, odnosno njegovi „Prijedorputevi“ i „Kozaraputevi“ galantno su se ponudili za čitavih 845 maraka manje i novi milioni zagarantovani su potpisima 4. aprila. U odnosu na prethodne četiri godine, prividno krpljenje rupa na magistralnim i regionalnim putevima, košenje trave pri cestama i navlačenje što tanjeg sloja asfalta ove izborne godine, kada se ovako uzet novac javni novac slijeva u kase političkih partija, poskupjelo je za 2.601.302 KM.
Zanimljivo, Kostrešević je u obavještenju o dodjeli ugovora prikazao da je dobio dvije ponude. Jednu je odbacio bez naročitog obrazloženja pa mu „nije ostalo mnogo prostora“ i ponovo se opredijelio za Čorokala.
PRAKTIČNA NASTAVA IZ KRIMINALA
Prethodni identičan ugovor važio je od 2018. do maja ove godine i bio je vrijedan 26.020.733 KM, a krene li se još unazad dođe se i do praktičnog pojašnjenja putarskog kriminala, kojeg je „pokrilo“ pravosuđe. Žurnal je u julu 2019. godine upravo ovako rezimirao presudu Arbitražnog suda u Banjaluci od 1. oktobra 2018. godine prema kojoj je „Putevima“, na čijem je čelu tada bio Nešić, naređeno da Čorokalovim „Prijedorputevima“ isplate 6.756.518 KM za održavanje prijedorskih puteva. Osnov za presudu bio je tek usmeni dogovor na relaciji Nešić-Čorokalo o nastavku održavanja prijedorskih puteva, nakon što je prethodni tenderski ugovor istekao.
Sudije u ovom postupku bile su nekadašnji član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine Slobodan Stanišić, tadašnji predsjednik VSTS-a „potkovani“ Milan Tegeltija, a današnji savjetnik Milorada Dodika, i predsjednik Advokatske komore RS Branislav A. Rakić. Prema presudi koja je i dalje u posjedu naše redakcije, „Prijedorputevi“ su zauzvrat sudijama morali da plate po 30.000 KM.
MILIONSKI ODLIV PO PREĆUTNOM PRAVILU
Posao je, sudeći po priloženim dokazima i ranijim arbitražnim presudama, tekao po već ustaljenoj proceduri. Čorokalo je 26. jula 2018. godine tužio „Puteve“ za gorepomenuti dug.
Ranije potpisani okvirni sporazum između „Prijedorputeva“ i „Puteva RS“ važio je od 2012. do 2016. godine. U maju 2016. „Putevi“ su raspisali novi tender za održavanje magistralnih i regionalnih puteva u oblasti 1 za period od 2016. do 2020. godine i ponudu je ponovo posalo Čorokalo. „Nije spomenuto“ arbitrima, ali 12 miliona KM jeftiniju ponudu poslalo je i preduzeće „Niskogradnja Marjanović“.
Uslijedili su mnogobrojni žalbeni postupci i tender je prerastao u borbu u Kancelariji za žalbe BiH. Ugovor između Nešića i Čorokala prestao je da važi 30. juna 2016. godine.
„Uz saglasnost sa tuženim, tužilac nastavlja da održava magistralne i regionalne puteve u oblasti 1 i nakon isteka okvirnog sporazuma, s tim da je od isteka okvirnog sporazuma do 31. decembra 2016. tužilac sa tuženim potpisao sporazum o arbitraži radi regulisanja prava i obaveza. Bilo je nužno neprekidno i trajno održavanje puteva i objekata i poslovi nisu smjeli biti odlagani“, naveo je Čorokalo u tužbi.
Pohvalio se i da je na tom području već imao mrežu punktova, potrebne službe, mehanizaciju i kadrove. Iako su ugovori i sporazumi istekli, Nešić je od Čorokala tražio obavljanje pojedinih poslova i bio saglasan sa planom redovnog održavanja tokom 2017. godine.
Ni jedan ni drugi nisu insistirali na potpisivanju ugovora po jasno utvrđenim cijenama. Ispostavilo se da 12 mjesečnih situacija „Puteve“ košta 6.756.518 KM. Nešić nije isplaćivao novac dok ga nije „pokrio“ arbitražnim postupkom.
U odgovoru na tužbu upravo to je i naveo, braneći se da nisu potpisani pojedinačni ugovori kojim bi bilo zakonito održavanje putne mreže tokom 2017. godine.
Tadašnji izvršni direktor za tehničke poslove „Puteva“ Duško Gojić priznao je pred sudijama da ugovora nije bilo, da su pristizale mjesečne fakture, ali da nisu potpisivane, jer nije bilo pravnog osnova. Takođe, nije imao uvida u građevinske knjige i dnevnike da bi znao šta je od poslova završeno.
„Opšti stav je bio da se ne može stati sa redovnim održavanjem puteva, jer u skladu sa Zakonom o javnim putevima mora biti obezbijeđen siguran saobraćaj“, stajalo je u Gojićevoj ispovijesti.
Vještaci ekonomske struke procijenili su Čorokalov rad i sudije su presudom ozakonile fakture koje su „Putevima“ stizale od „Prijedorputeva“. Desetine hiljada maraka vrijedne naknade arbitrima odmjerene su u skladu sa Sporazumom o arbitraži između ova dva preduzeća.
U maju 2018. Nešić je ponovo, na osnovu nezakonitog tendera teškog 26 miliona KM, potpisao ugovor sa firmama „Kozaraputevi“ i „Prijedorputevi“. Ni nakon novih žalbi „Marjanovića“ i presude Suda BiH, bivši direktor „Puteva“ nije odustajao od starog putarskog saradnika. Ignorisao je nalog Kancelarije za razmatranje žalbi u BiH, prema kojem je obavezan da raskine ovaj milionski ugovor.
ISTORIJAT MILIONSKOG TENDERA
„Niskogradnja Marjanović“, nakon što je njena 12 miliona maraka jeftinija ponuda za period 2016-202 bez obrazloženja obačena, podnijela je tužbu Sudu BiH protiv rješenja prema kojem je u maju 2018. godine potpisan ugovor između Nešića i Čorokala. Sud je prihvatio i predmet vratio Kancelariji za razmatranje žalbi na ponovni postupak.
KRŽ je 21. januara 2019. usvojila žalbu i kompletan postupak vratila „Putevima“. Nešić nije ispoštovao nalog pa se „Niskogradnja Marjanović“ ponovo žalila. Kancelarija nije imala strpljenja za Nešićevo privatizovanje miliona pa mu je dala rok od 15 dana, ali je direktor ponovo odbio nalog.
Goran Marjanović, vlasnik „Niskogradnje Marjanović“, tvrdio je da je zbog ovih mimozakonskih odluka izgubio dobit od 2,6 miliona KM.
Ranije podnesena krivična prijava u ovom slučaju, dopunjavana čak sedam puta, pala je pred banjalučkim Okružnim javnim tužilaštvom, jer tužioci nisu našli osnov sumnje da je Nešić upetljan u kriminal. Donesena je naredba o nesprovođenju istrage.
„U zemlji kriminala i korupcije ne čudi kada tužioci obnevide pa obustave istragu protiv, na primjer, Nenada Nešića zbog zloupotrebe položaja. Okružno javno tužilaštvo Banjaluka dalo je sebi za pravo da i pored tomova dokumentacije koji dokazuju milionski kriminal unutar javnog preduzeća kaže – nema dovoljno dokaza“, objavio je Žurnal u oktobru prošle godine, kada je protiv Nešića obustavljen i posljednji postupak.
„Sve sam radio po nalogu Vlade RS“, rekao je Nešić i pravosuđe je zaćutalo.
(zurnal.info)