Liga prvaka: Pep je staloženu Barcelonu natjerao na "run and gun" nogomet

CITY

Stvar je jednostavna. Imali su više želje. Kao da im je dozlogrdilo da ih nazivaju novcem okupljenom bandom koja ne uspijeva izgledati kao nogometna momčad. Pep Guardiola ih je uspio motivirati, uspio je od njih napraviti mašinu koja može igrati tako da natjera uvijek staloženu Barcelonu na „run and gun“ nogomet. To je ovu utakmicu učinilo jednin od najzabavnijih sportskih događaja koje sam vidio u posljednje vrijeme.

Barca je igrala svoj standardni nogomet a ono što je Guardiola ubrizgao Cityiju jeste ono što je naučio u Njemačkoj. Nije ih pokušao pobijediti njihovim vlastitim oružijem, kojeg je i sam bio tvorac. Odredio je pomalo klopovsku taktiku i ubrzao ritam utakmice. Jedino tako je mogao dati šansu svojim igračima da se, barem na jednu večer, otresu kompleksa Barcelone. Kontrapresing. Brza tranzicija nakon što se lopta preuzme u sredini terena i onda fanatično, boksačko zabadanje u obranu protivnika.

Da se razumijemo, utakmica je mogla otići i na drugu stranu. Barcelona je bila sjajna. Ali City je bio taj koji je više želio tu pobjedu i tako je isprovocirao sreću pa suci meča nisu vidjeli Aguerovo igranje rukom kod drugog Gundoganovog gola a Suarez je u situaciji, koju uglavnom rješava postizanjem pogotka, pogodio prečku. I slavlje u plavom dijelu Manchestera je moglo početi. Tribinama je mogla odjekivati slavljenička „Hey Jude“.

DORTMUND

Nisam siguran. Lijeno mi je tražiti te podatke ali čini mi se da je Thomas Tuchel na teren protiv Sportinga izveo najmlađu momčad koja je ikad zaigrala u Ligi prvaka. Pobijedio je ali u jednoj utakmici od koje sam očekivao daleko više. Sporting očito, unatoč iskustvu, ima manjak kvaliteta u odnosu na poletarce iz Dortmunda. Nije im mogao pomoći ni nogometni Friedrich Nietsczhe na klupi iako su dobrim dijelom utakmice imali prividnu dominaciju, iako su stvorili određene šanse. Prigode koje su stvorili igrači Dortmunda ipak su bile bitno zrelije. No, u utakmici od koje sam očekivao stalnu izmjenu prigoda vidio sam previše opreza i malo preuzimanja rizika iako su ulozi za obje momčadi bili prilično visoki.

Ako ništa, impresionirali su nas i jedni i drugi nekolicinom malonogometnih akcija koje su dijagonalno stizale na obranu protivnika. Par brzih izmjena pasova i igrač je u prigodi da direktno ugrozi vrata protivnika.

Borussia, ova mlada varijanta barem, je previše mekana momčad koja izbjegava duel igru i čudi me kako to Jorge Jesus nije više iskoristio. S malo duljim periodom igre na rubu incidenta, dojma sam, mogao je slomiti mašinu iz Dortmunda koja očito ima toliko problema s prvom zvijezdom tima da se to odražava na terenu i kada ta zvijezda u pratnji svoje svite stoji na tribinama.

Ne znam kako će se onaj rani odlazak s utakmice Pierrea Emerica Abumeyanga odraziti na njegov status ali, sigurno je, u Njemačkoj neće tolerirati takvo ponašanje. Čak i ako si na tribinama moraš ostati s momčadi do kraja. Možda su se njegovi mladi suigrači mučili ali izvojevali su pobjedu i pokazali da mogu bez njega.

Ne mislim da mogu previše daleko što mi je žao obzirom njihov nogomet smatram trenutno najluđim u Europi. Ali ipak su prošli dalje u sred natjecanja u grupnoj fazi što im daje nešto vremena da se poslože i možda ipak malo promijene svoju sudbinu kada u natjecanju ostanu samo oni najozbiljniji takmaci bez revijalnih utakmica kakvih previše gledamo u skupinama Lige prvaka. 

(zurnal.info)