IZ RUSIJE S LJUBAVLJU: Pobjeda nogometnog cinizma Francuske

Belgija je pomalo naivno jurnula na francuski gol od samog početka utakmice. Puno su se trošili odbijajući se od francuski obrambeni zid. A Francuzi su radili ono što čine cijeli Mundijal. Stajali su pozadi, ometali protivnika i čekali svoju šansu. Za razliku od protivnika oni nisu trošili snagu i kad u glavi prelistam sve utakmice koje su do sada odigrali čini mi se da su sve pobjedili s minimumom utrošene snage. Isto tako, dojma sam da imaju na raspolaganju još desetak različitih brzina više i opcija koje bi stavili na snagu u slučaju potrebe. Didier Deschamphes je došao u Rusiju osvojiti turnir. Plan je potpuno jasan. Kao kolektiv nemaju namjeru zabavljati publiku. Tu su da pobjede. Zabavu će im tu i amo priuštiti KylianMbappe ili netko drugi, ali kao momčad Francuska je tu da pobjedi po cijenu da ih se nazove negledljivima. Nije puno drugačije igrala ni ona Francuska Aimea Jacquetsa iz 1998. godine, a imala je na raspolaganju, recimo, Zinedinea Zidanea.

NE POBJEĐUJE LJEPŠI NOGOMET

RobertoMartinez je pogriješio odlukom da napadne Francusku svim sredstvima. To je ovima potpuno odgovaralo. Znali su da je u tom slučaju najbitnije zaustaviti Kevina De Bruyinea i natjerati Hazarda da se troši i frustrira daleko od njihovog gola. A s obrambenim potencijalom koji Francuska ima takvo što uopće nije problem. Belgija je napadala, ali malo je toga konkretnog napravila jer, kako rekoh, Francuzi su ih uglavnom držali podalje od svojih vrata. Tu su se iscrpljivali belgijski napadi. Razina frustracije je rasla kod belgijskih igrača pogotovu nakon što je Umtiti gurnuo loptu iza Courtoisa. Les Bleus nisu odigrali ništa, ali su dočekali jednu svoju šansu, pospremili je i onda opet pustili Belgijance da jure i uzaludno se troše. Šteta je to jer su Belgijanci igrali puno ljepši nogomet od Francuske, ali svo vrijeme su mi djelovali kao da im nedostaje stvarna moć unatoč igračima kojima raspolažu. Nešto im fali. A to nešto je, čini mi se, barem malo nogometnog cinizma. To im nedostaje kako bi pobjedili moćne cinike poput Francuske. Pobjedili su Brazil prilično suvereno. Velika su momčad. Ali u odnosu na stvarne sile su na prvi pogled naivni, na čelu sa svojim izbornikom.

Deschamphes uvijek može reći da svijetu koji prati nogomet Francuska pruža i malo zabave. Ako vam je do zabave pratite Kylliana Mbappea! Za sada jedini on daje dozu magije francuskoj igri. Svi drugi teško šljakaju, počevši od Griezmanna koji se istinski žrtvuje za uspjeh ove momčadi. Nije atraktivan kako smo navikli od njega, ali baš na ovom turniru pokazuje koliko je veliki igrač.

"ZABORAVNI" SELEKTOR

Francuzi su došli na turnir bez pravog playa. Zato što njihov izbornik smatra i da im nije potreban. Bila je to čak i mala afera zbog koje je francuski izbornik u medijima bio prozivan čak i od strane majkeDimitrija Payeta. Zamislite, čovjek je gledajući vijesti na TV – u saznao da ne putuje u Rusiju. Kad ga je Payetova majka prozvala zbog toga, hladno je odgovorio kako je imao puno drugog posla pa nije stigao osobno obavijestiti Payeta, Benzemu i Martiala kako neće vidjeti Rusiju ovog ljeta. Ta vrsta neljudskosti je upravo ono što čini Francusku nemilosrdnim i ružnim protivnikom koji ne mari ni za što već kao jedini ideal ima pobjeđivanje.

Na turniru je ostala još jedna momčad koja cinizmom može parirati Francuskoj. A to je Hrvatska. Francuska definitivno ima u svojim redovima prvu zvijezdu Mundijala, zanavljača i najboljeg mladog igrača Mbappea, ali Hrvatska ima najboljeg igrača turnira za sada –Luku Modrića. Ukoliko Zlatko Dalić bude spreman poduzeti malo rizika protiv Engleske možda se njih dvojica susretnu u finalu. Siguran sam da će tu Francuska morati tražiti neke druge opcije kako bi došla do pobjede, ali o tom po tom.

(zurnal.info)