Ja sam: Pročitajte odlomak iz novog romana Damira Uzunovića!

Ovdje žive duše nema! – putnički, teretni kolosijeci, skretnice i rampe, dugačka skladišta, ceste, nasipi, siva polja pravilnih linija, fabričke hale, podvožnjak, nadvožnjak, i to je to.

Nešto se miče!, na peronu željezničke stanice voz usporava i staje. Manevarka otkači lokomotivu, pomoćnim kolosijekom prebaci je na kraj kompozicije putničkog voza; putovanje se za dvadeset minuta nastavi kretanjem voza unazad – voz nije došao u grad, on je svratio.

Nešto zaklanja sunce – dimnjak od radijalne opeke baca mastodontsku sjenu po fabričkom dvorištu sarajevske Mljekare, sve tamo do osnovne škole. U školi kao u crkvi zvoni zvono i kad tamo nema nikoga.

U podvožnjaku nema rasvjete ni odvoda. Kiša poplavi podvožnjak – auti se vrate odakle su pošli. Taksi štand opusti, trafika rasproda cigarete, bife Crvena lampa upali crvenu lampu, navuče zavjese; prekoputa frizer sjedne u stolicu sam, skine bijeli mantil, iglom i koncem izveze na džepu ime Musa. U maloj košpicarnici nasmijani Albanac niskog rasta, iako nema nikoga, sakrije se iza poklopca pod kojim ispadaju kokice.

Na ćošku Gradina – ex bolnica za tuberkulozne kad je tu bilo čistog zraka. Preko zebre kapija Fabrike duhana – portir gleda na sat; oko podne pokulja iz dimnjaka – topli jugo prugom raznese miris na suhe smokve.

Na pruzi semafor, voz stoji na crvenom, ko ne može da čeka napusti vagon i siđe na šinu; iz voza kapa po šinskim pragovima. Visoko gore na platformi (logorskoj osmatračnici) blješte reflektori – mala sunca u magli, gore i po danu, niko ih ne gasi; kada se smrači, fizikaneri sa istovara penju se na platformu, usmjeravaju ih k teretnom vagonu.

Iz magle viri kran, na rotoru ga oko sebe okreće autodizalica tatra czechoslovakia; kamioni, kabine izlijepljene sisatim ljepoticama, čekaju u redu, pospani vozači izlaze u čarapama, zijevaju da ne stave ruku na usta, pišaju iza kontejnera prekooceanske plovidbe.

Trubi umazana dizel‑lokomotiva – ne vidi se šta na njoj piše, u zoru hrđavim vagonima dovlači boju u crno‑bijeli svijet pospanih stanovnika. Tresu se gigantski graničnici od betona i odbojnici od udara vagona – udar izazove zemljotres i mali smak svijeta; zuji struja u trafostanici, farovi lokomotive po fabričkom zidu granaju sjenu velikog oraha.
U kupine, visoku travu i češljugovinu zarastaju nasip i klizave kratice, u betonski kanal zelen od mahovine uskaču žabe, izlijeću gušteri – neko iz dvije zgrade naseljene fabričkim radnicima tamo baca mrtvu štenad.

Šušti jablan – najviše živo biće sastavljeno od šuštanja, prijeti da kao posljednji udarac padne na oronule Stare kuće i sruši ih, ludi pas Lord sam se odveže, sam se priveže – trči do zelenog nadvožnjaka i Malog Rima, vraća se spuštenog dupeta i podvijena repa.

Bunker fabrike Vaso Miskin Crni još stoji na ulazu u halu – da se može pucati na ljude; svakog prvog u podne zavija sirena – sav se streseš; na put ti staju novo kino Arena, bife Raketa – maketa rakete na krovu svijetli; na kvantažnoj pijaci po asfaltu trule i na ocat se osjete razlijepljeni plodovi, radničke barake struje na vjetru; trče romska djeca, domci – njima majke plaše djecu kad neće da zaspu.

Padine brda Hum; Humska, Orlovačka, Ivanjska, Pofalićka – više staze nego ulice, Pavletova livada, Kazneno‑popravni dom, veliki crni kumulusi; kao rijeka bez meandra, krvotok i težišnica ovog prostora, uzvodno i nizvodno – Drinska ulica, tužnije, skupljačica kišnih potoka.

To malo prostranstvo, više unutarnja nego spoljna geografija pokraj koje se moglo proći a da se i ne primijeti, zvali smo, a zvali su je tako i oni koji ovdje nisu živjeli – KOREJA.

Damir Uzunović (1965, Sarajevo) pjesnik je, prozni pisac, urednik i izdavač. Objavio je tri knjige pjesama: Brod sa talismanom (1991), Mađioničar (1995) i Ljudi i ptice (2005), te knjigu priča Kesten (1996); audio izdanje Kesten – drugačije izdanje (2020). Djela su mu uvrštena u antologije bosanskohercegovačke proze Pod pritiskom (2008) i Rat i priče iz cijelog svijeta (2009) te u antologije poezije Ovdje živi Konan (1997) i Zašto tone Venecija (2012). Prevođen je na engleski, francuski, turski, makedonski i slovenski jezik. Voditelj je izdavačke i knjižarske kuće Buybook od 1996. godine, gdje radi kao urednik.

(zurnal.info)