Iz Rusije s ljubavlju: Strah i prezir u osmini finala

ENGLESKA

Ovo je, otkad znam za sebe, prvo veliko natjecanje na koje je Engleska reprezentacija(za koju uvijek navijam) došla bez posebnog pritiska javnosti. Na Mundijal su doveli momčad koju predvodi trener o kojemu nitko nema nikakvo mišljenje jer ne zna koje su mu mogućnosti, a u ekipi nema niti jedne prave zvijezde. Sve su to igrači koje znamo jako dobro, ali nisu od onih koji se povlače po tabloidima, ne predstavljaju modne ikone niti bad guys koje izbacuju iz pubova u sitne sate. Ovo je generacija koja predstavlja tek natruhu onoga što je FA radio proteklih godina a nakon što su odlučili kopirati belgijski model odgoja mladih igrača i na neki način pristupiti izgradnji nacionalne momčadi po uzoru na njemački Das Reboot.

Rutinski su dobili prve dvije utakmice. Malo su zapinjali protiv Tunisa, ali to je cijena prve utakmice. Nikada nisam vidio Englesku toliko stabilnu, Englesku koja točno zna što hoće i kako to učiniti. Momčad je to puna potencijala, mladi su a imaju iskustvo igranja najjače lige na svijetu. Koliko je njihov realan domet pokazat će nam već utakmica protiv Belgije, momčadi koja je po neostvarenom potencijalu jako slična Engleskoj. Obje su momčadi već obezbjedile prolaz i mislim da bi utakmica između njih mogla biti jedna od ljepotica prvenstva. Nemojte poslije reći da vas nisam upozorio.

OSMINA FINALA

Poznati su nam prvi parovi osmine finala. Portugal je svojim demagoškim nogometom zaradio možda i najtežeg protivnika već na izlazu iz grupne faze. Morate priznati, nitko ne želi vidjeti Urugvaj na drugoj strani terena.

Ali Ronaldo, Quaresma i ostali morat će nam ponuditi nešto više od rješavanja utakmica individualnim potezima kako bi se uopće mogli nadati da će proći momčad koja u grupnoj fazi, igrajući tvrd, ali organiziran nogomet nije primila niti jedan gol. Godin i Coates nisu stoperski par koji će se dati impresionirati Ronaldom. Dapače, svjestan je toga i Cristiano, u napadu će morati imati puno više sustavnih rješenja kako bi izigrali zid ispred vratara Muslere.

Na svaki gram Ronaldovog talenta i treninga dolazi gram Godinovog iskustva i Coatesove čvrstine. Na drugoj strani Pepe i Fonte do sada nisu imali ovakvo iskušenje. Tući se i gurati 90 minuta sa Suarezom i Cavanijem nije nešto što želi ijedan stoper na ovom svijetu.

Koliko je Urugvajcima svejedno pokazuje to što nisu kalkulirali niti jednog trenutka. Išli su na prvo mjesto u skupini ne brinući o mogućem protivniku u drugom krugu. Obje ove momčadi nisu spadale u favorite prvenstva, ali su definitivno spadale u one koje niti jedan favorit ne želi za protivnika.

Urugvaj je razotkrio sve slabosti Rusije. Prvi ozbiljan protivnik vratio je Ruse u stanje u kojem su bili prije početka natjecanja, a to je malodušnost i nevjerovanje u vlastite mogućnosti. Mnogi pa i ja smatraju da je ovo objektivno najveći domet ove ruske selekcije. Jednostavno, nedostaje im individualne kvalitete za nešto više. Pokušavali su protiv Urugvaja ali nije išlo, a Suarez i ekipa su igrali onoliko koliko im treba i pospremali loptu iza Akinfejeva kad god su došli u prigodu za to.

Bojim se da će Rusi puno gore proći protiv Španjolske. Neće se znati nositi s konstantnim pritiskom na zadnju liniju koliko god Španjolci i u utakmici protiv Maroka pokazali neke slabosti koje smo vidjeli i u ranijim utakmicama. Oni se još uvijek traže, prije svega u obrambenom segmentu.

No, mislim da su Rusi puno skloniji psihološkom pucanju od Marokanaca ili Iranaca i da će njihov mentalitet raditi protiv njih. Ako uđu u utakmicu onako kako bi trebali a to znači s punom sviješu o otmu da nemaju što izgubiti mogli bi napraviti neke probleme Španjolcima koji po putu traže neka sistemska rješenja. Ali više od pravljenja problema ne mogu. Osmina finala je kraj putovanja za Rusiju. Makar se svatko ima pravo nadati uspjehu protiv koga god igrao. Inače bi natjecanja bila besmislena.

(zurnal.info)