ZAŠTO NAS JE EGIPAT PORAZIO: Nogomet u našoj igri ne bi pronašao ni Semir Osmanagić!

Egipćani ipak imaju starije piramide. Ponekad i srijedom imaju želju igrati nogomet. Za razliku od nas.

Katkad utakmice otvaraju masu pitanja. Makar ih smatrali nebitnim. I utakmice i pitanja.

EVO MOJIH PITANJA

Očito je da bez Pjanića ne ide. I to nije zaključak nego pitanje koje glasi: što smo učinili da zamijenimo Pjanića? Ako bismo uopćavali stvari pitali bismo se: zašto smo uopće igrali utakmicu koja nam se očito nije igrala? Da se brukamo? Da odigramo devedeset minuta bez izrazite prilike? Što smo sinoć isprobali?

Ako se utakmica igrala kako bismo dokazali da Sven Tino Sušić nije materijal za reprezentaciju onda meč protiv Egipta možemo smatrati uspješnim. I, oh, zašto iz igre izlazi jedini igrač koji je podsjećao da netko tu ipak zna igrati nogomet? Govorim o Seadu Kolašincu, naravno. Da, ima još pitanja: zašto je Hajrović trulio na boku?

O KULTURNO UMJETNIČKOM PROGRAMU

O kulturno umjetničkom programu me stid govoriti. Ne bi ga onakvim smislili Cleese, Chapman, Gilliam i ekipa. Ne stidim se ja ni zemlje ni kola, ali ne kužim čemu ono.

TEŠKO JE PISATI O ONOME ŠTO NE POSTOJI

Egipat nam je očitao nogometnu lekciju u jednoj letargičnoj utakmici. Emir Spahić je u lošem razdoblju.  Sinoć je za sobom povukao i Bičakčića. Kolašinac i Mujdža su ih prečesto morali zatvarati. Sredinu terena nismo ni imali.

Uopće, teško je pisati o igri koja nije postojala. Samo stvaramo nejasnoće. Pitanja se roje. Ako većinu golova postignemo kad Ibišević igra centralnog napadača moramo se zapitati i zašto Vedad igra na poziciji drugog napadača?

Ima toga, ima koliko hoćete. Blentava i bespotrebna utakmica. Utakmica nakon koje osjećate da ste uludo potrošili dan. Utakmica tijekom koje raste broj zamišljenih argentinskih pogodaka u našoj mreži. I sve tako.

S DRUGE STRANE

S druge strane, možda momčadi treba period opuštanja. Možda im treba pustiti da uživaju u onome što su postigli. No, ipak imam dojam da ih pod hitno treba razdrmati. Netko im mora reći da su kvalifikacije bile običan dan u uredu.

Živ ne znam što bih mislio. Sam se sa sobom raspravljam. Ali jedna je stvar sigurna. Nogomet u našoj sinoćnjoj igri ne bi pronašao ni Semir Osmanagić. 

(zurnal.info)