ZAŠTO SMO POBIJEDILI KIPAR: Baždareviću, ili imaš sreće ili si nogometni prorok?

Kažu treba pisati o utakmicama hladne glave. Kažu da i inače treba pisati hladne glave. Ali ja ne mogu pristati na to. Uostalom, što bih se ja pravio cool kad su nam reprezentativci Bosne i Hercegovine priuštili još jednu dramu nakon koje čovjek jednostavno mora ostati emotivno prazan ili, s druge strane, ljut kao ris.

U ČEMU JE RAZLIKA

Dobili smo jer smo bolji. Ali bili smo bolji i prije godinu dana pa smo izgubili. I sada se odigra grozna utakmica pa se pobijedi. I to ne samo da se pobijedi nego se preokrene rezultat nakon što je protivnik učinio isto. U čemu je razlika?

I dalje grozno igramo, to je istina, makar se naziru neke ideje,  ali razlika je u karakteru i, ne baš malčice, u izborniku koji povuče prave poteze u pravo vrijeme.

Komentatori su kod nas skloni za jadnu igru odbrane optuživati Vranješa i Šunjića te bočne igrače kao da nitko ne vidi da svo vrijeme ti ljudi koji se blamiraju pokušavaju pokriti ono što Emir Spahić ne može više pokriti ni kada sanja da je vrhunski stoper. Naprosto, ne znam čemu forsiranje, ali čovjek je doslovno igrač manje na terenu zadnjih nekoliko utakmica. Tek pred kraj kad se događao potpuni raspašoj i s jedne i s druge strane Spahić je odigrao nekoliko suvislih poteza i napravio par korisnih čišćenja. Inače je on faktor koji destabilizira odbranu, razvlači je i čini ranjivima suigrače a s njima i kapetana Begovića, koji je barem figurom pokazao da je on vjerojatno najbolji izbor za kapetansko mjesto čak i kada je u igri Edin Džeko.

Nadam se da će ljudi prestati kuditi Vedada Ibiševića koji kad igra u reprezentaciji uvijek samog sebe dovede na rub vlastitih mogućnosti, jer mu je iz nekog neobjašnjivog razloga stalo da uvijek igra koliko može bez obzira u kojem je dresu, klupskom ili reprezentativnom.

KLJUČNA STVAR

Ali ključna stvar u ovoj pobjedi, ostavimo pojedinačne analize na stranu, je njuh Mehmeda Baždarevića bez obzira na vrlo čudan obrat rezultata koji je mogao pokidati živce svim sudionicima utakmice. Ciprani su popušili, da narodski kažemo, istu foru kao i Velšani. Nakon što su se izmorili u odbrani Baždarević je uveo čovjeka planinu, Milana Đurića da ih nagazi upravo tu, jer su naivno mislili da će preuzeti stvari u svoje ruke/noge, štogod. I u obje utakmice je ideja upalila.

Jednostavno, zakoni fizike kažu da će se to tako dogoditi. Protivnik očekuje da ćeš zatvarati utakmicu da te može stisnuti a ti umjesto da podebljaš liniju na kojoj te protivnik stišće prebaciš lopticu na njegovu polovicu i pritisneš njega.

E, vidite, tako se provocira stara kurva za koju nitko nema dovoljno novca. Nije skupa ali traži truda, uvijek ti stoji iza ramena i zove se Sreća. Jer što je drugo nego sreća da ti rezervni napadač iz Serie B od dvije odlučujuće tekme riješi obje? Ili imaš sreće ili si nogometni prorok kojeg još nitko nije primijetio.

Primitivne su to ideje ali nama su se pokazale učinkovitima. Treba biti i mangup, imati hrabrosti da kod neriješenog rezultata koji ti odgovara pojačavaš napad jer znaš da je to jedini način da izguraš stvar do kraja. Možemo treneru zamjeriti igru odbrane jer to je segment koji upravo najviše ovisi o treneru. Ali ako već ima petlju da odigra neke druge stvari hrabro i bez kompromisa i to mu upali onda ga treba hvaliti. Ne mogu reći da je to bilo najrezonskije moguće, ali čovjeku je upalilo i to je to.

NAJSPORIJI EVROPSKI IGRAČI

Uostalom, po prvi put u posljednjih par godina odigrali smo par kontri koje su umalo uspjele. Imamo najsporije igrače u Europi i odigramo par kontri! Pa to mora biti plod nekakvog rada. Po prvi put su se u našoj igri vidjele neke najočitije trenerske zamisli poput "skupi se i rasprši" taktike kojom se tjera protivničku obranu da se skupi oko tri napadača od kojih se dvojica, u trenutku dolaska lopte do njih, naglo otvaraju na stranu a onaj koji prima loptu ima je samo gurnuti u prostor iza sebe.

Masa tih sitnih malih stvari u kojima se vidi trenerski rad je bila prisutna. To su nogometne početnice, ali raduju čovjeka takve sitne podvale, jer nogomet i jeste igra podvale, mangupluka, ako tako hoćete. Problem je što se to vidjelo u napadačkim situacijama a u odbrani je sve bilo labavo.  U odbrani koju je trenerski najlakše posložit (barem tako kukaju svi koji se tim poslom bave) ako ti problem ne radi jedan tip kojeg svi drugi trebaju pokrivat. Ali, jebeš i to, igra se za gol više, a mi smo dali taj gol više od Cipra.

Ovo, na koncu, nije uspjeh. Jer bolji smo od Cipra, jači od Izraela, to je na koncu došlo na svoje, ali da je bilo pameti na početku kvalifikacija ja sam siguran da bi nam i Vels gledao u leđa. Uostalom, sad je svejedno, ali treba raspravljati, tražiti mogućnosti, tjerati se na rad.

PRVA SMISLENA AKCIJA

A čovjek naprosto zna neke stvari kad tridesetak godina blene u ekran i gleda utakmice. Kad se akcija kakvu su odigrali Pjanić, Zukanović i Medunjain završi onakvim golom kakav je postigao Medunjanin znaš da tu utakmicu ne možeš izgubiti. Prva je to smislena akcija koju smo odigrali nakon dugo vremena. Slično je bilo i kod drugog gola našeg najboljeg igrača večeras. A Milan Đurić je samo potvrdio da se katkad isplati riskirati s onima na koje nitko ne računa. Dečko je apsolutni junak ovih kvalifikacija što se tiče Bosne i Hercegovine.

Bilo je čupavo, ali ako imamo dobre namjere može se od ovoga napraviti lijepa priča. Ako se netko sjeća Meše Baždarevića kao igrača bit će mu jasno da ništa od toga nije slučajno.  Uostalom, što rek'o Amar Osim, taj je imao muda velika k'o kamion.

Možda je tip o kojem treba pričati i Zukanovii koji je iz prve poslao Pjanićev pas na povratni šut kojim je Medunjanin zakucao koptu u mrežu. Vrag bi ga znao. Mogao bi se tekst samo o toj akciji napisati. Ali bilo je svega. Kako i treba biti ako ćemo cijeniti pravi nogomet.

(zurnal.info)