Usljede potpuno nejasne odluke Suda Bosne i Hercegovine, kojim rukovodi Ranko Debevec, da Dragan Šojić, šef Službe za zajedničke poslove BiH, bude pušten na slobodu bez ijedne mjere zabrane, Tužilaštvo BiH uložilo je žalbu. Šojić je danas odveden u tridesetodnevni pritvor.

Vakcine spadaju u rizični lijek koji zahtijeva dodatni nadzor. Da bi ustanova uvozila i prometovala lijekovima mora imati dozvolu Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH. Iako tu dozvolu nemaju zavodi za javno zdravstvo u Federaciji i Institut za javno zdravstvo u RS-u transportuju vakcine. Direktor Skočibušić izbjegava odgovor na pitanje: da li je tačno da se vakcine iz Zavoda u Mostaru dalje distribuiraju prema kantonalnim ustanovama u – golfu.

Postoji mjesto, postoji trenutak u kojem nema kajanja. Gdje prestaje svaka iluzija o mogućnosti spasenja. Gdje prestaje bijes, koji je kopile nade. Gdje se s apsolutnom mirnoćom čeka kazna – a svaka kazna je zaslužena.Gdje napokon pronađeš dostojanstvo nužno da uspravan u spokoju dočekaš sve što može doći s prijetećom tutnjavom koja ti se neprekidno približava.

Ne boj se, vele, ne boj se, kao rabin Nachman što je rekao – “cijeli svijet je uzak most, a najvažnije je da se ne bojite.”

Već dvije decenije nadležne institucije ne žele da se bave činjenicama da firma TIP Dekorativa iz Prozor-Rame nezakonito koristi korito i izvor rijeke Krupac. Član Nadzornog odbora i dioničar ove firme je otac ministra pravde BiH Josipa Grubeše. Umjesto da nadležni sudovi i inspekcije zaustave takav postupak, zabranjuje se rad čovjeku koji je ukazao na te nezakonitosti.

Analitičari nas uvjeravaju da ako glasamo za ove onda će biti dobro, jer će sve ostati isto, dakle nikakvo, ali ipak sadržajnije nego što je nesretnicima u Mariupolju, recimo.

Brojne su krivične prijave podnesene protiv Dodika, otvoreno je niz istraga, od napada na ustavni poredak BiH do organoizovanog kriminala i pranja novca. Gotovo sve su obavljane formalno ili bivale obustavljane. Tužioci i kada su imali dokaze nisu imali hrabrosti podići optužnicu.

Iz IOM-a negiraju navode iz članka "Kako posluje Međunarodna organizacije za migracije u BiH", koji je objavljen 24. maja tvrdeći da su na zahtjev autora poslali relevantne odgovore. Tačno je da je novinarki dozvoljeno da uđe u kamp Ušivak i ne sporimo da je osoblje IOM-a ljubazno pružalo informacije o uslugama koje se pružaju 24 sata dnevno, ali isto tako, nekoliko puta nam je naglašeno da oni ne mogu davati zvanične izjave iz čega implicira da je razgovor bio više neformalan. Također, za sagovornike u kampu nismo mogli birati osobe koje mi želimo, niti smo mogli sami prošetati kampom, bez pratnje. Bitno je naglasiti da smo IOM-u najmanje u dva navrata uputili e-mail sa imenima osoba za koje imamo informacije da su u ovu Međunarodnu organizaciju zaposlili svoje bliže srodnike. Na to pitanje nikada nam nije konkretno odgovoreno, tako da je i dalje nejasno da li se u njihovom slučaju radi o sukobu interesa

Tužba Slobodana Kvrgića iz Beograda protiv osnivača firme „Prointer“ iz Banjaluke otvara Pandorinu kutiju u vezi sa poslovanjem tog preduzeća, ali i brojnim prevarama koje su činjene u promjeni vlasničke strukture, kako bi se neki od osnivača dokopali miliona maraka putem namještenih tendera, a drugi potpuno izbacili iz igre.

Ljepše je bilo kad smo se manje sretali. Ljudi su govorili da „rade na sebi“ i da su se „potpuno promijenili“. Zbog straha za pad imuniteta, hranili smo se zdravo. I hrana nije bila skupa. Lijepo ugojeni, uzgajali smo imunitet za brojanje ratnih dana. Dana nekakvog rata u kojem se ne zna, zaista ne zna, ko napreduje, iako svi duboko znamo na čijoj nam je srce strani. Manjih. Potlačenih.

Osnovni zahtjev porodica Memić i Dragičević jeste da se vodi i paralelna istraga za zloupotrebe protiv svih tužilaca koji su bili uključeni u ove dvije istrage pred sarajevskim Kantonalnim i banjalučkim Okružnim tužilaštvom. To bi značilo pokretanje istrage protiv Dalide Burzić, Seada Kreštalice, Želimira Lepira, Dalibora Vreće i svih drugih koji su učestvovali u istragama koje su tvrdile da se radi o saobraćajnoj nesreći, odnosno utapanju

Očito je da ovdašnje pravosuđe ne brine to što bi Šojić, kao državljanin Srbije u kojoj je na osnovu lažnih putnih naloga boravio svake sedmice, mogao da pobjegne ili eventualno utiče na svjedoke u ovoj kriminalnoj aferi.

Prije javnog oglasa u „najmanje jednom visokotiražnom dnevnom listu koji se distribuira na teritoriji BiH“ i Dragan i Meliha znali su da su pozicije popunjene. Farisu Đulmanu je namijenjeno mjesto višeg referenta za protivpožarnu zaštitu, Adisu Karišik je čekalo mjesto pomoćnog radnika u kuhinji, za Svetlanu Arnaut, Sabinu Logo i Belmu Čaliju zagarantovano je da će biti spremačice koje održavaju radni prostor, dok je Alminu Lučkinu obezbijeđeno da bude pomoćni radnik.

Možda bi najpoštenije bilo da se za glasove bore šaketanjem pred TV kamerama jer i ono što govorom poručuju ne možemo nego imenovati – verbalnim šaketanjem.

In January, Žurnal documented that Šojić, the head of the Service for Joint Affairs of BiH Institutions, appointed himself the head of the commission which, in addition to the BiH Public Procurement Law, was supposed to buy a part of the building in Istočno Sarajevo for two million KM from “Građenje”. Zoran Tegeltija, the chairman of the CoM of BiH and the staff of the SNSD, also approved that. During working hours, every week, Šojić falsified travel

U hrasničke vojničke pritvore zatvarali su i mještane srpske nacionalnosti, koje su mjesecima brutalno premlaćivali, skidali gole, gazili po njima, izbijali im zube. U zatvoru silovana i S. M., zbog čega je Zaim Laličić već presuđen. Zatvorenici koji nisu preživjeli ukopavani iza stare muzičke škole u Hrasnici

Advokat Dragan Oparnica, koji zastupa predsjednika Osnovnog suda u Brčkom Jadranka Grčevića, ispitivao je sudiju Velibora Milićevića o Grčevićevim namještaljkama. Milićević je branio prijatelja koji je mnogo puta zataškao njegove nasilničke ispade. Predsjednika suda, između ostalog, tereti se da je bio član sudskog vijeća u kojem je Oparnica bio stranka u postupku. Supruge ove trojice zaposlene su u – sudu.

Sloboda veroispovesti je zagarantovana Ustavom, svako je slobodan da izabere svog boga po ličnom nahođenju. Šteta je samo što se jerarsi SPC-a i dalje predstavljaju kao hrišćani, a ne kao putinisti ili vučićevci, pa to unosi zabunu među pošten vernički, agnostički i ateistički svet.