- U akciji učestvuju sve policijske agencije u BiH, u saradnji s pravosudnim i policijskim organima Republike Srbije. Slobode je već lišeno više osoba, među kojima su i uposlenici više policijskih agencija u BiH, rekao je on.
Grubešić je dodao da tokom 48 sati Tužilaštvo BiH neće davati druge izjave za javnost. U ovom trenutku nikakav komentar nije bilo moguće dobiti iz Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA).
(FENA)
Da nije uspio na filmu, Quentin Tarantino bi vjerovatno završio kao serijski ubica!
Ovako je reditelj Roger Avery (Killing Zoe) opisao svog najboljeg prijatelja. A valjda on najbolje zna, jer je sa Quentinom radio u videoteci, tukao se s njim zbog poretka rang liste najboljih samurajskih filmova, zajedno gledao maratonske filmske projekcije horrora, skicirao scenario za Pravu romansu, skupljao pare za prve filmove...
Od dječaka opsjednutog filmovima Quentin Tarantino je izrastao u autora koji sa svakim novim filmom diktira novi trend. Strast za filmom dovela ga je do zvjezdane pozicije, a sve ostalo što mu je bilo potrebno možete pronaći u filozofiji koja slijedi.
Ambicija:
Penzionisao bih se kada mi bude 60 godina, što mi se čini kao pravo doba da prestanem praviti filmove. Mogao bih da počnem da pišem romane i filmsku kritiku i postanem čovek od pera, a tada bih konačno mogao da zasnujem porodicu. Zapravo, već pred sobom vidim scenario svoje budućnosti koji bi mogao da se ostvari u naredne tri godine.
Baka (obrazovanje):
Baka me je vodila da gledam The Doberman Gang Byrona Chudnowa. Išao je u paketu zajedno sa horrorom Eddieja Romera The Twilight People, filipinskom verzijom filma The Island of Dr. Moreau, a Pam Grier je u njemu igrala panter devojku.
Brad Pitt:
On je u svom zenitu. Lijepi dječak je otišao. Brad je sada muškarac.
Djetinjstvo:
Majka mi je čitala teške, prave priče, koje su oživljavale na papiru, Mobi Dick, Ostrvo sa blagom, Gulliverova putovanja, a ne kojekakve gluposti o plišanim životinjama.
Filozofija:
Nemam neku posebnu životnu ili filmsku filozofiju. Moji filmovi su ogromna filozofija ili velika ideja koju želim ostvariti, a filozofija u kontekstu umjetnosti mora biti pokretačka stvar
Filmovi:
Deset najdražih filmova: Rio Bravo, Dobar, loš, zao, Taksista, Kotrljajuća grmljavina, Svi se smiju, Veliki bijeg, Carrie, Coffy, Zbunjeni i ošamućeni, Pet prstiju smrti.
George Sanders:
Jedna od inspiracija za Inglorious Bastards bili su filmovi iz četrdesetih. Mnogi od njih uradili su strani reditelji koji su pobjegli u SAD, jer su nacisti okupirali njihove zemlje: Jean Renoir sa This Land is Mine, Fritz Lang i film Manhunt, Jules Dassin sa Nazi Agent, Douglas Sirk i film Hitler’s Henchmen i ruski reditelj Léonide Moguy koji je napravio film o francuskom pokretu otpora. Zanimljivo, skoro u svim tim filmovima igra George Sanders. Ti filmovi su zabavni, uzbudljivi, duhoviti... Dijalozi su fantastični, a najbolji je Sanders.
Instrukcije (Samuelu L. Jackskonu na snimanju Pulp Fictiona):
Počećemo sa uvodnim kadrom Casablance, zatim prelazimo na nešto što je Sergio Leone uradio u Dobar, loš, zao, a završićemo u stilu Wile. E. Coyotea.
Iskustvo i pisanje:
Svoja iskustva nosim sa sobom. Ako nije tako, onda možete da uzmete i robota. Pišem, recimo, Topove sa Navarona i onda na samom početku pisanja raskinem sa djevojkom u koju sam ludo zaljubljen i srce mi se cijepa. To mora da nađe mjesta u scenariju... Sad, to je i dalje priča o grupi komandosa koji kreću da dignu u vazduh nekoliko topova, ali bol koji ja osjećam mora da nađe mjesta u priči. U protivnom, šta ja uopšte radim?
Istraživanje i imaginacija:
Znao sam dosta o njemačkom filmu i nacističkoj propagandi, ali za potrebe Inglorious Bastards još više sam istraživao. Čitao sam i Goebbelsove dnevnike i slično... Kada sam počeo pisati scenario, više nisam želio da učim. Nisam želio zaustavljati proces. Kada čitate moj scenarij, kupujete moju imaginaciju.
Ljudi:
Ja ne pravim filmove koji zbližavaju ljude. Pravim filmove koji ih razdavajaju.
Majka:
Znate kako kaže Anthony Perkins u Psihu: Dječakov najbolji prijatelj je njegova majka.
Muzika:
Po mom mišljenju, filmovi i muzika idu ruku pod ruku. Kada pišem scenario, jedna od prvih stvari jeste da pronađem muziku koja će svirati u uvodnoj sceni. Ne mogu da idem dalje dok to ne odredim. Potraga za tom muzikom je potraga za ritmom filma.
Obrazovanje:
Nikad nisam išao u školu filma, ja sam išao na filmove.
Priča:
Moji filmovi imaju dobru priču... Lako je prepoznati filmove sa dobrom pričom. Kod njih, kada vidiš kraj filma pa se vratiš na uvodne scene obavezno se upitaš: Vau, kako su stigli odavde do tamo?
Režija:
Režija je nalik snimanju kasete sa različitom muzikom, jer koristite talente raznih ljudi i dodajete im vlastitu estetiku.
Soundtrack:
Moj soundtrack uvijek je kao mala verzija filma koji sam uradio. Ako volite moj film ne morate da ga nosite sa sobom i neprestano ga gledate. Dovoljno je da imate soundtrack i odmah ćete dobiti osjećaj kakav ste imali dok ste gledali film.
Surf muzika:
Nikada mi nije bilo jasno kakve veze ima surf muzika sa surferima. Meni je surf muzika oduvijek zvučala kao špageti vestern varijanta rock'n'rolla.
Uma Thurman:
Do ideje za Kill Bill došli smo Uma i ja dok smo snimali Pakleni šund. Snimali smo po cijele dane i uživali u zajedničkom radu. Jedno veče poslije snimanja pili smo grozno vino i razgovarali, te sam joj otkrio svoju ljubav prema ’osvetničkom filmu’. Palo nam je na pamet da bi glavni lik mogla biti žena-ubica. Kasnije sam svaku napisanu scenu čitao Umi kako bi mogla uticati na priču. Tako je postala moja muza na ovom projektu, zaista dobra muza.
Uzmak:
Dobro je kad čovjeka rano razmaze, zato što onda nema uzmaka. Ne prihvataš ništa manje.
Western:
U suštini, pokušavao sam da napravim western od svega što sam do sada radio. Zato mislim da bi to mogao biti naredni žanr u kojem ću raditi. Ili, možda, tridesete godine, neka gangsterska melodrama.
Zavođenje:
Kad se ozbiljno zainteresiram za neku djevojku, prikažem joj Rio Bravo i bolje da joj se dopadne.
Prije četrdesetak godina, hiljade Amerikanaca živjele su u komunama. Bile su to skupine mladih ljudi koji nisu željeli živjeti u tzv. potrošačkom društvu te su se odlučili za kolektivni način života.
Današnje komune zovu se "zajednice s namjerom". Neke od njih temelje se na duhovnosti, druge se pak organiziraju oko ideje očuvanja okoliša. Ali, svima je zajedničko vjerovanje u kolektivni način života, u slobodnu raspodjelu i razmjenu resursa. Jedna od najstarijih takvih zajednica u Sjedinjenim Državama je Twin Oaks. Osnovana je 1967. godine, a nalazi se dva sata vožnje južno od Washingtona, izvještava VoA.
Pošljunčana staza vodi od pašnjaka, preko mljekare i prostranog povrtnjaka, kroz šumicu pa sve do velike blagovaone, spavaonica i soba za boravak… Srest ćete vrlo malo ljudi. Teško je povjerovati da ih ovdje živi čak stotinu. Twin Oaks je, iznad svega, oaza tišine.
Russ McGee kaže da ova virdžinijska farma možda nije raj, no dodaje da ne žali ni za čim što je ostavio za sobom prije sedam godina: "Ljudi koji ovdje žive žele jednostavnost. U takvom životu nema recimo mnogo putovanja ni zabave, ali postoji veliko duhovno bogatstvo i povezanost s ljudima koji žele živjeti na sličan način."
Također – tu je i povezanost sa zemljom. Gotovo sve što članovi komune jedu uzgaja se ovdje, kaže Valerie, koja tu živi 17 godina: "Uzgajamo organsko povrće na površini od oko jednog hektara, tako da cijelo ljeto jedemo vlastito povrće. Puno tih biljaka sušimo, konzerviramo i zamrzavamo, tako da čak i zimi konzumiramo hranu koju smo sami uzgojili. Imamo krave od kojih dobivamo mlijeko, te kokoši koje nam daju jaja i meso."
Život u Twin Oaksu vrlo je različit od onog na koji je navikla većina Amerikanaca. Poruke se objavljuju na oglasnim pločama, umjesto na Facebooku i Twitteru. Puno je manje privatnosti, jer članovi komune zapravo žive u spavaonicama, njih 10 do 20 zajedno.
Arthen, koji je napustio svoj direktorski posao prije dvije godine, kaže da je upravo to jedan od razloga zašto je došao živjeti u Twin Oaksu: "Radio sam s ljudima 25 godina, živio sam s drugom osobom četiri godine, a da ih zapravo nikad nisam upoznao… Sada živim s 90-ero ljudi i mogu reći da ih sve vrlo dobro poznajem. Živjeti ovdje je kao da živite u nekom malom selu."
I to u selu u kojem je sve besplatno. Od stanarine i zdravstvene skrbi, do hrane i odjeće. Osim toga, tu je i mjesečni džeparac od 75 dolara za dodatne potrebe. Što su u Twin Oaksu "dodatne potrebe"? Naprimjer, čokolada koja se ne dijeli besplatno – kaže Valerie.
Ono što održava ovu komunu već 42 godine je zajednički rad. Svako ko želi postati član mora pristati na rad od 42 sata sedmično, a komuna mu zauzvrat pokriva sve troškove.
Paxus Calta kaže da članovi komune mogu odabrati što žele raditi. Izbor radnog mjesta prilično je širok. "Više-manje sve aspekte dnevnog života koje možemo obaviti ovdje tu i činimo. Sami si popravljamo aute, sami gradimo kuće, sami obrazujemo djecu."
Sami se i zabavljaju. Pored toga, Twin Oaks ima i dvije "tvrtke", zapravo radionice, u kojima članovi komune mogu odraditi svoja 42 sata sedmično. Jedna proizvodi mreže za ležanje koje se zavežu između dva drveta, a druga proizvodi tofu. Uspjeh tih firmi je još jedan od razloga što su Twin Oaks opstali od 1967.
Zarađenim novcem se kupuju, recimo, automobili i zdravstveno osiguranje. Zajednica posjeduje 17 vozila koje članovi dijele - kao i sve ostalo. Zajednički rad i ravnomjerna podjela rezultata rada dio su načina života, kao što su to naprimjer i vješanje i sušenje opranog rublja na svježem zraku, korištenja sunčeve energije za grijanje vode i te korištenje drva posječenih na imanju.
Zbog toga je Twin Oaks jedna od ekološki najnaprednijih zajednica u Americi, kaže Paxus Calta: "Konzumiramo 66 posto manje električne energije, 75 posto manje goriva, 88 posto manje deponijskog krutog otpada. Sve je to posljedica našeg kolektivnog načina života. Na taj način nanosimo puno manju štetu okolišu."
Kako Twin Oaks ima ograničeni kapacitet, potencijalni članovi nalaze se na dugoj listi čekanja. No, pregovara se o osnivanju sestrinske komune, u blizini Twin Oaksa.
(Fena)
Kada sam davno svom drugu, ljutom punkeru, pustio prvi album Led Zeppelin on je to doživio kao vrhunac nepristojnosti, pa i kao pomalo perverzan čin. Kada sam drugom, još ljućem, otkrio da dionica koju sviraju Nomeansno i koja mu se toliko dopala, originalno potiče od grupe Cream, bio je očaran mojim znanjem. Divljenje se razvilo u prezir kada sam mu otkrio da je riff smislio mrski Erik Clapton. Bila su to davna, preddemokratska, sretna vremena, kada je bilo sramno slušati hard rock.
U hipsterske domove vratio ga je grunge, ali tada se kod nas uveliko ratovalo. Kako je došao, tako je i ostao (vidi vraga, baš ko i rat). Svježinu riffova održavaju, pomenimo tek nekolicinu, Queens Of The Stone Age, Mars Volta, Mark Lanegan, Primal Scream, White Stripes... Ove posljednje iskoristićemo kao vezivno tkivo stupca koji se sa svakim novim redom sve više udaljava od svog naslova, ali i smisla.
Jack White, lider White Stripesa, jedan je od najvrjednijih pregalaca moderne muzike, čestitiji čak i od sveprisutnog Damona Albarna (Blur, Gorillaz, The Good, The Bad and the Queen, solo albumi, producentski rad, autorske kompilacije etno muzike). Jack svake godine uredno objavi album matičnog benda, zasvira malo sa bendom Raconteurs, priprema solo album, a nedavno je objavio i CD sa svojim novim bendom koji se zove Dead Weather. Upućeni zlobnici tvrde da je Jack prinuđen na ovakve izlete jer Mag White odbija pojavljivanje u javnosti nakon što se na nekom internet sajtu pojavio njen privatni film koji se zloćudno proširio po mreži. Bilo kako bilo, mi smo, u zdravlju i veselju, došli do teme našeg teksta.
Dakle, bend Dead Weather čine, basista Racontuersa Jack Lawrence, gitarista iz Queens Of The Stone Age Dean Fertita, pjevačica benda The Kills Alison Mosshart, a naš trudbenik ovaj je put odlučio da sjedne za bubnjeve. Povukao se i iz autorskog rada kojeg je, uglavnom prepustio Alison. Zajedno su se družili dvadesetak dana, tokom kojih su razgovarali, svirali i pijuckali. Rezultat drugovanja je album Horehound, sa čijeg omota Alison prijeteći škilji ispod šiški, u maniru Sadako iz Kruga. Na CD-u se nalazi deset pjesama, hard rock strukture, blues riffova, garažnog bubnjanja , povremenih maglenih psihodeličnih usviravanja i ljutih noise udaraca. Kada se sve to objedini dobijamo tegoban album, mračan i često neugodan. Nema tu pjesme za jukebox, zajedničko vitlanje kosom i sviranje nevidljive gitare. Za dugo pamćenje, sigurno je, ostaće nam pjesme Hang You From The Heavens, So Far From Your Weapon, sasvim ženske (kako je to definirala PJ Harvey) I Cut Like A Buffalo i Treat Me Like Your Mother, krasni instrumental 3 Birds, singl Rocking Horse (možda i nije singl, to je prva pjesma koju sam čuo na jednoj francuskoj kompilaciji), energično čitanje Dylanove New Pony i ambiciozna Will There Be Enough Water koja zaključuje ploču (Horehound zaista zaslužuje vinilno izdanje).
Dakle, Jack je i ovaj put sačuvao obraz. Nadamo se da će i Mag shvatiti da njen obraz ne može ukaljati par golišavih sličica pa da čujemo i nove Stripese.
(Nešto mi govori da Dead Weather slušaju ona dva punkera sa početka teksta. Šminkeri su to. )
- Sa tugom i velikim olakšanjem mogu da kažem da napuštam Oasis. Ljudi će pisati i pričati šta hoće, ali jednostavno ne mogu da nastavim da radim sa Liamom ni dan više, objavio je kompozitor i gitarista benda Oasis Noel Gallagher na oficijelnom sajtu grupe.
Njegov brat Liam kratko je komentirao situaciju:
- On ne voli mene a ni ja njega! Tako je, kako jeste.
Obožavaoci benda naslućivali su krizu kada su Oasis otkazali nastup na festivalu V u Chelmsfordu (Engleska). Nastup na festivalu Paris Rock en Seine otkazan je neposredno pred izlazak grupe na binu, a organizatori su kao razlog naveli prepirku među članovima benda.
Škotska pjevačica Amy MacDonal, nastupila je na festivalu i svjedočila pravoj tuči koja je nastala u backstageu. Na Twitteru je ovako sažela svoje utiske:
- Oasis su otkazali koncert minut prijee izlaska na binu!!! Liam je razlupao Noelovu gitaru, veeeelika tuča!
Braća Gallagher su tokom čitave karijere bila sklona različitim skandalima, od tuče s publikom do šmrkanja kokaina sa zadnjica manekenki, a svojim svađama neprestano su zabavljali novinare žute štampe. Govorilo se da je grupa pred raspadom kada je Noel Gallagher prije devet godina sišao sa bine koncerta u Parizu. Ipak upućeni, poput novinara New Musica Expressa, tvrde da se posljednja svađa izdvaja po intenzitetu:
- Noel je već ranije napuštao turneje, Liam se nije pojavljivao na svirkama, ali njih dvojica su nastavljala dalje. Posljednji incident, zbog načina na koji je to Noel predstavio na sajtu Oasisa, izgleda kao nešto konačno, piše NME.
Braća Gallagher osnovali su Oasis 1991. godine i odmah postali predvodnici brit popa. Njihov treći album Be Here Now poznat je kao ploča koja se najbrže rasprodala u istoriji britanske popularne muzike.
(zurnal.info)
Najava dvije vladajuće hrvatske nacionalne stranke da ne žele učestvovati u radu Vlade Federacije BiH te prijetnja SDA kako će napustiti Vijeće ministara BiH, u opopzicionom SDP-u je ocjenjena kao pokušaj skretanja pažnje javnosti sa katastrofalnog stanja u državi i pokušaj bježanja od odgovornosti.
“SDP smatra da je napuštanje sjednice Vlade FBiH od strane HDZ-ovih ministara, kao i prijetnja SDA da neće učestvovati u radu Vijeća ministara na nivou BiH, usmjereno isključivo ka skidanju odgovornosti sa vladajuće koalicije za katastrofalno stanje u zemlji i pokriće svoje pljačke nacionalnim interesima”, stoji u saopćenju SDP-ovog Centra za informiranje.
U SDP-u smatraju kako “vladajuća petorka pokušava BiH ponovno dovesti na rub rata” kako se ne bi suočili sa posljedicama ekonomske i socijalne katastrofe u kojoj se nalazi BiH, a za koju snose potpunu odgovornost: “Plašenje strahom jednih od drugih oni građane nastoje natjerati da zaborave sve što su im obećali, a nisu izvršili, a naročito ono što su radili posljednjih godina.”
SDP BiH u svom sapćenju poručuje vladajućoj koaliciji da oni više nemaju legitimitet da se do kraja svoje vladavine, naredne godine, bave bilo čime osim ekonomskim i socijalnim pitanjima od interesa za građane Bosne i Hercegovine. Najjača opoziciona partija u Bosni i Hercegovini poručuje kako će i dalje, zajedno sa građanima BiH i nezavisnim medijima, “nastaviti sprječavati korumpiranu i uspaničenu vlast da preda preostalu državnu imovinu u ruke tajkuna, ali i da ih spriječi u namjeri da svoje neuspjehe prikrivaju dizanjem nacionalnih tenzija i zavađanjem narodi. Pljačkaši i lopovi treba da odgovaraju pred zakonom zbog svojih djela, a ne zbog toga kako se zovu i koje su nacionalnosti.”
(zurnal.info)
Dodik je naveo da "niko ne može zbog svojih promašenih politika“ kriviti predsjedavajućeg Špirića.
"Mi stojimo iza njega i ministara iz naše poslaničke grupe i želimo da riješimo neka pitanja. To što neki misle da je prirodno da samo njima pripadaju rješenja stvar je prošlosti. Takvo mišljenje može da pripada nekom prošlom vremenu, a ne sadašnjem“, tvrdi Dodik, koji je i predsjednik SNSD-a.
On ističe da je RS stabilna i nema potrebe ni za kakvim izborima, osim redovnih.
„Koliko vidim, vanredne izbore ne traži ni opozicija u RS-u, i prema tome RS će ići na redovne izbore iduće godine u oktobru“, rekao je premijer Dodik, javili su mediji u RS-u.
Podsjećanja radi, potpredsjednik SNSD-a Igor Radojičić najavio je sinoć mogućnost pokretanja inicijative za vanredne izbore u BiH ako se uskoro ne riješi kriza u Vijeću ministara BiH.
"Očigledna je kriza u Vijeću ministara i Federalnoj vladi, a očigledno je i da SNSD ne pristaje na ucjene. Zato, ukoliko se uskoro ne riješe imenovanja koja čekaju mjesecima i godinama, a ne poprijeko kako to hoće SDA, najbolje rješenje su vanredni izbori", ustvrdio je Radojičić u izjavi za banjalučku Alternativnu televiziju.
Dodik je danas, komentirajući činjenicu da su se on i lider HDZ-a Dragan Čović jučer nenajavljeno sastali u Beogradu s predsjednikom Srbije Borisom Tadićem, rekao da su on i Čović bili u odvojenim posjetama kod predsjednika Tadića i da tu posjetu ne treba politizirati.
On navodi da je dobro da dijalog bude nastavljen.
„Mi nismo vidjeli problem ni kada je Sulejman Tihić odlazio u Beograd, niti vidimo problem kada on odlazi u Tursku ili bilo koju zemlju islamskog svijeta. Nismo vidjeli problem ni kada su u prošlosti predstavnici Bošnjaka i Hrvata zajedno odlazili u Zagreb. Mislim da treba konstatovati da je dijalog dobar u svakom slučaju i svakako da je dobro da je i gospodin Čović došao u Beograd“, kazao je Dodik.
On i predsjednik Srpske Rajko Kuzmanović danas su u općini Šekovići prisustvovali otvaranju sportske dvorane.
(FENA)
Zorić je u izjavi Tanjugu precizirao da su uhapšeni državljanin Bosne i Hercegovine Mirsad Dizdarević i državljanka Austrije Snežana Belanović, dok će za osumnjičenim Afrimom Nerudimom iz Preševa, koji je u bjekstvu, biti raspisana potjernica.
On je objasnio da je heroin pronađen u automobilu osumnjičenih i dodao da je Okružno tužilaštvo u Beogradu podnijelo zahtjev za pokretanja istrage protiv Dizdarevića, Belanovićeve, koji će u toku dana biti izvedeni pred istražnog sudiju Okružnog suda.
Nakon saslušanja osumnjičenih istražni sudija protiv okrivljenih može pokrenuti istragu i odrediti i pritvor do 30 dana.
(FENA)
Umjesto toga, stručnjaci se uzdaju u bolju informiranost stanovništva o higijeni, u to da će vakcine stići što prije i da pandemija neće postati smrtonosnija nego što je dosad bila, prenosi Reuters.
Farmaceutska kompanija "Baxter international" upravo je isporučila Britaniji oko 200.000 doza vakcine, a u mnogim drugim evropskim zemljama pristizanje vakcine očekuju se od oktobra. To bi trebalo da bude na vrijeme da se spriječi masovno obolijevanje.
Epidemiolog Giovanni Reza, šef odjeljenja za infektivne bolesti italijanskog Višeg zdravstvenog instituta, kaže da Italija, kao i Španija, Francuska i neke druge zemlje, planira da vakciniše 30 do 40 posto stanovništva, što on ocjenjuje kao "praktičan i razuman" nivo.
Francuska, u kojoj školska godina počinje 2. septembra, objavila je ove sedmice plan za borbu protiv svinjske gripe tokom predstojeće jeseni. Predviđena je jednomjesečna kampanja informiranja javnosti putem radija, televizije i Interneta o ponašanju koje može da uspori širenje virusa. Apelirat će se prije svega na čistoću i predostrožnost građana.
Slovenija i Austrija imaju slične planove. "Svi nastavnici su dobili instrukcije, a svako domaćinstvo će dobiti brošuru sa savjetima u vezi s ličnom higijenom", izjavila je glasnogovornica slovenskog ministarstva zdravlja Irma Glaner.
U Španiji socijalistička vlada planira da kad vakcina stigne, prioritet za vakcinisanje osim zdravstvenih imaju i prosvjetni radnici, ali je odbila apel opozicije da se odloži početak školske godine, kao i apel sindikata prosvjete da se trudnim nastavnicama omogući da se ne vraćaju s raspusta dok vakcine ne pristignu.
Nijedna evropska vlada ne planira masovno zatvaranje škola, kakvo je registrirano u Britaniji tokom aprila i maja, kada se svinjska gripa pojavila u toj zemlji.
Mada virus H1N1 uglavnom izaziva blage simptome, kod pojedinih ljudi dolazi do ozbiljnih komplikacija, a bilo je i smrtnih slučajeva među trudnicama, mlađom djecom i hroničnim bolesnicima, naročito gojaznima i dijabetičarima. Čak i među zdravim odraslim osobama bilježeni su i smrtni slučajevi.
Angas Nicol, koordinator za grip pri Evropskom centru za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) ukazuje na primjer zemalja južne hemisfere, kao što je Australija, u kojoj je zabilježeno 147 smrtnih slučajeva, a 422 ljudi je u bolnicama zbog svinjskog gripa, od kojih petina na intenzivnoj njezi.
"Oni su prošli kroz val intenzivnog prenošenja bolesti", upozorio je Nicol, napominjući da je širenje zaraze u Evropi dosad bilo prilično umjereno, ali da bi se tokom jeseni i zime moglo očekivati intenzivnije širenje bolesti.
Nova školska godina, koja širom Evrope počinje tokom narednih nekoliko sedmica, mogla bi da bude okidač intenziviranja zaraze jer djeca iz predškolskih i školskih ustanova mogu lako da prenesu bilo koji virus. Zbog toga će higijenske mjere i informiranje o svinjskoj gripi biti visoko na listi školskih prioriteta narednih mjeseci.
Vlada SAD-a, gdje se svinjska gripa još u martu pojavila u Kaliforniji, također ne savjetuje zatvaranje škola, ali ni široku primjenu antivirusnih lijekova "tamiflu" i "relenca" da bi se spriječilo širenje svinjske gripe.
Američki ljekari tvrde da bi te lijekove trebalo čuvati za ljude koji su pod najvećim rizikom od komplikacija, kao što su trudnice ili oboljeli od astme i dijabetesa, prenio je Tanjug.
(FENA)
„Očigledna je kriza u Vijeću ministara i Federalnoj vladi, a očigledno je i da SNSD ne pristaje na ucjene. Zato, ukoliko se uskoro ne riješe imenovanja koja čekaju mjesecima i godinama, a ne poprijeko kako to hoće SDA, najbolje rješenje su vanredni izbori”, ustvrdio je Radojičić u izjavi za banjalučku Alternativnu televiziju.
Radojičić je naveo da dvije vlade u BiH ne funkcioniraju i da bi trebalo promijeniti državni zakon i ići na vanredne izbore te da je to „najčistija situacija u svakoj normalnoj, demokratskoj zemlji".
Ocijenio je i da na izborima SDA može da pokaže koliko zna i koliko joj vrijede građani.
Adil Osmanović, potpredsjednik SDA, smatra da to nije realna ideja.
„Mislim da to što predlaže Radojičić nije realno, već želja da se oproba puls drugih političkih stranaka, jer bilo koja vladajuća garnitura malo kad je tražila vanredne izbore”, rekao je Osmanović i napomenuo da su već za narednu godinu zakazani novi izbori u BiH.
U Stranci za BiH istakli su da bi vanredni izbori potrošli mnogo novaca, a i Ivo Miro Jović, delegat Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, smatra također da bi to bili veliki izdaci.
„Očito je da smo dotakli dno kada je u pitanju organiziranost države i njena budućnost. Treba učiniti što je moguće prije sve ono što bi se moglo nazvati međusobni dogovor koji bi rezultirao funkcionalnom BiH na njenom putu ka Evropskoj uniji”, rekao je Jović.
(FENA)
Američko tužilaštvo zaključilo je tokom dosadašnje istrage da se Gonzales, sa svojih 28 godina, i u cyber svijetu poznat pod nadimkom “Soupnazi”, uz malu pomoć prijatelja i vlastitog kompjuterskog umjeća, tokom poslednje dvije godine uspio dokopati brojeva 135 miliona kreditnih kartica koji su bili pohranjeni na računarima najvećih američkih trgovačkih lanaca.
Na djelu je bio timski rad dvojice američkih i dvojice ruskih hackera. Uz Gonzalesa tu je bio i Damon Patrick Toey, koji je takođe iza rešetaka, te dvojica čestitih državljana Ruske Federacije. Jedan od dvojice Rusa je Maksim Jastremski, trenutno uživa u gostoprimstvu Turske, jer je u ovoj zemlji već osuđen na 30 godina robije zbog ranijeg hakiranja kompjutera u 12 turskih banaka.
Jastremski je u internetskom podzemlju bio poznat kao jedan od najvećih trgovaca brojevima ukradenih kreditnih kartica, i prema optužnici, samo od 2004. do 2006. godine na ovom poslu je zaradio oko 11 miliona dolara. Identitet četvrtog člana grupe za sada nije poznat.
Gonzales se već prethodno proslavio kada je na sličan način uspio ukrasti podatke o 40 miliona kartica. ali je poslednjim podvigom nadmašio sam sebe i postavio novi kriminalni rekord.
Za krađu su dovoljne novine i laptop
Način na koji su se Gonzales i njegovi prijatelji dočepali brojeva miliona kreditnih kartica bio je relativno jednostavan. Prva stvar koju su uradili bila je kupovina novina na trafici.
Buduće žrtve su tražili sa liste magazina Forbes na kojoj je rangirano 500 najvećih američkih i svjetskih kompanija. Jednostavno, nije im se dalo zamarati sa malim kompanijicama već su od starta pucali na visoko.
Hackeri su iskoristili najslabiju kariku u čitavom lancu plaćanjem kreditnim karticama. Svaki put kada u prodavnci platimo karticom, podaci sa kartice najprije putuju do procesnog centra, a odatle do banke koja je izdala karticu. Na ovom putu podaci se prenose šifrovani, ali očigledno je ova zaštita nedovoljna.
Godinama već traju rasprave među stručnjacima koji ukazuju na ovu sigurnosnu “rupu” te predlažu efikasnije sisteme zaštite podataka. Kako to obično biva, sigurniji sistem značio bi veće troškove za banke i čitav proces plaćanja karticama bio bi nešto sporiji nego što je to sada.
Kada se radi o novcu, bankari mrze trošiti pare, jer veći troškovi znače manji profit. Između sigurnosti i profita, kao pobjednik uvijek izlazi profit. Logika banaka je da je ipak jeftinije sa vremena na vrijeme pretrpjeti gubitak nego ulagati u sigurnost.
Gonzales je jednostavno sa laptopom kružio oko prodavnica najvećih američkih trgovinskih lanaca tražeći prodavnice sa slabom zaštitom njihovih bežičnih internet mreža, u koje bi se onda bez većih problema ubacivao. Jednom kada bi se našao unutar mreže, bio mu je otvoren put do svih servera, na koje je instalirao program koji je sam napravio.
Prije nego što su se upustili u avanturu, kao i svi profesionalci, vlastiti program najprije su testirali na dvadesetak postojećih anti-virus programa, pri čemu niti jedan od njih nije otkrio da Gonzalesov program predstavlja opasnost.
Jedina uloga ovog programa bila je da da kopira podatke o kreditnim karticama koji prolaze kroz mrežu, te da ih šalje na servere u SAD, Holandiji, Latviji i Ukrajini. Program je bio napravljen tako da na kraju izbriše i tragove svog postojanja kako bi onemogućio otkrivanje konačne destinacije ukradenih podataka.
Lopov na platnom spisku Tajne službe
Koliko je tačno brojeva kreditnih kartica ukradeno, još uvijek se ne zna. Gonzales mudro ćuti a tužioci pokušavaju utvrditi kome je sve uspio pokrasti milione podataka. Pokradeni takođe uglavnom ćute, vjerujući da bi potpuno objavljivanje obima nanesene štete narušilo imidž kompanije.
Prvobitna procjena bila je da se radilo o brojevima 80 miliona kreditnih kartica, ali kao je istraga odmicala, broj se povećavao i za sada je dogurao do 135 miliona, ali nije isključeno da ta cifra na kraju bude i veća.
Prave razmjere ove najveće krađe podataka do sada počele su isplivavati tek kada je jedan od partnera, Damon Patrick Toey, spašavajući vlastitu kožu, “propjevao” tužiocima.
Da paradoks bude veći, u trenutku kada se upustio u “pljačku stoljeća” Gonzales je uporedo radio za američku Tajnu službu, koja ga je angažovala zbog njegovih hakerskih vještina. Agenti Tajne službe znali su dobro koga su angažovali, jer je Gonzales od ranije imao podeblji dosije u oblasti kompjuterskog kriminala, ali su policajci valjda vjerovali da se Gonzales promijenio i prešao u tabor “dobrih momaka”.
Ipak, pokazalo se da je izazov “brze i lake love” za Gonzalesa bio preveliki, pa se birajući između mirne savjesti i potencijalne zarade koja bi se mjerila desetinama miliona dolara, ipak odlučio za ovu drugu opciju.
Za razliku od ostalih kradljivaca kreditnih kartica, koji ukradene podatke uglavnom koriste za kupovinu različitih roba putem interneta, koje kasnijom preprodajom pretvaraju u gotovinu, Gonzales i njegovi prijatelji imali su drugačije planove.
Njihova namjera bila je prodati u paketu podatke o brojevima svih 135 miliona kreditnih kartica kojih su se dočepali, kupcu koji ponudi najviše i koji je spreman platiti kešom.
Bankama gubitak pokrivaju klijenti
Koliku su štetu, direktnu ili indirektnu, zbog ove pljačke pretrpjele banke niko sa sigurnošću ne zna. Okvirne procjene stručnjaka govore tek da se radi o sumama koje bi se mogle mjeriti stotinama miliona dolara.
Banke u ovom slučaju ne treba pretjerano sažaljevati. Ovaj neplanirani trošak će kao i uvijek do sada na koncu platiti svi klijenti ovih banaka, kroz povećane različite naknade u svom poslovanju sa bankom.
Jedino što je u čitavoj priči još uvijek neizvjesno je koliko će godina robije odležati Gonzales i njegovi partneri, te koliko će vremena trebati dok neki drugi hacker sa “tamne strane” cyber svijeta ne obori Gonzalesov rekord.
(zurnal.info)
Jedna osoba izbodena je nožem a još dvije su prevežene u bolnicu nakon sukoba rivalskih navijačkih skupina West Hama i Millwalla. Pristalice ova dva kluba sukobili su se u utorak, pred početak utakmice Carling kupa na Priory Road-u ispred West Hamovog stadiona “Upton Park”. Nasilje je nastavljeno i za vrijeme utakmice uskakanjem najvatrenijih navijača na teren. Policija je ispaljivanjem dimnih raketa ublažila očekivane nerede, a nekoliko osoba je uhapšeno. Igrači West Hama imali su više sreće u završnici utakmice i rezultatom 3:1 obezbjedili su prolazak u naredno kolo ovog takmičenja.
Tradicija huliganstva
Rat između fudbalskih klubova West Ham i Millwall traje duže od stoljeća, od kada su ih osnovale dvije rivalske željezare na krajnjem istoku Londona. Netrpeljivost se pogoršala nakon dva incidenta iz sedamdesetih. Prvi se zbio tokom oproštajne utakmice između ova dva kluba u čast odbrambenog igrača Millwalla Harry Crippsa, kada su se suprostavljeni huligani potukli na terenu Millwalla. Četiri godine kasnije, prilikom opšte makljaže navijača ova dva kluba, voz je pregazio navijača Millwalla na New Cross stanici. Huliganstvo je tradicija i životna filozofija navijača ova dva kluba koja se prenosi s koljena na koljeno. Nerijetko se događalo da u tučama na utakmicama učestvuju po tri generacije iz jedne navijačke porodice. Tuče se uglavnom unaprijed dogovaraju i to na najmanje očekivanim lokacijama.
West Ham United FC osnovan je davne 1895. godine pod imenom Thames Ironworks F.C. Klub su osnovali radnici istoimene fabrike. Pošto su radnici željezare sačinjavali najveći dio zajednice vjerne klubu, stekli su nadimak čekićari, a otud potiču i čekići na klupskom grbu. Pet godina nakon osnivanja klub je preimenovan u ime koje nosi i danas. Nikada nije osvojio titulu Engleske (najveći uspjeh u ligi bio mu je četvrto mjesto), a FA kup su osvojali tri puta. Ovome treba dodati i evropske titule, Kup pobjednika kupova iz 1965. te osvojeni Intertoto kup 1999. godine. Navijači West Hama spadaju među najvatrenije u svijetu a njihova navijačka frakcija Inter City Firm (ICF), osnovana krajem šezdesetih, jedna je od najorganizovanijih i najoozloglašenijih u svijetu. To je vrijeme kada u modu ulaze masovne tučnjave navijačkih skupina na ostrvu, što će potrajati narednih deceniju i pol. Među poznatijim obračunima ICF-a je onaj sa navijačima Manchester Uniteda iz 1967. kada su se gomile navijača tukle istovremeno na sve četiri tribine. West Ham igra na stadionu Boleyn Ground, poznatijem kao Upton Park. Stadion je otvoren u septembru 1904. godine protiv Millwalla pred dvanaest hiljada gledalaca i već tada se dalo naslutiti o kakvom rivalstvu će se u budućnosti ispisivati dosjei u Scotland Yardu. Među najpoznatijim navijačima West Hama su John Cleese, zvijezda Monty Pythona, svjetski prvak u boksu Lennox Lewis, članovi heavy metal benda Iron Maiden. Svaki navijač West Hama će na pitanje – šta najviše mrzi i ko mu je najveći neprijatelj, odgovoriti isto: Millwall i njihova navijačka skupina Bushwackers.
Krvava jazbina
Millwall Football Club osnovan je 1885. godine na dokovima u zajednici Levisham. Poznati kao The Lions, igrači ovog kluba iz istočnog Londona zbog mjesta osnivanja kluba dugo su bili poznati i pod nadimkom The Dockers. Praćeni Bushwackersima, najozloglašenijom navijačkom skupinom krvavih sedamdesetih, nisu ostvarili neke zapaženije rezultate u engleskom fudbalu. Najveći uspjeh Millwall FC je prvo mjesto u engleskoj drugoj ligi 1988. godine i plasman u premier ligu. Navijači ovog kluba nedostatke sportskih uspjeha kompenziraju ratovima sa pripadnicima drugih navijačkih skupina. Od 1910. godine igraju na stadionu Den (jazbina) na New Cross-u. O klubu i njegovim fanovima najviše govori njihova navijačka pjesma: No one like us, we don’t care / Niko nas ne voli, a za to nas boli ...! Navijači Millwall FC najviše mrze West Ham United FC, a najveći neprijatelji su im West Hamova navijačka skupina Inter City Firm.
(zurnal.info)
Emin Alić ima dvije kuće, mnogo para, tri rane na desnom ramenu, ali od srijede nema sina. Njegovog je Fehima ubio Kadrija Hidanović. Ili, možda, Sabahudin Mehičić? Jedno se zna – ubio ga je jedan od najvećih kamatara u Tuzlanskom kantonu. Čovjek čiji pravi identitet ne bi mogao utvrditi ni -Amor Mašović. 900 KILA HEROINA
Sve je počelo prije dva mjeseca kada je Kadrija-Sabahudin Hidanović- Mehičić posudio 1.000 eura Edinu Pandžiću, radniku u firmi Fehima Alića. Pandžić se obavezao da će vratiti glavninu od 1.000 eura, te 500 eura kamate. Međutim, novca nije imao, pa je Kadrija sa sinovima Jasminom i Mikijem došao po svoje. Fehim je stao između Kadrije i Pandžića i dobio metak u grudi. Emin je pokušao odbraniti sina i dobio je tri metka u desno rame. Dok je Fehim izdisao, Kadrija je pobjegao. Policija ga je, nedugo nakon toga, pronašla i uhapsila. Uslijedio je pretres Kadrijine kuće u kojoj je policija pronašla „papir koji asocira na ugovor o zajmu uz određenu kamatu“, što se može smatrati dokazom da je ubica, ustvari, lihvar. Mada je njegov, Kadrijin, kriminal manje-više poznat istražnim organima u Tuzlanskom kantonu.
Naime, Bijeljinac Kadrija Hidanović početkom agresije na BiH odselio je u Njemačku. Tamo se bavio trgovinom drogom i krađama, zbog čega je potkraj devedesetih protjeran u Bosnu i Hercegovinu. Nastanio se u Živinicama gdje je ubrzo počeo razvijati biznis. S obzirom na to da je živio u blinini Mlina Tasima Kučevića, njihovo prijateljstvo je bilo neminovno, pa Kadrija postaje dio Kučevićeve međunarodne kriminalne skupine koja djeluje u BiH, Srbiji, Albaniji, Turskoj i Italiji. Hidanovićevo ime pominje se i dokumentima italijanskih jedinica tadašnjeg SFOR-a, a za njega se direktno veže prebacivanje droge iz BiH u Italiju. Prema tim dokumentima, ta je grupa 1999. godine u Mostaru imala uskladišteno oko 900 kilograma heroina. U to vrijeme, Kadrija Hidanović je, uz pomoć prijatelja u MUP-u Tuzlanskog kantona promijenio identitet kako bi nesmetano moga prelaziti granice prilimom obavljanja poslova. Od tada posjeduje dokumente na ime: Sabahudin Mehičić.
ČEKAJUĆI ISPORUKU
Poslujući sa Kučevićem i italijanskom narkomafijom, Hidanović je zaradio novac koji je, nakon toga, počeo davati na kamatu. Kamatarenjem se bavio sve do ove sedmice, ne zanemarujući, pritom, ni poslove u vezi sa narkoticima. Naime, njegovi su sinovi u posljednje vrijeme trgovali kokainom, a „robu“ su skrivali u starom prašnjavom usisivaču smještanom u potkrovlju njegove vile. Prilikom zadnjeg pretresa, međutim, kokain nije pronađen, jer su Hidanovići, odnosno Mehičići čekali novu isporuku. Ali zato je, rekosmo, prilikom pretresa pronađen ugovor kojim Kadrija Hidanović braći Smajić, Selveru i Rifatu, iz Malina kod Živinica daje na kamatu 5.000 eura. Pošto Smajići nisu imali dovoljno novca za Kadrijine kamate, uslijedila je odmazda. Mlađi brat Rifat je, recimo, morao pobjeći u Sloveniju, ali su ga Hidanovićevi ljudi pronašli i dvadesetad dana držali kao taoca. Stariji brat Selver, za sada se uspješno krije od Kadrijinih kriminalaca, ali je njegova porodica bila primorana potpisati dokument kojim Hidanovići preuzimaju njegovu kuću nadomak Živinica. Taj dokument navodno je pronađen prilikom ovosedmičnog pretresa objekata Sabahudina Mehičića kojem je danas određen jednomjesečni pritvor za vrijeme kojeg bi kantonalna tužiteljica Dijana Milić trebala pronaći dokaze o zločinačkoj organizaciji na čijem je čelu Kadrija Hidanović. Ubica i kamatar.
(zurnal.info)
Izbezumljeni očevici svjedoče svoja trumatična iskustva
Kako narod pronalaze u svojim posljednjim hropcima
sklupčanih pokraj raspaljenih freza na njivama
Dok freze paranoidno sriču svoje zadnje kapi mješavine
Snažnije iz naroda nalaze u predsmrtnom živčanom grču
Koji zabacuje s lijeve nadesno i obratno
Gadno je za gledati
I sigurno neće na dobro
Jer je narod nemilice jamijo kopat ko budala!
Sunce cijedi sol iz tjela
Mozak sahne, preskače i bulazni
Neprirodno je toliko kopat
Ali, džaba...
Sve ukazuje na to da se narod ne zna držati pravila o pravilnom rukovanju dikelom i krasnom
Ne drži se liječničkih savjeta i ne postupa po dijagnozama
Toliko puta je dokazano da se narodu ne može kazat
Nama je kopat, ko vode se napit
Only God saves, kad narod jami kopat
Jamilo se kopat
I sve da hoćeš, sad više i ne može na dobro.
(Pjesma se nalazi u knjizi Usred grada tmurna nalaktih se da povratim, zajedničkoj zbirci pjesama mostarskih pjesnika Vlatka Marinovića, Ive Krešića i Gorana Karanovića)
